Dali ima smisla ili ne to ne znam,ali znam da i ja o tome nekad razmisljam... :(
Printable View
Dali ima smisla ili ne to ne znam,ali znam da i ja o tome nekad razmisljam... :(
eto, koliko nas se muči sa svakavim pitanjima i svašta nam se mota po glavi...
:love: svima
Drage cure!
i meni je drago zbog otvorene teme. Imam dečkića od 4,3 g. i nakon 1,5g uz AIH ostala sam opet trudna. Mislila sam da ću se sve dane trudnoće smijati od sreće - pa to sam već sve prošla i sada ću biti opuštenija! :nope: Još sam gora nego prvi puta: stalne brige :? , :cry: , :) , nervoza .... Znam da su hormoni, ali stalno me nešto muči i uopće se ne osjećam sretnom. Već u 6. tjednu osjećam da mi trbuh raste, smeta mi ležanje na leđima (već sada??? - u prvoj trudnoći to više nisam mogla u 5.mj.). Znam da zvučim suludo, no ja se jednostavno tako osjećam. Muči me i kako će to moj maleni prihvatiti (nije previše sklon malim bebama), kako ću ih oboje moći voljeti, kako ću prve mjesece morati biti stalno s bebačem (sjećam se podoja od 2 sata, grčeva i joj...).
MM me ne razumije najbolje....
Pa valjda će biti bolje!
Cure, držite se skupa sa mnom. Izgleda da je to normalno za sve nas (hvala bogu buduće mame).
Nevjerojatno je to koliko neke od nas puknu "bedirajući" hormoni a neke "high" hormoni!
ja možda i ne bih toliko brinula i jadala se oko toga kako me hvataju panike, brige i depresije da mi je ovo sada prvi put u životu i znam da su hormoni. Meni ovo nije prvi put da se osjećam kako mi život izmiče kontroli i zato mi je tuga još veća jer sam mislila da sam sve to već prošla i da sam sada puno jača. Zato smo i htjeli bebu i radili na njoj - jer sam ja bila psihički spremna ... kad ono - iznenađenje!
No, još uvijek ima više boljih nego loših dana i nekako će to sve proći. Žao mi je bebice jer bi htjela da više uživamo u ovom kratkom suživotu..
Sad znam da nisam imala pojma o tome što znači postajati majka!
Pusa svim :* brinulicama i paničarkama
Majuska, to sto se sad ne osjecas high ne znaci da ces se i poslije poroda osjecati lose.
Koliko mi je moje iskustvo pokazalo na primjerima iz okoline, zene koje su nekako jako romanticno dozivljavale svoju trudnocu kasnije su imale vise problema s prilagodbom na bebu (koja nije uvijek romanticna, cast izuzecima) od onih koje su brinule i lose se osjecale u trudnoci.
Naravno, uvijek ima iznimaka, ovisi koliko je zena zrela i stabilna, kakva joj je okolina i sl. Isto tako, nekako mi se cini da su zene koje bas i nisu imale cvrstu potporu okoline lakse izgurale i trudnocu i privikavanje na prve dane s bebom ....
pozdrav svima.nevjerojatno koliko sam se nasla u vasim rijecima..ja nisam trudna,ali u zadnje vrijeme razmisljam o tome.problem je sto imam anksiozni poremecaj i vec 4 godine pijem tablete ,xanax i zoloft.pokusala sam smanjiti ljekove ali nekako..vec pola mg jesam,ali nedavno sam prvi puta pocala raditi(pa sam u situaciji kada mi je tesko smanjivati).da li je neko ima slicnih iskustava,bojim se da se necu moci skinuti sa ljekova..
što budeš više razmišljala o "tome" ;) to će te više preplaviti majčinski instinkti i hormoni pa ćeš se iznenaditi kada ugledaš duplu plavu liniju na testu kako ti tablete više ne trebaju!Citiraj:
miha212 prvotno napisa
to se desilo meni- nažalost ne znajući da sam trudna bila sam dva tjedna trudnoće pod punom terapijom citalona i normabela a evo već peti mjesec kako nisam imala potrebu za citalonom! :D samo moram uzimati normabel i to iz nekih drugih razloga!
