do kad si ti pelene nosila :D :lol:
Printable View
do kad si ti pelene nosila :D :lol:
ma nije to moje misljenje
luna zeli znati zasto to roditelji rade i kak to sebi objasnjavaju
pa objasnjavam
a iz mog primjera, vec sam rekla, mene su tukli i time sam naucila : da im ne mogu vjerovati, da me vole samo kad sam dobra,i da sam u pravu (ovo zadnje tipa batine kad "odgovaras"). mada, moja mama je sad, kada je sazrela, supe zena. i nema sanse da bi udarila Anitu. Ionako me kaznjavao tata, a on je bio alkoholicar, pa se znao malo zanijet...
al vidi moju percepciju :naspram mnogih ljudi koje znam, mene su zbilja rijetko tukli
meni su Rode i Ap sF - nesto u sto sam vjerovala i nadala se, al dosad nisam vidjela da postoji
i zato vas volim i duboko dozivljavam :love:
vis, cinjenica i je ,da kad tufnes pelenasa po guzi lupas ga direkt po eguCitiraj:
Amalthea prvotno napisa
Pa gle... ak odeš na podforum pelena... nosim ih i sad :mrgreen:Citiraj:
Mamita prvotno napisa
ja se sjecam incidenta za koji mi se mama kune da nisam imala vise od godinu dana :smajlic slon:Citiraj:
Mamita prvotno napisa
Ja sam u par navrata lupila Mihu po guzi i gadim se sama sebi zbog toga, ali ne zbog ovog foruma. Jednom je čak i dobio pljusku - refleksno, prvo je on tresnuo mene, i užasnula sam se kad sam skužila što sam napravila.
Ja sam bila batinjano dijete, mama nije birala čime će me tresnuti - šiba, remen, kuhača, ruka... Jednom mi je priznala da me tukla i zbog frustracije, a ne samo zato "jer sam zaslužila". Već sam valjda i na faks išla kad se još propinjala (puno je niža od mene) da me dokači rukom po glavi. Ne dao Bog da pokušam vratiti, odmah bi udrila u dreku kakvo sam ja to dijete da diže ruku na vlastitu majku. Brat je u životu pobrao puno manje batina nego ja, bio je favoriziran od strane mame. Tata se rijetko kad miješao u te stvari. Interesantno, koliko god je mene tukla, na moju djecu ne diže ruku, dapače, obožavaju se i mogu joj ih s punim povjerenjem ostaviti na čuvanju.
Jako mi se zamjerio način na koji sam odgajana, osobito batine iako je bilo i vrijeđanja i omalovažavanja, i zato sam obećala i Bogu, i ljudima, i samoj sebi da nikad neću dignuti ruku na svoje dijete. Pa sam prekršila obećanje. :oops: U cijeloj priči bilo mi je čudno što je MM zagovarao povremeno lupanje po guzi, znali smo se i zakačit oko toga, iako njega njegovi roditelji nikad nisu tukli. Tražila sam rješenje jer nisam htjela da se takve epizode ponavljaju. I našla sam ga. Hvala Bogu, Miha odavna ne zna za udarac od svojih roditelja. Nadam se da mi nikad neće tako popustiti živci da Matija sazna. Ne želim da se moja djeca ikad osjećaju onako kako sam se ja osjećala i da mi zamjeraju onako kako ja zamjeram svojoj majci.
I zato NE PO GUZI! Nikada.
Ja sam takodjer protiv bilo kakvih udaraca i vjerujem da cu uvijek izabrati alternativu.
Ali moram biti iskrena i reci da su mene i sestru roditelji mozda par puta simbolicno kaznili po guzi ili kad smo bile vece dlanom po rukama - ono 'ispruzi ruke' - i ja nikakve posljedice ne osjecam. Nije mi ostavilo oziljke na dusi, tijelu, srcu, volim ih i znam da smo tad 'dobile' jer su oni mislili da je to bilo najbolje rjesenje za neko njima neprihvatljivo ponasanje i da jednostavno nisu znali drugacije. Nimalo ne sumnjam u njihovu ljubav prema nama i dan danas imamo super odnos. I onda mi je stvarno too much kad to neko izjednacava sa batinama i zlostavljanjem i prijeti raznim sluzbama.
