nepravilan rad srca i gubljenje daha?

I mene aritmija muči evo već 4 godine. Tj. 4 godine znam za to a ne znam kad je sve počelo. "Preskoci" su bili takvi da mi se cijelo tijelo zatreslo.

Dr mi je dao neke lijekove za srce, pa su mi snižavali tlak, pa su me migrene počele pucati, a ujutro sam se osjećala ko da lebdim. I onda mi je puko film i prestala sam to piti i čini mi se da su mi aritmije rjeđe. Ili se bar učestalost nije promijenila. Prođe i do 5 min bez ijedne. Inače mi je znalo biti i do 10 u minuti.

I mislim da mi dolazi iz glave. Valjda mi se sada život nekako sređuje, pa tako i srce. Kada prestanu aritmije, znat ću da sam riješila ovu epizodu svog života (ukratko - rastala se prije godinu i nešto dana).

E da, i počela sam trčati - oprezno i polako - cilj mi je ojačati srčani mišić i smanjiti broj otkucaja. Mislim da ima koristi :) . Uvijek imam satić i pratim situaciju...

Da, uvijek se za ovakva "stanja" predlaže puno šetnje i laganog trčanja! Time odmaramo "misli" i ispušemo se...samo što se ja nikako natjerati da počnem... :lol:

Ma i ja sam se tako natjeravala barem godinu dana.... A sad stalno razmišljam kako ukrasti tih sat vremena. Na kraju bude jednom tjedno ali se poslije prekrasno osjećam.

Ali vjeruj, trčim takvom brzinom da me penzići koji prakticiraju nordijsko hodanje - pretiču. Ali me baš briga jer znam da mi otkucaji ne smiju preko 150....

Ah... držte se "preskakečice"!

Ja 5-6 dana nisam skoro ništa odjetila i jučer i danas evo opet skakuće :(

probat ću sa kardaleptom, ionako pijem valerijanu i glog pa će mi biti jednostavnije uzeti to dvoje u kombinaciji.

Ma ja si mislim da mi nikakva kemija ne treba dokle god je srce kao organ ok i tlak ok i štitnjača ok.

Prvi korak ka ozdravljenju mi je bio kad sam shvatila da se od tog ne umire i kad su prestali napadi anksioznosti i nesanica. Drugi mi je korak bio kad sam shvatila da te tablete nemaju učinka i neću godinama svaki dan nešto stavljat u sebe. Nečemu mi sigurno šteti i ne želim saznati čemu. A treći korak - fizička aktivnost.

Skače srce i dalje ali sve manje... ;)

Fizička aktivnost je super lijek za anksiozne.

Ja uopće nisam anksiozna, nit depresivna. Optimistična sam, izrazito samouvjerena, i poprilično flegmatična, ali hebi ga nije ni meni jasno.

Jel to podsvjesno nakupljen stres od posla, da li se ja možda previše umaram sa stilom života, ja stvarno ne znam?!

Čvaknula jučer Kardalept, piti ću jednu dnevno do isteka kutije pa ću prestat. Pa da usporedim malo rezultate prije i poslije.

Možda imaš traume iz djetinjstva :mrgreen:

Ja srce vidim kao mišić. Treba ga njegovati i trenirati.

Rekla si da naglo pojača ritam kada napraviš neki pokret.... Koliko ti je onda puls?

Citiraj:

---

Stea prvotno napisa

Možda imaš traume iz djetinjstva :mrgreen:

---

:mrgreen:

Ma da ti budem iskrena tad se idem smiriti a ne mjeriti. Pretpostavljam oko 150. Ma izmjerila bih ja al u ovo vrijeme mobitela ja sat ne nosim pa nemam kak ni mjerit.

Meni to kad pređe u "iberturu" je više taj neugodan osjećaj da lupa jako i pomalo "u grlu". Mene je s tim strah hodat, jednom sam krenula i čini mi se da mi se pogoršalo.

Ma kažu da treba leć, ruke u zrak i čekat. A meni brate neugodno leć nasred ceste :mrgreen: pa ja sjednem.

Recimo da mi se to događa svaka tri mjeseca po jednom, dvaput, ali između toga mi se ponekad čini da bi moglo, pa ja pažljivo s naglim pokretima baratam. Stvarno mi je to bezveze. Ali isto tako, ja recimo nisam nikad pregledala štitnjaču.

Ma 150 i nije nešto prestrašno.... Al ti ne bi bilo loše da napraviš pregled štitnjače i vidiš kolko imaš željeza.

Malo se probaj pratiti - dal si popila kavu taj dan, il nisi a uvijek piješ, dal si dovoljno vode pila, dal si dovoljno spavala - sve ti može utjecati...

