dojenje poslije carskog

Dva porodjaja, oba puta carski rez, ali sam oba puta uspjela odrzati laktaciju.
Prvi porodjaj je bio komplikovan, 3 dana na intenzivnoj i jos 10 na operativnoj, a dijete na pedijatriji. Nisam imala pojma da trebam izdajati. Bila sam na infuziji i transfuziji i mislila sam kad pocnem da pijem i jedem mlijeko ce doci samo. Sreca da sam imala poznatu sestru koja mi je pokazala kako se izdaja inace ko zna sta bi bilo (nisam bila na odjelu babinjaca). Treci dan sam pocela izdajati, a tek poslije 7 dana sam nosila mlijeko nadajuci se da ce bebu hraniti mojim mlijekom. Po izlasku iz bolnice nije bilo vecih problema, bila sam uporna i beba je prihvatila dojenje (6 mjeseci).
Drugi porodjaj, poslije 12 godina, takodje carski. Dva dana na intenzivnoj i tek treci dan sam pocela dojiti (9 mjeseci).
Ne znam kakva je situacija kod vas, ali u BL se situacija po pitanju dojenja drasticno popravila. Sestre na odjelu pokazuju majkama tehniku dojenja, a ostalo zavisi od njih koliko ce biti uporne.
Cinjenica je da i kod nas djecu u bolnici dohranjuju. Znam da sam kod drugog porodjaja insistirala da moju bebu ne dohranjuju jer imam dovoljno mlijeka.

Prvi dan na intenzivnoj samo su ga donijeli da ga pogledam, isto tako i drugi dan. Od mlijeka još nije bilo ništa. 3. dan su me preselili na babinjače i tad smo prvi put probali, mlijeko je išlo dosta slabo, ali ja sam ga stavljala na cicu on je papao pa zaspao. To veće sestra me pitala da li želim bebu po noći i naravno da sam odgovorila da. Isto sam mu dala papati, ali on je odjednom počeo jako plakati. Sestra je doletila, zaključila da je gladan, konststirala da sam ja rodila na carski i da kaj sam normalna kaj sam tražila da mali ostane samnom preko noći i odnijela ga. Nisam se ni snašla. Bogu fala 4. dan smo išli doma i prihvatio je cicu bez problema, taj dan navečer mi je i mlijeko jako naišlo. Sada je 5 i pol mjeseci, još uvijek doji i nadam se da će tako i ostati još duugo vremena.

rođen u petak ujutro, prvi put na 5min mi ga donijeli u subotu navečer, a na prvi podoj u nedjelju u podne...

do tada cike narasle do dimenzija na kojima bi i pamela pozavidjela :shock: , cijelu noć nisam spavala od bolova (ne od carskog nego u njima), a nisam mogla izdajati jer kanali nisu bili prohodni. moje prvo samostalno ustajanje iz kreveta bilo je drugu noć, do kupaone u kojoj sam dočekala jutro tuširajući cike vrućom vodom u nadi da ću proširiti kanale i da će mlijeko poteći! uzalud :( ...

donijeli su mi ga u nedjelju, no on zbog prepunjenosti dojki i uvučenih bradavica nije mogao prihvatiti. zvala sam MM-a da pod hitno donese šeširiće (na preporuku pedijatrice koja je šansu za dojenje vidjela još samo u njima), pa mi ga donose na ponovni pokušaj u nedjelju navečer (cice su se do tada htjele raspast, sva sreća da sam dobivala analgetike zbog carskog) :/ .

navečer je napokon prihvatio i počeo vući kao lud, do te mjere da su mi bradavice popucale do krvi :cry: ! uz abnormalne bolove dojim i dalje do utorka navečer kada povlači tako jako da bradavica puca po pola, veliki hematom (promjera 0.5-1cm) tužno visi iz nje, a Rok povraća krv :shock: .
odnose mi ga i slavni dr.stanojević mi održava bukvicu kako sam si upropastila dojenje sa šeširićima (kao da sam imala izbora), da više neću moći dojiti sl.
plačem cijelu srijedu (pogotovo što mi ga ujutro vrištećega dovoze na podoj, a ja unatoč hektolitrima koje imam nemam mu kako dati jer je i druga u međuvremenu pukla), a druga pedijatrica me napada da kakva sam majka kad ne želim dojiti svoje dijete :evil: ...

