Printable View
Nakon smrti tijela nije vise bitno sto se desava s tijelom (recimo) i da li ista raste ili ne ako si se ti kao duhovno bice iselila iz tog tijela. ;)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Na ovoj zemlji da, ali kad umres sto ce ti tijelo?Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ali ono s vađenjem organa prije nego umres nisam znala. :/ U biti, bilo je nekidan u dr. Housu, tako da sam mogla pretpostaviti. :mrgreen:
Imamo ju i MM i ja već skoro 4 godine :)
Nisam znala da je bilo u dr.Hausu ,propustih tu epizodu. ;)Citiraj:
sbuczkow prvotno napisa
Jasno je da nam tijelo ne treba kad osoba umre tj.napusti tijelo(za one koji u to vjeruju).
Mene više brine kako znati kada je i da li je već nastupio trenutak kad osoba više ne osjeća patnju i bol.Naime,što ako aktinnost ili ne aktivnost mozga nije dovoljna potvrda da li je netko još živ ili već (potpuno mrtav) tj.bez ikakvog osjećaj patnje.Pa čak ako i po svim medicinskim pokazateljima nema nade za oporavak i smrt je neizbježno tu.
Citiraj:
sirius prvotno napisa
A dodaj tome i ovo: Some physicians have proposed actively euthanizing comatose patients for their transplantable organs, a suggestion that is particularly disturbing in light of a British study that indicated that up to 41 percent of “permanently comatose” patients had been misdiagnosed and that some were actually awake and aware.
Citiraj:
Razlog je taj što smo mi i duhovna bića.
Slažem se da je odluka o darivanju/nedarivanju organa osobna stvar i u tom smislu nitko se ne treba opravdavati bilo zbog jedne bilo zbog druge odluke.Citiraj:
Uostalom, sve religije na neki način govore o tome.
Istina je da religije govore o cjelovitosti čovjeka, odnosno vječnog života ukupnog čovjeka, što znači i tijela. Ova podjela na dušu i tijelo je nešto što dolazi iz grčke filozofije, a ne iz vjere, barem ne iz kršćanstva. No, za tu cjelovitost u vječnom životu nama ne treba ovo propadljivo zemaljsko tijelo. Uostalom, zbroj materije u svemiru je konačan, znači ne gubimo ništa. Koliko je meni poznato, gotovo sve velike religije prepoznaju vrijednost darivanja organa i ne samo da to dopuštaju nego i podržavaju, uz uvjet da se pri tome ne krše ničija ljudska prava. Moje je mišljenje da upravo zato što smo duhovna bića ne bismo trebali odnijeti u grob ono što može pomoći našem bližnjemu. Papa Ivan Pavao II je rekao: »Sve što može poslužiti živomu, grijeh je pokopati!«
Nemam još, ali iz čiste ljenosti jer mi se neda raspitati kaj mi uopće za nju treba :oops:
Mi imamo svi :D i rekla sam svima ako mi se nedaj boze sto dogodi da ne zelim sahrane i ostale gluposti nego da me daju da se "djeca uče na meni" :mrgreen:
Potpisujem ovo sto kazete da su donori svi koji se izjasnu da NE ZELE ..tako meni moja dok. bar objasnila ;)
Nemam, ali sam vec svima izrazila zelju da se donira sve sto moze u slucaju moje smrti. Na njihovo opce odusevljenje kad nacmem tu temu, naravno :mrgreen:
Mislim, da nedajboze donacija treba meni ili nekom od moje obitelji, ne mogu ni izraziti koliki bi to bio dar, i zelim napraviti isto ako mogu svojim bliznjima ili potpunim strancima - svejedno. Religiozna nisam, i mislim da je to u svakom slucaju i mojim organima bolja sudbina od one da ih nasele i pojedu crvi (redovito gledam CSI :mrgreen:).
A za ove koji se pitaju o granici smrti - a sto mislite da ce vam se dogoditi zakopanima ili spaljenima? Ne razumijem taj argument, uistinu.
Po meni, upitno je je li današnja medicina u stanju postaviti pravilnu dijagnozu kada nastupa smrt-jer ako ti srce kuca, a mozak malo ne radi je li je baš 100 % sigurno da sam cicikrep i da meni/potencijalnom donotu ti svi organi neće trebat...il bi možda mogla još malo oživit. To je ono što mi se čini malo upitno...inače, baš me briga kako će me pokopat, di, oće li mi s kostima žonglirat studenti medicine il votever
Istina je da moderna medicina ne zna sve o procesu smrti. Ali je isto tako istina da moždana smrt znači nepovrat. Moždana smrt znači nepovratni prestanak svih funkcija mozga. To nije isto što i koma i povratka u život nema. Kod takvih osoba se funkcija pluća i rada srca održava umjetno i to nije održavanje života nego održavanje prokrvljenosti organa, odnosno opskrbljivanja organa kisikom. Laik sam, ali logično pretpostavljam da sa smrću mozga nestaje i bol.
