što opet ne znači da je djetetu bilo "lakše" :/Citiraj:
Jelka prvotno napisa
Printable View
što opet ne znači da je djetetu bilo "lakše" :/Citiraj:
Jelka prvotno napisa
Je, točno, ali ak joj dan u grupi nije startao s plačem i otimanjem od tete nego je lijepo sjela za stol i tražila manđati, onda vjerujem da joj ako ništa barem nije bilo teže.Citiraj:
Stijena prvotno napisa
je, i to je istina, ali opet to je bilo kad ste je već počeli ostavljati, ja govorim o osobi koja je poželjna biti na adaptaciji s djetetom, dakle prije nego ga se počne ostavljati u vrtiću.Citiraj:
Jelka prvotno napisa
Onda je apsolutno svejedno dolazi li s njom MM ili ja, oboje nas podjednako obožava. Dobro, mene mrvicu više, ali samo zato kaj imam cice. :mrgreen:
Ja sam se dogovorila sa šeficom uzeti prva 3 dana adaptacije GO, bit ću s njom maksimalno u grupi, ak niš nadam se da će tete biti sretne zbog pomoći. Treći dan sam mislila ostaviti ju na sat-dva, pokupiti ju poslije ručka, iduća 2 dana bi ostala od 8 do prije spavanja (MM bi došao po nju i odfurao ju doma gdje bi ju čekala svekrva). Isto tako tjedan iza, s time da bih ju ostavila na spavanju pred kraj tog drugog tjedna. Naravno, ako primjetim da bi joj to jako teško palo, uvijek postoji opcija da MM još neko vrijeme dolazi po nju u 12 i fura ju doma.
Sad idemo na razgovor u vrtić, s tetama i ravnateljicom. S obzirom na povijest, razgovor vjerojatno neće biti lak, ali nadam se pozitivnom dogovoru. Ak sve bude ok, startali bismo 17.03.
adaptaciju je bolje da obavi osoba "hladnijeg srca", onaj tko ce moci imatijasnije poruke za dijete, ja sam plakala vec kuci, kud da je ja onda ubjedim da je tamo dobro?
aaaaaaCitiraj:
flower prvotno napisa
izludit cu!
ja sam TA.
meni suze dodju od same pomisli da razmisljam o tome.
a jedina sam koja moze "priustiti" adaptaciju.
MM radi cijeli dan i ne moze.
ja recimo mogu s L. proci najduzu adaptaciju, nemam roka.
i ne mislim kad krene jos dugo davat ju duze od 4h.
i na kraju se bojim ovog scenarija- dajem ju u vrtic na 4h da bi ja mogla uciti i na kraju od silne brige necu moci skoncentrirat se na razlog zbog kojeg je sve krenulo.
mene zanima kako pitati o odgojnim mjerama. naime, uvjerena sam da ce mi reci da nema po guzi, da nema deranja, kazni, sve sto zelim cuti....ali opet, to je na tetama i kakve su one....
:/
u našem vrtiću sigurno nema po guziCitiraj:
leonisa prvotno napisa
tete nedaju niti da jedni drugima uzvraćaju udarac što mi se jako sviđa
za njih (i mene) je sve to agresija
jedino ima "sjedenja za stolom" ako netko nešto napravi ružno, tuče se i sl. - eto to je jedino :/ - to kao nije kazna, već samo da se smire, malo ih maknu iz žiže
ja to inače ne primjenjujem doma, ali eto, što sad...
(a i to je za neki drugi pdf)
znam da moja nije dosad još sjedila na stolici
kod nas sam isto ja odradila adaptaciju, a ja sam isto TAJ roditelj (otplakala svoje na klupici vani, sama)
pozdrav svima. ja sam odgajatelj iz rijeke pa eto da podjelim s vama neka svoja radna iskustva. :)
ako idete na adaptaciju neka to prvih dana bude što kraće. tj. prvi dan samo s mamom, drugi dan pola sata bez roditelja....ali kad kažemo bez roditelja onda je to stvarno tako. ne zbog toga da bi mi vašu djecu mogle tući po guzi :lol: i slično već iz čisto praktičnog razloga: dijete će plakati dok ima kome, a kad vidi da mame nema prestat će. i to je uglavnom u 99% slučajeva.