any way - bio je na adaptiranom 5 dana, a zatim smo pokušavali...
te bolove nikad neću zaboraviti - tako bi jako svaki put povukao bradavicu (koje nije bilo) da je rastezao kožu i pravio nove rane-patronažna mi je rekla da je imala samo 3 takva slučaja u svojoj praksi. pa ipak, nakon 10-tak dana uspjeli smo potpuno izbaciti adaptirano i Rok je do 6.mj bio isključivo dojena beba (ako zanemarimo ta prva 2 tjedna).
s obzirom na to da je svojim luđačkim cicanjem izvukao tj. napravio mi bradavice (novo meso, nova koža) koje su kao takve jako osjetljive, borili smo se s ranama cijelo vrijeme. no, tvrdoglava mazga je tvrdoglava mazga!

a suprotno uvriježenom mišljenju na ovom forumu-zbog izuzetnog nerazumijevanja i neljudskog, hladnog odnosa prema novopečenoj, prvi put majci koja se našla u pozici u kojoj unatoč velikoj želji nije mogla ništa nego sjediti i plakati, dr.stanojević je za mene jedan od najnegativnijih i najmrskijih likova koje je naša medicina dala (zajedno s još jednom pedijatricom na sv.duhu kojoj na žalost ne znam ime)

uz spoznaju da je to najbolje što svome djetetu mogu dati, možda pomalo i zbog toga što se dojenjem lakše gube kile, možda čak i njima u inat, ali sigurno i zbog svoje velike upornosti i želje ponosna sam jer sam na kraju ipak USPJELA :D !

Rok ima skoro 13 mjeseci, i iako se i dalje borimo s ranama-još dojimo...

I ja sam odmah dojila poslije carskog.Nicole se rodila u 09:40 ujutro a prvi puta sam je dojila u 14:30 i od tada je bila samnom u sobi i dojila sam je 2g i 9 mj.( već sam bila 3 mj.trudna kada je prestala).Matteo se rodio ove godine 10.07. u 09:15 na carski i isto sam ga dobila u sobu popodne oko 1500 i dodmah smo dojili i bio je stalno samnom

miha :love:

NICOLE ne znam gdje si rodila ali u Petrovoj ne postoji mogućnost dojenja 24h nakon carskog jer se toliko ne smije micati.

Citiraj:

---

MBee prvotno napisa

miha :love:

NICOLE ne znam gdje si rodila ali u Petrovoj ne postoji mogućnost dojenja 24h nakon carskog jer se toliko ne smije micati.

---

krivo! samo ako si pod spinalnom. znam cure koje su rodile pod opcom u 11 i u 6 su vec dojile!

Kad sam ja rodila cure pod općom su morale ležati 12h a mi 24h. Vrlo strogo. Gledali su nam u minutu.

mislim da to zavisi i o sestri koja je bas tada. (ispratila sam barem 10 cura na carski dok sam lezala i svaka je drukcije)

Ja sam rodila carskim na Sv. Duhu. Maličkog jedva vidjela poslije spinalne. Na intenzivnoj sam ga samo sanjala. Ubrzo je dobio jaku, jaku žuticu i doslovce su mi ga oteli zbog potrebe transfuzije krvi. Nisam ga vidjela praktički 4 dana.

Sreća u nesreći, mlijeko mi je nadošlo taman kad su mi ga donjeli 4-og dana mog boravka u rodilištu.

Nisam imala problema sa dojenjem, ali sam imala problem sa sestrama koje nisu imale vremena izmasirati mi prsa "konkretnije".

Da ne kažem da sam kolostrum praktički bacila u odvod umivaonika u sobi.
Do sada se nisam ( nakon bolnice ) izdojila niti jednom, a Vid napreduje uredno.

