razlika izmedju beba rodjenih "njezno" i onih drug

33, sigurno da je nacin poroda vazan i da je lijepi, njezan porod bez stresa ljepsi, ugodniji, i bolji za mamu i za bebu. ( i za ostale ukucane :mrgreen: )
i kako felix kaze jedan korak u nizu da djetetu omogucimo najbolje (mada naravno kao i sve druge stvari nije garancija)

radi se samo o tome da zivot nije deterministicki, te da je ljudska vrsta jako prilagodljiva i sposobna napraviti razne kompenzacije.
kao i o tome da fizicki i psihicki razvoj dijeteta ovisi o toliko puno vidljivih i nevidljivih faktora, pa je vrlo tesko izdvojiti jedan i promatrati ga neovisno o drugim ciniocima. ( kao sto napr. mozes uzgojiti nekakvu bakterijsku kulturu u laboratorijskim uvjetima, pa je proucavati)

Nešto o meni osobno (još nisam rodila, no nadam se da Mihovil neće biti rođen kao njegova mama). Porod je bio izuzetno težak, trudovi su trajali dugo, na kraju sam se počela gušiti, pa je mama od šoka pala u nesvijest. Rođena sam strelovito tako da je doktor legao mami na trbuh... Jedina posljedica bila je uklješteni očni živac zbog kojeg sam škiljila, pa sam operirana sa 6 godina (uspješno).
Bila sam cijelo djetinstvo hiperaktivna, razigrana, a odrasla sam u neizlječivog optimista i bila sam jako sretno dijete. Visoko sam školovana i posao mi dobro ide... :mrgreen:

Drugim riječima, ako nema nekih stvarnih oštećenja pr. mozga, ne vjerujem da šok od poroda mora na bilo koji način utjecati na razvoj djeteta... :)

Citiraj:

---

ne vjerujem da šok od poroda mora na bilo koji način utjecati na razvoj djeteta...

---

i ja se slazem s ovim i s vecinom ostalih stvari sto ste napisale... i htjela bih samo potsjetiti da sam ja zapocela ovu temu potanjem da li primjecujete razlike izmedju beba rodjenih ovako ili onako.

nisam niti mislila ici tako daleko da procjjenjujem koliko ce to utjecati na razvoj u odraslu osobu...
i sama imam iskustvo toga da se sve to dade vrlo brzo ispraviti, a ono na sto sam ja zapravo mislila je koliko su bebe ostecene na porodu zahtjevnije od onih drugih?

a zasto mislim da je to bitno? zato sto bih stvarno voljela da se o tome otvoreno razgovara i uvidi da u tome ima istine jer bi se onda procedure u nasim rodilistima sigurno promijenile.

ovako, momentalno je stanje takvo da vecina ljudi, pa cak i rodilja, a sto je najzalosnije i strucnjaka uopce nije informirano kako recimo drip moze utjecati negativno na neuroloski status novorodjenceta i na takve stvari sam mislila.

Citiraj:

---

Mamita prvotno napisa

moji su jednaki.
rabadžije oboje.
za sad ne vidim razliku.

---

:lol:

ja moram priznati da razlike između mog sina koji se rodio induciranim porodom i moje djevojke koja se rodila prirodno nema. moj malac je bio divna beba i narastao u krasnog dječaka. nismo imali nikakvih problema, dapače dok s 18 mjeseci nije krenuo u jaslice nije mu ni nosić nikad curio. bio je veliki bebač s velikim opsegom glave (40 cm), tako da mu je jedno oko bilo malo otečeno i zatvoreno, ali mislim da to nema veze s dripom. uvijek je dobro spavao i jeo.
moja cura je isto odlična beba .
eto moje iskustvo je da su oboje lako odgojiva djeca.. :)

htjela bih još dodati da se slažem s 33 i temom, jer moram priznati da nisam prije 1.poroda znala za eventualne probleme koji se mogu javiti kao posljedica induciranog poroda. edukacija je neophodna za sve pa tako i za to! kad znamo imamo mogućnost izbora.

po toj teoriji bi fakat najsretnije, najbolje, najmirnije i najnezahtjevnije bebe koje spavaju po cijele noći bile one rođene nehitnim carskim rezom!

teorija nikako ne drži vodu...

mislim da bi se prije radilo o nekoj vrsti neuroloških oštećenja kao posljedica indukcije (opisane su na jednom topciu moguće posljedice), koja nisu možda dijagnosticirana, ali se očituju na neki način .... ne znam, pretpostavljam.
Kuži, zbog vezanih trudova (drip) dijete ostaje bez kisika, da li znamo koje su moguće posljedice i kako se kasnije mogu očitovati u ponašanju.

ali ima i onih koje su spavale uz indukciju: pa ne znači da tu može biti nekih pravila.

