Printable View
oh, da i meni idu na živce takve priče, a onda se uhvatim na kavi kako ja isto blebećem samo o svom malom anđelu :oops: Valjda je to jače od njih, No ipak, ako su ti frendice mislim da su morale pronać malo vremena da se pozabave i tvojim životom, tvojim planovima i problemima. Ja sam takve ljude malo pomalo izbacila iz svog života, jer sam shvatila da ne uživam više u njihovom društvu. Život je prekratak da ga trošiš na takve olfo frendice :*
:lol: :lol: :lol:
Joj kako me dobro nasmijala ova tema...
Činjenica je da se nalazimo u "razdoblju" kada naši vršnjaci (gore dole 8) :lol: ) svi redom zasnivaju obitelji.
E, a kako je i također poznato, svatko je sebi najvažniji, pa kad se ima s čim hvalit, to i čini... I to je sasvim normalno ljudski...
Jedino nama koji "nemamo" to nešto s čim se drugi ljudi hvale, normalno da izaziva bol i patnju (u krajnjem slučaju možda i ljubomoru).
Tko zna možda i mi sutra budemo baš takve... :lol: :lol: :lol:
Naši jedni poznanici su prije par mjeseci dobili bebu nakon MPO (neznam kojim postupkom), s tim da je On, imao neki problem sa testisima i radio neku operaciju... dosta prije (ubijte me neznam koju). Nego, prije operacije su zaledili spermiće jer je operacija bila spašavanje njegovog života, i upitna za plodnost...
Poanta, uspjeli su dobit zdravog lijepog sinčića (i navodno imaju šansu za drugo :D ).
Nego, što se sad dešava... Prije trudnoće isto su joj druge mame s djecom išle na živce.
A sad je situacija obrnuta. Kao što je već neko gore naveo... Ta moja pozanica je sad "mlada" mama kojoj je najteže, njezin sin ima najveće kolike, najviše plače, najmanje spava, ali najviše jede i najviše napreduje...
Mislim da se žena ponaša sasvim normalno!
Meni će moje dijete isto biti najdraže, najbolje i sve naj...
A za sad mi isto idu na živce kad se druge mame s tim istim hvale... 8)
Čisto ljudski... ;)
stvar je jedino u tome da imamo različite interese.
prije smo svi pričali o školi, markiranju, pa faksu i ispitima, pa o tulumima, i izlascima....e sad dolazi na red: muž, djeca....
mi tu štekamo i nažalost spletom okolnosti : imamo različite interese.
zato izbjegavam takve glupe sustrete sa prepametnom djecom i bježim od dječjih rođendana, jer nisam baš uvijek raspoložena, i zašto da se bacam u bed i mislim: zašto ja nemam????
zamislite kavu sa ovakvim scenarijem:
mama i super prepametno dijetešce: reci teti koliko je 6?
a ti: da, zamisli mi smo duplo puta bili na vađenju bete, i zamislite, gužva u laboratoriju, ili: kad ti rade punkciju.....23 injekcije sam dobila u točno vrijeme svaki dan....a tek spermiogram od mm......pokretni, oligo...nešto bla bla
pa ljudi bi bježali glavom bez obzira........ :lol:
imat ćeš i ti svoj mali magisterij i tek onda ćeš skužit kako nekad jezik sam leti i priča bez da možda ti to i želiš. :heart:Citiraj:
sonja3333 prvotno napisa
jednostavno, to je tako.
ja te potpuno razumim jer sam dugo vrimena bila u tvojoj poziciji, a razumim i njih jer sam sad u njihovoj poziciji.
i vi ste jednostavno sada različiti svjetovi. one svoje priče o djeci uopće ne doživljavaju kao tlačenje i dosađivanje drugima ko što ti ne bi shvatila tlačenjem i dosađivanjem priču o poslu, kunićima, karijeri....da sidiš na kavi s nekim iz svoje branše, a da taj netko nema dicu.
