:love: :love:Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Printable View
:love: :love:Citiraj:
Mukica prvotno napisa
suzyem...kako ti arijana rece....oni imaju jedno drugo skoro uvijek kraj sebe. Tako su se navikli i u stomaku. I mislim da je to jedina stvar u kojoj je roditeljima blizanaca lakse, jer tu potrebu da su fizicki zajedno dijele na vise osoba :D
Ninet i Arijana, bojim se da je to jedna od zabluda, al vidit ćemo kasnije.... one se još ne primjećuju, odnosno ne obraćaju pažnju jedna na drugu... ako i da, onda pokušavaju zbit jedna drugoj prst u oko... oko zvečki su se već počele otimati... ako jedna plače, odmah druga krene za njom.. neki dan je moja starija dobila bebu kojoj se stisne noga i ona počne plakat, a ove dvije čim su je čule krenule za bebom :lol: A da ne govorimo o noćnim buđenjima, jedna spava druga ju plačem probudi.... Možda će biti zanimljive kasnije jedna drugoj, ali razgovarajući s majkama blizanaca najčešće ispada da onda majke moraju biti policajci, jer se stalno otimaju za igračke, itd. Tako da o toj prednosti o kojoj vi govorite za sada nema ni p...
a ja se sve bojin da nece....moje misljenje je da obicno neke takve rigoroznice ostanu iste. a meni je strasno zao njihove djece. ja se ne kajen zbog niti jedne sekunde sta mi je andrea provela na rukama i tako cu postupat sa svakim sljedecim djetetom.Citiraj:
Poslid prvotno napisa
za tebe, thalia-nista ne brini, nemoj da te takvi komentari poljujaju, postupaj kao i do sada a takve komentare rjesavaj po principu-na jedno uslo, a na drugo izaslo
Da,da..to mi je najzesce kad se iscudavaju,ajme koju dobru bebu imate,a zasto nikad ne place?! Na to odgovaram:Zato jer nema razloga plakat!Citiraj:
india prvotno napisa
Ajme, točno tako sam i ja razmišljala dok su B i K bili još bebice. Meni se znalo zavrtit u glavi od silnog zabavljanja i kreveljenja i smišljanja novih fora. Sad s Lucijom najčešće pali nošenje jer je to zapravo puno lakše.Citiraj:
suzyem prvotno napisa
suzyem - kužim te u potpunosti, i moji klinci nisu puno nosani, uglavnom onda kad je jedno dijete bilo zabavljeno nečim drugim pronosala sam drugo dijete, a ponekad ih pronosam oboje skupa (čak i sad kad imaju svaki bar 10 kila) i to im je super ali ne bih rekla da su nesretni što su ta nosanja rijetka. Nadoknađujem im fizičku bliskost na jako puno drugih načina, kako god i kad godmogu i sve je OK. Duplići su od rođenja specifična situacija i da si i htjela nisi ih mogla baš dizati na ruke svaki put kad su tražili. Vjerujem da su ti klinci sretni i zadovoljni, pogotovo jer imaju stariju seku da ih mazi i pazi.
Nemoj se gristi zbog nenosanja jer blizanci su poseban blagoslov.
Ljubimo vas :*
uf kad čitam vaše postove pitam se dal sam Jakoba premalo ljuljala kad je bio majušna beba. Nisam ga puštala da plače, ne bi nikad, on jednostavno nije plakao. Čak dapače kad ga je netko (bake ili netko drugi) uzeo na ruke baš onda bi zaplakao.
Da sad opet ne mislite da ga uopče nisam nosala. Dijete gotovo da ne zna što su kolica (u njima su ga vozale samo bake), uvijek je bio u marami ili slingu tj. još uvijek je ako želi da ga nosimo. Čak je i moj tata super prihvatio maramu i kilometre je tako s njime prepješačio.
Kao beba je bio miran, ležao je na strunjači na podu kad sam kuhala ili šila.
Sad se jako voli maziti i družiti i uvijek odgovaram na njegove potrebe.
I ja slušam priče tipa "pa ne možeš mu sve dozvoliti" i bla bla i baš me briga (naravno priče se odnose i na dojenje).