Citiraj:

---

porod je samo jedan od faktora koji oblikuju neciji zivot, njegove osobine, svijest i podsvijest. vjerujem da njezan i human porod pozitivno djeluje na bebu kao i da nasilan i ubrzan porod moze biti traumaticno iskustvo za bebu koje ce se upisati negdje u podsvijest. vlastito rodjenje je nedvojbeno najjace i najvaznije iskustvo u nasim zivotima. ali to je samo jedan od faktora; i trudnoca (psihicko i fizicko stanje majke, stresovi, pusenje...), i dojenje, i povezanost sa majkom, i uvjeti u kojima zivi, i slucajni dogadjaji u zivotu, i genetske predispozicije, pa tako i prelazak iz maternice u ovaj svijet, nedvojbeno cine slagalicu zvanu zivot.

ne treba generalizirati na nacin: ako je dijete humano i njezno rodjeno, bit ce mirno i smireno, a ako ne, bit ce mali vrag. situacija je slicna kao s dojenjem: dojeno dijete ima manju mogucnost dobiti alergije i biti pretilo u zivotu, ali ima jos puuno faktora koji odredjuju hoce li biti alergicno ili pretilo npr s 20 godina. i ako nije dojeno, necu ocajavati sto je tako, nego se potruditi da ostali faktori budu jaki i pozitivni. isto tako, human i njezan porod nije nikakva garancija za nista; to je samo korak vise u trudu da djetetu omogucimo najbolje. u kojem mozemo uspjeti, ali i ne moramo.

---

slažem se. i mislim da način na koji smo rođeni, kao i sve okolnosti trudnoće i poroda jako, jako utječu na cijeli život djeteta. ne određuju ga, jer ono nije tabula rasa, nego se rađa kao osoba - pupoljak, ali jako utječu na osobnost i odnos prema životu.
da bi se primijetile korelacije, mislim da treba proanalizirati ne samo porođaj, nego i osjećaje tokom trudnoće, odnos s partnerom i ostalo.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

ali ima i onih koje su spavale uz indukciju: pa ne znači da tu može biti nekih pravila.

---

evo ja kao primer.
moj porodjaj uz sve intervencije je bio jako nezan i intiman, jer smo bili u apartmanu, babica je bila super, doktorka skoro nije bila tu...

ja imam poznanicu koja je oba poroda pod dripom mrtvo-hladno čitala ljubiće jer nije ništa osjećala...
kaj nitko više nema nikaj za reći? pa baš i niste iscrpile temu. :*

ne znam kak je ovo dospjelo na ovaj topik. mislila sam da postam na PBTP.
SORI.

Mislim da porod nema nikakve veze s tim kakva su djeca vec je ipak stvar karaktera bebe. . . ali i ostalih okolnosti u kojima se nadje nakon rodjenja. . od dojenja, mamine mirnoce ili nervoze, odnosa u obitelji. . . ne kazem opet da "nasilan" porod ne moze ostaviti posljedice, ali mislim da je to u slucajevima ostanka bez kisika, krvarenja i sl kada je zaista nanesena neka steta. . .
Ema je rođena neinduciranim porodom, dakle imala sam svoje trudove, prokinut mi je vodenjak, dobila sam drip kad sam bila otvorena oko 7 "necega" i sve je bilo gotovo za manje od 3h. Divno je dijete, nikad ne place bez razloga i inace rijetko place, opcenito je jedno dobro, sretno, veselo i zadovoljno dijete.

Citiraj:

---

Pina prvotno napisa

ali mislim da je to u slucajevima ostanka bez kisika, krvarenja i sl kada je zaista nanesena neka steta. . .

---

e ali zar nije puno češći ovaj scenarij kod beba rađanih na "drugi način" da ne ne kažem nasilno. Čitamo stalno koliko puta su veći postoci ovih i onih komplikacija kod raznoraznih miješanja, ubrzavanja, indukcija i raznih drugih kemija. Ne radi se o par postotaka, neko o puno većim omjerima. Naravano da se i uz drip beba može roditi polaganao i da mama nema vezane trudove, da sestra ne viče tiskajte, tiskajte brzo ugušićete bebu (a kasnije saznam da ti padovi otkucaja i nedostatak kisika je vjerojatno imao direktne veze sa dripom i mojim vezanim i prejakim trudovima), itd.
Mislim da se ovdje radi o vjerojatnostima, koje stoje na jednoj ili drugoj strani u određenim omjerima.