I kad ti tako krene bubnjati a ti fino sjedni i odmori... :)

150 :? ...na sreću moj problem nije u tolikoj mjeri...meni je užas u grlu na 100 o/min, a kamoli da je 150 :shock:

Citiraj:

---

Ja uopće nisam anksiozna, nit depresivna. Optimistična sam, samouvjerena

---

- a ovo kao da sam ja...

Povlačim izjavu o 150 jer velim, stvarno nemam pojma. Čim me drugi put ćopi u kući sjest ću pred teletext i obračunat. To je jedino mjesto gdje ja vidim sekunde :mrgreen: .

Al kao što rekoh, nemam dojam presilne brzine nego puno više jačine.

Pa tvoj subjektivan osjećaj je bitniji. Možda nije niti preko 100. A možda kad izbrojiš da nije tako strašno, nećeš se uspaničariti kad se opet pojavi. Ajde probaj, broji.

Btw, meni je kardiolog rekao da u naporu i 160 nije strašno ako naravno dugo ne traje. Neki dan kad sam trčala, satić mi je rekao da mi je u jednom trenutku max otkucaja bio 170, a ja subjektivno niš nisam skužila. Niti sam imala problema s disanjem i slično...

Meni u naporu i nije problem, može ići koliko hoće, uopće me ne smeta. Potpuno je drugačije, u naporu se uspušeš pa znoj... A ovdje si potpuno kul a srce udara, totalno ludo. I smeta ta jačina, što kod napora ne smeta.

Onda, u naporu se broj otkucaja smanjuje postepeno, klizi prema normali a ovdje ne, nego u jedan do dva "stupnja". Uzmimo da krenem sa 120, odjednom osjetim da mi je bolje, al znam da nije još gotovo, i recimo sam tada na 100 (ali konstantnih 100, ne klizi prema 99) i onda opet odjednom, klik, u normalnom broju otkucaja. I tada mogu nastaviti sa svakom aktivnošću (i sportskom) kao da se ništa nije dogodilo. I ja stvarno nastavljam potpuno kul, dok ovi oko mene gledaju u čudu jer su si svašta mislili :mrgreen: .

E sad kad si to malo bolje opisala sve mi se čini da bi mogla biti štitnjača. Malo joj se nešto poremeti....

Takve simptome je imala moja frendica (i sad ponekad ima). Iz čistog mira, dok sjedi na poslu, srce krene lupat ludo. Čak sam je vodila na hitnu radi toga i cijeli dan je bila tamo jer nisu mogli spustiti puls. A inače joj je štitnjača koma i pije lijekove. Ali valjda nisu baš bili dobri. Nakon hitne joj je dr. promijenio terapiju za štitnjaču.

Ajde ti napravi pretragu....

Uf, sad si me...

Ja to tako već godinama toleriram, par puta godišnje mi nije strašno. Govorili su da je možda od željeza jer sam ja stalno na minimumu (al ne ispod), pa popijem tu i tamo kuru.

To za štitnjaču se krv samo vadi, nije neš komplicirano, jelda, jelda?

Ma da... ne moraš paničariti. Odi po uputnicu i reci da trebaš hormone štitnjače i nađi nekog dr. za štitnu žlijezdu i naruči se. Bilo bi dobro i da napraviš pretragu željeza.

Pa Janica Kostelić je nema i dobro je!!!!

:love:

I Blanka Vlašić također :mrgreen: !

Ne bum žurila, kad drugi put vidim svoju doktoricu reći ću joj.

Ma mislila sam jel Blanka na tom popisu ili nije....

Ti znaš koliko ti je to hitno, ali nemoj zapostaviti... Štitnjača je čudna biljčica.... :)

meni se to nekada desava, ali imam problema sa stitnjacom i pijem lijekove. Iz cista mira puls zna biti nekih 120,130 i tako po citav sat :mrgreen: Onda prestane i kao da nista nije bilo. Potom dva, tri mjeseca nista, pa opet :mrgreen:
Zadnji put kada sam radila EKG puls mi je bio 120. Ali, jesam bila prepadnuta. :mrgreen:

cure, neka od vas je pricala kako te stvari regulise disanjem. Kako? prepostavljam neki duboki uzdisaji...