Nemam donorsku karticu ali kao što netko reče svi moji su dobro upoznati sa mojim stajalištem o tome i u slučaju ne daj Bože situacija znaju što im je činit.
Zato sam se upisala u registar dobrovoljnih davatelja koštane srži u Zakladu Ane Rukavine :heart:
Od mog dragog prijatelja mama,udovica sa mirovinom od 1700 kuna dobila je jetru koja joj je do sad produžila život za 10 god :heart: A za ovo drugo ne znam šta bih rekla,život djeteta čistačice ili bolje stojeće majke za mene vrijedi jednako.Ne bih voljela da se mojim organima manipulira,da ih se preprodaje ili što li već.............ali kad su sjeca u pitanju znam da bi i sama okrenula svijet naopačke da mom djetetu (ne daj Bože) zatreba bubreg i koristila se svim sredstvima da mu spasim život :/Citiraj:
anina prvotno napisa
Imam i ja donorsku karticu ali sam i upoznata s tim da ona "ne vrijedi" ako se netko iz obitelji pobuni....to je čest slučaj...jer imala sam prijatelja koji je imao karticu, svi njegovi znali...nažalost je naglo preminuo i kada se radilo o tome da se organi doniraju, njegova mama nije dala...iako je znala za karticu i želju od sina....teško je biti pametan dok ti se tako nešto ne dogodi...iako MM lijepo zna što ja želim i poštuje to....i on je u postupku..čeka svoju karticu.... :D
Imam donorsku karticu vec skoro 7 godina. U vrijeme kad sam ju uzela sam zivjela u Irskoj, naisla sam na formular u lokalnoj drogeriji (ugodno me iznenadila svepristunost tih formulara), ispunila ga, doma razgovarala sa muzem o cijeloj stvari, rekla mu da uzme u obzir da ako do toga dodje, zaista zelim da neko drugi dobije sansu za zivot. I on takodjer pristaje na donaciju organa, tako da smo tada obavili cijeli taj razgovor i ne osjecam potrebu vracati se na tu temu. Jeste mucno razmisljati o necemu sto zapravo nastupa tek nakon smrti, ali neki razgovori ne mogu cekati. Nakon smrti i pogreba moje mame, bio me prozeo vrlo jak osjecaj da je moja mama (bila) vise od tijela koje je sahranjeno - donorska kartica je bila samo konkretizacija takvog razmisljanja.
Uvijek ostavljam prostora da ako do toga dodje moze doci do zaokreta u razmisljanju, no bas zato sto uzrujanost zbog donacije jednog komada tkiva moze biti u trenucima soka poistovjecena sa gubitkom osobe mislim da bi o tome trebalo popricati u trenucima kada se moze koliko-toliko racionalno razmisljati.
Baš sam išla gledati datum na kartici, imam je od 18.4.2000. Na djevojačko prezime je, trebala bi se javiti na njihov site i kontaktirati ih o promjeni?
meni su kod doktorice opce prakse rekli da sad ako NE ZELIS donirati organe, onda moras imati karticu..ovako po defaultu doniras..a i moji znaju da zelim donirati, daklem..
curke ovih dana spašeno je nekoliko života zahvaljujući jednoj velikoj mladoj ženi koja je odlučila donirati svoje organe...
za nju, njenog muža i njenog majušnog sina koji neće upamtiti mamu molim da večeras zapalite svijeću...
Majo :saint: , naše molitve su večeras s tobom :cry:
i sa svima onima kojima si spasila život :love:
Majo :saint: divim ti se, lijepo snivaj sa anđelima :heart:
:( :heart:
http://www.24sata.hr/news/clanak/spa...e_id=main_page
ovdje možete počitati članak o Maji
:cry: :love:
hvala ti majo!
mene već dugo drži ta ideja i konkretizirat ću je vrlo, vrlo brzo.
a možda da više nas razmišlja o tome kako će time pomoći, a ne da će organi dospijeti u tijelo boljestojeće obitelji, ta energija bi možda preokrenula globalnu svijest...možda zvuči naivno, no zar nije zdravije i pohvalnije tako razmišljati?!
imam ju vec vise od 5g
cim sam cula za nju
povod je bila teta kojoj su otkazali bubrezi u trudnoci
je!Citiraj:
bilbo7 prvotno napisa
a glede trgovine organima...mislim da je to grozno ali isto mislim da nitko ne kupuje organe iz hobija nego iz puke potrebe.
i u jednom i u drugom slučaju spašavaju se životi