Printable View
indukcija je zivi uzas po mom iskustvu. ne signes se odmoriti izmedju umjetno izazvanih trudova. ja ne zelim da mi se ponovi :mrgreen:
ali zelim da md bude samnom i drugi put ako ga bude. pravo je olaksanje kad je s tobom netko za kog znas da mu je stalo, i da rijesi eventualne probleme s osobljem kad ti nemas snage (jos) i za to.
ono sto ja znam, je da uz inducirane trudove (drip) redovito ide epiduralna , jer su stvarno nepodnosljivi, za razliku od prirodnih, koje fino propuses, imas pauzu, pa spremno ocekujes novi. ovi (umjetni) su mene rasturili...a evo mogu ti dati i usporedbu:Citiraj:
Yuna prvotno napisa
epiduralna mi je primila samo pola (desnu str.) tijela, i tamo je sve bilo ok. lijevo nije funkcioniralo i cijela noga po duzini mi se trzala od bolova kad su otvorili drip do kraja. trbuh se izoblicio kolike su bile kontrakcije.
ali nema straha, ponavljam da uz drip ide (vecinom) epidur. zelim ti da izbjegnes i jedno i drugo, i rodis fino bez tih gluposti.
U zgb rodilištima nije to baš tako - ne ide drip s epid., bar ne kad sam ja rađala prije 2 godine, a nije ni u slučajevima frendica koje su rađale i kasnije. Epiduralna, koliko sam ja shvatila, ide ako se za to dogovoriš ili ako doktori procjene da iz nekog razloga to moraš primiti ali ne ide po defaultu.
Drip je gadan, meni su ga zabili, valjda toliko jaku dozu da sam za dva sata rodila iako sam sitnija a imala sam relativno veliku bebu. Ako možeš, izbori se da ti ga ne daju (imaš tu na forumu puno iskustava i informacija o tome). No, preživjela sam kao i mnoge druge majke koje u zadnje vrijeme sve češće rađaju inducirano (koji je razlog, ne znam - možda gužva, šta li...). Ja se nisam usudila odbit, mislila sam valjda oni znaju najbolje, a razlog je zapravo u slaboj informiranosti i strahu (rekli su mi da nemam jake trudove a da sam dosta otvorena i da će oni to "malkice" pogurat dripom). Ali ako se dobro prije pripremiš, dogovoriš sa liječnikom i osobljem, mislim da ga možeš izbjeć. Ja ću svakako drugi put nastojat.
uh...eto tako je i meni rekao nekako.
ma ne želim to naravno, ali eto kao što si napisala uvijek pomislim pa valjda oni znaju najbolje, što ako pogriješim ako inzistiram bez toga.
danas ću ga malo detaljnije ispitati.
imala sam noćnu moru danas da doktor trči za mnom s iglom u ruci, a ja pobjegla kući kad mi je rekao da će mi raditi indukciju... :lol:
Budući da sam ja postavila pitanje sretna sam što mogu dati i odgovor. Evo kako nam je bilo :
Došli na pregled u 39+3 iiii UPS otvorena 8cm "khm, idemo roditi ili u bolnicu?" kaže doc. A ja nakon 4 sata čekanja na plus sto nemam snage za prepiranje, osim toga mom tati je danas rođendan i nisam mu stigla ništa kupiti..paa..idemo roditi! Samo bez indukcije molim!
Predrađaona, rađaona, prokidanje vodenjaka, trudovi krenuli odmah na svake 4min, ne bole više od menstrualnih grčeva ali MM još nisu pozvali. Frka. Tražim pogledom nekog u kuti, bilo koje boje, "jeste ga zvali"? Evo ga, stiže nakon (pre)dugih 40ak min. Trenutno olakšanje, bol je upola manja, pričamo između trudova, dogovaramo ime, pričamo s dr. U idućih 4 ili 5 jakih trudova ruka mu je u velikoj opasnosti, ali naravno da je svu bol zaboravio onog momenta kad je naša principessa zakmečala i pogledala ga malim okama.
I naravno da mu nije žao i skroz mu je jasno da bi bez njega ovo jedno i jedino iskustvo Života bilo upola manje lijepo, i za mene i za njega.
I za našu Vitu koja će puno puta slušati ovu priču. :love2:
mayda :)
cestitam oboma
čestitke!!! :heart:
mayda, čestitam :*
Čestitke mamici i tatici
Čestitam od srca!
