Printable View
a fakat ste im pokazale :roll:Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
nego, kak si to izvela? jesi se popišala u neku posudu pa preljevala ili si čučala nad svakim parom cipela? i koliko ti je pišaline trebalo :shock: ili tvoj bivši ima dva para cipela i to je to?
a frendica? kak je znala kad bu joj se prikenjalo? ili je čučala u ulazu i čekala poriv? laksativi? šta? prosvjetli me! stvarno me zanimaju ovi tehnički detalji!
a kaj bi napravila da je netko od susjeda naišao? brzo zakopala? :mrgreen:
anki ne paziš na satu!
frajer ima toliko pari cipela da nije ni skužio. sve se osušilo pa ih je tako nosio.
hm...al onaj frendičin nije imao sreće, čak i ako se osušilo........bljakić
bo pikula, puno snage ti želim. a što se nade tiče.... ne ubijaj ju samo ju prebaci na budućnost s nekim zrelijim. :heart:
bo pikula, i kod mene je frisko pa donekle razumijem odakle dolaze tvoje rijeci - iz tvojeg porusenog sna (sretna obitelj s ocem svoga djeteta)...
tek si se probudila iz njega pa jos nisi sigurna sto je stvarnost a sto java...
ni nema neke cvrste granice izmedju njih - ako ju na silu ne napravis...
cini se da ti cure savjetuju da to napravis - iz jednostavnog razloga sto se cini da PATIS...
ostavi si lijepu stranu sna kroz uvid da ti i tvoje dijete cinite jednu lijepu mirnu obitelj VEC SAD... mozda imate i sa tvoje strane obitelji nekog (baku, djeda, kumu, tetku, bliskog prijetlja) ko vam tu obitelj jos malo obogacuje...
a mozda u buducnosti dozvolis i nekom intimnijem da vam se pridruzi... no i to pusti u vjetar...
tvoj san je sasvim u redu... i vec ga zivis...
a kad uspijes raznim metodama i vremenom izbaciti da BAS ON mora biti u tom snu - jos vise svjezeg zraka, mogucnosti, radosti ce uci u vas dom...
jos nesto, cini mi se iz tvog posta da si njezna osoba - nije nuzno da 'okoris' i pretvoris se u ogorcenu tvrdu kamenu gromadu da bi zacijelila... tvoja njeznost nije mana koja te navabila u ralje nekog okrutnog vuka - upravo ona je tvoja snaga koje se nemoj odreci i koja ce te voditi dalje...
i upravo njome mozes napraviti rez - cisto usmjerivsi ju prema ljudima, stvarima i pojavama :mrgreen: koje te ispunjavaju i koji to zasluzuju prema tvojoj 'odrasloj procjeni' (sto god to znacilo, ali cini mi se da si dovoljno odrasla po onome sto pises - nisi samo u oblacima vec i cvrsto na zemlji, savrsena kombinacija :heart: )...
a on tj. negativne poslijedice koje je njegova odluka donijela tebi, ce ispariti... ostat ce samo 'the best of'...
kaze jedan fizioterapeut da tijelo kad je ranjeno automatski stvara oko rane jedan 'tvrdji' zastitni obruc... to se dogadja prirodno da se podrucje rane zastiti i da se rani dozvoli da u miru zacjeli... ali da, kad rana zacijeli, nema automatsko opustanje tog obruca vec da on ima tendenciju ostajanja... svjesnim otpustanjem podrucja/obruca nakon zacjelivanja rane, rastezanjem, relaksacijom to se moze uciniti - pa se oziljak manje ili uopce ne vidi i tek to je potpuno zacjelivanje - jer ukruceno podrucje ako se ne opusti ima tendenciju omogucavanja novoj povredi (stoga toliko opetovanih povreda na jednom mjestu kod sportasa, plesaca - mjesto je naizgled zacjelilo ali nije i o(t)pusteno... na emotivnoj razini je isto... identicno...
na srecu ili na zalost to treba napraviti svjesno... sve si mislim da to nije greska u prirodi nego nesto sto ju cini savrsenom, savrsenijom nego se na prvi pogled cini...
daj si jos vremena... 6 mj. je malo za tako veliku stvar kao slomljeno srce...