tako ne brini i kreni polako u "realizaciju"! :*
Miha, nećeš znati dok ne probaš... :mrgreen:Citiraj:
miha212 prvotno napisa
Svaka od nas koja je i prije imala "problema" je drukčije doživjela to pucanje hormona. Ja imam malih problemčića nakon prestanka uzimanja terapije ali ništa što se ne da preživjet a vjerujem da će sve biti vrijedno toga kad vidim svoju malu štrucu! Probaj & sretno :*
Strah je moje drugo ime u trudnoći! :shock:
Citiraj:
Franciska75 prvotno napisa
to su neki drugi strahovi za koje ne postoje pilulice ni zdrav razum! :roll: ja bih platila nekomu samo da mi svakih pet minuta kaže da će sve biti u redu! :/
A što zapravo radi taj normabel? Je li to za smirenje, tipa lexaurin ili apaurin? Slabije od njih, ili jače?
Moji strahovi dođu i odu, pomislim na njih pa zaboravim, tako da ih smatram i normalnima... Ipak mi je ovo prva trudnoća, prva beba, prvo dijete :)
to su neki drugi strahovi za koje ne postoje pilulice ni zdrav razum! :roll: ja bih platila nekomu samo da mi svakih pet minuta kaže da će sve biti u redu! :/[/quote]
svaka cast! tocno onako kako se i ja osjecam! :lol:
moja psihologica je rekla da kad bi ostala trudna da bi odmah drugacije razmisljala,i da bi mi beba dala snage da maknem ljekove.ali nakon dugogodisnje terapije naravno da se pitam da li cu moci..sta ako necu,sta ako bebi naskodim :/ .imam oscilacije u osjecajima kad razmisljam o trudnoci,cas me obuzmu takvi osjecaji da mi suze idu od srece kada razmisljam o bebi i budem sva happy :D ,a poslje sam prestravljena tom idejom i mislim si da nikad necu biti spremna :cry:
miha ! dobro došla u klub svih mama i onih koje to žele postati zajedno sa svim svojim strahovima i nedoumicama! :love:
sve će biti ok ! :*
:lol: :lol: :lol: Joj cure, to je zapravo tak smiješno kad se stavi na papir (pardon, ekran). A nije neka fora kad si navečer sama sa svojim mislima :/Citiraj:
mozarela prvotno napisa
Ipak, ja prijavljujem poboljšanje općeg raspoloženja i trudim se i dalje u tom smjeru. Sad sam točno na pola (20 tjedan) i nadam se da ću do kraja trudnoće biti spremna na taj fenomenalni "pothvat" rađanja :*
Isto želim i vama, drage moje :love:
ja sam u 19 tjednu i trenutno sam opterećena i izluđena natpisima o problemima koji se mogu pojaviti u drugom trimestru! :roll:
luda, kažem vam! :roll:
Miha, uvijek možeš još malo pričekati i vidjeti što ti život nosi za godinu, dvije..Citiraj:
miha212 prvotno napisa
Ne znam koliko godina imaš ali imaš vremena, sigurno
Iskreno, ja već par godina razmišljam o bebici (MD i ja smo skupa već jako dugo) ali nisam bila psihički spremna. Previše sam oscilirala u raspoloženju i nikako nisam htjela da dijete ima majku kakva je meni bila moja (premlada, zbunjena, depresivna i nervozna) tako da sam svjesno bila odlučila čekati "svoje vrijeme". I kad je došlo to vrijeme svejedno me totalno izbacilo iz kolotečine! Ali ipak, u srcu znam da sam spremna i da će sve biti ok i nadam se da ću biti naj-mama na svijetu :mrgreen:
Ništa te ne košta da još malo pričekaš ako si toliko nesigurna, ali vjeruj, tvoje vrijeme će doći :*
Ništa te ne može pripremiti za trudnoću i sve strahove za koje nikad nisi znala da postoje i osjecaje koji te obuzimaju! Pa nekako guraš dan za danom, a kako ostali oko tebe ni ne pitaj! :mrgreen:
Evo to sam ti bila ja prije nego sam napokon donijela ODLUKU!!! Mislim da malo koja cura/žena koja razmišlja o trudnoći nije prošla ovaj "bipolarni" osjećaj! To je NORMALNO.Citiraj:
miha212 prvotno napisa
Joj, te oscilacije u osjećajima me izluđuju
Zadnja dva dana sam uvjerena da JA osobno to sve skupa NE MOGU
Krenuvši od poroda na dalje :/
Pokušavam ne razmišljati o tome i pustiti vrijeme da učini svoje ali ne bi mi bilo nimalo drago da s takvim osjećajem dočekam zadnji tjedan..