Evo, da napišem par naših impresija, doživljaja:
- čudio se onim odjećama što ih oblači i nazuvcima za cipele(dijete, šta ćeš :lol: )
- kad sam legla u boks badao neke botune(dugmad) po hajtek porođajnom krevetu, a ja bila u nemogućnosti reć da prestane jer mi je trajao trud :roll: (dijete, šta ćeš :lol: )
- onda je dijete doraslo situaciji, pa mi je dodavao vode, pričao se sa mnom, osobljem...jer meni nije bilo do toga...pitao jel moguće da mi nije vruće i strpljivo trpio vrućinu koju smo naložili
- Onda su mi dali drip-slijedeći put ću bez toga-koji me iscrpio momentalno i ja zaspala između truda-on me počeo pleskat i prolivat vodom misleći da sam pala u nesvijest (a sirotan, sam tamo sa mnom), ja mu jedva izrekla da se odmaram
- dodao mi zdjelu za povraćanje, stavio na bok da se u tom ne gušim, brisao, zvao sestre i liječnike jer ja to sigurno ne bi mogla, a imat jedno orno i glasno grlo kraj sebe je korisno u našim bolnicama :( :mrgreen:
- mjerio trudove(razmak i trajanje), masirao leđa i držao za ruku i te stvari
- rekao mi da sam rekla:"sunce mamino" kad su mi Damira stavili na mene-što sam ja zaboravila-ostalo mi mutno
- pregledao posteljicu-rekao da mu je to nešto najčudnije što je vidio u životu- ko da je došlo od vanzemaljca
- Nakon poroda oko 10 navečer otišao kod prijatelja i kumova doma da s njima podijeli što je doživio. Kum je uvjeren da bi on pao u nesvijest i da to nije za njega. Zato je čekao svoj veliki uzor. Kuma isto. MM je s vrata rekao: sve je u redu, glaaaadan sam :lol:
Šta da vam kažem, razumijem ga, i ja sam bila gladna :mljac:
mayda čestitke!
i ja pripremam MM da ide sa mnom, i lijepo je onda pročitati ovakve priče...
najteže je zapravo što je MM vrlo konkretna i praktična osoba (kao vjerujem većina muškaraca) i ne zna kaj bude tam radio... :shock:
muški uvijek hoće "riješiti" neki problem, a nama ženama samo treba njihova potpora i pažnja:heart:
u svakom slučaju, hvala svima koji ste napisali ove lijepe pričice... meni puno pomažu, osobito jer sam prvorotka pa si uopće još ne mogu zamisliti kak to sve izgleda :?
Biti će uz tebe, proživljavati iz druge perspektive jedan od najintenzivnijih i najvažnijih doživljaja u vašem životu. Tamo je da ti da podršku jaču od riječi (čak štoviše, meni su riječi smetale...), da bude uz tebe srcem i dušom, a i tijelom dok se rađa biće koje je spoj vaše ljubavi i vas samih.Citiraj:
mayda prvotno napisa
Tamo je da nauči da je ponekad najveća pomoć jednostavno biti prisutan, iako naizgled vezanih ruku. Tamo je da nauči da ne može uvijek zaustaviti patnju žene i da najbolje što može učiniti jest da ti bude podrška dok prolaziš ono što moraš proći. Tamo je da vidi koliko je njegova žena jaka i moćna i da ne prihvaća zdravo za gotovo njeno tijelo, intuiciju i snagu.
................
Osim ako on ne osjeća iznutra da to ne može i snažno ne želi - od velike je važnosti da bude tamo. Ustvari, pitanje je zašto ičiji muž ne bi bio na porodu?
Mogu ti reći da muževi koji su bili prisutni na porodu steknu golemo poštovanje prema ženama i bolje razumjevanje prema uvodu u majčinstvo i roditeljstvu samom. Možda su radi toga i bolji očevi kasnije? Znam da je moj divan i da mi je bio nemjerljiva podrška na oba poroda, isto kao što je sada u roditeljstvu. Želim to svakoj ženi! :love:
Ja sam odgovarala na prvi post, nisam čitala ostatak. :oops:
Mayda - čestitam! :heart:
Anita AZ bas si lijepo to rekla, u potpunosti se slazem!
MM nije nista konkretno radio na porodu (osim sto se jako brinuo) ali sama njegova prisutnost me smirivala. mislim da bi mi bilo traumaticno da sam bila sama. ne bih mu mogla kasnije sve to prepricati. bio je sav ganut i uzbudjen. drago mi je sto smo to prosli skupa i sto je i on odmah vidio bebu kad je dosla na svijet.