:heart: :love:
je pa tak je svejedno jel se osušio jedan par ili njih 50; frajer nije skužil zato kaj se osušilo, a ne zato kaj ih ima puno. možda ih je punila na mahove i slagala na vrh ormara; upitno je KAKO je pišaka aplicirana u njih :mrgreen:
aaaaaCitiraj:
anki prvotno napisa
hm.....da sam ja na njenom mjestu (što fala Bogu nisam) ja bi s čašicom.
nije dobro (ali je zabavno), of topiciramo gadno
a ja bi mu rađe u cipele nalila neostik :mrgreen:
bidni bubi sa takvom ženicom :mrgreen:Citiraj:
anki prvotno napisa
Hej svima!
Puno vam hvala bez obzira kakve komentare iznjele, jer upravo to mi je trebalo!! :* Svaka osoba nosi neko svoje iskustvo i kreira svoje stavove, a meni je bilo važno čuti sve različite poglede na stvar. Priznajem, neki su bili šarf!
Kako je netko dobro primjetio on je još uvijek duboko istraumatizirano dijete koje probleme rješava linijom manjeg otpora i nije se u stanju boriti za svoje snove, sebičan je i samo traži za sebe i ne zna se davati, i nije nimalo u stanju brinuti o osjećajima drugih - bio je toga svega svjesan i imao je najbolje namjere (čak mu je i dobro išlo), ali mijenjanje sebe nije mu donjelo veselje, već ga je izmučilo pa mu je brak za to kriv!!??
Sada mi se čini da on zapravo i prvenstveno nije nikada bio ''doma'' niti sretan u svojoj vlastitoj koži, već je u meni vidio nekoga tko ima dovoljno smjeha, sreće i energije da i njega izvuče iz njegovih badova pa mi se zakačio ko pijavica i sisao mi energiju, ljubav i strpljenje dok me nije pretvorio u neku sirotu koja doma plače i sažaljeva se. Naravno da je sve krenulo rođenjem djeteta kada mi više nije bio Mr. prvi oko kojega se sve vrti, već sam za promjenu ja trebala malo nježnosti, zaštite, razumijevanja i pažnje!
No, nevažno,... koliko je dobio od svojih toliko može i pružiti.
Provela sam krasan vikend s Pikulom najdražom na svijetu :heart: , imala sam i vremena porazgovarati sama sa sobom i odluka je pala jedina moguća: glavu gore i hrabro naprijed pa što bude.
Idemo dalje dan po dan, osloniti ćemo se na bake, dede, prijatelje i sve koje volimo i koji nas vole (ovdje i vas ubrajam :love: , jer iako ne pišem jako često, prisutna sam stalno).
Njega prihvaćamo u ulozi koju želi igrati onoliko koliko želi (kao otac je pun ljubavi i nadam se da će tako i ostati-iako me unaprijed strah vremena kada će Pikula trebati puno više od samog hincanja i maženja) a gospodin neka samo uživa u pokušajima oživljavanja svojih bezbrižnih 20-tih, i neka mu je sa srećom - meni ovakav predstavlja samo patnju!
Svima vam hvala, a posebno Iznenađenoj za prekrasan PP podrške!
Javljat ću vam kako se držim, puno je lakše kada se izjadaš i kada znaš da postoje ljudi koji te razumiju!
Pusa!
:love:
Znaš, pikulice, baš sam ovih dana išla na topic Iznenađene koji mi je ostao u sjećanju baš po riječima podrške koje si joj TI uputila ... i po stoti puta se uvjerila kako je lako drugoga savjetovati, ali kada si u toj koži, sve se čini drugačije, teže...
Ali, na sreću, samo se čini. Žena tvog kalibra ide dalje, zar ne?
Ljubi malu pikulu i javi nam se. Tu smo za tebe. :love:
odmah se lakše diše. jel' da?Citiraj:
bo pikula prvotno napisa
a što se tiče budućnosti i što će tata i dijete kad dijete bude tražilo više.....pusti vrijeme da napravi svoje, pa i mi se mijenjamo sa promjenama naših mališana, možda će se i tata tvojeg sina.ne treba se zamarati zbog budućnosti, uživaj u sadašnjosti.