Osim toga, zamislila sam se nad tim kad sam došla do informacije da u jednoj našoj ustanovi gdje primaju djecu sa raznim neurološkim oštećenjima, ispituju da li su rođena pod dripom.

meni je već dosta podjela....

djeca koja su rođena, djeca koja su izvađena...
djeca koja su nasilno rođena, djeca koja su nenasilno rođena...
indigo djeca, ovakva djeca, onakva djeca...

ja bih molila da prestanemo dijeliti djecu na kategorije.

umjesto podjela - trebali bi se okrenuti onom što imamo zajedničko. a to je ljubav prema našoj djeci.

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

znam da ima i dosta znanstvenih studija koje potvrdjuju ova moja razmisljanja ali bas me zanimaju iskustva iz prve ruke, sto vi o tome mislite?

---

Sorciere, nitko ne dijeli djecu, nešto si krivo skužila. Pitanje se odnosilo na osobna iskustva, i takva ovdje iznosimo. Zaključak nije izveden koliko vidim. Ja osobno imam iskustvo različite djece, koje se možda slučajno a možda i ne poklapa sa načinom poroda.
Ako ne želiš iznijeti svoje osobno iskustvo (a to je pitanje), i ako te tema pogađa, nemoj postati ovdje.
Isto bi bilo da kažeš: nećemo dijeliti vrtiće na one u kojima je hrana dobra ili loša - hranite svoju djecu dobro kad su kod kuće. Ili nećemo dijeliti rodilišta na ona "pijatelj djece" i ona druga, volite i dojite svoju djecu kad dođete doma. Nije u tome poanta. Tridesetri je željela znati koja su zapažanja roditelja sa različitim iskustvima poroda; i o tome ovdje pišemo.

Zapažanja su bitna i rakcije su bitne. I Rodina bit je u tome. Da zapažemo i mijenjamo. Jer na žalost, roditeljska ljubav ne može ispraviti baš apsolutno sve.

tinnaz - umorna sam od ovakvih rasprava. napisala sam ono što mislim - i iza toga stojim.

to je moje osobno iskustvo, i moje zapažanje.

btw - vrtići i rodilišta su ustanove, a djeca su živa bića. kroz akcije za poboljšanje rada ustanova, pomažemo u kvaliteti života sve naše djece. ne vidim da tu postoji podjela.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

meni je već dosta podjela....

djeca koja su rođena, djeca koja su izvađena...
djeca koja su nasilno rođena, djeca koja su nenasilno rođena...
indigo djeca, ovakva djeca, onakva djeca...

ja bih molila da prestanemo dijeliti djecu na kategorije.

umjesto podjela - trebali bi se okrenuti onom što imamo zajedničko. a to je ljubav prema našoj djeci.

---

i meni je

postoje 2 vrste djece

ona koja su voljena i ona koja to nisu

vjerujte mi u školi se to najbolje vidi

ja sam možda naivna kad vjerujem da je ljubav najjača sila u svemiru....

možda naslov nespretno govori drugačije, ali vidite i same da se provlači neki opći zaključak da je teško primijetiti pravilo.
Ja ne nevjerujem da ljubav može izliječiti apsolutno sve, uključujući i oštećenja koja su se mogla dogoditi bilo kome pa i djeci u porodu. Ne govorimo o nekom apstraktnom razlogu zbog kojeg bi se neka djeca mogla ponašati drugačije, nego konkretno o djelovanju i miješanju u tijek poroda, o tome su čak i knjige napisane. Pa ako neko nije bio umoran napisati knjigu na tu temu, smatram da niti ja ne smijem biti umorna odgovoriti na pitanje onih koji žele znati moje osobno zapažanje.
Inače smatram da ljudi koji su umorni od neke teme, ne trebaju postati na tom topicu. Nitko nikoga ne prisljava niti na čitanje niti na postanje na nekom topicu, pa čak niti forum ne mora posjećivati onaj koji je umoran od bilo čega.
Ja se mogu voditi time da će kod mojega djeteta ljubav ispraviti sve, ali svejedno bih željela da moje pisanje pomogne drugima barem malo da nemaju previše toga za ispravljati.
Isto kao što stotinu puta može biti dijagnosticirano neko oštećenje i bolest uzrokovana porodom, tako još stotinu puta može postojati neka promjena u ponašanju u manjoj mjeri, primjetna samo oku roditelja.
Na temu različitih pristupa porodu i onome što različiti pristupi mogu nositi kako majci tako i djetetu su knjige napisane, pa prema tome nije bez osnova da jedna buduća mama želi znati zapažanja ostalih roditelja, i drugu stranu van stručnih rasprava i tekstova na tu temu.