Ma nitko ni s čim ne prijeti, mene samo stvarno i najiskrenije zanimaju motivi za bilo kakvo udaranje djeteta. Nisam rekla da bih pribila te roditelje na stup srama.Citiraj:
summer prvotno napisa
Hvala na tvom viđenju situacije, Storma. :)
bah.... kad razgovaram sa starijom generacijom, uvijek im kazem, bez obzira koliko nisu imali ili bili tehnoloski napredni, da im je bilo lakse
jer, postojala su manje vise univerzalna pravila i o tome se i na taj nacin mislilo i "znao" si da je to ok
danas, kad smo svjesni koliko mnoge, naocigled beznacajne stvari mogu ostaviti trag na psihi ...bome nije lako
Eto, samo ću potpisatiCitiraj:
summer prvotno napisa
Evo jednog topika o kažnjavanju uopće: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...dariti&start=0
i članka iz Vjesnika o kažnjavanju
http://www.vjesnik.hr/html/2006/07/1....asp?r=pis&c=2
Ja sam već mnogo puta napisala svoje mišljenje o batinama i kažnjavanju, pa se ne bih ponavljala. Samo ću jedno ponoviti, a to je da su batine izraz nedostatnosti roditelja, nedostatka volje, snage i ideja da nađu drugačije rješenje situacije, nedostatka pozitivnog autoriteta, umora, nervoze, straha, frustracija. Dakle, one zapravo nemaju nikakve veze s odgojem djeteta.
Moj stav i moje iskustvo u odgajanju sada već šestogodišnjeg dječaka mogu kratko svesti na jednu riječ: strpljenje. Budite strpljivi, jako strpljivi, pa vam se neće događati da pokušavate prečicom (batinama) riješiti stvari. Ta prečica (možda) može funkcionirati u trenutku, ali dugoročno ne donosi ništa dobro.
Sta tu ima biti nejasno... Nema tu nikakvih motiva, vjerujem da su rijetki koji planiraju tuci dijete (a to onda ipak cini se ne spada u kategoriju ne zlostavljaca). To je samo trenutak frustracije, i iskakanja proslosti na povrsinu, i radjenja onog sto si cijeli zivot oko sebe gledao (ili osjetio na vlastitoj kozi). I kad si to vec napravio, pocnes govoriti da je dijete ovakvo ili onakvo - jer nekakav izgovor se mora imati kad vec taj roditelj ne zeli preuzeti odgovornost za to sto je napravio.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Nije to nikakva umjetnost, samo nedostatak strpljenja, umor, frustracija - kako Zdenka rece 8)
zdenka je sve rekla :love:
Ne bih se složila. Virgo je napisala, a čini mi se i Arijana na onom drugom topicu, da je u nekim slučajevima odmjerena "packa" bila prihvatljivo rješenje, a ne nastup u afektu.
O tom ja cijelo vrijeme pričam - znači ne "udarim, pa mi je žao", kakvih slučajeva ima najviše, nego "udarim po prstićima ili skinem prašinu s pelene" + stav "TO NISU BATINE".
Po meni jesu, iako fizički ne bole kao remen.
naravno da su poslijedice lupanja glavom o zid za djete gore i strasnije, ali to i dalje ne znaci da bilo kakva peckanja po peleni :shock: ili prsticima imaju ikakve veze sa odgojem.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
nemaju.
Ja sam prošla dril "ispruži ruke" i to za svaku pi__ariju.
Još se i ja i sestra sjećamo tog poniženja dok idemo prema tati da dobijemo po dlanu. Nikad nas nije vrijeđao niti batinao, ali je metoda bila po dlanovima.
I vjerujte mi ubila bi se da se dijete mene boji kao što sam se ja bojala tate, a sve mi je pružio u materijalnom smislu, pa je usput valjda zaboravio osjećaje.
Znam Luna, nisam ni mislila na tebe za prijetnje, malo se referiram na prethodne topice na ovu temu.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Cesto procitam kako se netko sebi gadi i ne moze si oprostiti zato sto je u nastupu bijesa, nervoze ili cega vec, udario dijete po guzi. Mislim da onda treba razmisliti sto je dovelo do toga, uciniti sve da do toga vise nikad ne dodje, ali gadjenje mi je ipak prejaka rijec - svi smo mi ljudi i grijesimo - a na vlastitom primjeru znam da takav ispad ipak ne mora znaciti da cete na djetetu ostaviti oziljke i da ce vas zbog toga jednom mrziti ili vam to zamjerati.
Sto se motiva tice i koliko mogu sad o njima unaprijed razmisljati, ja bih valjda planski pecnula dijete jedino ako bi konstantno radilo neku opasnu radnju i svi moji napori i drugi nacini ne bi urodili plodom - onda bi mozda posegnula za tim kao ipak manjim zlom od posljedica te opasne radnje.