Nikako da sjednem da napišem rezultate pretraga-ANEMIJA.
Eto, da ne ude zapalila vatru pa je nigdje :P

Bolje nisi mogla proć :D :D

Bome nisi mogla bolje proći....super!!!
ja počela jučer trčati navečer...ne pretjerano..i puls mi bio ok...samo pred kraj kad sam stala i šetala, odjetila sam da nemam daha i da me steže u prsima...a puls ok...danas idem opet pa što bude...ide i MMM pa nek me kupi špahtlom ako treba :lol:

Moram se javit,jer sam vec iskomirana od tih otkucaja i straha koji traje godinama!!Ali nakon svih tih godina sam skuzila da je zapravo sve stvar psihe i da je sve u glavi!Bar kod mene!!Ta preskakanja su me dugo mucila,onda sam prije pet godina rodila Noru,i bilo mi je super,jer sam uzivala i nisam imala vremena na to mislit!Pa nakon par godina su se opet pojavila,prosla sam sve pretrage jer sam isto mislila da je srce.Ali fala Bogu sve ok!Onda sam rodila sina,pa mi je opet bilo dobro.E ,nedavno je opet pocelo!Prije par mjeseci iz cistog mira u pet ujutro me probudi takvo lupanje ,ne da sam se prepala,nego sam mislila gotovo je!Ja brzo na kat,lupam mami na vrata(ona je med.sestra),da mi izmjeri puls jer ja nisam mogla.Ona veli da jos tak nekaj nije osjetila ni cula i brzo ja na hitnu.Doktor mi izmjeri preko 200 u min.i direkt me posalje u bolnicu, Ja u Vinogradsku na internu,a li dok su oni mene primili,moje srceko se smirilo,obavili su sve pretrage,EKG,krvna slika...i jedino kaj su ustanovili je bio manjak kalija.Dali su mi kalij,odvratan okus je imao,i rekli da to bas i ne moze bit uzrok jakog lupanja srca.I poslije sam bila kod lokalnog interniste u domu zdravlja,i zakljucio je da je to stres!I to je ziva istina!Makar uvijek me muci crvic sumnje kad mi malo jace zalupa i kad mi se zatrese cijelo tijelo od toga,zato cim manje mislim o tome!Najradije bih napravila jedan kompletan pregled sveg zivog i da mi netko kaze da sam 100 posto zdrav covijek!!

Ajme nemrem vjerovat! I meni se to dogada! Zadnjih nekoliko dana mi srce pocne ful lupat iz cistog mira! Zapravo, mislim da je od zivciranja! U zadnje vrijeme mi se svi problemi skupljaju, imam jos 3 ispita na faksu i iako do sada nisam pala ni jednom uzasno se bojim pada jer smo MD i ja odlucili poceti s Klomifenom kad produ ispiti pa mi vjerojatno to jos vise pojacava stres :(

Ali taj osjecaj stvarno nikom ne bi pozeljela, ja sam fkt u nekim trenucima mislila da cu umrijet, da je to infarkt :/ Sva sreca da je MD priseban i da mi stavi ruku na srce i kaze da polako disem i sve brzo prode...
Jel ima mozda netko kakav savjet kako se nositi sa stresom a da nije psihoterapija? Cula sam da yoga pomaze al nisam bas nesto sportski tip...

Yoga ti i nije striktno sport...evo ja počela vjezbati i puno je bolje..osjecas se zadovoljno poslije vjezbe, samo se treba natjerati pa pola sata, pola...to je za početak ok!

Ma ni nisam mislila na yogu kao sport u tom doslovnom smislu rijeci nego znam da se mora ful istezat i stavljat noge iza glave i tako to a meni to bas ne ide :/ npr. kad sjedim na podu rasirenih nogu ne mogu doci do vrhova prstiju pa ne znam koliko bi mi yoga pomogla :mrgreen:

Yoga ti je super stvar. Radiš koliko možeš i to je zapravo sekundarni cilj yoge. Primarni cilj ti je kako naučiti pravilno disati i opuštati se i prazniti glavu od nepotrebnih briga. Preporučujem svim srcem. Uostalom, uvijek možeš prekinuti.

Ja sam svoja ubrzana lupanja povezala s nekim događajem. I to lupanje mi ne dođe odmah ili čak niti isti dan, nego kao reakcija - čak može biti i drugi dan. Psihići kažu da moraš sve nekako "odraditi". E, neko razbije tanjur o pod a nekome dvije minute srce lupa preko 200....

