Printable View
o, pa naravno. ovo je ipak najbolja opcija.Citiraj:
leonessa prvotno napisa
meni se samo jednom dogodilo, izlazeci od frizera da mi je kosa bila napola suha i toliko me tu noc boljela glava (ono, lubanja cijela) da znam dobro da mi takve stvari ne padaju vise na pamet. barem ne kad snijezi napolje. :mrgreen: a potkosulja u gace je i danas "must" kako kod mame tako i kod djeteta. :roll: :mrgreen:
Da, to je atavizam koji je i meni ostao. I mom djetetu :oops: . K tome još i gornji dio pidžame u donji jer se spava bez potkošulje. I nisam baš pristalica zimskih jakni do struka nego do guze, ali to je ok. Jedino što je dužina jakne faktor No.1 kad biramo.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Kad gledam što sve od svojih roditelja ponavljam u odgoju tu je još i "Gledaj me u oči" kad joj nešto pričam, ali mislim da je to ok-koliko god me to izluđivalo kao klinku.
Dobre strane mog odgoja koje prenosim na kćer su:
1) kupovanje knjiga neovisno o cijeni
2) odjeća ne mora biti poznate marke da bi nam se sviđala i bila lijepa
3) ako nešto radiš samo zato jer drugi rade-razmisli o tome koliko je to pametno
4) pametnoj djeci nikad nije dosadno
5) biranje tv-emisija koje se gledaju, a ne besciljno buljenje u ekran
6) razgovor, razgovor i razgovor. Sve se kod nas tako rješava. Nekad traaaaajeeeee pa MM kaže da bi bilo bolje da maloj odredim kaznu i pustim je na miru, ali u konačnici znam da je za nju bolje "ispiranje mozga" pa da zna u čemu je pogriješila jer je onda i (rijetka) kazna učinkovitija
7) u dućan se može ići i SAMO pogledati kaj ima: ne mora se potrošiti samo zbog trošenja (ok, nekad mora :oops: ;) )
8 ) nose se kvalitetne cipele-neovisno o cijeni
9) nosi se pamučni veš i pamučne čarape...općenito se cijeni pamuk
10) inzistiranje na izražavanj osjećaja i definicija istih
11) prirodna kozmetika i svijest o tome što se jede/koristi/nosi
12) empatija za slabije/starije/bolesne/siromašnije/životinje
13) pisaći stol UVIJEK mora biti uredan (krš dozvoljen u drugim dijelovima sobe)
Ajme, kad sad pišem ispada da se pretvaram u moju mamu :shock: :lol:
W sad kad sam to pročitala iščupala sam Sonji potkošulju iz gaća... :mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
No ako mislite da su vaši starci strašni evo bisera moje mame...
1. Ne pi vodu iza voća jer ćeš dobiti žabe u želucu...
2. Obavezno većeraj jer ćeš inače pasti s kreveta...posljedica je ta da mi je i dan danas glavni obrok iza 9 naveče
3. (ovaj mi je najdraži)..Nemoj raditi stoj na rukama jer će ti se krv sleći u glavu...
4. Nemoj toliko trčati jer ćeš se sva oznojit i dobit upalu pluča...a da ne velim o silnim neugodnostima kad su trčali za mnom s jastučićem da ga stavim pod guzu
5. Potkošulje uvijek u gaće a majice do ispod guze...zato su mi danas sve majice oparanog donjeg šava kolko ih navlačim
Moji su isto imali neke od tih spika, zapravo vise baka nego roditelji, ali nije uopce bilo tako dramaticno, odnosno nije uhvatilo korjena kod mene.
I ne mogu se svrstati u grupu onih koji nadoknadjuju sve sto im je bilo uskraceno u djetinjstvu. Nisam imala bas puno, ali nemam neku traumu od toga.
ah, o savjetima i zabranama mogu napisat nekoliko stranica....
ali - ima li nešto što vas ponekad drmne, kao mene ta kajzerica? :/
ili na primjer - sve čokolade koje smo dobivale sestra i ja kao djeca (od gostiju) - bile su uredno spremljene za prosljeđivanje. nismo ih smjele pojesti, jer su se poklanjale drugima... :evil:
zato sad smažem(o) sve čokolade i bombonjere koje dobijem(o) :lol:
da, ovo ja pokusavam nauciti vece dijete, hocu reci mm. :lol:Citiraj:
13) pisaći stol UVIJEK mora biti uredan (krš dozvoljen u drugim dijelovima sobe)
sorciere, sto se tice cokolade... kod nas je bilo gore. posto su svi znali da zivimo u svicarskoj, nitko nam nije htio poklanjati cokoladu, kao sto ce vama, vi to sebi mozete u ch kupiti i bolju nego ove nase. jedino jedna frendica moje bake je znala donijeti milku iz austrije. mi se i dan danas sjecamo tete devle koja bi nama donosila cokoladu. kao da je donosila kruh, a ne obicnu milku :mrgreen:
ajme, ja to i danas radim svom djetetu.Citiraj:
a da ne velim o silnim neugodnostima kad su trčali za mnom s jastučićem da ga stavim pod guzu
a ko zna otkad im je proša rok kad su stigle do vas :lol:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
ma jok mgrubi... :( da znaš kako su mirišale....Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
a čokolade s isteklim rokom trajanja poklanja moja stara... :P
jednom je (na groblje :? ) donesla čokoladu (100g) kojoj je istekao rok trajanja godinu dana ranije, i rekla je kikici da ju PODIJELI s bratićem :shock: ...