Ja sam rodila u Puli i to općom.Čula sam da nakon spinalne treba mirovati a nakon opće te već 5 sati nakon operacije dižu na noge i kada dođeš u sobu ideš sama na wc a dijete dobiš 5 sati nakon operacije i samo ti uzmu bebu prvu noć tj.sve bebe da bi se mame odmorile i slijedeći dan oko 6 dobiš bebe natrag.

Citiraj:

---

cicalić prvotno napisa

Da ne kažem da sam kolostrum praktički bacila u odvod umivaonika u sobi.
Do sada se nisam ( nakon bolnice ) izdojila niti jednom, a Vid napreduje uredno.

---

ovako sam, nažalost, i ja prošla

izdajala sam jer nije mogao odmah izvući bradavicu, ali malo toga izdojenog je pojeo. Većinu sam morala baciti :cry:

Ali isto tako, otkada smo došli kući nisam nikada izdajala
evo uskoro dvije godine :)

Ja sam na carski rodila u Merkuru. Obzirom da sam bila na intenzivnoj donjeli su mi ga samo pogledati taj dan i to na pola minute. Dizala sam se tek idući dan, nakon 24 sata. Ne samo ja već i druge cure. U to vrijeme (kad sam rodila, početak 5 mjeseca) tamo je na babinjačama bila neopisiva gužva tako da su žene ležale po hodnicima pa sam još dan i pol ostala na intenzivnoj i vidjela bebicu na pola minute predvečer. Inače, u normalnim uvjetima, idući dan premještaju na babinajče.

Citiraj:

---

makka prvotno napisa

izdajala sam jer nije mogao odmah izvući bradavicu, ali malo toga izdojenog je pojeo. Većinu sam morala baciti :cry:

---

ja sam sav kolostrum izdojen u bolnici bacila jer mi sestre, unatoč mojim molbama, nisu htjele sterilizirati pumpicu i bočicu pa mu ga nisam imala kako dati :evil: ...

miha :shock:
(gdje si rađala)

Citiraj:

---

Mirta30 prvotno napisa

miha :shock:
(gdje si rađala)

---

sv. duh!

Rodila sam 21.10. 2006. na SD carskim rezom sa spinalnom. To je bilo sa petka na subotu u ponoc. Na odjel babinjaca sam prebacena tek u subotu popodne jer nije bilo mjesta. U nedjelju su mi samo donijeli Hanu na mazenje a od ponedjeljka sam ju dojila. Na pocetku je trebalo malo pomoci jer ju nikako nisam mogla dobro namjestiti na lijevu dojku(dojila sam sjedeci, lezeci mi nikako nije islo). Ali nisam se ustrucavala zvoniti sestrama za pomoc. M;islila sam na to da ako ne naucim u bolnici, doma mi tek nema tko pokazati. Sestara je bilo svakakvih, od super ljubaznih do namrgodjenih. Ali se nisam dala smesti. I od pomoci nam je bio pedijatar, mislim da se zove Stanojevic ili sl. koji nam je jedini objasnio pravilno dojenje i rekao nam da se ni slucajno ne izdajamo do kraja, vec samo malo da popusti pritisak. I da stavljamo hladne obloge preko noci(bebace nismo imale preko noci ).
Ne znam da li zbog toga, ali niti jedna od nas 3 u sobi nije imala problema. Btw, ja sam imala sve genetske predispozicije da imam velikih problema (mama i obje bake zavrsile na kirurgiji). sada Hana ima 5 i pol tjedana i jako lijepo napreduje. Nadam se da ce tako i ostati.

Rodila carskim, spinalna, odmah dobila bebu k sebi, mlijeko mi je krenulo tek treci dan, ali je dotle L njamala susjede u sobi. Po dolasku kuci ( 10 dana nakon poroda) smo par dana koristili i nadohranu, no mala vrijednica je vrlo brzo odbacila silikone i primila se "pravih stvari" kojih se drzi jos i danas, u intervalima od, otprilike, svaka 2 sata ( makar da ih pomazi).