i ni za živu glavu ne dolazite u međuvremenu pogledati kako je, jer djetetu vaš dolazak znači da ide kući. ako vi dođete, pogledate ga i odete uprskali ste cijeli naš trud.
dajte povjerenje odgajatelju jer jedino tako će adaptacija biti brza i bezbolna.
i MOLIM VAS ne zovite nas TETAMA. mi smo školovani ODGAJATELJI koji se neprestano usavršavaju da bi vašoj djeci pružile više i bolje. naše školovanje ne prestaje nikad. TETE smo kod kuće našim nećacima jer i u trgovini, banci, kiosku ne zovete službenice tetama pa nemojte ni nas :)
Draga Sanjaneo, hvala ti što si sa nama podjelila svoje iskustvo.
Moram priznati da su mi neke tvoje izjave malo :/ , tipa "dijete će plakati dok ima kome": što misliš pod time? Da mama ostavi uplakano dijete, a ti ga ignoriraš jer će tako brže prestati? Ako je tako zar te čudi što roditelji dolaze provjeriti svoju djecu?
Što kraća adaptacija? To se kosi sa svime što sam do sada čula (od stručnih osoba) djetetu treba dati vremena, brzanje najčešće ima kontraefekt.
Ovo sa tetama mi malo čudno, ja naše zovem tetama, vjerujem da bi mislile da sam prolupala da ih zovem "Odgajateljica M i/ili B".
Ne znači da ih zato manje poštujem ili ne cijenim njihovo obrazovanje.
Citiraj:
Frida prvotno napisa
pa naravno da će prve dane plakati, makar mama bila od 6 do 17 s njime. nisam s time bila hladna i bezosjećajna samo sam rekla golu činjenicu. puno roditelja je vjerojatno već čulo ono: prestao/ prestala je plakati čim ste otišli jer to i je tako. možda sam se izrazila na krivi način. ali iskreno pa i ostavljate djecu uplakanu.
nisi pomislila da što si duže s djetetom u grupi stvaraš mu naviku da ćeš biti s njim tu, a ionako ćeš jednom morati otići. on to ne zna unaprijed. pa ćeš ti lijepo biti s njim dva tjedna od do a ipak će doći vrijeme kad ćeš morati otići a tek onda će nastati problem.
vjeruj mi, znam što govorim, jer imam iskustvo. također, i mi imamo svoj stručni tim koji daje puno savjeta iz knjiga a u praksi nema pojma, jer ipak smo mi te koje smo s vašom djecom po 10 sati dnevno.
htjela sam samo skrenuti pažnju da vjerujete odgajateljicama jer znaju što govore i najbolje će procjeniti kada je vaše dijete spremno za rastanak.
a što se tiče teta ili odgajateljica, ni ja roditelje ne zovem mama ili tata jer mi to nisu već gđo/gdine taj i taj. ništa strašno
Stručne osobe koje ja spominjem su zaposlene u jaslicama/vrtićima (između ostalih i kao odgajateljice), vjeruj da iskustva imaju.
Ja sam svoje dijete pripremala odlazak u jaslice, na to da će ostati sa tetama, bez mene, nisam ostala dva tjedna od do :roll: već smo POSTEPENO skraćivale vrijeme mog boravka s njom i nikakvih problema nije bilo.
Lolu ne ostavljam uplakanu, ako skužimo da je neraspoložena teta ju uzme na ruke, a vremena za rastanak imamo onoliko koliko si same odredimo, ne pada mi napamet ostaviti je uplakanu.
Ja vjerujem tetama, ali smatram da, koliko god stručne bile, trebaju vremena da upoznaju dijete, ne možeš mi reći da nakon dva tjedna bolje poznaješ dijete nego roditelj i da znaš kada je spremno na rastanak ili štogod drugo.
mislim da je teta iz milja ne omalovazavanja.
i kad s djetetom idem u ducan kazem teta na blagajni, ne gospodja ili blagajnica. i kazem joj mahni teti, pozdravi tetu...
ali ako cu joj se ja obratiti, obratit cu joj se sa gospodjo.
sanjaneo, pozdrav. uvijek mi je drago kad se javi strucna osoba.