I da budem iskrena i ja sam mislila da se beba ne smije čuvati da se ne navikne na ruke, naravno to je bilo prije nego što sam postala mama (svašta sam onda mislila pa čak da je knjiga "svako dijete može naučiti spavati dobra knjiga - to sam čak mislila i kad sam već imala bebu :oops: ). Na svu sreću pa sam ubrzo prestala slušati "pametne" savjete.
AP topik sam kasno počela pratiti jer nisam imala pojima što to je no kad sam počela čitati skužila sam da u stvari dosta dobro znam što to je samo što nisam znala kako je tome ime.
Samo jedna opaska na dresiranje: imam poznanike koji svojoj maloj bebi nikada nisu u isto vrijeme davali kako oni to kazu dvije nagrade (djete je imalo par mjeseci), sto bi znacilo, ako ima dudu-nije na rukama, ako je na rukama-nema dudu...Ili njihova izjava da ce je hraniti svaka 3 sata...i da nece odustati od toga niti ako bude urlala - ja sam joj vec htijela dat cicu. Ne znam sta i ocekivati od osobe koja je pusila u trudnoci. Epilog svega toga je da mala ne trazi ni mamu ni tatu, zapravo mislim da ih ne dozivljava kao nekog od koga moze nesto traziti... Mislim da su sve te odluke krajnje sebicne, i u krajnjem slucaju pokazuju emotivnu nezrelost roditelja.
Moja djeca; Marin (2,5 god) - totalni solo brijac, u najranijoj dobi minimalno na rukama, ali mu je uvijek bio potreban kontakt, u voznji drzanje za ruku, kod uspavljivanja draganje glavice, ruku, nogu...po zelji. Kada je imao godinu dana dobio je seku Maju (sada 1,5 godina) - priljepak, mazilica, stalno je na meni. Tek se sada malo odljepila kada sam je prestala dojiti. Uvijek sam imala griznju savjesti da nju vise mazim od njega,pogotovo u trudnoci i danas je tako. Ali njemu to mazenje nije potrebno u tolikoj kolicini kao njoj, sretan je i zadovoljan i ovako, a mislim da fakat kuzi da su nam jednaki. Veseli me sto je tako jer je i meni onda lakse. Mislim da je to sve jako individualno, ali isto tako da paznje nikada nema previse!!!
ne znam kako druge mame blizanaca razmišljaju, ali ja smatram dan ije fer što je uvriježeno mišljenje da je sa blizancima lakše jer kao njih je dvoje pa imaju jedno drugo, mama je rasterećena, oni se solo zabavljaju. da, to ponekad pali, ali samo PONEKAD, jer nijedno dijete, pa čak ni brat/sestra blizanac ne mogu djetetu zamijeniti majčinsku brigu i ljubav. mame blizanaca (a da ne¸spominjem trojke, četvorke!) svoju snagu, strpljenje i pažnju moraju podijeliti na više djece. na stranu situaciju gdje je više djece različite dobi. vjerujem da nije isto kad jedno dijete uspavaš a drugo učiš čitati, ili starijem daš neku super zabavnu igru a mlađe učiš hodati (OK, znam da je ovo idealizirana situacija). duplići bi oboje u isto vrijeme šetali, u isto vrijeme učili pričati, čitati i ostalo. jedno ti super hoda i htjelo bi trčati po cesti, a drugo te grčevito drži za ruku jer još nije sigurno, a nemaš nikog da ti pomogne u šetnji. kako oboje staviti u maramu ili nosiljku? šta kad imaju svaki 10 kila pa ih ne možeš nositi nekud u isto vrijeme a plaču i traže da ih digneš na ruke i poneseš.....
nije baš lakše kako se misli. nisam bila u situaciji da imam samo 1 dijete nego odmah dvoje, pa ne mogu uspoređivati. i dalje mislim da je u principu u svemu teže duplim mamama, no višestruka trudnoća je divna koliko je i teška i jako sam ponosna što sam imala sreće postati dupla mama :heart:
Ja uopće ne mislim niti da je to uvriježeno mišljenje, niti da su mame blizanaca rasterečene - zato sam i rekla da im se iskreno divim (i malo zavidim :mrgreen:Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Ja mog N. isto moram nekad "odložit" u ogradicu, kolica.. dok dovršim ručak, odem u wc... i on onda grozno plače (osim ako ga sestra zabavlja), pa mi se činilo da je jedino onda malo lakše kad su dvije bebe pa će bar nekad jedna drugu zabavit, ako ništa bar promatranjem što ona druga radi.
