svakako.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
NNNI na djelu
:lol: :lol: :lol: :lol:
Printable View
svakako.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
NNNI na djelu
:lol: :lol: :lol: :lol:
i ja sam odglumila cool facu, da mu ne bi postalo prezanimljivo zbog moje reakcije, ali da mi je bilo svejedno - i nije.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
gledam i ja klince u parkiću kako pucaju jedni u druge, ali nekako drugačiju dimenziju ima ovo - moj mali je dobio mitraljez i ponudu da upuca nekoga. ono su neki drugi klinci.
ma svejedno, eno ga mitraljez u smeću, ovaj zaboravio da je ikad i postojao. kad dođu sestrične nešto ćemo već ispričati.
i drugi put napraviti popis želja. fifi i pepa. :roll:
no, i kako je to utjecalo na njega? :mrgreen:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
pa da, da se povući paralela....
tc tc tcCitiraj:
Loryblue prvotno napisa
imam i ja svoje traume od IM
moderatorica ima sjecanja iz djetinjstva kad je u vrticu bio partizanski kutic...a na tv-u otpisani, a ja ponosno s kapom i mitraljezom na priredbi :lol:
no na temu, recimo moja je dugo imala maceve kao igracke, citaj opsesiju, ali nikako to mi nije u rangu mitraljeza...mozda ja imam problem?
Moj je prvo oružje i ratnike dobio od svoje dadilje :( , mislio je da je puška bušilica i krenuo objesit sliku. A Nindja kornjača mu je Anđelek (Michelangelo).
Fora mu je jer vidi drugu djecu, al nema pojma kako bi se s tim igrao. Ja maknem čim ne gleda, al ne radim dramu, baš da ne postignem neki kontraefekt.
A usisivač, kuhanje, blagajnu i slično obožava. Iako trenutno ništa ne može zasjeniti Božićnjaka, upregne konja, natovari si vreću, nabije crvenu kapicu i kaže "Nosim svojoj djeci poklone". Al ne kuži tko je sad Nikola, a tko je Mraz, a tko Božićnjak, a onda još Isusek... uf.
Al primijetila sam i da se jako malo igra s nekim edukativnim igračkama koje sam ja s oduševljenjem kupila (npr. kocke-da ne imenujem-0 bodova, on radi kućice od stolica, deka, kutija za cipele i sl.)
ne znam jel se kod vas u parkovima klinci stvarno igraju mitraljezima, ubijanja i rata?
ja to zapravo nikad nisam vidjela. Kod nas su uvijek u igri nekakvi macevi, stapovi, ako i bude vatrenog oruzja, borbe se uvijek vode s nekakvim cudovistima, zmajevima... nisam jos dozivjela da se igraju da covjek ubije covjeka.
mozda sam zato tako benevolentna po tom pitanju.
Ne, ni kod nas nema igara gdje se ubija, ali sjećam se da sam se ja s ekipom igrala takvih igara.
Nikada mi nije bilo na pameti da tim činom fizički nekoga likvidiram, to je više bilo takmičarskog duha, ono istrijebit ih do zadnjega pa si pobjednik, šta ja znam... :mrgreen:
Eto, meni je oružje stvar kod koje se baš pitam: jesam li frikuša? Mislim, lako ti je bit slobodouman pa pustit dijete da bude kreativno, samostalno, da kaže što misli...sve ono što smatraš dobrim. Ali, ajde ti vertex budi slobodoumna pa pusti dijete da puca, kad ga toliko veseli!?
Evo mi prije 2 godine popustili i kupili mač, drveni na viteškom turniru, ali te viteške borbe mogu pregrmit. Puške i mitraljeze nikako, mada mnoge igračke s kojima se moj N igra uključuju "pucačinu" npr. lego bioniclecs, lego exoforce, ninje...To smo odgađeli dok smo mogli negdje do 4 rođendana, uglavnom svi klinci se time igraju. Ranije nije dobivao pucaće igračke, jer ljudi znaju da sam po tom pitanju osjetljiva pa imaju obzira. Ove godine je od jedne drage frendice dobio neke neutalizer pištolje, kao zrake se upere u neki kružić i toko se "upuca", što i nije baš kao mitraljez...