Osobno se nadam da će energija i način života u kojem prvo vidi svoj cilj a onda eventualno ostalo - mojoj curici donijeti samo dobro u današnjem svijetu i budućem životu.

"vidim da na forumu ima puno mama koje su prvi porod imale carski, inducirani i slicni nacini koji su "manje dobri" za bebe, a da su se za drugi porod izborile za "njezni" porod kao sto su potpuno prirodni porod, porod u vodi i sl."

kao što vidiš - ne radi se o "nespretno sročenom naslovu", nego o kategorizaciji poroda.

ako već hoćeš MOJE iskustvo / mišljenje / zapažanje - pitam se s kakvim pravom bilo tko može reći kako je POROD PO MOJOJ ŽELJI - MANJE DOBAR za moju bebu? kako je osoba koja to "klasificira" doživjela MOJE iskustvo, i primjetila na MOM djetetu eventualne posljedice ili promjene???

nisam umorna od ove temE, već od ovakvih temA - i to redom onih koje imaju "nespretno sročene naslove", "nespretno sročene rečenice", i još ohoho "nespretnih" sitnica koje često postanu uvredljive za nas koje smo automatski stavljene "s druge strane" - jer su naša iskustva drukčija.

a da li ću na takvim temama pisati - to ću ja odlučiti.

pa šta skačeš odmah na naslov,
stani na loptu i pročitaj tekst koji slijedi
brate mili pa nismo ovdje svi doktori kroatistike pa da uspijemo točno u naslovu izdefinirati bit rasprave
8)

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

pa šta skačeš odmah na naslov,
stani na loptu i pročitaj tekst koji slijedi
brate mili pa nismo ovdje svi doktori kroatistike pa da uspijemo točno u naslovu izdefinirati bit rasprave
8)

---

prestara sam za skakanje :mrgreen: . a i ne volim komentirat s lopte. balansiranje ometa koncentraciju ;) .

Mišljenja su vam podijeljena-a ja iskreno mislim da ponašanje djeteta nema veze s tim kakav je porod bio.
Po takvoj logici stvari moja bi oba sina trebala biti istraumatizirana;prvi se rodio carskim,drugi mučnim porodom sa dripom.I sama takva pomisao da eto ja nisam uspjela prirodnim porodom omogućiti svojim klincima blaženi dolazak na ovaj svijet malo mi je opterećujuća i negativna-danas sutra mislim imati i treće i iako bih htjela nemedikalizirani prirodni porod možda ću opet morati na carski i pomisao da time "zakidam"svoje buduće dijete mi stvara samo dodatni pritisak.

Mislim da dijete,ako je eventualno propatilo prilikom dolaska na svijet može imati neko vrijeme malo nemirniji san i malkicu se tu i tamo trznuti,ali uz veliku ljubav svoje mamice sve će zaboraviti!

I da se složim sa gornjim postom-djeca samo moraju biti voljena(sva druga klasifikacija mi baš digne živac :mrgreen: )

Citiraj:

---

prestara sam za skakanje . a i ne volim komentirat s lopte. balansiranje ometa koncentraciju .

---

:lol:
ja sam uvjerena da se događaji za vrijeme perinatalnog razdoblja urezuju duboko u podsvijest. dakle, sve ono što se događa u trudnoći, za vrijeme poroda i poslije poroda. ne mogu promijeniti ono što beba nosi u genima, osim ako ne dođe do oštećenja bebe, ali utječu posredstvom podsvijesti na način na koji se dijete kasnije ponaša u određenim situacijama.
mene je recimo mama htjela pobaciti. osjećam da me je to itekako obilježilo.

Citiraj:

---

puhovi obožavaju smokve prvotno napisa

mene je recimo mama htjela pobaciti.
osjećam da me je to itekako obilježilo.

---

Ovo je nesto sasvim drugo, ako je htjela pobaciti znaci da si bila nezeljeno dijete pa normalno da neces rasti i ne osjetiti to. Sorry :/