kad dođe dite onda stvarno imaš potrebu svih obavijestit kad je beba kakila i još pri tome padat u afane i pljeskat. ali kako vrime prolazi, a dite raste i ta kakica postaje sve smrdljivija pa je se sve rjeđe i rjeđe spominje, a počnu se izvlačit teme iz naftalina i koje nemaju veze s dicom.
ako te to opterećuje i ne nalaziš se na istoj valnoj duljini, fino izbjegavaj te susrete.
jer eto ni njima se ne priča i ne sluša, a ni ne zanima ih (očito, čim ne pitaju) o tvojoj karijeri, x tisućama kunića, dobrom mužu, pa onda nema potrebe ni da ti slušaš o kakljenju i piškljenju njihove dice. njima je karijera, basnoslovna plaća i predobar muž sve u toj dici. kad i tebi bude onda ćete stvarno imat o čemu pričat bez da druga strana bude opterećena pričama.
Meni se to čini normalno u nekim granicama. Ako te ljudi gnjave, kažeš im. Ako ne promijene temu, prorijediš kave :mrgreen:
A što se tiče zapitkivanja "Šta bi čekate?" :evil: A ista je stvar i sa recimo mojom frendicom koja nema stalnu vezu, a 29 godina. Svako malo...A zakaj ti nemaš dečka? Ljudi su idioti. Trebali bi brinut svoju brigu.
Loryblue je jedna pametna žena koju potpisujem u sto posto. Znači - niste u istoj fazi, that's all. Uvijek se najbolje i najveći je gušt družit s nekim u kojima se faze preklapaju i interesi preklapaju. To ne znači - prekriži sve druge i "baci ih u smeće" - nego ti su ti uvijek, po prirodi stvari, najzanimljiviji, a s ovima drugima si malo rjeđe. To je reala i tako to živto izregulira i bez našeg svjesnog upliva čak. Tako da se s ljudima tangentalno odnalaziš i nalaziš tijekom života (s tim nekim svojim nukleusom - čas si s jednima više, čas si s jednima manje, pa ulijeću novi, neki stari odlaze i tako to). Čisto normalno. Sonja, napravi po svom osjećaju, to ti je jedino relevantno :*.
Meni su prije još napornije bile trudnice :lol:
Dogodilo mi se jednom da sam završila na kavi s njih dvije. I bila tuka što se nisam digla nakon petnaest minuta sa nekom skužom. Inače cure su stvarno super, ali taj dan su bile u svom filmu i nisam im to mogla zamjeriti. Ali kad smo se ubuduće dogovarale za kavu - moje pravilo je bilo jedna po jedna trudnica, jer tko zna što ti u grupi mogu učiniti :lol:
Nakon tog iskustva sam unaprijed procijenjivala gdje i s kime ići, da se nepotrebno ne uzrujavam. Sve rođendane i krstitke i slične stvari smo izbjegavali, osim naravno onih nama naj najbližih ljudi. Ali kakvi smo MM i ja vjerojatno čemo to činiti i kad čemo imati svoju djecu. Volimo živjeti ko studenti, pa ko zamjeri.....
:love:
Ja to jdnostavno rjesavam: ne idem na kafu s ljudima koji me nerviraju.
Imam dvije dobre frendice koje imaju djecu i ponekad ih povedu sa sobom. Meni je to ok. One su obe samohrane majke i nemaju kod koga ostavit dijete i sl. A osim toga, na kraju se ja izigram s djetetom i ne stignem se ispricati s frendicom pa njima bude krivo sto su povele djecu... :lol:
To je naravno slucaj s frendicama koje volim i djecom koju volim.
A za pitanje kad cete imam razlicite odgovore za razlicite tipove ljudi. Najvaznija mi je namjera. Ako osjetim da me pod**avaju - onda sam i ja bezobrazna. Svako ima slabu tacku i okrenem to protiv njih- npr: kad ces se ti udati, kad ces ti roditi curicu (ako ima decke i sl), kad ces zavrsiti faks, itd. Znam da zvuci grozno, ali s bezobraznim ljudima nema druge. I ne pitaju vise. A za dobronamjerne nadjem neki duhovit odgovor tipa pticjeg gripa i roda i sl.