Sutradan igračka iz čista mira nije radila, prihvatili su reklamaciju u TL pa smo oboje bili sretni jer je mogao zamijeniti za igračku koja mu više "leži".
Ja sam na natjecanju u sarajevskih vrtića u crtanju `79. za nagradu dobila slikovnicu "Bitka na Neretvi" :roll:
jedan poznanik je isto tako branio klincu igračke-oružje dok ga nije vidio kako "puca" iz nekakvog štapa ili grane... (a ni TV nisu gledali skoro nikad)
mislim da ne mogu igračke biti problem niti uzrok agresije
ja bih dozvolila
dozvoljavam i kič (iako mi se ne sviđa ništa više od oružja)
Ja ne bih rekla da je moja mama lupala glavu s takvim i sličnim pitanjima, no, vjerojatno tu leži moj problem :lol:
Ne znam što ćete reći na ovo.
MM je odrastao u jednom malom mjestu pored jednog malog grada. I široko mu je polje bilo. I često je imao uz sebe nož skakavac :mrgreen: jer su radili praćke, frule, a i oružje razno... hladno.
Meni to saznanje nikada nije izazivalo neku nelagodu, taj skakavac je točno služio za to što sam navela, a godinama su se natjecali tko će nabaviti (kupiti, dobiti) reprezentativniji primjerak istoga.
Taj suvenir iz djetinjstva čuva kao nešto, baš dragocjeno.
Ovaj, dijelom nasilan svijet nam je prisilno izopačio misli i ulio strah.
Nije sve ama baš tako crno. :/
tako i ja mislim.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
ja jednostavno ne uspijevam vidjeti slicnost izmedju onoga sto vidim u djecoj igri borbe, i onoga sto mozemo vidjeti na tv-u kao stvarne akte nasilja i okrutnosti.
ustvari, tako je u vecini slucajeva. ponekad, rijetko, uocim crte okrutnosti kod neke djece. Bas sam se sjetila da ipak ima u nasem parku jedan stariji deckic, koji dolazi s nekakvom puskom s plasticnim mecima i pre.erava se pred ovim malima. I to bas ruzno izgleda, nije bezazleno.
Ali, to mi je nesto sasvim drugo.
nema šanse da dečki prođu kroz djetinjstvo da se ne igraju oružjem, treba ga izbjegavati, ali imati u vidu da se to ne može skroz izbjeći i ne raditi bauk oko toga, eto
mda... samo treba napraviti razliku između prirodne agresivnosti s kojom se moraju naučiti nositi i koju ne smijemo sputavati (makoliko nam teško padalo...) i utjecaja starije djece, crtića i igračaka koji tom prirodnom procesu dodaju pretjeranu i nepotrebnu dimenziju. moj dječarac je negdje na prijelazu između ovih faza i vidim koliko ga to zbunjuje, a još se i ja borim s porukama koje mu šaljem.
Moj ima doma oružje i namjerno mu (kad baš upili) kupim oružje iz kineskog dućana iz razloga - da se brže strga! Onda ga bez pol pardona bacimo u smeće i mir. U biti, skužila sam da mu je oružje napeto samo u dućanu, doma ga baci u kutiju drugi dan i više nije zanimljivo. DOduše, puca iz prsta, no ne govori o ubijanju.
Mislim da bih pridavanjem velike pažnje oružju i tim pucačkim igrama samo im podigla vrijednos i učinila ih još zanimljivijima :?
Meni je neprihvatljivo oruzje koje je replika pravog.
Nozeve ne smatram oruzjem nego orudjem.