Za svako drugo udaranje slazem se sa zdenkom2 i anchie76.
Meni to nije odgojna metoda..jer odgoj je nešto kontinuirano do punoljtnosti, a trebat će im još samo malo da shvate što je to opasno. Meni te batine (nazovimo ih tako da se istakne koliki sam zlostavljač) služe kratkoročnom cilju. Da mi dijete taj dan ne padne preko terase ili pokuša gurnuti kacavidu u struju.Citiraj:
No, ipak su u većini oni koji, iako se zgražavaju nad nasiljem, odobravaju (lagane) udarce po guzi ili prstićima, štoviše, smatraju ih poželjnom odgojnom metodom
I ja tako radim. Ali one vide da ja radim mnogo ozbiljnije stvari..miksam s mikserom, režem škarama, režem nožem, čistim deterdžentom. Dopustila sam joj miksanje jedan dan uz napomenu da to može uvijek raditi SAMO UZ MENE I kad JA držim uređaj. Jedva je čekala da odem na 5 minuta, izvukla mikser, namontirala mlatilice i samo što ga nije uključila u struju..prvi dan sam ju zatekla, drugi dan-premješten mikser, mlatilice u drugom pretincu..opet ga je našla dok sam ja stavljala sušiti veš i namontirala. Opet je zateknem i objasnim..opasno, može ti porezati prstiće.....Treći dan....opet ista priča i fiju po prstima Taj i drugi i 7 dana nije dirala mikser..nego je mene došla pitati.Citiraj:
Ot: u slučajevima utičnica, deterdženata, noževa, stuba i sl., sklona sam kotroliranom zadovoljavanju znatiželje. Dajem da vide, dodirnu, probaju iz mojih ruku i pod mojim napetim nadzorom.
Još nismo došli do bježanja na otvorenu cestu.
Neki put, zapravo, vrlo često.. starija "pokaže" malenoj kako treba gurnut slamicu u utičnicu ili kako se popesti na ogradu. I naravno, pazi da ju ja ne vidim..onda malena ko na med, odmah ju posluša. Ja sklanjam, objašnjavam..pazi..mogla bi pasti, jako je opasno...ako shvati OK..ako se stvar ponavlja i to svjesno čekajući da ja odem..onda ide "batinjanje" (da još jednom spomenem omiljenu mi radnju).
mogu..to i činim svaki put..i više puta upozoravam..i dapače..stalno upozoravam. I onda Leonarda kod svoje none uzme vilice i zabode ih u nezaštićenu utičnicu na štednjaku. I strese ju pošteno.Citiraj:
ali virgo, mozes maknuti ruku sa uticnice, maknuti dijete iz opasne situacije i slicno
Štos je u tome da se stvari dešavaju strelovito, u par sekundi, a kako je čovjek zauzet ili spravljanjem ručka ili samo odlaskom na zahod ili trčanjem za djetetom..takve se stvari dogode...i ako se imaju tendenciju ponavljati, ja ću reagirati, grublje, ali bolje nego da se desi nekakva tragedija.
Meni je "packa" posljednje rješenje. Opasne radnje se ponavljaju jer su djeca znatiželjna i motivacija je uvijek jača od shvaćanja potencijalne opasnosti. Vide mene, hoće i one. Ako mi se Leonarda ili malena trzaju iz ruke uz opasnu cestu, uz koju moram proć, najprije ide objašnjavanje, ako i dalje fura svojeglavost moram izreagirati, makar grubo.. Leonarda mi se tako dvaput istrgla u iznimno opasnoj situaciji "neću dati ruuuuku..", dobila je po guzi i više se nije otimala. Kad je nedavno vidjela zgaženog ježa..shvatila je da to može biti i ona. Došla je do razine samosvijesti i sad je sve OK...zbog mojih "sigurnosnih represalija" nije postala ni tvrdoglava ni jogunasta.Citiraj:
Zanima me sljedeće: ako smatraš da je fizičko kažnjavanje u opasnim situacijama prihvatljivo, kako onda objašnjavaš ponavljanje opasnih radnji? Što točno postižeš udarcem po guzi ili prstićima u tom trenutku, a što ne bi postigla npr. ovim što seni predlaže - da ih fizički skloniš s opasnog mjesta?
Zašto smatraš da su batine učinkovitije?