Drži se i pokušaj se nositi sa svim osjećajima i pozitivnim i negativnim. Ljudi koji na brzaka zaključe on je smeće gadi mi se imrtav je za mene se samo boje neizvjesnosti i svih razina na kojima je situacija komplicirana. Naravno time se ništa riješi negoe odozgora betonira mržnjom i prijezirom, a svi pravi problemi kuhaju ispod u svakom od vas bez obzira što ste razdvojeni. Uzmi si vremena i polako, kad biraš terapeuta budi opezna jer ima ih kojima je oslobođenje žena od tisućljetnog ropstva zlim mužjacima malo zamutila struku. I ne žuri se s razvodom što god i on i svi govorili, ako nađeš dobrog terapeuta kad se središ i kad si sigurna da već danima, tjednima nisi ni u afektu ni u depresiji donosi velike odluke. Ne daj da ti stvaraju pritisak niti on koji te dovoljno iscijedio, a niti okolina koa se kod nas voli brzo pridružiti u hračkanju po nekom, ali kad treba počistiti za hračknjem nitko se ne bi štel mješati. Ja sam nedavno bila na dječjem rođendanu na kojem je cijela njezina obitelj držala skup na temu smeće jedno, a oni se nisu još ni razveli. Ako ti imaš osjećaj da to nije mrtvo onda nije. Ovi postovi me podsjeaćju na doktore kad govore mamama da su babe paničarke i da kaj mi znamo - bočica je super. U ljubavi ne radi samo glava to je kao da popravljaš vešmašinu keficom za zube. Drži se.
ima toliko istine u tome... kritickoj distanci... i predivna strana price je da kad dajemo drugom podrsku, savjet - dajemo je i sebi na neki nacin... ili jednom djelicu sebe... ili sebi kako se vidimo u proslosti... ili pak buducnosti... :heart:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
tu bi se davanje savjeta moglo cak i nazvati 'sebicnim' - no tu rijec sve manje gledam kao negativnu... znacenje mi je sve blize rijeci 'autentican', 'stvaran', 'prisutan','fokusiran','koji se iskreno daje i dijeli'... gotovo paradoksalno - dolazi do svojeg suprotnog znacenja...
na nama je da to vidimo ili ne vidimo... koliko nam poznavanje samih sebe to dozvoljava i koliko same sebe zelimo neprestano i iznova upoznavati i prihvatiti - svidjalo se nama to ili ne...
ako ne - vidimo i nacin na koji to mozemo modificirati ili cak promjeniti u potpunosti...
bo pikula, tvoje rijeci u velikoj mjeri rezoniraju sa mojim mislima u proslosti i divno mi je reci ti da nisi sama i divno mi je znati da nisam sama u tome... mozemo zajedno pisati za 'moju tajnu' :lol:
ali i cinjenica da sam se iskreno nasmijala postovima stray_cat mi govori da se mogu iskreno nasmijati svom porivu da se svom bivsem onako djetinje osvetim - nisko kako ponekad vidim da je on bio nizak...
ali ni uz najbolju volju ja ne mogu to napraviti - to jednostavno nisam ja... to bi mi bilo naporno 8) ... gubitak vremena i energije... i nikako nisam 'bolja, visa' osoba zbog toga - samo drugacija... manje sokantno kreativna... :mrgreen:
zato sam tako zahvalna na ovom pdf-u... kao i cijelom forumu i stvarnim osobama koje se izrazavaju kroz tekstove......
a onda stvarno nije tesko, u moru dobronamjernih savjeta, izabrati one koje osjecamo u sebi - koji rezoniraju s nama kao osobom u ovom vremenu i prostoru, specificnosti ove situacije....
:*
e sto je mene natjeralo na tako imbecilnu osvetu, pokojinik mi je naime pokupio sve negative da slucajno ne bih imala koju njegovu sliku ali pokupio mi je moje negative iz vremena prije njega, slike di sa psicom radim trening za pse spasioce i di se marta uci penjat po lojtrama i po armaturi (radili smo rusevine) i mene je to gurnulo u pisanje u cipele
btw nikad mu nisam rekla da sam se popisala u cipele pa ko je tako hoao dok se cipe nisu raspale
Uh...
Ja se zavukla u svakodnevicu, citam sve sto se dogada na ovom pdf-u i kimam glavom i prepoznajem se u svemu... svakom strahu, svakoj ljutnji, svakom novom razocaranju, svakoj blesavoj i bezrazloznoj a bolnoj nadi...
Anita... ono sto si napisala odgovor je na pitanja koja si ja postavljam, a vjerujem i bo pikula i jos tko zna koliko nas.
And life goes on... jedan dan se nadas, drugi si ljut, treci odlucis prekrizit ga i na silu zaboravit, a onda cetvrti sve krene ispocekta ... ciklus se nastavlja. I tako valjda do potpunog oporavka, kad god to bilo...
Nada je gadna stvar i bestija se tesko ubija, otprilike kao Terminator.. uvijek ispocetka se dize iz mrtvih i napada... pravo cudoviste iz ormara!
oš adresu od mog bioenergetičara? :lol: :lol:Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
ja sam odavno prestala govoriti "nadam se" :mrgreen: .