Rodila sam u 3 u noći, s općom anestezijom, a Ria sam dobila ujutro nakon vizite. Iako je sve izgledalo savršeno, drugi dan navečer je nastala panika jer je puno izgubio na težini. Sve moguće sestre su dolazile provjeriti da li ga ispravno držim, i sve su zaključile da da, ali svaki podoj je bio 0 i gubitak težine je bio sve veći. U ta dva dana sam 2-3 puta pristala da mu daju 10-20 g nadohrane na špricu, prvenstveno zbog straha od dehidracije. U tim trenucima mi je puno značila podrška dijela osoblja, a naročito neonatologice koja me umirila kad je rekla da Rio je izgubio previše na težini, ali da unatoč tome dobro izgleda. Rođen je s 3840 g, a pao je na 3400 g, što je skoro 12%, ali ja u niti jednom trenu nisam posumnjala da će mlijeko stvarno doći. A kad je mlijeko nadošlo, dobitak na težini je bio jednako spektakularan, u dan i pol je dobio 150 g! Ne mogu reći da je dalje sve bilo idealno, imala sam puno problema s ragadama, ali to su sve sitnice prema tome koliko nam dojenje znači u životu :heart: .

Prenosim friško iskustvo moje kolegice, iz Vž rodilišta: carski je bio ujutro oko 9, sutradan bebica nadohranjena 2x10 ml adaptiranog, prvi podoj je bio to isto popodne (znači dan i pol nakon carskog). Dalje samo dojenje, bez nadohrane, sve funkcionira super.

Napominjem da u Vž i "carice" imaju potpuni 24h rooming in, samo su sestre malo više angažirane taj prvi dan-dva.

evo da i ja napišem moje iskustvo,nova sam i prvi puta se javljam, pa tek sada pišem. rodila sam sekcijom, opća a.,21.11.06. u osječkoj bolnici. uglavnom imam pozitivno iskustvo, što ne znači da je drugima bilo isto.
dojim, i počela sam dojiti odmah kad sam dobila bebu, nekih 12 sati iza poroda. malog su mi donijeli, sikio je dosta dobro, te su mi ga ostavljali svaki put sve duže i duže. pravo mlijeko mi je krenulo drugu noć i dok sam ja htjela zvati sestru da mi donesu bebu, njega je sestra donijela meni jer je plakao, kao da smo se povezali telepatijom. prvi dan sam ustala do toaleta, a bebu su mi dodavali iz krevetića ako je bio pored mene. drugi i treći dan su znale sestre primalje ga dodati, iako sam ga već ja sama uzimala jer nije bio težak, 2700. većina sestara je za pohvalu i stvarno su bile na raspolaganju i od pomoći. što se tiće komentara da se mama opere pa će dijete primiti siku, i to sam čula,bez komentara. od nas tri u sobi koje smo dojile bebe, a imale carski nijednoj nije išlo glatko, meni je još u bolnici bilo ok. tek sada su mi počeli problemi s dojenjem. dosta sam se informirala o svemu, no negdje je zaštekalo. dojim i dalje, no najviše se izajam, a uvela sam i noćnu bočicu jer je gladan. ne nasisa se jer počne nervozno odbijati siku, nakon kratkog sisanja, a mlijeka imam. toliko o tome, nadam se da će se to srediti, ne mislim odustati od dojenja.

Moja prijateljica je oba puta rodila na carski i od prvog dana nije imala nikakvih problema, prvo dijete je dojila oko 2. godine, druga beba je stara 5. mjeseci i sve je super. Ja nažalost nisam uspjela s dojenjem nakon carskog reza dojila sam svoju princezu oko dva tjedna i kako nismo nadoknadili porođajnu težinu izdajala sam se iduća tri mjeseca i davala joj na flašicu, dugo mi je tebalo da to prebolim. Drugi porod mi je bio vaginalni i istog dana kad je rođena moja druga princeza dojenje je krenulo dobro. Nakon nekih dva tjedna mi je opet nastala panika, bebica mi je bila na prsima gotovo svakih sat vremena i to po 45 minuta, bila sam očajna, ali pošto sam vidjela da se moj mali mišić naočigled zaokružuje nikako nisam mogla odustati, otišla sam čak kod pedice da provjerim da li je sve ok, i bilo je sve super. Isčitavala sam danima sve postove o dojenju i zahvaljujući Rodama nisam odustala. Jako sam sretna i ponekad mi je žao što prvi puta nisam bila upornija, jer za dobru stvar upornost se definitivno isplati.