Nekiput se opasne lokacije ili situacije ne mogu izbjeći. Trenutak kad procijeđujete paštu, ili idete na WC ili morate sami kod pedijatra s dvoje djece preko jako prometne ulice. I ako postoji obrazac ponavljanja...čekanje da odem, da se napravi *ranje ili otimanje iz ruku..onda je otprašinjanje guze najbrže i najefikasnije kratkoročno sredtvo uvjeravanja. Nekiput ne postoji fizička predispozicija za fizičko uklanjanje jer ih imam 2 skupno imaju 30 kilograma i teško ih je nosati obje, pošto su uglavnom obje zajedno u prekršaju.
Ne..one su djeca, batine nisu nikad zaslužene, ali batine su "alert" koji će im zvoniti ako se usude opet ponavljati istu opasnu radnju. Rok trajanja im je cca 10 dana..onda idu opet u testiranja, a mašti nikad kraja. I ako mi opet krene penjanje po ogradi, znaju što će se dogoditi. Srećom, što su starije, sve je lakše i sve manje moram intervenirati. Mlađa sluša isključivo stariju, a starija već pomalo zna limite.Citiraj:
Virgo30 (napisa):
Jako pazim da ne udarim jako i nervozno i za takve intervencije nikad ne tražim da mi oproste.
Znači li ovaj citat da smatraš kako su one te batine i zaslužile?
Ja batine ne smatram nečim naročito pravednim, ali ako ih danas sutra i prekosutra spriječe u uzimanju noža i rezanju prstića..smatram ih kao lijekove u trudnoći..uzimati ako moguća korist prevladava moguću štetu.
Tako je. Ali do određene dobi. Onda će ih izbjegavati jer ih razumiju. Bar je tako u velikom broju situacija s Leonardom koja me za skoro sve potencijalno opasne situacije..pita. Osim kad želi napakostiti Lauri.. Lauru mora biti strah..zasad.Citiraj:
opasne situacije ce izbjegavati iz straha, a ne zbog razumijevanja...
U opasnim situacijama vrijeme ne radi za tebe. Ali batinama neću nikad dijete tjerati da jede,, da bude poslušno, da uči ili pozdravlja susjede. A ovim ironičnim izvatkom se aludira na takav način odgojnog batinjanja.Citiraj:
jednostavnije su
brže
ne moraš se truditi
Ja sam također protiv batina.One su krajnje prijeziran i nedostojnstven način "komunikacije". Životno važne odrednice batine neće formirat nego iskriviti. Ali.. razlika je nešto raditi periodično ili u izvanrednim okolnostima.Citiraj:
I mislim da se na uvjerljivosti argumenata protiv batina ne postize nista ako se nekom ko koristi pec po guzi u peleni pristupi kao da mlati dijete do krvi sibom ili kaisem. I jedno i drugo je lose - ali po meni i jaaako razlicito.
Dijete. Velike batine fizički bole i ubijaju osobnost. Male batine izazivaju samo uvrijeđenost. Nakon velikih batina se ne ponavlja obrazac ponašanja koji ih je navodno uzrokovao. Nakon malih batina...stalno se ponavlja, nakon odgode od par dana, koliko traje zaborav i koliko se rađa strast za novim..Citiraj:
1. Što su velike, a što male batine i tko određuje granicu?
OK. Stvar osobne percepcije, inherentne suptilnosti. Mene su samo jednom jako istukli i to jedino pamtim. Čak i ne osobito bolno.Citiraj:
Iskreno, smatram da i "velike" i "male" batine ostavljaju strasne emocionalne oziljke (pa makar se dogodile samo jednom) i po tome su mi jednake. "Velike" su jedino gore utoliko sto mogu djetetu slomiti ruku/nogu/rebro... ali u osnovi su mi sve batine iste.
Mogu se složiti s ovim citatom ukoliko su batine vrlo učestale i popraćene ružnim izrazima. E..nepovjerenje ili ružna riječ od bliske osobe koja bi se katkad ispalila u afektu..e to je bilo razornije od bilo koje pljuske.
Slažem se. U svim sporohodnim procesima batine nikad nisam upotrijebila kao metodu. Ali kad su stvari opasne i munjevite, reakcija katkad postaje gruba. Ali strpljenjem se i te izvanredne grubosti prorijeđuju, a nadvlada razumijevanje.Citiraj:
Ja sam već mnogo puta napisala svoje mišljenje o batinama i kažnjavanju, pa se ne bih ponavljala. Samo ću jedno ponoviti, a to je da su batine izraz nedostatnosti roditelja, nedostatka volje, snage i ideja da nađu drugačije rješenje situacije, nedostatka pozitivnog autoriteta, umora, nervoze, straha, frustracija. Dakle, one zapravo nemaju nikakve veze s odgojem djeteta.