zato kod nas doma nema šansi da čokoladi istekne rok trajanja :lol:
Sindrom Heidi :lol:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Ima.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Miris pite od sira. Moja pokojna baka je znala peći prefinu pitu i nitko poslije nje nije uspio ponoviti taj recept. Svaki puta kad osjetim miris pite sjetim se bake kako mi na tanjur reže još toplu.
Tatina juha od mesa i povrća s gris-noklicama. Svaki puta kad je skuha pomislim što ćemo kad jednog dana... :(
@Sorcie, kad sam pročitala ovo za čokolade došlo mi je da ti kupim veeeeeliku Lindt po izboru i gledam te sve dok je ne smlatiš cijelu. Nemrem vjerovati kako nekad roditelji mogu biti okrutni na sitnicama bez namjere da takvi budu. I sad mi dođe da odem pitati M. jesam li joj ikada uskratila nešto što joj je bilo važno da to nikada više ne ponovim.
Kinder lada. :cry:
I što mogu nego pokušati zamjeniti taj doživljaj sa Kinder Buenom?
Da fakat, nema je više. Suosjećam s tobom. :taps: :taps:Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Kruh moje none; mamine šnenokle.
Jedna paralela:
Moji momci u kući odrastaju uz dečiju muziku, u vrtiću slušaju dečiju muziku, pevaju uglavnom svoje pesmice (onako spontano, bez da ih teram da pevaju nešto određeno) a onda se jedan seti pa počne ''Romale Romali'' i onda ne prestaju do kraja dana.
Da ne ispadne da deci branim neku drugu muziku. Čak naprotiv, jako su često počašćeni maminom muzikom - kući (zbog dece) lagani gothic metal, kad su deca kojim čudom van kuće a mama u kući onda mama sluša i malo žešće tonove. Pomenutu glupost nisam pustila NIKAD a ako se na to doda i činjenica da nam na TV radi samo kad puštamo crtiće (iz mamine produkcije naravno) onda otpada i verovatnoća da su je čuli na TV-u
Pitate se sad odakle im pesma? Pa peva je njihova drugarica Ema u vrtiću i očigledno je peva jaaaako dobro jer su prepoznali već prve stihove na nekom slavlju na kome smo bili :/
Naravoučenije koje pokušavam da negiram ali visi nad glavom: koliko god se mi trudili razne gluposti će im ipak stići u živote ovako ili onako. I belo pecivo i glupa muzika i grickalice i bombone...
Prvo, Kinder ladu mi je ipak nekako nadomjestila Lino lada. Nije to to, ali utjesim se :)
Iz djetinjstva me prati lijeno jutarnje ustajanje a na stolu bakina kava s mlikom (ustvari divka - ali ja je nikad ne mogu bas TAKO napraviti) i uz to pecipale - moji su Sinjani i ne znam kako to drugi zovu, ali od dijelova tijesta za kruh ispeku se velike debele palacinke koje se jedu same, posute secerom ili namazane marmeladom. Ah, kako je to fino bilo i sjeca me na jedno bas idilicno razdoblje zivota... Sad ni baka vise ne pece kruh :)
Moja mama isto misli da je pranje kose par sati prije izlaska ili tijekom 'onih dana' uzas i skoro pa igranje sa zivotom. I dan danas ne zeli znati da mi TO radimo. Ali mene vise cudi sto i danas niz mojih kolegica vjeruje u to. O hodanju bosa po plocicama i 'cuvanju bubrega' necu previse, to se uvuklo pa ni danas ne volim kad mi je malisa bos na plocicama, osim ljeti. Ah. Sladoled se tamani citave godine, moja ljubav prema njemu je pobijedila price o upalama grla. Iz visegodisnjeg iskustva tvrdim da nisu povezani :)
Mi smo isto bili vise skromnog statusa i roditelji nam nisu mogli priustiti puno toga, ali ne primjecujem neke posljedice danas. Fino jesti sam voljela oduvijek.
Kinder lada je spajala mene i moju sestru... ja sam voljela crno, ona bijelo. Kinder lada je bila simbol našeg jedinstva u različitostima i našeg slaganja u neslaganju. Izvan svijeta kinder lade, sve je bilo drugačije.