Mislim da je vrijeme da se oboružam dodatnom literaturom koju nam je preporučila Maestral (još jednom joj od srca hvala na tome :* )
Mozarella, Franciska, Trini, Franka, Disa kako ste? Javite se :love:
Same old, same old...Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Evo da vam se i mi malo pridružimo. Mi, jooj kako to lijepo zvuči. Ma samo da potraje. Puna sam straha. Trudna sam 7 tjedana i prilično uplašena zbog prethodne trudnoće koja je u šestom mjesecu naglo bila prekinuta zbog neke bakterije koja mi je uzrokovala prsnuće vodenjaka. Strašno iskustvo! Beba je bila potpuno zdrava, ali nije mogla preživjeti porod. :cry: Sad je navodno sve u redu. Čekam da mi se ginić vrati s godišnjeg pa da napravim prvi pregled. Držite mi fige!
antigua ~~~~~~~~~~~~~~ za prvi pregled, žao mi je zbog prethodne trudnoće
Hvala ti ZO. Ma samo da prođe taj prvi pregled pa će sve biti bolje. Na trenutke sam puna optimizma, a na trenutke malo zabrinuta. Vjerojatno su hormoni u pitanju.
Drage devojke ;)
skoknuh da vas pozdravim i pozelim sto vise +++ faza i da sto duze traju. Lepo je jedna od vas napisala da mnoge zene koje su tako romanticno dozivljavale trudnocu i materinstvo, posle budu zatecene kada dodju s bebom kuci i shvate sta zapravo znaci briga o jednom sicusnom bespomocnom stvorenju.
Ako se plasite da li ste tome dorasle - ima li sta prirodnije od toga? To jeste ogroman, mozda i najveci zadatak koji mozemo imati i ako smo svesne da majcinstvo nije samo mazenje s bebom i pevusenje uspavanki - to je suocavanje s realnoscu.
Meni je ostalo jos 16 dana do termina. Naravno da nisam spremna :) Nadam se da beba nece doci za par dana :) Nekako mi jos trebaju te dve nedelje... Radila sam proteklih dana na nekim lepim stvarima i to mi takodje pomaze da se opustim: oslikala sam sobu (sada se iznad bracnog kreveta druze jedan slon i zirafa, a naokolo, gde ce biti bebin krevetac i ostale stvari sepure se macak, misevi, ptice, ovce, krave... :) Napakovala sam u jedan folder razne uspavanke, pa ih preslusavam. Oprala prvu turu bebi odece, opeglala i sada mogu mirnije da cekam dan D.
Puno vas sve pozdravljam i zelim sve najbolje!!
Antigua, držimo fige..... :love:
Ne daj se, čvrsto vjerujem da će ovaj put sve biti u redu!
Draga Maestral, hvala ti na ponovnom "javljanju u emisiju"!
Jako lijepo si provela protekle dane ako smijem primjetit! Jedva čekam da nam se javiš nakon slatkog događaja :saint:
Ja sam još uvijek malo u depri ovih dana i nikako da me prođe. Danas imam pregled nakon 5 tjedana tako da mislim da mi je potrebno i to da vidim na ekranu to malo čudo pa ću se ponovno moći bolje povezati s njim. Jer ovih zadnjih dana mi se sve to čini nekako stranim, ako me razumijete, i duboko unutra pitam se/bojim se (znam da je glupo!) da li ću ja voljeti to plačljivo biće i biti mu dobra mama :? :(
Nekako si ne mogu zamisliti taj naš prvi susret u bolnici...
Naravno da ćeš ga voliti, još ako se rodi jedan dan kasnije, kao i ja... Čovjek nam ne može odoliti na prvi pogled! :love:Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Jooj cure svaka vam čast. Baš ste me nekako digle. Puno mi znači vaša podrška. Hvala Gioia! :*
Ja isto ponekad ne znam što bi da nema vas drugih trudničica...Citiraj:
antigua prvotno napisa
Kada mi je najgore malo ovdje prosurfam i već sam bolje :)
Tebi antigua sve držimo fige! Neće grom dva put...