Moj stav i moje iskustvo u odgajanju sada već šestogodišnjeg dječaka mogu kratko svesti na jednu riječ: strpljenje.
I još jedan važan detalj. Mnogo je teže kontrolirati dvoje male djece nego jedno ili šestomjesečnu bebu još u marami.
To je skroz, totalno, ful nešto drugačije nego što ja "prakticiram".Citiraj:
Ja sam prošla dril "ispruži ruke" i to za svaku pi__ariju.
Moj stav jest da to JESU batine, ali ne smatram ih duševnim ožiljkom ni dugotrajnom boli. Kratkotrajnog su učinka bez obrasca učestalog ponavljanja i bez žestokog fizičkog angažmana.Citiraj:
Virgo je napisala, a čini mi se i Arijana na onom drugom topicu, da je u nekim slučajevima odmjerena "packa" bila prihvatljivo rješenje, a ne nastup u afektu.
O tom ja cijelo vrijeme pričam - znači ne "udarim, pa mi je žao", kakvih slučajeva ima najviše, nego "udarim po prstićima ili skinem prašinu s pelene" + stav "TO NISU BATINE".
I ja.Citiraj:
Sto se motiva tice i koliko mogu sad o njima unaprijed razmisljati, ja bih valjda planski pecnula dijete jedino ako bi konstantno radilo neku opasnu radnju i svi moji napori i drugi nacini ne bi urodili plodom - onda bi mozda posegnula za tim kao ipak manjim zlom od posljedica te opasne radnje.
Za svako drugo udaranje slazem se sa zdenkom2 i anchie76
i ono što ću ponovo napomenuti. Velikaj erazlika imati jedno dijete ili više djece. Kad imate jedno dijete ne možete shvatiti razmjere njihove interakcije i "samomotivacije".
Over & out.
Virgo, sapienti sat.
Iatina Virgo, nekad zaista nema prostora za strpljivost kad imaš više djece. Moraš ga grubo/naglo/panično prekinuti/fizički maknuti/zaustaviti i kad ti tlak skoči na 220 a adrenalin na 1500, ruka sam poleti.
Molj su već malo poodrasli pa sve manje dolazim u takve situacije, ali ih svejedno vrlo teško kontroliram (situacije).
Virgo, ovo je stvarno bilo detaljno. Napisala si over&out, ali ja bih ipak imala još jedno malo potpitanje (davim, znam :oops: ): ako su ti udarci lagani, dakle, ne bole ih, a i sama kažeš da ponavljaju opasne radnje jer su djeca i znatiželjne su, što si onda postigla? Očito se ne boje tih udarca. Ne bi li isti, kratkoročni (odnosno, trenutačni) rezultat potigla i da u opasnom trenutku povičeš?
Ovo je sve hipotetika, nemam dvoje djece koje guraju vilice u šteker.
I slažem se da nije isto hendlati jedno dijete i više njih. Budući da ću imati više djece, nadam se da ću za par godina biti ravnopravan sugovornik.
samo da se javim - uzela na znanje!Citiraj:
Mamita prvotno napisa
:lol:
Daj mamita, sta se smijes, reci nesto... :P
neću :P
aj ti
Sve sam vec rekla...neda mi se opet raspravljat na 5 stranica.
Ti to bas znas onako kratko i jezgrovito... :mrgreen:
Dok sam imala samo jedno dijete, znala sam ga udariti po guzi (bas tako kako se spominje - da ga ne zaboli) dok nisam naucila bolje. Drugo dijete nisam nikad udarila. A ni trece. Niti cu. Vicem vise nego sto bih htjela, ali ipak sve manje i manje. Udaranje il neudaranje nema nikakve veze s brojem djece.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
marta, ja se s tobom slažem i vjerujem da neću razmišljati drugačije ni s više djece. Ali, na žalost, ponekad se nečije mišljenje uzima s laganim podsmijehom - ako nemaš dijete, "pitat ću te kad ćeš ga imati", ako imaš jedno "vidjet ćeš s dvoje" i sl...Zato sam pomislila da će moje riječi imati veći kredibilitet kad izrodim svu dječicu koju namjeravam izroditi. :lol: 8)
neces razmisljati drugacije. samo ces pronaci druge nacine za razrjesavanje situacije koje ukljucuju dvoje ili vise djece.