Ja imam jedno društvance od 5 članica (četiri su čak imenjakinje :mrgreen: ) Družimo se od faxa, udavale smo se i rađale, i sad je skor 4 udate, dvije od tih imaju djecu. Jedna je neudata, i nema trenutno momka. Koliko god se trudili da nekako nađemo temu koja je svima neutralna (recimo gdje smo bili na GO) uvijek ti se počnu provlačiti ili muževi ili djeca. Ja i moja prijateljica-majka vazda dođemo u fazu da počnemo pričati o djeci. Onda počnemo "tračati" muževe :mrgreen: Ali zaista se trudim imati obzira. I ja sam prošla što i ti sonja, u periodu od dvije godine imala 3 spontana. Baš u vrijeme dok sam bila trudna (sa nesretnim krajem) moja je prijateljica takođe bila trudna. I bilo mi je teško, nisam bila ljubomorna, ali nisam mogla da ne mislim da su mogli biti vršnjaci. Zato se sad trudim biti obzirna u "količini" priče, a i temama, ali i sve ostale tako postupaju tako da smo zaista dobra škvadra. I neviđamo se često, zapravo premalo, pa se valjda jako poželimo između sastanaka :love:
draga, sasvim si normalna :love:
mislim da je stvar u osobi, a ne u temi
mogle su te gnjaviti sa tko zna čime
probaj skrenuti sa teme, ne dozvoliti da takve osobe vode razgovor cijelo vrijeme
stvar je komunikacije
ako ne ide, zaboravi kavu sa njima na neko vrijeme (a možda i duže, ha ha ha)
naučila sam cijeniti vrijeme i ne trošiti ga na ljude koji mi ga tako olako uzimaju i crpe mi energiju (tzv. energetski vampiri)
nekome možeš reći otvoreno da te neke teme dave, a nekome ne
:*
ja cu ovo potpisati i navesti svoj primjerCitiraj:
rvukovi2 prvotno napisa
kako se i ja borim sa neplodnoscu one prijateljice koje znaju me pozovu na kavi i pricamo o svemu samo ne o djeci. a kada zazelim ja onda mi pricaju.
***
ja mrzim to "broji teti", "reci joj novu pjesmicu" i sl.
Tu mi pase jedan savjet od Aleksandra Nila "Djeca nisu lutke u izlogu pa da ih pokazujete vasim susjedima!!!"
***
I da, ja obozavam djecu i igram se s njima, ali ne druzim se sa ljudima od citiranog posta.
Ja stvarno voliom pričati općenito o djeci, i dnevno susrećem puno djece. Što se toga tiče skulirala sam se. I znam da dosta ljudi ponekad u nekoj situaciji ne znaju što bih rekli, pa ispadne neugodna situacija i za njih i za mene. Ali kod pojedinih meni bliskih prijateljica/poznanica kojima je bio cilj udat se , imati djecu, eventualno naći dobar posao, e s tim se postave kao neke babetine, na način da im je to gradski prestiž i ništa drugo ne vide osim toga. Znači druge vrijednosti ne postoje. A ja razmišljam drugačije, da sve u životu ima svoje zašto, i želim se zadovoljiti s drugim stvarima u životu, osim dobrim brakom, djecom, poslim, mislim da puno toga u životu još ima, što bih ja željela postići i imati. Naravno da mi je obitelj uvijek temeljna baza, ali mislim i da drugi vrijednosti u životu ima, npr. edukacija, putovanja, posao... i onda se tu razilazimo, pa sam s toga s pojedinim curama i prorijedila kave, upravo zbog toga... :*
e ovo ću ja potpisat.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
odlično rečeno.
kod mene ti je bio ovakav slučaj:
1. faza - kuma i ja-odlične prijateljice, cure, lumpovanja, izlasci, isti interesi, iste priče....