Može bit da griješim jer ne znam kako je biti mama blizanaca, ali sam primjetila kako N. voli biti u ogradici sa svojim prijateljem iste dobi.
e da, a kad su toliko već veliki i jaki da kad ih odložiš u ogradicu riskiraš da se prevrnu skupa s njom? a baš ti se jako pripiškilo... a stepenište nije ograđeno... a njih tak zanima kaj ti delaš u wc-u... pa ti dođu pred vrata a jedno se naglo okrene i zbriše u kuhinju i po mukloj tišini ZNAŠ da se ušutilo i čačka gdje ne smije. jedno još nekak i možeš stavit u krilo dok piškiš ali dvoje ipak ne ide.... ma ludnica. zapravo kad ovak pričam stvarno je super zabavno (naravno dok se ne ozljeđuju i padaju). dok su zdravi nije tako ni strašno, sve je lako riješiti i organizirati. navikneš i sebe i njih u startu da ih je dvoje i da moraš imati 10000 očiju, ušiju, ruku i 10000000000x više živaca i onda nekako ide.
Ovako,drage moje rode...
Ja sam noćas iz opravdanih razloga morala biti odvojena od mm i sina koji danas navršava 17 mjeseci...
I to je bio pakao za mene...sjetila sam se svih onih trenutaka kad mu nešto ne dam,kad plače jer ga ne pustim da se igra s pećnicom,jer je preskupa jer se može ozlijediti,jer se može opeći...milijun razloga zašto mu nešto branim...
Pa kako znam biti ljuta na muža jer stalno radi,a ja stalno sama s djetetom...
I u jednom trenu mi je došlo muka od mene same...zbilja...
tek sad prvi put da ja moram negdje otići i biti bez sina i mm pokazao mi je koliko ih ustvari volim i koliko bih htjela biti s njima pa makar mi pravili ne znam kakve nerede po kući i porazbijali pol kuhinje...pošarali zidove...
i jutros kad sam došla pa se bubač probudio okrenuo ,pogledao me pored sebe i reko "mama" ,sva sam se ispunila nekom srećom,nježnošću...legla sam između njih dvoje i nisam znala koga bih jače grlila....
I zsto uopće više neću reagirat na komentare da mi je dijete razmaženo i da ne smije ponekad spavat sa mnom u krevetu..
to su sve sebična opravdanja kako bi ljudi bili slobodni uz djecu...po mom mišljenju...
e pa ja kažem ne možeš imat ovce i novce...
Ljubite svoje bebače,volite ih i dopuštajte im sve ono u čem sebi ne mogu napravit štetu....
A što se tiče medvjeđih usluga,bolje mi njima nego oni nama...
Ipak smo mi te osobe koje smo ih odlučile donijet na svijet...oni su samo mala nevina bića željna ljubavi i pažnje... :love:
Od kada sam pronašla ovo na Netu, često ju pročitam i malo "napunim akumulatore", izmazim svoju ljepoticu i idemo dalje...
Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete
Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.
Diane Loomans
I meni je to prekrasno svaki put kad pročitam :heart:
Osim toga, samo napustena djeca ne placu, znaci da su tvoja voljena.
Mislim da ova tvrdnja nije uopće točna, moja curica je od rođenja bila nezahtjevno dijete. Prvi mjesec je samo spavala i jela, znak za hranjenje=stenjanje. Nakon toga je malo zivnula, ali ipak nije plakala. Sad ima 6 mjeseci, iako je živahna, vesela, nasmijana njoj jednostavno ne pase biti na rukama. Najviše voli baby-gym ili polu-sjedalicu, i onda mlati po igračkama.
I ona jednostavno nikada ne plače, vjerovali ili ne, čak ni dok prima injekcije. Naravno da pokazuje nezadovoljstvo kad joj se spava ili kad je gladna, ali to je onako lagano jadikovanje.