Kad mi klinci ratuju s pistojima ili macevima od drveta, iz vlastite proizvodnje, ili od legica, ne vidim u tome nista lose.
xCitiraj:
marta prvotno napisa
to je poanta. nozem rezbaris drvce, a ne koljes.
s mitraljezom ne znam sto mozes drugo do bum bum.
a s macem?
nacijepas drva? prokrcis put kroz dzunglu? ;)
hm, hm, pa recimo da. :lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
nije mi logika bas nesto jaka, ali nekako osjecam razliku izmedu mitraljeza i drvenog maca i nozica.
osim toga ovisi o kontekstu. ako rastes na selu, u prirodi kako je to bilo prije, onda je to nekako bio sastavni dio djetinstva. i ne sjecam se da se neko tada nozem boo.
kada bi s druge strane neko donio noz u razred moje kceri, ne bi mi bilo svejedno. kontekst je drugi.
Meni su mačevi isti drek kao mitraljezi i puške.
Mislim da i ovo boldano doprinosi prihvatljivosti improviziranih oru(d/ž)ja.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ne dozvoljavam nikakvo oružje.
Ponekad uzme ukrasni papir ili plastičnu bocu pa se igra kao da su mu mačevi i to toleriram, ali takvu igračku mu nikada ne bih kupila.
Meni je on smiješan i kad se igra da puca (iz prsta i to obično na zamišljena čudovišta) jer uopće ne zna imitirati zvuk oružja već viče: Puc, puc! Ali ni kada se igra na taj način ne sudjelujemo i ne potičemo takvu igru.
Mi imamo oruzje, ne bas neki arsenal ali imamo. Kolko mi je bio grc prvi put u zelucu kad sam vidjela Robija kako uzima stap pa se macuje ili zudno gleda pistolj u trgovini, tolko mi je taqj grc otisao. A otisao je jer sam skuzila da nema smisla "branit mu voce" vec iskoristit priliku, kad mu je to vazan dio igre, za edukaciju.
U stvari, niti sama bas vise nemam apriori negativan stav prema oruzju, vise mi se stav bazira na tome kako ga koristiti.
Pa je u skladu s time, kod nas mantra - mozemo koristiti oruzje ali samo u svrhu obrane i zastite. Ne pucamo u nikog da ga ubijemo, pucamo, ako vec moramo (odnosno u obrani), u nogu ili negdje drugdje samo da ranimo kako bi ta osoba mogla prezivjeti i nauciti da moze biti bolja.
Klinci se igraju vojnika i rata u skoli, igrali smo se i mi kauboja i indijanaca, i policajaca i razbojnika, i uvijek se pucalo i ubijalo. Pa nismo odrasli u ubice i ratnike.
OK mi je skroz zamoliti prijatelje i rodbinu da ne donose takve igracke za poklone (ili za igru ili bilo sto) al cinjenica je da, prije ili kasnije, velika vecina klinaca, posebno djecaka, ce izraziti zelju, iskonsku zelju (negdje je to u njima - to da moraju braniti i stititi, kao sto je u djevojcica da njeguju i brinu), za igrackom u obliku oruzja. Zabranom iste ne moze se zabraniti i fantazija o njoj. Ali se zabranjuje razgovor, ravnopravni razgovor, o tome sto realnost oruzja znaci, jer zatvaras vrata fantaziji kroz koju se jako cesto puno stvari o realnosti iskristalizira.
Oružje se kroz čovječanstvo vuče oduvijek,od pračovjeka (mačevi,koplja,strijele..)..i mislim da bi trebalo posebno umijeće mamama da ne dozvole dijetetu susret s njim! :/
Ne dobije li ga u ruku od roditelja,dobit će ga negdje drugdje,u bilo kojem obliku i to sigurno,a ako im se brani i skriva,mislim da svi roditelji znaju šta slijedi..jer zabranjeno voće,uvijek je najslađe! ;)
Ja isto tako.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
A čini mi se da je većina ovdje prisutnih forumašica dobro popamtila mitraljeze iz svog djetinjstva.... ;)
bome da .....i nije baš nešto što bih poželjela svom djetetu....
Marko je jednom kad je bio mlađi dobio pištolj sa onim mecima u kolutu (kako se to zvaše, plašljivac?). Uredno sam se zahvalila i to je netragom nestalo čim smo došli doma. Bez puno rasprave i priče, ni sa Markom ni sa rodbinom koja je to kupila.