ja bih komentirala ovaj dio.Citiraj:
nisi pomislila da što si duže s djetetom u grupi stvaraš mu naviku da ćeš biti s njim tu, a ionako ćeš jednom morati otići. on to ne zna unaprijed. pa ćeš ti lijepo biti s njim dva tjedna od do a ipak će doći vrijeme kad ćeš morati otići a tek onda će nastati problem.
uvijek cujem upravo ovo objasnjenje, da se djetetu stvara navika kako ce roditelj biti s njim.
kazes da on to ne zna unaprijed, no vazno mu je objasniti sto i kako ce biti.
gledam po svom dvogodisnjaku, koliko razumije i kako prihvaca razloge. naravno da ce neki puta biti tuzniji no tada je najcesce potrena koja minuta duze za rastanak.
zar nije potrebno djeteu i vrijeme da se zblizi s tetom koju je tek prvi puta vidio, prostorom u kojem ce provoditi svojih 8 - 10 sati dnevno.
ako je roditelj prisutan u tom vremenu adaptacije, zar dijetetu nije lakse sve upoznati i istraziti na nacin da se svakim danom sve vise osjeca ugodno u tom prostoru, upoznaje tete na laksi nacin. te kako se vrijeme u kojem je roditelj s njim na adaptaciji blizi kraju, lakse podnese rastanak, jer je vec u tom prostoru sa svojim tetama uspostavio ugodan kontakt gdje mu nije prva briga mu bila kako nema roditelja, nego je slobodno mogao istrazivati.
Draga Sanjaeo, odluči se jesi li odgajatelj ili odgajateljica, ili pak gospođa, budući da već toliko inzistiraš na preciznosti prilikom oslovljavanja. I još nešto- najbolje 'tete' su baš one 'tete' kojima ne smeta da ih zovemo 'tete' već se tako i same predstavljaju roditeljima. Što se tiče adaptacije, meni je naša odgajatelj-ica, preporučila čim postepeniju adaptaciju, i tako svakome, osim onima koji nemaju druge mogućnosti nego da dijete 'frknu' u vrtić na 8 sati nakon 3 dana. Mislim da je ova tvoja 'brza' metoda poptpuno deplasirana. To mi zvuči kao ono- stavi bebu odmah nakon rođenja u svoju sobu i ne diži je iz kreveta. Plakat će prve tri noći, poslije će prestati. :cry:
Mi od utorka krećemo na adaptaciju, ali smo svi zajedno već par puta otišli do vrtića i bili s Rokom i dječicom po sat vremena...
Mislim da je jako bitno da se dijete s novim prostorom i tetama (koje su se btw. same predstavile kao 'teta S', 'teta A'... ) upozna dok smo mi kraj njega jer tako osjeti da je sve OK i da se ne treba bojati. Ista stvar kad nam dođu gosti ili mi odemo kod nekog, uvijek ga držim na rukama dok on sam ne poželi sići i istražiti novo.
I da... ovo s tituliranjem me podsjeća na jednog frenda koji mi se (otkako je završio medicinu) u svakom mejlu potpisuje s dr. :roll:
Titula/ime ne čini čovjeka, jelte...
ajme ljudi ili žene :) pa vi ste mene totalno krivo shvatile. bit će da se nisam dobro izrazila ili da ne znam riječima objasniti ono što mislim.
1. definitivno sam za adaptaciju s roditeljem i imam predivna iskustva sa svojim roditeljima. nisam rekla da morate dijete prvi dan gurnuti kroz vrata i otići.(iako ima i takvih, nažalost) ne napadajte odmah i ne grizite. ima svakakvih roditelja, vjerujte mi
2. meni su djeca iz moje grupe centar svijeta. kad uđem ujutro dok ne izađem popodne za mene ne postoji ništa drugo osim njih. možda i zato jer nemam svoje djece (tek je sad na putu) nikad, ali baš nikad nisam dopustila da vide da sam tužna ili neraspoložena. uvijek ih dočekam oči u oči sa pozdravom i poljupcem. svoj posao smatram odgovornim jer tu sam da im usadim životne vrijednosti
3. pitanje teta ili odgajatelj je manje bitno. to je stav mene i mojih kolegica. nije razlog da napadate i radite debatu. zar nema svatko pravo na svoje mišljenje???