Ja nisam željela da bude tamo...Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Ja bio, bilo super, ak bude bilo prilike ići ću opet.... ak ne svojoj ženi, onda barem nekoj forumašici bez muža... :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
Moje iskustvo mi kaže da bih prijateljima preporučila takvo iskustvo! MM je bio 2x na porodu i meni je to puno značilo. Znam da je stvar u glavi ali kad je on došao u box manje me bolilo, disao je sa mnom jer sam izgubila ritam i onda nastavila pratiti njegovo disanje (ono na kraju, a pred tiskanje), bio mi je najbolji prijatelj u tom trenutku, i na tome sam mu jako zahvalna. Iskustvo koje je zbližilo nas i djecu! Preporučam!!!!
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:
Citiraj:
drHouse prvotno napisa
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:Citiraj:
pirica prvotno napisa
A što ću ja tamo raditi? kako ću ti pomoci?
Obavezno ga povedi sa sobom. Cak i ako ti sve prodje u redu, bit ce ti lakse ako bude s tobom i samo te drzi za ruku. One zivotinjske bolove stvarno nije lako prolaziti sam, a i doktori sigurno nece biti bezobrazni i bahati ako vide da ima netko u tvojoj blizini
Mene je moj doslovno spasio. Radjala sam od 22h do 6h ujutro. Kad sam dosla u bolnici potjerali su ga doma, jer ja kao necu brzo... To je bilo krajem 99'. Sva sreca da sam prosvercala mobitel i nazvala ga oko 4 kad sam skuzila da cu roditi prije nego su oni mislili. On je dosao, sestra je bila ljuta kao ris sto sam ga zvala. Doktora nisam vidjela cijelu noc jer je radjalo puno zena istovremeno, bio je dan nakon Bozica, svi skroz u balunu. raspad sistema...Kad sam osjetila da mi se dijete skroz spustilo, i to relativno naglo (imala sam skroz neredovite trudove) pocela sam tiskati najjace sto sam mogla iako nikoga nije bilo uz mene, a muz je panicno po hodniku trazio da neko dodje. Sestra se uspanicila, dovukla dr. i jedva su me stigli zarezati prije nego je junior izasao...Ispucala sam masu, imala masu savova i vani i unutra. 4500kg a ja 55kg inace imam. Katastrofa. Uopce se ne sjecam nicega, u nekoj polusvijesti se sjecam da su me sivali, iza toga mrak... A radjala sam usred Zagreba, u Petrovoj. Nadam se da je malo bolje zadnje vrijeme, ali meni se sve to ucinilo kao jedna velika lutrija. Bojim se pomisliti sto bi bilo da sam bila sama...
ja imam drugo iskustvo...
MM nije bio samnom na porodu. rekao je da je njega strah kako ce on reagirati dok mene boli, a ne moze mi pomoći. uglavnom, postovala sam njegovu volju i misljenje...
porod ko porod bio je rekordno brz, u bolnicu došla oko 12, u 13 i pol imala Luciju u rukama, živu, zdravu... ma super porod, brz, prirodan i nitko sretniji od mene.
i onda je on meni falio... kad su mi rekli da sam rodila curicu (nismo htjeli znati spol), samo da me zagrli i da mi pusu. Da pogleda prvi to dijete i poljubi ga, samo da je uz mene dok me šivaju i ono vrijeme dok mi nisu opet dali malu (ta 2 sata su mi bila ko vječnost).
nije trebao ništa raditi, samo fizički biti uz mene i bebu.
sad sam opet trudna, pokušati cu svim svojim zenskim carima da bude uz mene, jer se jadnije i usamljenije od onda skoro pa nikad nisam osjecala.
Rodila sam prije 10-ak dana.I mislim da muž ako iti malo zna što bi trebao raditi može ženi jako olakšati porod.Kao što je MM olakšao meni(za 50% uspješnosti poroda je on zaslužan).Usmjeravao me na pravilno disanje kad bih izgubila ritam,pokrivao me kad bi mi spuznula plahta,pojio vodicom,nakon svakog truda mazao usne labelom,držao vrećicu dok sam povraćala( i isfotkao slike na porodu koje nisu za pokazivat rodbini(previše krvi),al su guba nama za uspomenu)...bio mi je totalno super,iznad mojih očekivanja(koja nisu bila mala).Ako odlučim roditi i drugo dijete,obavezno ga opet vučem sa sobom na porod.
lolica, :love:
lolice, možete se možda dogovoriti da dođe u rađaonu onog trenutka kada rodiš.
na taj način ćeš ga imati uz sebe u trenutku kada ti je najviše falio na prvom porodu, a on neće živjeti u napetosti hoće li izdržati tvoj porod, napetosti koja je zarazna i nije baš preporučljiva.
sreću i intimu možete kao roditelji podijeliti i neposredno nakon poroda, to je isto opcija, po nekima i bolja ;)
je je :)
Lolice, meni je Mm bio potrebniji od zraka i vode na porodu, i to u onoj fazi trudova prije samog poroda. Zamoli ga za podršku do trenutka poroda, da te ne ostavlja samu, a onda neka izađe van kad krene izgon ako se boji.