može biti da si u pravu, ali to je kompleksno pitanje.
ja mislim da utječe i sama namjera majke tokom trudnoće, pa makar se ona kasnije, kad se beba rodi, i "predomislila".
vjerujem da fetus osjeća strah, ima negdje na forumu čak o nekom istraživanju na tu temu. :(
zamisli kakav to mora biti osjećaj "sjediti" u maminom trbuhu i čekati dok se ona predomišlja hoće li te abortirati ili neće.
ja ne vjerujem da fetus nema svijest i da ništa ne osjeća.
pa i životinje imaju osjećaje, koje ljudi vrlo često negiraju, a beba je na višem stupnju evolucije od njih.
kako beba može znati o čemu razmišlja mama? e to mi je već malo teže objasniti... mislim da mama i beba na neki način dijele osjećaje, mama osjeća osjećaje bebe i obrnuto. koji su to točno mehanizmi, ne mogu reći, valjda neki bio-kemijski, hormonalni itd.
kako bi beba to mogla zapamtiti i kako bi to moglo utjecati na njen daljnji život?
ona to ne može zapamtiti u doslovnom smislu riječi, ali znamo da mozak sve pamti, pa i ono što svjesno ne primjećuje - to ide direktno u podsvijest. što smo mlađi, to su utisci snažniji i dublje se urezuju, iako smo premali da bi neke stvari razumijeli. poznata je stvar da su prve tri godine života najvažnije i presudne u formiranju djetetove osobnosti, i nakon tog razdoblja se malo što može promijeniti - osoba je već formirana. kako, kad dijete te dobi malo što razumije? pa, eto, možda svjesno ne razumije, ali upija i snažno doživljava.
zato je i toliko važno kako postupamo sa sasvim malim bebama - one ne razumiju što se događa i neće svjesno zapamtiti ako se s njima loše postupa, zanemaruje ih se, pušta da plače i sl, pa ipak će ih to obilježiti za cijeli život i utjecat će na to kakve osobe će postati.
u istom kontekstu se može razmatrati utjecaj poroda. ako je porod traumatičan, to vjerojatno ostavlja traga. zar nije logično?
naravno, treba uzeti u obzir cijeli kontekst - trudnoću, porod i razdoblje nakon poroda.
često se postavlja pitanje carskog reza. meni se čini da je takav porod za bebu ipak manje traumatičan od teškog poroda kliještima, dripom i sl.

Citiraj:

---

ako već hoćeš MOJE iskustvo / mišljenje / zapažanje - pitam se s kakvim pravom bilo tko može reći kako je POROD PO MOJOJ ŽELJI - MANJE DOBAR za moju bebu? kako je osoba koja to "klasificira" doživjela MOJE iskustvo, i primjetila na MOM djetetu eventualne posljedice ili promjene???

---

s ovim se u potpunosti slazem.
mislim da je osnova kod poroda IZBOR koji zena moze izabrati, i to sam cin izbora i nudjene mogucnosti, a ne da li je takav ili onakav porod za to dijete deterministicki dovelo do ovog ili onog. uostalom dijete se radja samo jednom, jako jako jako je hrabro (ili ?) tvrditi da je netko ispao ovakav ili onakav zbog nacina poroda.

nekad u davna, davna vremena sva su se djeca radjala - prirodno- i u neka ta davna davna vremena bilo je i kriminala i krvavih ratova i mudraca i zlih kraljeva...bilo je svega kao i danas.
mislim da je potencijalno opasnije za dijete da rod. probleme ili "probleme" koje ima u odnosu s djetetom pripisuje porodu a ne onome sto se desava - sad i ovdje...

za puhicu - mene moji nisu planirali, desila sam se dok su jos bili jako mladi i moja majka sama kaze - nisi bila planirana, ali si bila jako voljena... to sto je mozda i mislila na druge solucije nije bitno pred cinjenicom da sam osjetila dobrodoslicu na ovaj svijet :heart:

Ja sam sigurna da uplitanje u porod definitivno ima utjecaj na bebu (i mamu) no to sigurno nije jednako kod svih. Recimo, ja znam da je mom djetetu skoro prestalo kucati srce zbog dripa. I ne želim ga nikada više primiti. Kakav je moj sin i jeli takav zbog poroda, zaista ne znam, ne mogu to nikako provjeravat. Imam samo jedno dijete pa ne mogu ni uspoređivati. Ali svakako podržavam izbjegavanje uplitanja u porod, bilo kakvih indukcija, pomaganja i požurivanja. Inače, i ja sam čula gore spomenutu teoriju o tome kako se bebice na caski rode kao fol nježno i nisu natečene isl Istina, moj sin nije bio zgužvan, nije imao modrica isl, ali nije ni prošao onaj prirodni put poroda, sa svim mogućim hormonima koji dolaze kada trebaju, već je da tako kažem, teleportiran na ovaj svijet. Došao je čovjek razrezao njegovo gnjezdo i iščupao ga van. Normalno da se derao ko lud :roll:

Citiraj:

---

često se postavlja pitanje carskog reza. meni se čini da je takav porod za bebu ipak manje traumatičan od teškog poroda kliještima, dripom i sl.