4. kad bi se više roditelja aktivno htio uključiti u život vrtića gdje bi nam bio kraj
5. zar stvarno još uvijek postoji mišljenje da djeca u vrtiću dobivaju po guzi. e tu bi ja svašta imala za reći :lol:
u osnovi samo sam vam htjela pomoći jer znam kako je gledati uplakano dijete i kad bi najrađe i ti sjeo i plakao. htjela sam vam reći da to dijete zaista prestane plakati netom nakon što otiđete i da ima svu ljubav svijeta dok ne dođete.
morat ću poraditi na pretakanju misli u riječi jer očito negdje nastaje kratki spoj :lol:
Sanjaneo, gdje je netko napisao da djeca u vrtiću dobivaju po guzi?!
Kako si ti iznjela svoje mišljenje tako smo i mi svoje, ovo je forum, različitosti su dobrošle, a manjak virtualne komunikacije je taj što se ne vidimo, ne čujemo glas pa ponekad izgleda kao da se napadamo ;)
na zalost, evo u zagorju se i to dogadja. prije 3h mi je jedna mama pricala o tome :cry:
na žalsot u nekim vrtićima DA :(Citiraj:
sanjaneo prvotno napisa
Ajme, prestrašno. Ja sam stvarno optimist i živim u nadi da su to tempi pasati...
po pravilu nema fizickog kaznjavanja, po nacelu nema, ali kao i uvijek ima gnjilih jabuka u svakom kosu :(
Citiraj:
Mirta30 prvotno napisa
sramotno i žalosno. ne mogu vjerovati da netko stručan može udariti tuđe dijete :cry:
Zašto se tako snebivati? Što znači stručna osoba? Na žalost, u našem odgajateljskom poslu, svi znamo da ima osoba koje odrađuju posao jer im je to samo posao, a ne i poziv. Osobno, strašno žalim djecu koja idu u te skupine. Nisu svi odgajatelji savršeni, puni ljubavi i razumjevanja. Ima ih i takvih koji imaju loš dani, pa rješavaju svoje frustracije. I nas ima svakakvih.
Kad bi imala čarobni štapić, pretvorila bi sve tete u " tete iz bajke", ali stvarnost je drugačija.
Što se tiče adaptacije, moje osobno mišljenje je da je savjet od dva tjedna adaptacije jako dobar, što pokazuju i studije, ali mislim da treba prepustiti roditelju odluku.
Nekom djetetu je potrebniji duži period, što i odgajatelj može uočiti po ponašanju, pa prema tome treba dogovoriti suradnju i produžiti period adaptacije.
Još nešto, u programu KOrak po korak, jako se zagovora sudjelovanje roditelja u svim aspektima vrtićkog života i predlaže se da u toku godine odgajatelji nekoliko puta posjete roditeljski dom sa ciljem boljeg upoznavanja i stvaranja partnerskog odnosa.
Šta mislite o tome?
Ja bi voljela imati takav odnos sa svojim roditeljima, a voljela bi imati sa tetama svoje djece. Na žalost, kod nas je to jako daleko od prakse, što zbog broja djece, a što i zbog satnice.
Osobno volim i da mi se roditelji obraćaju sa "ti" kao i ja njima jer se tako produbljuju odnosi, a poštovanje dolazi pokazivanjem stručnosti.
Naravno da to ne mogu sa svim roditeljima ( a i kolegice rogobore, šta je meni smješno ), ali iz iskustva to je prekrasno i tu vezu djeca najviše osjete i imaju jako puno koristi
Citiraj:
Veki prvotno napisa
meni je to zastrašujuće zato što se radi o izrazito bitnim godinama u životu klinaca.
Znam da je situacija u našoj zemlji koma... nema novaca pa nema motivacije za rad.....
Nema opravdanja za zapostavljanje klinaca, nema opravdanja za udaranje !!! Isto koliko se toga bojim, bojim se inercije pri mjenanju takvih odgajatelja
Svi znaju da je neka odgajateljica loša (više ili manje) ali nitko se ne trudi ništa poduzeti
osim toga, sve više me ljuti činjenica da se za upravljanje motornim vozilima treba raditi psiho-test a odgajetelji, profesori i sl. su izuzeti.
griješiš
u sklopu sistematskog pregleda imamo i psiho test, ja ga popunjavala već 2 ili 3 puta, mislim u toku ovih 10 tak godina
no pitanje je što se dešava s onima koji "padnu "......