Majuška, srce si. Nasmijala si me s ovim gromom. :) Ma, imate vi pravo. Šta imam od toga da se unaprijed sekiram? Ama baš ništa. Svojom napetošću i strahom samo negativno utječem na otkucaje bebinog srca, a to ne želim. Želim ga više od ičeg na svijetu. Maleckog sam izgubila u prethodnoj trudnoći iako sam se svim silama trudila da ga što duže zadržim. Nije mu bilo suđeno unatoč svim mojim odricanjima i željama. A da nažalost nisam izgubila njega, sad još uvijek ne bi bila trudna, ali očigledno je da me je moj mali anđelić morao napustiti kako bi novom biću ustupio život i čuvao nas oboje s nekog oblačića. Zato vjerujem da će sve biti u redu, mora.Cure moje, možda sam malo pretjerala, ali vjerujte mi otkad tako mislim sve mi ima više smisla i puno se bolje osjecam. Samo hrabro. Budite vesele, izbjegavajte sve negativno. Okružite se veselim i pozitivnim ljudima, jedite zdravo, uljepšajte život sebi i svojoj bebi. Nedajte nikom da vam priča neke ružne priče i plaši vas tuđim tragedijama i brigama. Zaboravite na nasilne filmove i crnu kroniku, samo vas nesvjesno može uznemiriti. Neka sve oko vas bude veselo, bebicu zamišljajte s radošću na najljepši mogući način. I sve će biti lijepo. Bebica će vam biti zahvalna. Zdrava, lijepa i smirena, baš kao i njena mama. Sretno nam svima! :D
Baš sam jučer bila na pregledu i sva sam paničarila prije (i poslije pregleda, mada je SVE u redu). Jednostavno si ne mogu pomoći, kao da sam neka druga osoba koja se boji svega.
Hvala Bogu, s malim je sve super i odlično napreduje (unatoč maminom nemiru)!
Kad sam se potužila ginekologu kako se osjećam i kako imama napadaje panike on nije mogao vjerovati da ja već stalno razmišljam o porodu i kako će to biti i kako će biti odmah iza poroda itd itd
Rekao je da trudnice ne bi trebale razmišljati o takvim stvarima već na pola trudnoće. OK, slažem se, ali i taj dan će doći, zar ne?
Sorry kaj vas bediram nakon lijepe poruke od Antigue, ali tako se zbunjeno osjećam da to nije normalno
Ovako i ja! I kad kaze na kontroli da je sve OK, mene uhvati neki nemir i nesto nađem što bi ipak mooooožda moglo biti ne baš tako sjajno i onda sam u strahu do sliejdeće kontrole!Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Majuška, ja sam se prije začeća pitala i kako ćemo mi financijski izdržati bebu, i prostorno, i umno i psihički i fizički, al tako se čovjek nikad ne bi odlučio na trudnoću!!?? Moraš jednostavno VJEROVATI, prepustiti se osjećaju i uvjerenju da će SVE BITI U REDU. Sva moja briga oko skupoće opreme pokazala se dakako neopravdanom: odjednom jedna baka će kupiti ovo, druga ono, brat ono, i ja odjednom nemam više o čemu brinuti nego o pelenama. Sva ta briga bila je bezvezna, nepotrebna, i bezveze sam na nju trošila vrijeme. Tako je isto isprazna briga o porodu. Kad počnem misliti o tome, dakako da se bojim, jer znam da me čeka bol i neizvjesnost, ali sam rekla sebi PREPUŠTAM SE i VJERUJEM da će biti u redu. I tako sam veliku većinu vremena spokojna i mirna i uživam u svakom danu i svakom satu trudnoće, jer sve žene koje sretnem kažu kako im je trudnoća bila najljepše vrijeme. I zato želim biti svjesna ovog SADA. Ajde BIT ĆE SVE SUPER!!! :love:
Dok čekam da mi se psihijatrica vrati s godišnjeg ne provodim baš najbolje dane i noći. Mislim da sam utonula u depresiju.
Zna li netko da li homeopatski pripravci mogu poboljšati prihičko stanje?
Bok!Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Jesam kaj pomogla pp-om, nisam, ha?
Kod kojeg homeopata ideš ili si mislila ići?