---

potpisujem.
makar i tu ima finesa.
nitko recimo nije spominjao korištenje analgetika u porodu.
ako su oni u stanju nadrogirati majku, kao tek onda djeluju na bebu, vjerojatno puno žešće nego epiduralna...
jest to samo tada, jednom, nije kroz cijelu trudnoću, ali ništa me ne može uvjeriti da je to neutralno po dijete.
ako nije u trudnoći bezopasno, nije ni u porodu.
naravno da dobar dio djece na kraju nema nekih vidljivih ili trajnih posljedica, ali neki imaju i to češće nego ako ne postoje ti "faktori rizika".

vjerovali mi njima ili ne, zaista postoje istraživanja koja to potvrđuju, pa sad, možemo začepiti uši...

isto tako bi mogli relativizirati važnost dopjenja ili (ne)pušenja i (ne) konzumiranja droga i alkohola, važnost prehrane, općenito zdravog života i ne-stresa u trudnoći.
pokazuje se da sve to utječe na dijete in utero, ali ljudima je nekad jednostavno preteško prihvatiti da nije sve zbog neke više sile, nego da su posredno ili neposredno sami tome možda doprinijeli.

zapravo je zastrašujuće kako se neki lijekovi, poput dripa umjetnog oksitocina, već godinama tako hrabro koriste na najranjivijim članovima društva, a da nije bilo opsežnijeg istraživanja o tome kako oni kratkoročno ili dugoročno djeluju.
a i ono što se zna, čak i spada u listu nuspojava, nije nimalo benigno, ali whatahell, kud bi došli kad ne bi ubrzavali porode...

na kraju, da se vratim na temu, se meni sve više čini da je vjerojatno elektivni carski rez (osobito ako je "in-labor", tj. onda kada krenu spontano trudovi) "bolji po bebu" od induciranog poroda uz pomoć dripa umjetnog oksitocina, analgetika, ležanja satima na leđima, pa ako još bude i ubrzavanje izgona nalijeganjem na trbuh...
i tu se definitivno slažem da forsiranje vaginalnog poroda ne znači ni blizu isto što i prirodni porod, a bome niti porod nježniji po bebu.
a apsurdno je da je istovremeno prisutno i jedno i drugo-da se s jedne strane ne nailazi na razumijevanje fiziologije rađanja nego se stalno brzopleto i nestrpljivo upliće u prirodne procese koji nisu uvijek by the book moderne medicine koja voli sve potrpati u tabele, a s druge strane se nerijetko forsira vaginalni porod, ali sa svim tim intervencijama taškima i majci i djetetu, uz koje ispada da je bolje za dijete da je odmah bilo rođeno carskim rezom.

Citiraj:

---

vjerovali mi njima ili ne, zaista postoje istraživanja koja to potvrđuju, pa sad, možemo začepiti uši...

---

molim linkove na relevantna istrazivanja koja potvrdjuju navedene teze da nacin radjanja odredjuje osobu u nekoj/kojoj i koliko mjeri...
molim da to ne budu na nivou teorije jer mi je nonsens da se npr. frojdova teorija o patologiji odnosa dojenja starijeg djeteta odbija kao samo teorija, a da se isti princip uzima kao relevantan u drugim podrucjima - znaci taf istr. koja pokazuju kaiualnost na stat. znacajnoj razini :mrgreen:

Citiraj:

---

momtobe prvotno napisa

Cure, malo ste zabrijale, ako smijem tako reći.
Znači, kad bi sve bebe bile rođene prirodno, sve bi bile iste-ne bi plakale, zadovoljne, privržene...
A to nije tako, ljudi su različitih karaktera, što se vidi od prvog dana.
Sigurna sam da kada bi proveli anketu među mamama s ovim pitanjem, ne bi došli do nikakvog zaključka.
Ali sigurna sam da stav majke prema bebi, njezine bojazni i strahovi izravno utječu na ponašanje bebe od prvog dana, pa tako majka koja je rodila npr. indukcijom i nema ama baš nikakve loše osjećaje oko toga sigurno neće primijetiti da je njena beba ovakva i onakva zbog-poroda.