Osim toga, vrlo vrlo mala je vjerojatnost da će se netko prema rodilji ponašati kao prema komadu mesa, ako je muž sa njom.
U nekim trenucima nakon prvog poroda, ne samo da sam se osjećala nezaštićena bez muža, nego sam i bila nezaštićena, prepuštena bolničkoj rutini. Da je mm mogao biti uz mene, sigurno ne bi dopustio da plačem satima misleći kako s djetetom nešto nije u redu kada ga ne donose, ne bi dozvolio da je nadoranjuju flašicom uz moja prepuna prsa, da se istresaju na mene jer bebu nisam podojila kako treba itd. .... na porodu ne znam kako bih preživjela psihički (prvi porod), a fizički su cure već opisale.
Drugi porod je spasio situaciju u par navrata, cijelo vijeme je šutio, držao me za ruku i masirao kada je trebalo, dodavao vode, shvatio prvi kod izgona da želim da me podigne u sjedeći položaj, držao leđa, spasio me od šivanja na živo ... nemam riječi da opišem svu podršku muža na porodu, i ne znam kako bih preživjela bez njega.
Sigurna sam da i on drugačije gleda na našu obitelj i drugačije doživljava djecu i majkku te djece, nakon svega, i najbolji je muž i tata na svijetu :heart:
i cijelo vrijeme stajao iznad moje glave, ne znam, možda je i bio napet, ali ja to nisam vidjela, osjećala sam samo njegovu podršku.
ja ću sramežljivo ipak dodati da je često korisnije imati uz sebe na porodu iskusnu, staloženu, smirenu i informiranu osobu,
s vlastitim pozitivnim iskustvom poroda, koja će se znati zauzeti za vas i vaše potrebe i prava. drugim riječima doulu :saint: ,
tj. ženu koja je zapravo u ulozi-informirane mother figure.
ne mora biti muž, zapravo je često bolje da nije.
jer muškarac koji voli svoju partnericu, koji sam nikako ne može iskusiti i poptuno razumjeti ono kroz što fizički i emocionalno prolazi njegova žena (osim valjda ako je farmer pa ima priliku vidjeti svakodnevno što znači prirodni porod ;) ), uvijek je pomalo pod adrenalinom, jer voli i brine za svoju ženu.
to danas možda nije baš "politički korektno" reći, jer prisustvo oca na porodu postaje imperativ , norma i očekivanje,
ali mislim da je potrebno reći.
bit je da je uz ženu netko kome vjeruje,
ali s tim da povjerenje nije povezano s tim koliko je ta osoba bliska(koliko je dobro i dugo poznaje).
druga ključna osobina koja je važna za osobu koja je uz ženu u porodu, je da je upoznata s fiziologijom poroda, da razumije što se zbiva, što joj pomaže tj. odmaže ...
idealno bi bilo kada bi tu ulogu ponovno preuzele babice, one autentične.
Postoji jedna ideja da se to sa babicama provede u djelo.
Znači ako imam i želim neku određenu babicu na svom porodu, a ona ili ne radi u tom rodilištu ili ne radi u toj smjeni, da ide sa mnom u svojstvu partnerice, prijateljice, doule može i u rodilište u kojem ne radi inače.
Za one koje nemaju muža, ili nemaju prijateljicu koja bi išla sa njima.
Ali u svakom slučaju, bez obzira koja je od svih ovih opcija najbolja - najgore je kad je žena sama i napuštena, zapostavljena ... jer ne može osoblje u redovnoj smjeni biti uz ženu non stop, čak i da hoće, jer je jedna primalja tko zna na koliko rodilja, s tim da u Varaždinu te iste primalja asistiraju i na carskom (meni su dotrčale na izgon sa nekog carskog, valjda se čulo moje grrrrrrrrrrr kod tiskanja).
htjela bih da se ovo što je Mamma Ju napisala ne protumači krivo: bolje je muž u svakom slučaju, ako nema druge opcije, nego da je žena sama i prepuštena adrenalinu vrlo često arogantnog i nervoznog osoblja oko sebe.