Ja uvijek odgovaram na njene potrebe odmah i akcija oko nje je broj 1 kroz dan, sve ostalo čeka.
Većina ljudi mi to komentira da je ona " dobra rođena ", a ja mislim da je to zaista tako ( ne doslovno ), ali je činjenica da nema velikih potreba.
Neću dalje, da mi se ne pokvari....Pusa svima.
Nevera, i moja je Lana takva. :)
Ali, ona ne place jer ja stalno skacem oko nje i organiziram si zivot prema njenom spavanju/pisanju/hranjenju. Uvjerena sam da bi plakala da je ostavim samu na vise od 5 minuta.
Thalia, ja svuda kaskam za tobom :)
Iimam sličnu sumnju, samo što svo plakanje rješavam ne nošenjem nego cicom. Mi smo imali težak početak s dojenjem i zbog toga sam ja stalno ustrašena je li gladan ili žedan pa mu, čim zaplače, nudim cicu. Zapravo nisam sigurna da li mu je nudim ili ga maltretiram njom jer ponekad kad plače ručicama upire u mene i izvija glavu unazad, no u isto vrijeme hvata ustima kao da je gladan i kad mu stavim bradavicu u usta ne pljune ju nego cica i umiri se. Je li to krivo i, koliko god to glupo zvučalo, hocu li ja njemu zbog toga uzrokovati neki poremećaj hranjenja u budućnosti?
I još jedno blesavo pitanje, ali ja nikad nisam bila u blizini beba i ne znam što je "normalno" ponašanje. Kad je on budan i miran mi se "igramo" - pricam mu, masiram ga, radimo vježbice - ali vrlo brzo, za 15ak minuta, počne plakati i opet smo na cici tako da se njegova budna razdoblja sastoje od cicanja, presvlačenja i relativno malo "igranja". Je li to uobičajeno za jednomjesečne bebe? Jasno mi je koliko nebulozno zvuči "objasnite mi kako se moja beba ponaša", ali ja se još uvijek stalno oko neceg brinem i trebam neko manje neurotično mišljenje.
:love: neka te!Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
I ja često rješavam stvari cicom :/ pa i mene zanima.
Ja ću samo reć; živjelo vrijeme kad je cika bila rješenje za sve :D jer to tako brzo prođe.
A više o cicomanijacima možete tu pročitat
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...551&highlight=
Balarosa, tako male bebe ne mogu se dugo koncentirati na igru, po meni, njima je biti na cici - prirodno stanje :angel:
Hm,ja ozbiljno nikad nisam razmisljala da bi to "rjesavanje s cicom" moglo bit nesto krivo. Pa ja jos uvijek cim je Buba(10.mj)tuzna ili se rasplace jerbo je pala(dusu ce mi oduzet ovo ucenje hodanja)prvo je grlim,smirujem glasom i odmah otkopcavam grudnjak i dajem ciku,mirna je u sekundu,fino malo pociki i sve zaboravi kaj ju je prije mucilo.Citiraj:
thalia prvotno napisa
Meni je ovo nudjenje sike kad dijete padne malo podosta problematicno. (Da napomenem, ovo ne govorim kao savjetnica nego kao najobicnija mama :mrgreen: ) Ovdje ne govorim o tome kad je dijete malo i kad zaista ima poprilicno stalnu potrebu za sisanjem i mazenjem. Nudjenjem tu ne vidim problem. Nudjenje vidim kao problem kad dijete postane dovoljno veliko i kad se utjeha (zbog pada, frustracije, ljutnje) treba (IMHO) izvoditi drugacije.Citiraj:
retha prvotno napisa
Apsolutno mi je OK ukoliko dijete TRAZI sisati nakon tog smirivanja nakon npr. pada, ali NUDJENJE mi je jako problematicno. Milion puta vidim mame po parkicima, dijete padne lupi se, mama ga pomazi pa onda krene mahnito nuditi smokice, cajek, sokic i neznam sta ne bi li dijete prestalo plakati. To mi je totalno neumjesno (a i uvjerenja sam da dijete stvara vezu - lose se osjecam, trebam jesti). Dijete treba oplakati to sto ga muci, i roditelj mu treba pruziti podrsku zagrljajem, pusom, mazenjem, toplim rijecima itd. Ukoliko dijete trazi nesto (npr. sisati, piti vode, itd), dati mu. Ali samoinicijativno nutkati dijete necim samo da bi se smirilo mi je problematicno, pa makar to bila i sika. :/