---

Nekako i ja mislim da koliko god inducirani porod nije dobar, štetan je itd...nema baš takvog utjecaja na karakter čovjeka. Netko je temperamentiji, netko manje temperamentan... Važno je kako beba dođe na svijet, prevažno, ali smatram da je njezin karakter "zapisan" već puno, puno ranije i o tome više ovisi kako će se ponašati poslije rođenja.
Moj P. je i prije rođenja bio strašno živahan, a takav je i danas :D , i sumnjam da bi bio drugačiji da i nisam dobila drip...dobro možda samo malo, ali ne značajnije

Moja curica je u trbuhu bila mirna, trudnoća idealna, lagana, školska (nasuprot druge koja je bila jako teška).
Pukao mi je vodenjak (što samo po sebi je već naglo u odnosu kada ide početak laganim trudovima), dobila sam svoje trudove odmah, školski, ali ne morala sam odmah dobiti i drip (iz nejasnih razloga). Ona je izgurana van u roku 6-7 sati, trudovi su bili vezani, manjak kisika, na kraju ju je babica izgurala van usput se derući na mene da tiskam jače, jer ću ugušiti dijete (jer nisam u prvom tiskanju uspjela, nego je izašla u drugom). Epizitomomija, navalili mi se na trbuh i izgurali ju van. Rodila se ljubičast-plava, nisu mi je dali 5!! sati (apgar 10/10 :?).
Ja ne govorim o nekim imaginarnim razlozima zašto je njezino ponašanje nakon poroda, totalno drugačije od onoga u trudnoći (pitajte me sad kako to mislim). Nego govoim o tome da je već i vrapcima jasno da kod dripa može doći do nedostatka kisika krou duže vrijeme tijekom poroda (vezani trudovi). A ne trebaš biti dr. nauka da shvatiš da to može dovesti do nevidljvih neurloških oštećenja. A to opet do toga da takva djeca mogu biti "drugačija". Možda nevidljivo službenoj medicini; ali roditeljima vjerojatno vidljivo.
Npr. ona je strašno živahna, ali u toj mjeri da se ne smiruje nikad (osim kada gleda crtić) i tada obično lupa nogama. Nikada se ne dođe primaziti, umiljavati, zavaliti, opustiti, valjuškati (kao braco). Njezino maženje je tipa mama cmok, cmok ajde moram ići. Ili me navalči za uši tada, ili maše nogama itd. Neki dan se mazimo sa bracom u krevetu dobrih 15 minuta. On se valjuška i umiljava, između toga se stisne uz nas po 1,2 min. I suprug i ja smo pomislili kako nikada nismo tako uspjeli opustiti našu curicu. Niiti kada je umorna, niti kada je neumorna, niti kada je sita, niti nakon kupanja, niti kod dojenja ?!, nikada, njoj uvijek neki senzori rade, okreće se, gleda, rita se itd. ( bila je prvo dijete, imali smo i vremena i oduševljenja i pokušavali na bezbroj načina)
To nitko ne primjećuje, osim nas. I to više sada kad imamo još jedno dijete i vidimo da se i mala djeca mogu opustiti.
Znači govorim o konkretnim razlozima, ne nekim u karakteru.
I naravno da ne moraju sva prirodno rađana djeca biti rođena netraumatično, niti sva "inducirana" djeca traumatično.

[quote="Stijena"]

Citiraj:

---

momtobe prvotno napisa

Cure, malo ste zabrijale, ako smijem tako reći.
Znači, kad bi sve bebe bile rođene prirodno, sve bi bile iste-ne bi plakale, zadovoljne, privržene...
A to nije tako, ljudi su različitih karaktera, što se vidi od prvog dana.
Sigurna sam da kada bi proveli anketu među mamama s ovim pitanjem, ne bi došli do nikakvog zaključka.
Ali sigurna sam da stav majke prema bebi, njezine bojazni i strahovi izravno utječu na ponašanje bebe od prvog dana, pa tako majka koja je rodila npr. indukcijom i nema ama baš nikakve loše osjećaje oko toga sigurno neće primijetiti da je njena beba ovakva i onakva zbog-poroda.

---

Nekako i ja mislim da koliko god inducirani porod nije dobar, štetan je itd...nema baš takvog utjecaja na karakter čovjeka. Netko je temperamentiji, netko manje temperamentan... Važno je kako beba dođe na svijet, prevažno, ali smatram da je njezin karakter "zapisan" već puno, puno ranije i o tome više ovisi kako će se ponašati poslije rođenja.

S puno ljubavi i nježnosti sve se to da nadoknaditi. Mislim da je ljubav ključna riječ u cijeloj ovoj priči jer čemu najnježniji porod ako majka svoje dijete ne voli, ne prihvača i jednostavno ne doživlajva njegove potrebe.

Citiraj:

---

P&A prvotno napisa

S puno ljubavi i nježnosti sve se to da nadoknaditi. Mislim da je ljubav ključna riječ u cijeloj ovoj priči jer čemu najnježniji porod ako majka svoje dijete ne voli, ne prihvača i jednostavno ne doživlajva njegove potrebe.