Citiraj:

---

dojila sam svoju princezu oko dva tjedna i kako nismo nadoknadili porođajnu težinu

---

jao....koliko mi nismo educirane....evo, Lea se rodila sa 3380g, vagala sam je 10. dan (znaci 1,5 tjedana) i imala je 2900g a sa mjesec dana 4180!! znaci, trebalo nam je malo vise da se "ustimamo" i ona je u 20 dana dobila skoro 1300g!
sva sreca sto su mi informacije bile dostupne. ne znam sta bi napravila 11 dan da nisu.

Citiraj:

---

jer za dobru stvar upornost se definitivno isplati.

---

bas mi je drago zbog tebe i drugog djeteta. upornost se svako isplati! :love:

Da, jako si u pravu glede educiranosti da sam prije šest godina i u pola od ovoga znala ili bolje rečeno pročitala sigurno bi i prvi puta uspjela. Jer i dan danas tvrdim da moj neuspjeh dojenja kod prvog djeteta nema veze s time što sam rodila na carski rez, to znam iz ovog iskustva s mojim drugim djetetom. I drugi put sam imala nekih poteškoća, da sad ne pišem u detalje....ali još jednom mogu potvrditi da su mi puno pomogle Rode i svi vaši postovi.

Kora rođena carskim u petak 16 h na Svetom duhu. Na babinjače su me primili tek u nedjelju u 11!!!!! :evil: Naravno curka dosla spokojna, nahranjena na bocicu, oci nije htjela ottvoriti do ponedjeljka, a kamoli da cica!! Ja sam uporno pokusavala, gnjavila sestre (koje su krajem 2004. bile fakat KOMA), nisu me uopce dozivljavale. Jednu sam uspjela uhvatiti i natjerati da sjedne pored mene i da vidi, ne samo da joj uvali cicu u ustta i ode, jer nije fora da i dalje spava na cici. Probala ju je stipkati, buditi, te shvativsi da je nece konvencionalnim nacinima probuditi rekla je :ne pokusavajte ovo doma-i počela je okretati poput helikoptera. E enda je Kora vristala!!!!Ljuta jer su je gnjavili, a njoj je bilo bas super. Cice su se naravno napunile, prepunile i krenula je agonija. Puno sam citala o dojenju i sjecam se seke koliko se mucila s kvrgama. Ja sam masirala, koliko sam mogla, i znala kad dojdem doma da cu svu tu suludu situaciju kako tako dovesti u red.
Da skratim. Doma sam dosla sa nekoliko upaljenih kanalića, probala sam i zelje i smrznuti grašak i sve. Bila sam ludo odlucna, no prvih mjesec dana smo svo vrijeme kad je spavala masirali cice i izdajali. Redom Zlatan, mama i ja. Doslo mi je da odustanem 1000 puta. Rodin telefon je takodjer bio od fantastične pomoći. Hvala!!!!
Rezultat? Kora je bla samo na prsima do 6 mjeseca, a dojila sam ju do 15 mjeseci.

bravo migulice :love:

:klap: migulica

Mozda je najvaznije sto sam Koru rodila sa punih 30, i imala sam poprilicno jasne zelje i ocekivanja sto se tice dojenja. Da sam ju imala ranije SIGURNO ne bih bila toliko zapela za dojenje, pa ko je lud kroz takvu muku prolaziti?!
MAME!