MM mi je pomogao i u tom smislu dok ja nisam mogla upotrijebiti svoj adrenalin za oduprijeti se nekim stvarima, upotrijebio je on svoj adrenalin, digao je on svoj glas. Prethodno ga nisam niti vidjela niti čula, samo osjećala njegovo prisustvo i zaštitu.
To je na žalost stvarnost naših rodilišta, koja nikada neće imati mirnoću kućnih ili poroda u kućama ra rađanje, gdje je potencijalno jedina nabrijana osoba muž, jer su svi ostali staloženi. Kod nas u Hrvatskoj to nije tako.
u potpunosti potpisujem mammu Juanitu i baš zbog toga sam i odabrala prisustvo doule i opet bih tako napravila. momze :heart:
Tinna, ja samo vidim zamku u koju se vrlo lako upadne a to je da otac na porodu postane imperativ iz nekih više, ja to zovem "romantičnih" razloga.
i da se ne uzme u obzir da postoje i druge, često bolje opcije za ženu.
trebalo bi prije svega misliti na to što je za ženu, a proporcionalno tome i dijete i čitavu obitelj u porodu stvarno bolje.
da, imperativ je prisustvo neke osobe uz ženu na porodu, to je meni nasušna potreba, ne mogu zamisliti kako je rađati potpuno sam među svakako raspoliženim strancima.
Neke žene jednostavno nemaju nikoga toliko bliskog kako što je muž, ja sam među tima, i u ovom trenutku ne mogu zamisliti dijeliti taj trenutak sa bilo kime dostojnijim i pribranijim od mm-a. Sretne su one koje imaju više ljudi u svom životu, koje bi odabrale za podršku na porodu.
Ja ne bih htjela da se pomisli da je opcija biti bez ikoga na porodu, jednako dobra opcija.
Mislila sam da svi muževi stoje iznad glave, izvan vidokruga i šute, sad vidim da je bilo onih koji su disali, navijali, aktivno učestvovali. Nisam sigurna kako bi mi se to dopalo, mislim da ne previše, mada vidim da je nekim ženama baš to odgovaralo.
Ali slažem se sa tobom da je u najmanju ruku jednako dobra opcija prijateljica, doula, ako muž nije spreman. Samo ne mogu zamisliti da idem sama.
teško ti je znati kako bi ti bilo, ako si prošla porod samo na jedan način. ne možeš usporediti.
jer iskustvo koje smo prošli je sve što imamo.
da sam bila sama ? Oooo da, da znam kako bi mi bilo. Da ne nabrajam redom situacije, samo ću spomenuti da bih na kraju poroda bila šivana na živo, bez obzira što sam vrištala, tijekom cijelog poroda prvi puta. Da bih popustila pred nuđenjem dripa, da bih popustila već prije početka poroda kod inzistiranja na indukciji (već tada mi je oslonac i podrška u stavovima bio muž). On se u biti nije miješao u ništa, niti što govorio, samo sam znala da imam siguran oslonac u njemu.
Ne znam kako bi mi bilo da sam imala doulu, ali ja se jednostavno ne osjećam niti s kime toliko blisko, niti imam povjerenja barem 1/10 koliko u mm-a.
ma krivo si me shvatila i uopće nisam govorila o tvom određenom primjeru nego općenito.
mislila sam na razliku otac na porodu i neka ženska smirena i informirana osoba na porodu.
enivej, mislim da sam objasnila svoj point :).
Slažem se s TinnomZ. Muž je ipak osoba koja nam je bliska a doula je još jedna strana osoba u rađaoni a njeno znanje o porodu može vrijediti jedino ako žena rađa doma. Ne vjerujem da bi joj u bolnici dozvolili da se "mješa" u struku ako nije tu zaposlena. Muž, majka, sestra, prijateljica su po meni svakako bolji izbor od doule.
glavna razlika između doule i bliske osobe gdje doula može(ali ne mora) biti u prednosti je ta što bi doula trebala imati vlastito pozitivno iskustvo i znanje o porodu.
to nije baš tako zanemariva stvar.
zašto misliš da će med.osoblje raditi razliku između doule ili prijateljice, sestre, majke?Citiraj:
Ne vjerujem da bi joj u bolnici dozvolili da se "mješa" u struku ako nije tu zaposlena. Muž, majka, sestra, prijateljica su po meni svakako bolji izbor od doule.
generalno osoblje ne voli da im se itko "miješa u posao".
ali to ne znači da mogu baš sve raditi po svom bez tvoje dozvole.