---

cure uopće se ne radi o tome.

Očito nisam dobro shvatila, daj mi molim te malo pojasni :?

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Npr. ona je strašno živahna, ali u toj mjeri da se ne smiruje nikad (osim kada gleda crtić) i tada obično lupa nogama. Nikada se ne dođe primaziti, umiljavati, zavaliti, opustiti, valjuškati (kao braco). Njezino maženje je tipa mama cmok, cmok ajde moram ići. Ili me navalči za uši tada, ili maše nogama itd.
Niiti kada je umorna, niti kada je neumorna, niti kada je sita, niti nakon kupanja, niti kod dojenja ?!, nikada, njoj uvijek neki senzori rade, okreće se, gleda, rita se itd. ( bila je prvo dijete, imali smo i vremena i oduševljenja i pokušavali na bezbroj načina)

---

I moje je dijete takvo (dobila sam drip na kraju, ali isto tako bila sam u trudovima cijeli dan - od 4 ujutro do pola 10 navečer - da se više otvorim, po tom pitanju nisu ništa požurivali), ali i svi u familiji smo takvi, i ja i MM i moja sestra :roll: , i MMov brat i obje bake i oba dede, pa čak i prabaka koja vjerojatno kad se rodila nisu niti znali što je drip...
Nisam za nepotrebno induciranje poroda, NIKAKO :evil: , i kad bih mogla birati (a da me netko ne ulovi na prepad) vjerojatno bih odabrala neinducirani (opet ovisno o situaciji), ali možemo li stvarno zaključivati da i priroda, genetika nema veze s ponašanjem djeteta :?
Možda ima mama koje su rodile potpuno prirodno, a čija djeca su temperamentnija, ne znam, zanima me

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

Citiraj:

---

vjerovali mi njima ili ne, zaista postoje istraživanja koja to potvrđuju, pa sad, možemo začepiti uši...

---

molim linkove na relevantna istrazivanja koja potvrdjuju navedene teze da nacin radjanja odredjuje osobu u nekoj/kojoj i koliko mjeri...
molim da to ne budu na nivou teorije jer mi je nonsens da se npr. frojdova teorija o patologiji odnosa dojenja starijeg djeteta odbija kao samo teorija, a da se isti princip uzima kao relevantan u drugim podrucjima - znaci taf istr. koja pokazuju kaiualnost na stat. znacajnoj razini :mrgreen:

---

nije teorija.
ovdje su okupljena sva relevantna istraživanja do danas koja govore o utjecaju primarnog perioda (od trudnoće do kraja 1. godine života) na kasniji život čovjeka:
http://www.birthworks.org/primalhealth/databank.phtml

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

ali možemo li stvarno zaključivati da i priroda, genetika nema veze s ponašanjem djeteta :?

---

ma ima veze naravno, vjerojatno i veće nego sam period poroda.
Ja u biti ne govorim o tome kako se dijete osjeća kad ga istjeruju van brže no što je samo planiralo (iako je i to bitno), nego o fizičkim utjecajima okoline i načina poroda na fizičko zdravlje djeteta (koje onda povezujem kasnije sa ponašanjem i ostalim osobinama), a koje nije primjetno i valorizirano kao neka bolest, nego možda samo roditelji primjećuju sitne razlike u ponašanju, ili bolje rečeno reakcijama djeteta.
Od onih psihičkih šokova, stresova itd. teškim porodom, za to mislim da roditelji ljubavlju i strpljenjem vjerojatno mogu utjecati da se ublaže posljedice maksimalno.
Za ove fizičke posljedice, ne znam kako bih ih nazvala: neurološke, hormonalne, za te mislim da se u većem postotku mogu skrenuti sa svoje putanje kod "ne nježnih poroda".
Naravno da je i prije bilo i zlih kraljeva i dobrih vila, i ratova i bolesnih ljudi; ali danas imamo tehnologije, veći standard itd. koji bi trebao omogućiti većem broju djece "nježni" dolazak na svijet. A ne obrnuto: upotrebom tehnologije onemogućavati npr. čak i zdravoj djeci i majkama uspostavu i razvijanje njihovih potencijala (pod ovim mislim na odvajanje majki od djece nakon poroda, na kupanje djece čim se rode, na rezanje pupkovine, na onemogućavanje dojenje, na sprečavanje da u porodu naši dragi endorfini odrade svoje i na majku a Odent misli da i na dijete djeluju, itd.)
E jesam zapetljala, ako itko kuži kaj sam mislila.