:love:

Ma ne rastezem se ja nogama iza glave u yogi, daleko samod toga ali sam shvatila da pravilnije disem, a to nam je dosta bitno kod lupanja srca...da se znamo smiritit...i sto sam jos skuzila...da nakon 10 min vjezbanja, srce full normalan ritam ima.... :D ...i jako me to veseli...samo sto sam ja malo pretjerala s pilatesom poslije yoge pa me trbusnjaci bole :lol:

Drago mi je da naiđoh na ovu temu, tješi čovjeka činjenica da nije usamljen sa svojim problemima. I mene, naime, muče preskakivanja srca, evo nešto više od dvije godine, kardiolozi kažu prestat će kad prestanem misliti na to...prestala ja misliti, naiđe i pokoji "miran" dan bez preskakivanja, čak zabilježen i period od 2 mjeseca bez simptoma :) ...no opet krene i to što krene mene natjera na ponovno razmišljanje kako i zašto i kada će prestati. Kako je vrlo vjerojatno to povezano sa stresomove ili one vrste, dala si ja truda, išla kod pravog učitelja meditacije pa ima dva mjeseca da meditiram, jogu vježbam otprije, išla na shiatsu tretmane...međutim čini mi se da ništa od toga nije došlo do točke u kojoj se moje stanje može promijeniti...ja sada jednostavno čekam da to prođe...

Ima li netko među vama kome je ovaj period preskakivanja srca bio samo faza života, dakle da je došao i prošao?
Utješilo bi me da je odgovor pozitivan :)

Meni još uvijek traje ali se ne osvrćem previše na to.... :)

Ajme tolko mi je drago da sam otvorila ovaj topic!!!! vec sam mislila ocu li danas zvat neku bolnicu il u ponedjeljak privatnom kardiologu.... Zadnjih dana postalo je nesnosno, pogotovo navecer i po noci, smeta mi kad legnem, cini mi se da imam jos manje zraka, a srce mi preskoci i ostanem bez daha bilo na koju stranu da legnem. Inace, pocelo mi je od anemije, ali nedavnno sam vadila krv nakon kure zeljeza i bilo je o.k. Mozda mi je opet palo.... Sad mi je pao kamen sa srca. Hvala vam!

"preskakačice", kako ste ovih dana?

Posebno me zanima kako su one koje su preskakanja srca krenule rješavati laganim trčanjem.


Ja sam u međuvremenu obišla još 2 runde pregleda i na svakoj me uvjeravaju da mi nije ništa :oops: , ali meni još uvijek nije sjelo u glavu :oops: :oops:

A preskače svakodnevno.

Hm da.... ne vjerujem da bi ti preskoci mogli naglo nestati...

Ja sam trčkarala pola ljeta, sad idem na yogu i imam osjećaj da mi barem dok vježbam ne preskače. Kad bih mogla napraviti holter na dan kad imam yogu - baš me zanima.

Preskače i preskače.... čini mi se nešto manje nego prije. I dr mi je opalio jednu kuru željeza - za svaki slučaj. Nije jako nisko ali nije ni nešto.

I dalje mislim kako treba raditi bilo što - samo neka opušta i veseli. Trčanje za jačanje srčanog mišića i opuštanje i disanje....

Toliko od mene....

Bez panike :) :) :heart:

ja se naučila živjet s tim, pa kad ono preskoči-preskočim i ja i ne mislim o tome... :lol: ...popijem malo šećera i vode i super...ne obraćam pažnju više na to i smanjilo se jako...

Evo još jedne na raport :) .
Kod mene je to preskakanje počelo pred nekih 10 godina.
Bilo je tu pravih black out-ova, rušenja u nesvjest, šetanja po bolnicama.
Puls oko 90-130 ot/min, tlak 130/90, iako mi se znalo dešavati i da imam 140/110. Uglavnom nakon ohoho pretraga, zaključak aritmija i neke još stvarčice koje nisam zapamtila, ali nisu ni opasne.
Naučila sam živjeti s time, nagle promjene položaja su mi katastrofa koliko mi se zavrti, ponekad mi se zacrni pred očima, probije me hladan znoj i imam osjećaj da će mi srce zbrisat iz grudi, malo se skuliram, dišem i odmorim i sve bude OK.
Primjetila sam da mi se to češće događa kad sam pod stresom.

Ma najgori je stres.... i onda srce krene i onda onaj panični strah... i onda srce još brže i misliš kak je gotovo...

Žabice, nadam se da se redovno kontroliraš.... Ja sam na kraju platila pretrage kod dr. Bogdana koji mi je na UZV vidio nekakvu opnicu kaj je pukla i pitao me da li sam nekad dobila kakav udarac u grudi. I kako sam se bavila rukometom koji nije baš nježan sport - sigurno sam dobila kakav gadan udarac u grudi i moguće je da je to od toga...