Koje lijekove inače uzimaš tj.si uzimala?
Opet ti šaljem VELIKU :*
Teice, poslala sam ti PP
Hvala :love:
Evo da opet podignem temu jer ne vjerujem (mada bi bilo super) da je moguće da ste se sve prestale bojati a vjerujem i da ima novih trudnica koje se mogu poistovjetiti sa temom...
Inače, ja sam malo bolje posljednjih dana; nekako sam se stabilizirala. Zapravo mi je bolje od kada sam odlučila da neću razmišljati još o porodu. Izgleda da je to ono što me tjera u depru.
e sad; ignorirati ili se probati suočiti s tim strahom (i na koji način) pitanje je sad! Naručila sam i neke knjige preko Amazona ali još ništa mi nije stiglo. Svakako ću preporučiti ako neka bude iznimno dobra.
U međuvremenu vam svima želim sve naj
:*
Ja mislim da smo mi toliko zabrinute dijelom i zbog kulture u kojoj živimo. Nekako mi se čini da su u ovom modernom društvu ljudi pomalo kontrol-frikovi koji su navikli da imaju ili žele imati sve pod kontrolom što se onda svodi na ludu trku za materijalnom sigurnošću. Zato i osiguravajuća društva mlate tolike pare mada prodaju ono što se ne može garantirati :mrgreen: .
Trudnoća je zapravo stanje u kojem se žena (možda po prvi put?) suočava s masom čimbenika koje ne može regulirati. I naravno da nas to izbezumljuje. Ta ideja da u masu situacija ne možemo ništa, i da je sve na "onom gore". Na kojem je zapravo, bilo i dosada samo toga u svakodnevnoj jurnjavi nismo svijesni. Majuška, ne možeš i ne bi ni trebala imati sve pod svojom kontrolom. Nemoj se izluđivati sa stotinu hipotetskih "što ako". Jednostavno vjeruj Majci Prirodi i probaj svoje misli što više ne druge stvari orijentirati. Ako imaš normalnu trudnoću, idi van, šeći se, gledaj jesen oko nas. Imaš kućne ljubimce, igraj se s njima, životinje liječe stres. Radi ono kaj ti se radi al nemoj čitati članke o "vrlo opasnom virusu u trudnoći koji se pojavi kod orangutana u Zambiji". Ja nisam vjernica osobno, no mislim da mi je to u ovakvim situacijama znatan minus. Jednostavno čovjek ponekad prepanično drži uzde na kraju koji ne stoje konji tvog života nego - ništa :) . Kužiš kaj hoću reći?
I razmisli malo, kad se beba rodi, a hoće i sve bu ok, onda ćeš opet brintui zbog ovog i onog, cijepljenje, kukovi, zakaj plače il ne plače, dojim li dobro , bla, bla. Kad krene u školu, po kojoj cesti ide, je l siguran, zašto još nije došao doma itd. U srednjoj - droga, alkohol itd. itd. Sve to ide u rok službe, al, što bi englezi rekli, give yourself a break!
E, i još da napomenem, meni je osobno ovaj zadnji trimestar psihološki totalni pakao bio. Ispizdili su me na poslu, mm ne da mi nije bio podrška nego mi je lijepi klip pod noge bacio, na moru me rodbina izludila itd. itd. Tek sad, u 9. mjesecu sam nekako skužila da jednostavno previše doživljavam stvari oko sebe i panično se trudim sve spickat i ulickat a to ne ide. Ko neka mala odlikašica :mrgreen:
Nisam bila kod psihijatra, nisam nikakvu literaturu pročitala, jednostavno sam se umorila i puko mi je film. Sad bi se najrađe po čitave dane šetala, a znaš kaj, i hoću.
Ak te brine kaj se brineš, nemoj se brinut :)! Hoću reći, nemaš ti nikakvu preponu za preskočit, ne moraš ništa ostvarit ili nekaj nekome pokazat. Nema apsolutnog nikog kome ti moraš verificirati svoje buduće majčinstvo i svoju trenutnu trudnoću i ko o tome ima pravo donositi neke ocjene osim tebe. Dakle, to uspjeh ili neuspjeh - to je osobno a ne javno pitanje. Ak razumiješ što hoću reći. I nad time (dakle, svojim živcima prije svega), recimo, imaš kontrolu.