Kinder Ladaaa..... :cry:
Anita-az :taps:
oćeš se mijenjati? :lol:Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
kad ja počnem "a mangeeeeee romalen o djilaaaaaa, djilabav te na sovav so raaaat....." - kikica pošizi :x
e, sad - da joj je to nepoznato, ja bi nešto rekla... ali CIJELU trudnoću je slušala TAKVE stvari :? ...
:lol:
:love:Citiraj:
LeaB prvotno napisa
ista stvar i sa mojom sestrom! ja crno, a ona bijelo!Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Imam poteškoća složiti se s ovime, jer su implikacije uglavnom negativne. Stol može biti čist ako se na njemu ništa ne radi ili ako služi za ukras. Ako se pak na tome stolu nešto radi, onda je osoba toliko opsjednuta izgledom stola da ono na čemu radi odlazi u drugi plan. Kako god okreneš nije dobro.Citiraj:
mim prvotno napisa
Postoji čak i ideja da se radi o mentalnom problemu, a sažima ga izreka: A clean desk is a sign of a sick mind ;)
Nemam traumi na zabranjenu hranu. Tata je znao kupit čokoladne kekse, mama je govorila "on to kupi tobože za vas, a zapravo ih on jede". I ja sam takva. Ali izbezumljivalo me ono "ne vodu" - pijem puno i uvijek, a posebno iza sladoleda. Sad ja idem za djetetom po kući i pitam "jesi ti danas pio dosta vode?".
Ali šlag u kavi - znate ono: kad dođu gosti, inače rijetko, svakom žličica, eventualno dvije. MM i ja smo se našli u toj frustraciji. Jedna od prvih akcija u našem zajedničkom životu bila je da smo istukli šlag samo za sebe, skuhali kavu, i poklopali kompetan šlag uz šalicu kave :shock: jest da nam je bilo malo mučno poslije, ali osjećali smo se super! :lol:
Ali MM ima groznu traumu: nova panama košulja koja je bila predobra za svaki dan, za nedjelju, za svaku prigodu dok ju nije prerasao! :( Upotpunjeno s jabukama na ormaru: izabere se uvijek ona koja se počela kvarit. "I tako cijele zime jedemo trule jabuke, jer uvijek bar jedna trune, i od hrpe zdravih jabuka na početku, nismo ni jednu zdravu pojeli".
Zato sada što više možemo trošimo odmah i svježe. Ipak, neki put ga usađena grižnja savijest natjera da žvače suhi kruh za doručak, pored friškog peciva. Zapravo, u početku braka imorala sam se izboriti da se kruh pusti da se posuši, da imam s čime radit pohani kruh i tople sendviče - njih su izdersirali da se uvijek jede najstariji kruh.
Još pamtim sa žaljenjem jedan neodlazak na vrtuljak: snijeg pada, grad osvijetljen, mama i ja provele krasnu večer kupujući poklone za Novu Godinu, na Trgu nekakav vrtuljak - i ja nisam pitala mamu mogu li ići, iako sam silno htjela. Poslije je rekla da bi me pustila. Neke si traume naprtimo sami na vrat. :( Zato sam klincu pričala tu priču kao pouku, i znala nudit sve što je bilo u vidokrugu, da ne bi slučajno propustio neki događaj jer se ne usudi pitati.
Mi kupimo sve što tko poželi pa se pola baci jer su nam svima oči veće od riti, i onda opet netko hoće nešto treće što nismo uzeli. Na spomen kupnje namirnica lagano mi rastu igle.
Eto, ja se slažem. Ne znam kak bi meni stol bio čist kad dok pripremam ispit imam bar pet bilježnica, hrpu fotokopija nekih zadataka, knjigu, običnu olovku, crvenu bojicu, digitron, ravnalo, gumica..... da ne nabrajam sve - hrpa sitnih stvari od kojih stol izgleda prilično neuredno. pa onda još i mrvice od brisanja gumicom svud po stolu. Ne znam dal ima koga tko to čisti svaki put? Tak je to kad se stol rabi. Ja bi svom djetetu prije uvjetovala čisti ostatak sobe i pospremljenu odjeću, nego čisti radni sto.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Ma naši roditelji su svarno imali čudne stavove.
kako ste me sad nasmijale :lol:
sorciere, ja bi mu kupila ono sto zeli :mrgreen:
sjecam se jedne godine smo bili na skijanju u austriji i sestra i ja smo htjele da nam starci kupe one igracke sto se daju preokrenuti pa bude drugi oblik (ne znam jel ih se sjecate, zvale su se nakako pupies), e sad nas tata je rekao: NE, trebaju vam novi stapovi za skijanje :cry: uzas, koje razocarenje, sta ce djetetu novi stapovi, mi hocemo igracke, bas nas briga za stapove
i onda nam je mama, koja onda nije radila izvadila neku svoju staru zalihu novaca iz dzepa i kupila "pupije", ajme kako smo mi bile sretne, dan danas ga cuvam doma
eto, sitnice koje nas tata nikada nije shvatio, nazalost....