2. faza - ja se udala, ali priče još uvik donekle zajedničke, pa čak i većina tema
3. faza - ja trudna i počinjem lagano tlačit o grčevima, boli u nogama, debljini, udarcima bebe, a ona još uvik priča o izlascima i lumpovanju. i već se malo ne kužimo
4. faza - ja rodila i doslovno davim kad je mala podrignila, kad je spavala, kad je kakila, a ona još uvik ima priču o izlasku, šminkanju, pogledima ispod obrva....i idem joj na živce jer nema pojma kako se dizat svake 3 ure hranit dite, kako se veseliš dnevnoj kakici....i lagano prorijedili ispijanje kavica jer su u moj život sad ušle mame s bebama
5. faza - prošli grčevi, izašli zubići, mala prohodala.....ja zaboravila šta je curski život i kako se ispija kava bez priče o ditetu....i onda je povremeno tu ta moja draga kuma da me podsjeti kako smo trenutno još uvik na različitim planetama. možda ona žali šta nije na mojoj, a možda ja ponekad poželim da sam na njenoj.
6. faza - popijemo kavu, ne pričamo o ditetu jer mala sama sve ispriča, ali pričamo o robi, autu, politici i nakon toga svak se vrati u svoj mali dio svemira.
sutra kad ona bude imala dite mene je sigurno slušat o kakici, podrigivanju, prvom zubiću i skužit kako je ljudima koji nemaju dicu ipak malo to "tlačenje" naporno i da im se baš i ne sluša. ali da smo im ipak simaptični i dragi dio cjelokupnog života. samo u toj fazi nismo baš najzanimljivije društvo.
Ja u takvim situacijama počmem pričat o svom psu :mrgreen: ono kak je pametna ista kao i tvoja mala sam sto nezna pričat i onda skontaju valjda da
podbadam i skuliraju se 8) nemam često takve situacije al zna ih biti normalno..
Loryblue, pametnice.... Ali, recimo, još je najbolje kad ti je sestra jedna od najboljih prija - onda se rode nećakinje - i tebi, TM-u, mami i tati i svima je zanimljivo što su xy danas radile jer je to stalno highlight of the day. Jer dijelite taj interes i ljubav. A onda ti nju zabavljaš svojim spikama - idem na IVF, putujem, radim... A ona tebe epizodama s kava mladih majki, 1. dana škole itd.... Pa ste uvijek tu negdi. A ove druge - doći će i one na red, ko prije, ko poslije, ko u paralelci.
E, volim i ja o psima koje poznajem - ima jedna prija tako super jednu pasicu, ma baš je volim. Ona mi je onako - karakter.
Draga Sonja,
i meni se isto događalo. Mi neplodni, u tuzi i jadu, a XYZ priča i priča o svom djetetu ili trudnoći, a na moj problem ili pokušaj da progovorim o onome što me najviše muči u životu slijeganje ramena, jedno "A joj, jednom će jedan spermić doplivati" i opet po svome.
Ja sam takva "prijateljstva" odrezala, prijatelji koji za moje probleme nemaju sluha, mi ne trebaju. Općenito mi je MPO bio dobar filtar za prijatelje i "prijatelje" Zašto bih ja morala biti publika za njihove priče o djeci, a meni se srce slama od želje za djetetom?
Spermić nikad nije doplivao, uspjeli smo ICSI i sad imamo dijete, volim ga više od svega, ali opet volim na kavi pričati i o nečemu drugom, a ne sam o svom djetetu. S prijateljicama S MPO problemom ne tepem po toj temi, jer znam koliko je čovjek ranjiv kad sve to prolazi.
Možda zvuči radikalno, ali meni je zaista bilo teško i jednostavno sam koliko je to moguće, izbjegava neke situacije i ljude, naravno da se drugi ljudi, unatoč MPO problematici, drugačije osjećaju, ponašaju itd.
Sonja, napravi po svome i prijateljice koje dave izbjegavaj!
Puno sreće u postupcima :love:
ajme ja sam baš davila pričama o svom pasu ajku dok je bio na životu.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
mogu mislit kako je to ljudima bilo slušat. btw, to tek sad kužim :oops:
samo su bili izrazito pristojni i tolerantni pa bi me saslušali i dali petama vjetra. :mrgreen:
Joj, ako ja ikad izjavim to "ajde broji teti" ili "ajde pjevaj teti" nadam se da ce me neka milosrdna dusa eutanazirat na licu mjesta.