rodila na spinalnu carskim, dan i pol sam andjele vidjela koliko me bolilo, al bih ga bila svejedno dojila.
no moj bebo je bio na intenzivnoj, mene nisu 3 dana pustili k njemu zbog slabosti, a mlijeko nije nadoslo. od 3 dana sam se izdajala na prazno, od 5 ga stavljala na prsa. imam srece, rodjeni je sisoje :heart:
bilo je vraski tesko. mlijeka bas nije bilo, cca 30ml po obroku.
vaganje prije i poslije podoja (tamo su rizicne bebe pa jako paze na to) - e to vaganje ubije u pojam.
nadohrana obavezno, pauza nocu od 8 sati...
na kraju smo ipak uspjeli, zahvaljujuci mojoj sveki i ovom forumu. :D
a zadnjih 7 dana smo iskljucivo na sisi :heart:

ja bih rekla da uopce nije stvar u carskom nego kad ti donesu bebu.
i da li je sve ok s bebom.
na odjelu (rooming in) je bilo desetak cura nakon carskog, i sve su dojile najkasnije 3 dan. nijedna se nije "izvlacila" na carski. problemi koje su imale (ragade, mastitisi) nisu imali veze sa carskim neg individualno, i s neznanjem.

s druge strane, od petnaestak beba na intenzivnoj, iskljucivo dojena je jedna (mami drugo dijete, prvo isto dojeno), dvije (ukljucivo moju) su dojene i dohranjivane, jos mozda 3-4 su dobivale izdojeno majcino mlijeko. ostale na flasicu.
ohrabrivali su izdajanje jako, al stavljanje na prsa bas i ne :(

Više se ne sjećam kad sam malog dobila na prvi podoj. Znam da je to bilo nakon intenzivne, a na intenzivnoj sam bila 2 dana. Recimo nakon 2-3 dana. Imala sam sreću da je zbilja lijepo povukao, rodila sam u Rijeci pa je mogao biti 24h sa mnom. Samo 2. noć na 'običnom' odjelu sama više zbilja nisam mogla. Plakao je, jedva sam hodala, nisam imala snage nosati ga. Teška srca dala sam ga na spavanje sestrama tu noć - sjela sam u wc i plakala kao nikad u životu!!!! Svi su mislili da sam luda, kao - "ma super da ga možeš dati, da se malo odmoriš" - a meni slabo. Nikad neću zaboraviti onu scenu - strpali ga u kolica kao malu sardelicu, njih četiri jedan do drugog, i taj plač do kraja hodnika. Joooj :cry:
Nisam ga nakon toga više htjela dati.....

Jos jedan detalj vezano uz dr. Stanojevica. E pa taj gospodin je dosao kad nas u sobu, rekao nam da moramo cuti da beba guta i tada znamo da fakat jede. I izasao iz sobe... Sv. duh je u to vrijeme bio pun i istovremeno smo cule bar dvije-tri bebe koje su vristale iz petnih zila. kasnije doma ja sam taj karakteristicni zvuk naravno cula, no tamoo....ha ha.
Nota bene, na sebi je gospodin doktor ispod otkopcane bijele kute nosio promo majicu ****!
Za mene je od tog trenutka bio covjek bez kredibiliteta...

Blazena, cestitam!!! :D
samo uporno!

I moje friško iskustvo sa splitskom bolnicom: rodila na carski, spinalna anestezija, tri dana trajni kateter. bebu mi donijeli prvi put (nakon rađaone) za 30 sati, zaključili da sam nepokretna i odnijeli ga nazad. :x Dok su druge cure što su rodile sa općom anestezijom dojile, ja se nisam mogla mrdnuti zbog katetera. Drugi dan bebač završio na Neonatologiji, šesti dan sam počela s dojenjem dva puta na dan jer mi sestre nisu javile ranije da me doktorica zvala na podoj. :x :x Uglavnom, kad mi je navrlo mlijeko, a to je bilo četvrti dan jer tri dana ne smiješ ništa jesti nakon carskog, počela sam s masiranjem i izdajanjem i tako dok nisam počela dojiti. Pila sam k'o smaug i mlijeko je teklo u potocima. :) Sad sam doma sedmi dan i samo dojim, vidjet ćemo na pregledu kakvi su efekti. :)

Citiraj:

---

sbuczkow prvotno napisa

jer tri dana ne smiješ ništa jesti nakon carskog

---

Ja isto rodila na carski pod spinalnom (Zagreb), nakon 12 sati sam smjela piti, a nakon 24 h pocela jesti. Prije toga su me pitali jesam li imala vjetrove, tj. jel mi se probava pokrenula, i kad sam odgovorila potvrdno donijeli mi hranu. A dijete su mi donijeli isto popodne (carski je bio ujutro) ali samo na gledanje. Na cicu sam ga stavila drugi dan.