O ovako necemu sam i razmisljala, ali mi je logično da je zapravo premalen. Više me zbunjuje taj pojam "nuđenja". Pretpostavljam da nije baš nuđenje ako mu ja praktički guram cicu u usta dok me on u plaču odguruje? Iako, ponavljam, kad mu je jednom u ustima, uvijek se doima zadovoljno. Možda se samo preda :/ Čini mi se da je jednomjesečna beba premala da bi znala odgurati ono što ne želi, ali tako me pametno gleda :)Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Znaci da se opustim i neka cica, ima vremena za masiranje...Citiraj:
kloklo prvotno napisa
:DCitiraj:
Balarosa prvotno napisa
Balarosa, bas sam gore navela da to sto pisem ne pisem za malu djecu nego za vecu (i navela primjere).Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Tvoje dijete je apsolutno premalo da bi ti razbijala glavu onime sto sam napisala. Kad ti krene hodati i padati, onda pocni razmisljati o tome :lol:
No ovo sto ti opisujes, to je vrlo relativan pojam. Moze biti da je "nudjenje" isforsirano i prelazi djetetove granice, ali isto tako moze biti da je dijete previse isfrustrirano, umorno, zalosno, ljuto, gladno itd. da bi uopce primjetilo da mu je dojka u ustima. U tom slucaju jace inzistiranje na dojci mu moze pomoci da skuzi da je dojka tu, samo je treba prihvatiti. I kad skuzi da je tu, smiri se i sisa. To je normalno kod tako malih klinaca.
No s druge strane, ako bi dijete bilo sito i zadovoljno nego bi se samo nosilo, a mama mu uporno hoce dati dojku da se smiri sisajuci (jer joj je npr. lakse da sjedi i doji nego ga nosi) a dijete odbija, onda je to prelazenje djetetovih granica.
Tesko je o tome pricati ovako generalno. Ti najbolje znas svoje dijete i najbolje mozes i procjeniti sto mu u tom trenutku zaista treba :)
Hm,ponekad mi internet stvarno ide na zivce,uzasno mi je tesko se dobro izjasnit,objasnit ili to isto cinit s necijim savjetima,komentarima,sumljama...Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Cicu ne nudim zato sto mi je to najlakse i ne nudim je bas za svaku sitnicu ili glupost i sigurno je ne uguravam djetetu u usta...nudim je kad vidim da nista drugo ne funkcionira. I mislim da sam dovoljno dobra mama koja zna osluskivat znakove koje mi moja desetomjesecna beba salje. Dok je bila manja jest da sam ciku nudila vise,sad je nudim umjereno ali je i dalje nudim kao utjehu,i mislim da ne grijesim,tj. nadam se. ;)
Ponaša se baš ovako kako si gore opisala. Mi se još upoznajemo, valjda cu nauciti :)Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Da vratim loptu na temu topica, jer sam mozda nehotice nesto zakuhala...
Rece SuzyM (sorry ako sam fulala nick) kako joj je tesko sto ne moze nositi recimo, obje bebe + kombinacija starije dijete...a mi svi vicemo "nosaj"...
Ima dana kad mi je lose, zbilja lose i jedva cekam da Anita ide na vecernje spavanje jer me jako bolik kraljesnica i uzasan mi je napor animirati ju do tada...recimo od sest popodne do osam... a sada prohodava i satre me to :(
al se tjesim sto satre i MM-a recimo, a on ima zdravu kraljesnicu :P
Htjedoh reci, u takvim situacijama, kada pruza ruke da ju uzmem i nosim, ja joj objasnjavam da mama ne moze sada nositi, i da mamu sada buba, ali nudim sva alternativna rjesenja (sjedim s njom na podu, krevetu, nudim igracke, slikovnice, sjedimo vani skupa i gledamo mace...)