naprimjer riješiti konflikte bježanjem iz vlastite kuće :lol:
Meni je bilo super kad je snorki na jednoj davnoj temi napisala da kad je djeca iznerviraju, ona puse u praznu rolu od wc papira. Ne da ja to radim. Ali uvijek se sjetim toga i automatski se prebacim iz histericnog u humoristicno raspolozenje. :mrgreen:
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Savjet zlata vrijedan, samo počnem li puhati, reći će mi MM da sam malo ĆUK, ĆUK :mrgreen:
kredibilitet je skoro uvijk pitanje kvalitete, ne kvantiteta. :mrgreen:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
ps. vidi se da sam majka jednog djeteta. :P
Da malo ubacim iz perspektive osobe koja je kao dijete znala dobiti
"batine". Ne premlaćivanje ili šamare, ponekad packu ili šipkom
2-3x po nogama. Meni je eto ostalo u pamćenju kako me pošalju da
nađem šipku kojom će me tući. Sad vidim da se to moglo shvatiti kao
poniženje, strah od posljedica, što ja znam već. Ja se samo sjećam kako
mi je bilo smiješno jer sam birala neku grančicu koja je suha pa da
pukne čim zamahnu i kako je to uvijek palilo ( valjda bi se ohladili dok ja nađem) pa su se samo smijali kad bih se vratila u 7 mjesecu sa suhom
granom. I da, budući svjesna da sam uradila što nije uredu (npr. usisala
proljeveno mlijeko, pa poslje tvrdila da nisam) bilo mi je draže dobiti
2x šipkom od mame, nego da me tata ( strogi protivnik udaranja) tuši po sat vremena ( ali bukvalno 60min) kako to što sam uradila ne valja.
Ne znam koliko sam bila jasna, željela sam reći da te "batine" nisu na
meni ostavile nekog mentalnog traga. A, eto ipak, neću i nisam udarala
Renatu, jer je uvijek pitanje kako koja osoba reagira.
Nikada ne udaram ni po guzi ni nikako drugačije. Nikada ne vičem (u to ne ubrajam povremeno povisivanje tona). Trudim se ne ponavljati više puta, ako nema reakcije na jednom-dvaput, dignem se i maknem dijete iz opasne situacije, ako je jako opasno, mičem odmah.
Ali, ja imam jedno i relativno mirno dijete, vjerujem da je situacija s dvoje ili više djece bitno drugačija. I to jednostavno treba uzeti u obzir.
Ni svako po guzi ili pec po prstima nije isto. Jednako kao što definitivno nije isto treskanje djeteta o zid i pec po prstima.
to je tocno. (da je situacija drugacija)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
sad zamisli :
ja poducavm tvoje mirno dijete kod kuce (HE). i sve je divno i krasno.
a onda poducavam razred u kojem je 25 sto mirne, sto nemirne djece.
i svaki dan poneko dijete lupim.
jer je situacija naravno bitno drugacija. i to treba uzeti u obzir. zaista?
Da danas sutra i preksutra ne ponove to isto.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Dakle..ovdje stalno diskusija ide u smjeru batinjanja kao odgojne metode. Ja ne svoju djecu ne odgajam batinama. Nego strpljenjem. Ali u izvanrednim i samo u izvanrednim situacijama reagiram udarcem po guzi ili prstima. Kad imaš jedno dijete, uvijek vidiš jedno dijete..kad imaš dvoje jedno vidiš, drugo ne vidiš.
ja imam troje i sve ih vidim.
Umjesto pregled kliknula pošalji.
Dakle, ja se ne sprdam s vama majkama jednog djeteta..Leonarda je bila jedino dijete do njene godine i pol...i definitvno je drugačije. Kad je na svijet došla Laura..tek onda sam vidjela koliko sam imala vremena, koliko sam bila svježija i koliko sam bila spokojnija samo s Leonardom.
Isto tako, djeca se razlikuju po temperamentu i majke se razlikuju po temperamentu. Stoga nije dobro tvrditi ja nikad ne bi ovo ili ja nikad ne bi ono...jer to se ne zna. Ja sam bila iskrena i ne mislim da činim krivo jer ne postupam impulzivno već dosljedno.
Rezultati odgoja vidjet će se u punoljtnosti naše djece..do onda..kako koji mili moji.
svaka čast.Citiraj:
marta prvotno napisa