Njima nisam mogla na instant način objasniti svoje stavove, a vjerojatno ih ne bi ni zanimali, to su kupili u najboljoj namjeri, a ne da povučemo raspravu oko toga.
Ne podnosim oružje niti nešto što sliči tome. Mačeve i noževe ne smatram oružjem.
Sad me ne brinu mitraljezi-igračke, sad me brinu petarde. :(
Kad sam bila mala, najveća faca je bio onaj koji je imao pištolj. Mi ostali, smo lomili grane maslina i tako impovizirali. I bili sretni kauboji i indijanci. Jesam cura, ali to mi je bilo super :)
Sad kad se sjetim toga, svi smo normalni, nenasilni. Sve je to faza.
Kao što se više ne igraju sa zvečkama. Nije im interesantno. Ako im branimo samo žele još više.
Imam cure, pa niti ne razmišljam o tome. Ali mislim da su dečki da im ne bih kupila. Ali opet, ja previše razmišljam iovoono, možda bih se predomislila na neku blažu varijantu da svi budemo zadovoljni.
Slažem se da su petarde prestrašne... :shock:
A nego što su? Između mačeva i mitraljeza razlika je samo u vremenskom razdoblju. Svrha je ista, a ona ne mora nužno biti zla.Citiraj:
Minnie prvotno napisa
Uopće me to ne brine.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
To što u našoj kući oružje i sve ono što predstavlja nije dobrodošlo, ne znači da je tabu tema o kojoj se neće razgovarati. Jer, ne moram mu ni u pubertetu ponuditi ecstasy da bih mogla razgovarati o njegovoj štetnosti, zar ne? Empirija nije uvijek mogući put spoznaje, niti nužno najbolji.
Od rođenja im pokušavam kupovati kvalitetne i "pametne" igračke. Svi naši prijatelji svojoj djeci kupuju puške, pištolje, mačeve i ostali šrot, tako da je moj K poludio za tim.Kad bi došli kod nekoga u goste, on bi se opasao sa 3-4 mača, u jednu ruku pušku, u drugu pištolj i u naaaapaaad!
Svi prijatelji imaju spidermane i nindje, a njemu mama neće kupiti.
Trajalo je to par mjeseci, a onda sam im kupila sve: od spidermana do puške!
Bilo im je to vrlo kratko zanimljivo, tako da se opet igraju sa "pametnim" igračkama.
Zabranjeno voće više nije slatko.
Može se s njima ozljeđivati, kao i sa svim i svačim što ima nekakvu oštricu ili težinu. Ali ne smatram ih oružjem jer:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
- mačevanje u mojoj glavi ima nekakav romantizam, upravo radi te njihove povijesne daljine, i ne povezujem to s ratovima. Tako mi je mačevanje sasvim normalan i prihvatljiv sport, kao i sve verzije karatea, a npr. boks bi zabranila ustavom.
- noževe kao i marta, smatram oruđem, ne oružjem. Jest da ono može služiti kao oružje, i na žalost često puta služi, ali opet ponavljam, oružjem postaje radi oštrice, nije im biti oružjem glavna i jedina svrha.
Npr. slučaj sa staklenom bocom: dok je ili cijela, ili još gore - razbijenog dna, ona postaje oružjem, ali svejedno plastična replika boce mi nipošto ne bi bila neprihvatljiva zato jer boca može, u nekoj situaciji, biti oružjem.
Mačevi i noževi su hladno oružje. A što se tiče romantizma, njega može biti u borbi dobra protiv zla s bilo kojim oružjem. Primijetila sam da mnogima ne smeta da im se djeca identificiraju s vitezovima, gusarima ili mušketirima, ali im smeta da se identificiraju s policijom ili nekim "vitezovima" našeg doba. Ja sinu ne zabranjujem ni jednu od tih identifikacija. Igrajući i takve igre ostao je nježan i mazan kakav je i bio, a najdraže igračke i dalje su mu plišanci.