Ni u jednom trenu se ne osjecam kao losa majka jer znam da dajem sve od sebe i maksimalno pratim njene potrebe, a U TOME je stvar.
Nosenje je samo navedeno kao primjer zadovoljavanja potreba djeteta, a ne ako imperativ za dobre majke.
Anitu sam intenzivno nosila od njenih mjesec dana do cetiri, predvecer i navecer, jer je imala grceve od zraka i to je JEDINO pomagalo. I samo ako sam JA nosila, drugi su valjda bili preuzrujani. Sada joj to vise ne treba, i obzirom da sam invalid trudim se nositi ju sto manje, a nosi ju MM i ostali dobrovoljci...makar sada zeli hodati,pa je to u prvom planu.
Mamama koje imaju blizance se osobito divim i moja mantra, kad padam s nogu je obicno:"Isuse, a sto bih da su ih dvije?" :lol:
Storma, vjeruj mi prilagodila bi se! Ja sad mislim, kad čitam po raznim forumima, pa šta te mame rade s jednom bebom, pa kako ništa ne stignu? A onda se sjetim sebe i prvog djeteta, kako sam bila izgubljena, kako mi je stalno visila na cici i rukama, niš nisam stizala... Jednostavno s blizancima si prisiljen neke stvari raditi drugačije, situacija se mora prilagoditi, inace bi pukli na živce... Baš MM i ja neki dan pričamo, kako su one sretne i vesele, dobiju manje pažnje nego jedna beba, al ljubavi uduplo... 8)
No vidis da je sve u redu...ljubav je najvaznija :love:Citiraj:
suzyem prvotno napisa
Mene izjede zivu kad roditelji ostave dijete da place samo...cak i poduze vrijeme... meni je to kriminalno :evil:
Poanta svega moga navedenoga bi bila da treba odgovoriti na djetetove potrebe, onako kako to njima treba, koliko god mozemo. Npr. nije mi realno ocekivati da teglis obje curke, ali ni da bih ih jednu ili obje ostavila da vriste poduze vrijeme (iskljucujem ekstremne situacije).
I dobra si majka, i nemoj se gristi.
Nosenje je samo navedeno kao primjer zadovoljavanja potreba djeteta, a ne KAO imperativ za dobre majke.
suzyem dobro kaže, na dvije bebe odjednom se privikneš od prvog dana, i njih tako naučiš da dobiju sve ali bez natezanja, nagovaranja, nanašanja... al ljubavi dobiju stvarno uduplo, i još imaju jedno drugo da se vole i maze...
a mama uz malo dobre volje i zdravog razuma uspije podmiriti sve ostale obaveze i još se redovito igrati s malcima i odgajati ih. jednostavno si u treningu od rođenja klinaca :love:
Off topic: Mamasch i ja imam jednu malu Stelu! :D
suzyem - nikako da navratim na MiB :mrgreen:
imaš kakve fotkice klinaca? ja ću ovih dana malo osvježit naše, ubacit ću najzanimljivije trenutke u ovih nevjerojatnih 17 mjeseci, baš sam sad pregledavala CD-e sa slikama, ma ludnica kad se samo sjetim... :heart:
Pišem ti na pp, malo smo off topic :mrgreen:
Uf evo Ellica mi ima 4 i pol mjeseca, i još nije se čula da je napravila duže kme od 3 sekunde a da ja nisam dotrčala i digla je.
ČITAJ- koliko je budna-toliko mi je na rukama.
Jedino što mi moja mama zamjera je što ne stignem pripremiti ručak ili slično, (osim kada E. spava).
Kada mi moja mama govori da ju naučim da bude malo više u kolicima, samo joj odgovorim da moje djete nije vojnik za dresuru :x
Onda mi ona krene kako ću kada bude imala 10 kg.
ovo i meni svi govore, a muž i ja u glas odgovaramo: imamo sling i naručili smo maramu :DCitiraj:
Irena001 prvotno napisa
onda svi počnu da su to krpe i kako možemo bebu u to, ja odem, a muž im lijepo objasni :lol:
Drago mi je da ste S. naučili na sling.
Fakat pomaže 8)