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
super, i to je već napredak
mada i dalje ostaje problem s onima koju padnu - vjerovatno takvih službeno i nema :/
mene nitko u 6 godina rada nije poslao na psiho test. prvi puta čujem za to :?Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Naravno da je zastrašujuća i grozna i sve se slažem s tobom u potpunosti.Citiraj:
Mirta30 prvotno napisa
Sanjaneo i ja prvi put čujem za psiho test.
Bilo bi jako zanimljivo provesti ga. Ne znam da li bi bilo i korisno, ali zanimljivo svakako.
onda ja živim u paralelnom svemiru :lol:
sistematski je svake 3 godine, a svake godine nam kao mjere tlak i tako to....
u sklopu sistematskog je urolog / ginekolog , kardiolog i psiholog
baš smo se prije praznika morali upisivati kad će tko na pregled
:bye: s paralelnog svemira :lol:
Odgajatelji jedino idu na godišnji pregled za sanitarnu knjižicu.
Bila bi presretna da dobijemo godišnje ili trogodišnje preglede. Možda bi se napravila kakva statistika o profesionalnim oboljenjima u svrhu zaštite.
to je raj a ne paralelni svemir. :lol: mi se stalno žalimo da nas ne šalju na nikakve preglede :evil:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:?
pa ja radim na 2 državne škole
i jedna od njih ima ugovor sa dr. spec. med. rada ?
gdje? vjerojatno je razlika od grada do grada. a i vrtići spadaju pod lokalnu samoupravu pa valjda i tu ima neštoCitiraj:
maria71 prvotno napisa
a i to je idi mi dođi mi u većini slučajeva. većinu stvari ne mogu otkriti iz uzorka stolice i slušanja pluća :xCitiraj:
Veki prvotno napisa
karlovacCitiraj:
sanjaneo prvotno napisa
Hej, samo da javim da mi od utorka 01.04. krećemo na adaptaciju...
Mjesec dana ranije nego što smo planirali, zbog povratka na posao ("prisilnog")...
Izborila sam se i u vrtiću i na poslu za dva tjedna adaptacije.
Znaći po vašem iskustvu bilo bi bolje;
a) da prvi dan ostanem s njom cijelo vrijeme?
b) da ostanem pola sata (neko vrijeme), a onda je ostavim još neko vrijeme samu?
c)da je odmah ostavim samu na pola sata - sat (savjet pedagoginje i teta)?
Adaptacija bi trebala biti postepena, ona ovisi o djetetu, njegovim potrebama, karakteru, a teče npr. ovako:Citiraj:
kikin@ prvotno napisa
Prvi dan se ostaje s mamom/tatom, pola sata/sat vremena, drugi dan se to vrijeme skrati, recimo pola sata s mamom, pola sata sama itd. Ne vjerujem da ćete prvi dan ostati cijeli dan, obično je to samo upoznavanje sa tetama, djecom, prostorom.
Ovo pod c nemoj nikako, savjetnici su ti malo :roll:, zamisli kako bi tebi bilo da te netko iz jednog sistema prebaci u drugi koji je 100 posto drugačiji? Vjerujem da ti nebi bilo ugodno.
Na portalu imaš super tekst koji ti može pomoći.
Sretno s adaptacijom.
:love:
Mi smo prošli adaptaciju prije 2 mjeseca i također nam je jedna od teta u M. grupi savjetovala da već prvi dan ostane sam tih pola sata (kao, ako ja ostanem s njim, šaljem mu krivu poruku, shvatit će da će mama biti svaki dan i da ću mu samo napravit problem - to mi ona savjetuje a ja neka odlučim). Moju, pak, odluku da ću ostat s njim potvrdila je i vrtićka psihologica s kojom sam pričala neposredno prije adaptacije: savjetovala mi je neka obavezno ostanem s njim prvi dan, da će lakše upoznavat prostor, djecu, tete... Drugi dan je ostao sam pola sata i nikakve drame nije bilo.[/quote]