...evo mene i ovdje...

neda mi se otvarati novu temu kada vidim da ovdje ima slicnosti sa mnom...

nadam se da ce mi neko pomoc (iako vidim da ovdje nikoga nije bilo 2mj)

ovako-ja imam problem sa disanjem sad cu laicki opisati-DOSTA CESTO mi se desi da nemogu disati tj.mogu disati ali nemogu duboko udahnuti.kao da dodem do neke granice i dalje nejde a ja bas u tom trenutku moram skroz duboko udahnut...kada me to primi ne pusta po sat-dva pa pokusavam duboko udahnuti namjernim zijevanjem ponekad mi uspije ponekad ne...
isla sam na one neke vjezbe disanja tj.ono puhanje kroz cjevcicu koja pokazuje dal se ima asma ili tako nesto tamo je bilo sve ok a mene i dalje to drzi.ZASTO???

NAJGORE MI JE PO NOCI TESKO ZASPIM JER SE MUCIM S DISANJEM...

lidač ovo ko da sam ja pisala.
Naime, imala sam POTPUNO isti problem, nikako nisam mogla udahnuti do kraja, koliko god se trudila, a to je onda izazivalo manično pokušavanje da predahnem pod svaku cijenu, što je završavalo i neprekidnim zijevanjem. Neke dane bilo mi je tako teško da bi me prsni koš bolio od tog pokušavanja. Interesantno, spavala sam normalno, nije me budio nedostatak zraka, to kao da se događalo samo dok sam budna.
Zbog tog kroničnog nedostatka zraka otišla sam prije tri godine na operaciju nosa (slomila sam ga bila kad sam bila mala, septum je bio potpuno iskrivljen). Doktor mi je rekao da mi je čak trgao hrskavicu koja mi je urastala u meso. Onih nekoliko dana koje sam imala tamponadu u nosu disala sam na usta i nijsam imala problema s predihavanjem. Nakon same operacije bilo mi je malo bolje, ali očito problem nije bio u tome.
Ali kad bih se maknula iz Zagreba, na više dana, u prirodu, pogotovo doma (Vž) problemi bi mi se smanjili...
Sad već godinu dana ne živim u Zagrebu, iselila se u okolicu, na zrak. Problema s disanjem nemam, nikakvih, sve je nestalo.
U konačnici postoje dva moguća uzroka problema (tako sam ja po sebi zaključila):
1. stres (sam rad u Zg dosta me deprimirao, bila sam odvojena od familije i muža koji se nije mogao tada izvući iz Vž-a)
2. smog (tu ne treba komentara)
Iako i dalje odlazim na posao u ZG (sad sam doduše na komplikacijama) problemi se nisu vratili, pluća mi se izgleda dovoljno oporave dok sam doma.
Znam da ne može svatko riješiti problem na ovaj način kao ja, ako je on uopće rješiv tako, ali meni je djelovalo. Naravno ne isključujem da može biti i psihičke naravi, jer sad imam, za razliku od prije, ipak sređen život.
Sretno!

Kao naručena tema za mene!
Evo da se i ja javim imam sličnih problema sa preskakanjem srca, ali ne baš u tolikoj mjeri. Meni srce isto tako preskoči iz čista mira, zalupa kao ludo i kao da ostanem bez daha, već sam nekako navikla na to pa se malko uspaničim pa prođe. Meni je najgore jer mi se srce uzlupa (puno otkucaja) iz čista mira i najgore mi je kad pogledam u ogledalo i vidim na vratu kao da će iskočiti.

Moj veći problem je visok tlak (već o tome pišem di god stignem), a što je najgore dr. Š me je vratio i nije me htio uzeti u postupak :cry: :cry: dok ga ne skinem, jer bi mi u protivnom postupkom mogao ugroziti zdravlje pa sad pijem lijek koji mi je propisala dr. opće pr. i malo je pao inače prije tableta bio je 160/110, uf visok jel da?

Jučer sam bila u interniste kardiologa, promijenio mi je tablete sad mi je dao neke koje su kombinacija za izmokravanje i da smanji rad srca, zatim moram 24 sata mijeriti tlak (sa nekom vrstom holtera) pa će vidjeti kako ide dijelom i zbog toga jer mi nije jučer mogao izmjeriti tlak koliko sam bila PREPLAŠENA :? Napravio mi je EKG bilo je oko 100 otkucaja u minuti, ultrazvuk srca je uredan. Inače mislim da mi je taj tlak kombinacija kila (imam ih viškaaa :oops: ) i naslijeđa (mama, baka i dida), a naravno i stresa , a osoba sam koja sve prima k srcu, brzo planem, brzo se iznerviram. Malo me to sve sad zbediralo jer stvarno želim bebača i to me sve vraća unazad, a godine idu!

Eto da čujete i moju priču!! Šaljem :*