I moje friško iskustvo sa splitskom bolnicom: rodila na carski, spinalna anestezija, tri dana trajni kateter. bebu mi donijeli prvi put (nakon rađaone) za 30 sati, zaključili da sam nepokretna i odnijeli ga nazad.

Carski je bio u petak u 16h. U subotu sam cak i prije 24 sata( sistem strogo lezanje zbog glavobolja) zahtijevala da mi izvade kateter! Trazila sam da ukoliko cu morati ili idem na wc, ili mi donesu tutu. Kateter mora ici van sto prije, zbog mogucih upala mjehura. U principu to vam je samo jednostavnija varijante za sestre, ne moraju se gnjaviti sa vasim fizioliškim potrebama. Morate zahtijevati da vam ga maknu!

Citiraj:

---

migulica prvotno napisa

Kateter mora ici van sto prije, zbog mogucih upala mjehura. U principu to vam je samo jednostavnija varijante za sestre, ne moraju se gnjaviti sa vasim fizioliškim potrebama. Morate zahtijevati da vam ga maknu!

---

Od cura koje su radjale sa mnom nitko nije drzao kateter tako dugo. Ja sam pitala zasto ga ja nosim 3 dana, a sestra je rekla da je dr tako odlucio jer da je ocito nesto "vidio" i da ona tu odluku mora postivati. A nemam pojma...

Ma totalna glupost!!! Trebala si zahtjevati da se dr. pojavi tamo, i sam ti to osobno objasni sto je to tako ozbiljno vidio i u cemu je problem.
meni je dr. rekao da kateter mora cim prije van, no sestra me svom silom nagovarala da ga ostavim jer ce mi "biti nezgodno ici na wc". fakat me uvjeravala, no ja se nisam dala. Inzistirala sam da ga izvadi, pa je popustila...Samo mi je jos neka upala falila, a kaketer vrlo lako bude uzrok upale. Moras biti odlucna i uporna!

Ja sam na carski rodila zbog zadaka i dogovorila sam se s anestezeologom da bude spinalna ansetezija, no nakon pola sata pokušavanja nije mogla ubosti iglu na pravo mjesto (nije mogla naći ili tako nešto), pa sam pristala na opću anesteziju.

užasno mi je smetalo da ni ja ni muž nismo vidili kad se mala rodila. non stop su mi govorile da je beba sa mm ali on je jadan vozio krugove oko rodilišta dva sata. malo nakon što su ga pustili u rađaoni gdje su me držali 6 sati nakon carskog su donesli malu i mi smo je probali staviti na cicu - nismo imali pojma kako a ja se nisam mogla jako micati. mala nije imala pojma što da radi i sestra mrska je vikala na nas kad je skužila što izvodimo i rekla da nema dojenja dok me odnesu na odjel. grr ja ljuta ali umorna sam zaspala. kad sam došla na odjel opet nema bebe, ja molila i prosila da mi donesu ali opet zbog reza nema šanse se snaći. luda, očajna i umorna čitala sam svu literaturu koju sam imala sa sobom ali opet nikako naprijed. sestre u opće nisu bile jako zagrijane za pomoč i tek drugi dan mi je došla jedna pokazati kako stisnuti malo bradavicu da stane maloj u usta (imam velike a ona se rodila sićušna, 2800g) i ajde nekako smo počele... brojila sam koliko je puta sisala i nekako nam je 4 puta zaredom bilo maximum. ja sam bila očajna i plakala i uglavnom nije bile neke velike pomoči od sestara. no, upornost se isplatila. 4. dan nisam više morala malu nadohranjivala na žlicu, potegla je cicu više od 20 puta u jednom tiru i zvala sam mm doma sva oduševljena. drugo jutro sam zamolila pediatricu da napiše u kartonu da se mala prirodno hrani te da joj ne daju nadohranu. od 4. dana pa do danas (a sutra slavimo 6 mj), isključivo oduševljeno dojimo.

upornost se uvijek isplati :)