Da. Ja sam i jučer bezdušno prigovarala pred MM kako sam najmanje 5 kilometara pješačila dnevno, bez da sam ikada pitala mamu i tatu da mi kupe bicikl. Kada bih si tada o tome razmišljala, ja sam si mislila "tko zna koliko bicikl košta, nemaju sigurno love za to", a da sam pitala, najvjerojatnije bih dobila. Dobila je i sestra kojoj su ga nekoliko puta kupili prije nego je otišla na fax (redovno su joj krali ispred škole) i brat kad je krenuo u gimnaziju nakon mene. Svejedno, zašto se sami nisu sjetili da bi mi bilo lakše i brže i biciklom? :? Nego 'ajde AM cipelcugom jer šutiš.Citiraj:
Vlvl prvotno napisa
A mami sam jednom prigovorila kako se kolači, dizana tjesta, kifle, kroasani i slično rade samo kada se gosti najave, pa tako se nikada nisam mogla najesti do mile volje.
Da li zbog nepravedne optužbe ili zbog surove istine ostala je baš nekako žalosna zbog toga.
Tako da ja sada češće nego je normalno pitam djecu trebaju li, žele li, imaju li... kako ne bi bilo da ih majka (na taj način) nije vidjela.
Eh, da, sjetila sam se još nešto...
Kada je krenula u glazbenu školu moja je sestra dobila harmoniku (potom i klavir, za usporedbu, ali never mind). Ja sam bila strašno ljubomorna, da bi mi tata u jednom trenutku rekao "ako pročitaš slova na harmonici, kupit ću je i tebi". Ja sva sretna, neš' ti slova... Počnem: M, E, L, O, i stanem... došla do slova "D" koje je bilo preoblo da bi bilo "D", ali ne i tako oblo da bi bilo "O"! Naime, pisalo je Melodija, ja sam tada sva slova znala, a tata je jedva dočekao i glatko me odbio.
To je bila jedna od većih nepravdi i laži koje pamtim od roditelja za svoga života. Imala sam nešto oko 4 godine.
Najgore je što znam da će i moja djeca jednom započeti ovakvu priču kao i ja danas :/
A od posebnih mirisa iz djetinjstva pamtim bakinu pitu od jabuka, dan danas kraljica svih kolača. :heart:
Krivo ste me shvatili. Uredno ne znači prazno. Uredan pisaći stol znači da na njemu nema markica koje skuplja, figurica od glinamola koje radi, ostataka perlica od izrade nakita, papirića koji su ostali od kolaža..... Kod nas postoji stol u obliku slova L tj. dva spojena stola: jedan je za hobby i komp, a drugi za pisanje zadaća. E, ja inzistiram da taj na kom se piše zadaća bude uredan tj. da na njemu bude ono što treba za zadaću, a sve ostalo ima na dohvat ruke. Tamo je dozvoljen kreativni nered, a sprema se jednom tjedno ili kad se nešto ne može naći pa se sumnja da je tamo završilo :roll: .Citiraj:
TeinaMama prvotno napisa
Htjela sam sama sebi birati odjeću ali neee to je moralo biti kvalitetno da što duže traje a usput i cipele koje su doduše bile dobre ali dozlaboga ružne.Izlasci su trauma za roman napisati.Kad bi došli gosti ono što je na stolu nije bilo za nas,nego smo jeli u kuhinji.E jednom sam uspjela izmoliti da sama kupim cipele i hlače, ja fino kupila čizme"oficirke"(bile su tad jako moderne)koje su bile skupe i nije mi ostalo novca za hlače.Stara popi...i naravno ja cijelu jesen sa dvoje hlače.Ne bi mi krivo bilo da oni nisu imali novca,ali njima je važnije bilo svake sezone mijenjati namještaj i zavjese nego "trošiti na budalaštine".Njima još uvijek nije jasno daje nama to bilo grozno šta su radili.Baš sam jučer pričala sa bratom o tim stvarima ,on se sjetio svog džempera kojeg je nosio skoro četiri godine.Zato mi djeca sama izabiru odjeću i cipele(primjereno mogućnosti)jedu šta hoće i kad hoće (sva sreća obožavaju mlijeko i voće)a što se tiče namještaja važno je da nije pokidano i prljavo.Starija kći može izlaziti kad hoće jer gluposti može napraviti i u podne ako to želi.Mislim da su stekli više samopouzdanja mojim opuštenijim (ne PUŠTENIM)načinom odgoja nego ja njihovim zabranama i pravilima.