Ispada kako je zapravo glupo biti dobar, uporan, odgovoran, pun povjerenja, otvoren, iskren, pošten, vjerovati u ljude, razmišljati pozitivno, praštati, razumijeti...
Cijeloga života me uče da su to vrline, da takav treba biti, da lijepa riječ sva vrata otvara, da treba praštati,... a sada se osjećam ko zadnja glupača, izigrano!
Jer da nisam bila takva sada me ne bi bolilo.
Ali ja sam naučena da treba imati razumijevanja za druge, praštati i vjerovati da će biti bolje i to je ukorjenjeno tako prokleto duboko, nalazim mu opravdanja zašto je to učinio, i ne odobravam ali ga ne mogu zbog toga zamrziti.
Pitam se kako odgajati svoje djete?? Kako ih učiti dobru i istovremeno upozoravati na zlo??
Kako učiniti dobrog čovjeka od njega kada takvi uvijek nadrapaju??
bo pikula, ne nadrapaju dobri nego oni kojima je tako pao grah... i naivni. Kad otupi bol bit ćeš mudrija i znat ćeš presresti negativu prije nego ti uspije naštetiti. A da boli-boli... šaljem ti :love: , proći će i to!
Ja sam jedna od onih koja je oštro odgovorila i osudila muža bo pikule iz nekoliko njezinih jednostavnih rečenica.
Zašto?
Zato što sam slično prošla i bila nježna i puna razumijevanja i sućuti za njega i njegove probleme (otac alkoholičar, majka patnica i sve što proizlazi iz toga), te sklona okrivljavanju sebe za svaku neprimjerenu/grubu reakciju na njegovu sebičnost i neodgovornost...
Ne pada mi na pamet gubiti više svoje vrijeme na takve persone.
Danas bih se bez razmišljanja okrenula na peti iste sekunde od svakog muškarca koji vrdalami, petlja, izvlači se, spominje gušenje i nedefinirane psihološke/emocionalne/duševne probleme dok se ja gušim u teškim svakodnevnim obvezama. I od onog koji bi slobodno i vedro bauljao "sunčanom stranom ulice" i bio dječački nasmiješen i pun vedrih i toplih sanjarenja, a mene ostavljao doma da ko cucak sve odrađujem.
Marš. Zaslužujem bolje.
chris blue :naklon:
krasno si nabrojila sve što pravi čovjek treba imati... prvi dio rečenice si napisala nepotpuno :mrgreen: .Citiraj:
bo pikula prvotno napisa
ispravna rečenica glasi:
ispada kako je zapravo glupo ULAGATI U KRIVU OSOBU SVOJE OSOBINE, A ONE GLASE: biti dobar, uporan, odgovoran....
Da, i ja kako lagano ulazim u ove tridesete godine dolazim do istog zaključka, jer nekako mi se čini da time samo otvaraš put drugima da na tebi lijeće svoje frustracije, jer su u biti ljubomorni na našu staloženost i hrabrost da se čvrsto nosimo sa problemima, a oni se pravdaju nekim lošim obiteljskim odnosima u fazi odrastanja.Citiraj:
bo pikula prvotno napisa
Pa kaj, i ja sam imala teško djetinjstvo i oca alkoholićara i poremećene odnose između roditelja i lude babu i dedu....i ne kažem da to ne utjeće na djecu, već sam mišljenja da problemu treba pogledati u oći i suočiti se s njim, a ne od njega pobjeći.
I zato sam na isti naćin kao i chris blue :* okrenula novu stranicu u svojoj glavi, i čini mi se na vrijeme ili u zadnji čas, jer sam sačuvala brak, a s druge strane dala na znanje da ne služim kao otirać za nećiji loš dan, već baš suprotno.
I nedam se, postala sam jaća, sama sebi dokaz da vrijedim to što jesam,
jer ovo je ipak moj život, jedan jedini kojeg imam i ne pada mi na pamet da ga provedem ogorćena ili tužna ili neznam posramljena, a da ni sama neznam zašto. Kad nas život dovede pred zid i kad misliš da mu je tu kraj, vrhunac, fino se popneš, preskoćiš ga i kreneš dalje, ne izgubljena i ne iskorištena, već bogatija za jedno iskustvo koje nam je otkrilo kako zapravo čvrsto stojimo na zemlji, spremne i sigurnije nego ikad.
slažem se sorci!!
I ja želim vjerovati u to da postoje ispravni ljudi koji vrijede, ali nije baš da ih srećem, i da znam za takve a nije mi tako malo godina!! :/
Za mene je to bio mm u naših prvih nekoliko godina, i frapantna je činjenica da sam toliko pogriješila u procjeni; ili da se toliko mogao promijeniti; ili ...
Nisi ti pogriješila u procjeni, niti se on toliko promijenio: vi jednostavno ne funkcionirate zajedno.
To ne znači da on nema ili je putem pogubio sve te osobine koje si zavoljela na njemu.
Možda ćete tek s drugim ili trećim partnerom ostvariti puni sklad zajedničkog života kojem težite (ti, za njega ne znam), a možda se jedno od vas dvoje nikada s nikim neće uklopiti u tu shemu, tko to zna?
Ali da se ne treba samostalno otisnuti u budućnost bez bračnog druga s kojim svakodnevnica nepopravljivo šteka, treba.
I onaj tko to mora, uglavnom je sposoban za to.
Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Čitam, plačem i ne mogu ništa odgovoriti, osim da se nalazim u svemu što piše bo pikula, a i sve vi. Sve znam, razumijem, ali beštiju od nade nikako da zatučem, nikako da prestanem patiti i pomirim se da me ne voli i da me već jako dugo nije volio.
No, znam da je to proces i da mora proći te da očito sve to mogu kada mi je dano.
:love:Citiraj:
rinama prvotno napisa
O začuđujuće je koliko mašte i ingenioznosti jedna i natprosječno inteligentna osoba može upotrijebiti i iskoristiti da bi:
-uljepšala,
-umjetnički preoblikovala,
-stavila u prihvatljiv kontekst,
-izmislila ako treba dijelove koji nedostaju i još im stavila roza mašleke i dodala muzičku podlogu,
-ukratko, opravdala neprihvatljive stavove i ponašanje osobe u koju je zaljubljena.
Jednostavno, zloupotrijebiš vlastitu pamet. Žmirneš vamo, pogledaš tamo, namjestiš filter na mutno ili na bistro - postaneš ko jegulja prilagodljiv - samo da si ne priznaš - ovo ne valja
A RL ide dok ti rolplejaš do besvijesti... biti i princ i princeza i još držati sliku prema van - to je iscrpljujuće...
:lol:Citiraj:
chris blue prvotno napisa
odlično! ovo si moram zapamtiti... :mrgreen:
Ja mislim da se treba nadati. Kada djeca malo narastu i ona na svoj nevini način odrade naš posao. Postane s njima lakše, a i nije isto kada se žena buni protiv muževih izlazaka i kada dijete pita: "Tatice zašto ideš van?" Ako je par imao kvalitetnu vezu prije braka, možda treba pričekati da tate dođu sebi i odrastu i prihvate odgovornost. Dosta njih jako žele dijete, a kad ono dođe šokirani su kako je s djecom naporno i teško. Za moj ukus većina muškaraca je prekomotna, sebična, lijena i opet komotna. Pa, tko se hoće nadati i čekati da dođu pameti, nek čeka. ja sam dočekala.
pa to je ko da zivis ko neciji rob, i cekas neciju milost da ti kao postane partner a u medjuvremenu mu izigravas mamu i sluguCitiraj:
filipova mama prvotno napisa
u medjuvremeno po zelji on moze i izlazit sa drugim curama, da se malo ispuse dok se zena moze doma ispuhivat uz spremanje, kuhanje i pranje sudja?
:shock: :?Citiraj:
filipova mama prvotno napisa
kad odrasli ljudi postaju tate, onda je ovaj proces vezan isključivo za djecu...
a što ako ne dođu k sebi (nego npr. k nekoj drugoj), ako ne odrastu i ne prihvate odgovornost? a ti to shvatiš kad su ti djeca odrasla, i kad ti je dobar dio života prošao u čekanju da se netko promijeni?????
:shock:Citiraj:
filipova mama prvotno napisa
znaci trebas sjedit doma i pustiti muza da se ispuhuje negdje drugdje vikendom umjesto kuci,dok djete nakon kojih 5-6 god .(ako ne i vise)nebude svjesno situacije i pitalo ga zbog cega ide van. :roll:
a ostatak posta niti ne zelim kometirati
onda je procjena bila loša.možda. a možda je za nekog loša procjena bolja solucija od single života. možda.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
i meni je post filipove mame na prvu loptu šokantan i pomalo gadljiv, a onda si mislim a tko sam ja da je meni njena odluka gadljiva.
Ja gledam na to tako da je najbitnije da si sretan sa svojom odlukom.
Ja sam sretna sa svojom neovisnošću, netko drugi je sretan što živi u nadi i to ga drži.
Ja znam da ne bi imala snage za beskonačno nadanje, netko zna da nema snage za solo život.
To što je meni jedini mogući oblik zajednice onaj partnerski, i ni pod koju cijenu ne bi me veselilo robovanje/nadanje do u nedogled/strpljenje/poniznost to ne znači da isti taj pogled na sreću moraju imati svi.
sve je to zapravo tako jako subjektivno da je teško savjetovati. mislim da se u takvim situacijama može biti jedino podrška ma kakva osobna odluka padne.
tweety, meni je taj post nerealan... danas ne postoje penelope...
Nisam uopće tako mislila. Naravno da ne treba mutavo sjediti i čekati papka, koji okolo lunja i šara s drugim ženama dok se ne sjeti pojaviti doma. A posebno nakon ovog djela "s drugim ženama" nema više šanse da se brak obnovi. Ipak, ima situacija kada se ipak partneru može tolerirati neko vrijeme da se snađe u novonastaloj situaciji i to mislim na mjesec, dva najduže. Ja nisam bila na početku braka zadovoljna s brakom i sudjelovanjem muža u roditeljskim obavezama. Istina, puno je radio, a ja sam očekivala idiličnu sliku obitelji. Kada sam shvatila da sam frustrirana i nezadovoljna, s bebom sam se vratila roditeljima i odlučila se ojačati i osamostaliti. On je prva dva dana izlazio, a treći dan me molio da se vratim iz obećaje da će se promjeniti. Nisam se odmah htjela vratiti, ali s vremenom sam se uvjerila da ozbiljno misli i da se mogu osloniti na njega. Prije svega naučila sam se veseliti djetetu i uživati u roditeljskim brigama, ali i spoznala da sam se sama sposobna brinuti se za sebe i dijete i da ja to mogu bez obzira bila u braku ili ne. Od tada do danas (11 godina smo u braku) nikad nisam požalila što sam mu dala drugu šansu.
Što se tiče izlazaka tu sam zadrta jer ja od kada sam rodila niti jednom nisam dobila želju za izlaskom bilo kakve vrste. Više nije ni MM imao želju za izlaskom, niti je izlazio. I dok smo hodali nismo puno izlazili, bili smo više kućni tipovi.
Onaj dio: "tatice zašto ideš van" je očito neuspio pokušaj opisivanja situacije kada dijete motivira oca-papka koji stalno tulumari da shvati da je papak koji ne zna cijeniti šta ima. Sada i meni to zvuči jadno i patetično, kao mama i dijete siroti, uplakani i oslabljeni (majka s podočnjacima od stalnog čekanja muža) mašu razbludnom tati, koji odlazi van s dvije ljepojke. A dijete grca: tatice zašto ideš van. Da nije tužno bilo bi mi smješno.
ali ipak ostavimo mogućnost da je netko sretniji u nadanju, nego solo.
mislim ja se ježim pri pomisli na to, ali mozak mi ipak ostavlja mogućnost da je nekom bolje/sretnije tako.
oćemo na jednu kavu, da ti objasnim kak stvari funkcioniraju u stvarnosti? :mrgreen:Citiraj:
tweety prvotno napisa
kaj je s knjigama? tate nisu amalke :lol:
stvarnosti se razlikujuCitiraj:
sorciere prvotno napisa
ne bi vjerovala, ali i ovaj vikend sam bila na krku i jednostavno teCitiraj:
sorciere prvotno napisa
nisam stigla nazvati. cijelu sam subotu i pola današnjeg dana preležala sa migrenom, ostalu polovicu me fran nije puštao, onda sam sam otkazala predviđeni polazak u 21 za zg, za 5 ujuto, jer me odjednom svladao neopisivi umor. i sad ležim i jedva mičem prste.
i mislim si kako sam možda ipak mogla otići do lex kad već nisam u zg, ali jednostavno ne mogu pomaknuti noge.
hm....sad kad sam sve ovo stavila na ovaj el. papir, uvidjela sam da bi možda trebala posjetiti doktora :/
mmmm... o čemu je ono bilo riječ, aha o knjigama, iskupiti ću se i tebi i amalki zbog ovog polugodišnjeg dileja