I mi smo se suočili s prvom igračkom - pištoljem za sv. Nikolu. Sva "sreća" pa je neki svemirski, svjetleći, tako da ne izgleda kao da mu je osnovna funkcija ubijanje. Ja sam izbjegavala oružje do sada, ali se kod prijateljevih klinaca (starijih) redovito sretne s tim. A i kod bake je pucao iz pištolja na vodu.
Imam otpor prema tim igračkama, ali kad malo razmislim, stvarno je bitno ne dizati frku oko toga. U ovoj dobi mu ni ne objašnjavam, ne spominjemo riječ "ubij", ali padamo i to izaziva smijeh. Mislim da je to bitna faza jer im oružje daje osjećaj moći. Bitno je da odrastanjem to ne ostane jedini izvor moći.
Što se tiče noževa i mačeva, ne bih to izjednačila s pucaljkama jer je mačevanje sport koji zahtijeva niz vještina. Recimo, mi se igramo tako da se "borimo" nekim plastičnim noževima, ali nema "uboda", nego pobijedi onaj tko uspije izbiti nož onom drugom. I mislim da tu također radi na uvježbavanju motorike.
ja se niti kao klinka nisam nikada igrala puškama i dr. oružjem, oduvijek mi je to bilo nekak hm. Kad su se druga djeca igrala rata, meni je to bilo preeeeegrozno......a što ćeš, pacifist po prirodi :mrgreen: .........
Doduše ne zgražam se toliko mačeva jer ipak se oni mogu pointerpretirati i kao nešto sportsko, a kod toplijeg oružja mi je nekako na pameti isključiva svrha ubijanje :/
Slažem se. Sve ove ideje o romantici, sportskim interpretacijama, rezbarenju grančica, mislim da ne drže baš vodu. To su roditeljske ideje, a ne dječje. Djeca se vole igrati da su junaci, vole pobjeđivati i uništavati neprijatelje. Ne zamišljaju žrtvu kako umire, bilo pokošena rafalom ili probodena izbliza mačem (toliko o romantici).Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
I meni smetaju vjerne replike oružja, nisam kupovala, sakrivala sam kad bi ponekad dobili, nije mi do poticanja takvih igara, ali se trudim pustiti ih i ne smetati im kad im se već toga igraju, iako mi smeta. Mislim da po ovom pitanju znaju bolje od mene.
Potpisujem.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Nemoguce je ''ubiti'' poriv djeteta da se igra pusaka i pistolja i rata. Zabranama i embargom na takve vrste oruzja u kuci, se najcesce proizvodi kontraefekat i stvara veca fama oko samih igracaka. Ono sto nemas i sto ti se brani, zelis sve jace i postaje goruca stvar.
Posto je to nemoguce izbjeci, onda ga treba pametno drzati pod kontrolom i svojim primjerom pokazati djetetu cemu mogu sluziti takve igracke i kakva im je svrha.
Meni je tezi i znatno veci problem, ulica, drustvo, skola itd..jer na taj dio nemamo direktan uticaj. :( :(
Moja curica sinoć u prodavnici, među policama prepunim igračaka tipa Baby Born, Fifi i cvjetno društvo, Nemo, razne mede i majmunčići, sa kojima se malo poigra i vrati ih, ugleda dva ukrštena mača, i hoće mač! :( I ja krenem ono, ti si mala pa ćemo naći neki mali, ovi su veliki. Upali par sekundi, odemo dalje, ona se sjeti opet-hoću mač, nisam ja mala ja sam velika i hoću veliki mač, moram se mačat! Jedva samo odfurali bez mača. Jutros opet, mama donesi mač :? Ne sječam se da je ikad zapela za neku drugu igračku. Jedino se tješim da skoro ide rođendan kod jednog dječaka od "bolbe" pa će tamo valjda zadovoljit znatiželju. A mač želi jer je ona Kapetan Kuka (ja sam zloča) i mora se mačati sa Petrom Panom :lol: