Kia, Betty, Sunce :* :love:
Printable View
Kia, Betty, Sunce :* :love:
Borim se s neplodnošću 3.g., imam PCOS. Ne vidim izlaz! Tužna sam, nesretna ,očajna a i bojim se za svoj brak.Patimo oboje-beskrajno. :cry:
mi smo baš razgovarali o danima šta prolaze i zaključili smo da nemamo šta izgubit ako pokušamo a isto tako nastojimo uživati jedno u drugome koliko možemo jer ne želim mladost ostavit na ginekološkom stolu
Muka mi je od ginekologa, kod privatnika ostavila zadnju kn a u domu zdravlja mi gin mi dala 2 mj.klomifen i onda rekla neka idem na umjetnu-a je se potrudila! Sada smo na čajevima i vitaminima!
Jim draga, PCOS nije nerješiv problem! Posljednji primjer je naša Isabel, a na forumu ih ima još puuuuno. Ako to do sada još niste, nakon 3 godine vrijeme je da se obratite nekom stručnjaku za MPO, bilo u bolnicama (Vuk Vrhovec, Sveti Duh, Petrova) ili privatno (IVF, Vili, Škvorc u Samoboru, Cito u Splitu). Navodim samo neke najpopularnije s kojima su cure na forumu imale pozitivna iskustva. Kod ginekologa opće prakse nećete daleko dogurati a ni privatno, ako se ne obratite baš stručnjacima za MPO problematiku. Samo hrabro, u akciju!Citiraj:
Jim prvotno napisa
Da se još nadovežem, Jim, prirodne metode uključujući čajeve, med, vitex i sl. su OK ali nakon tri godine pokušavanja - ja bih na vašem mjestu otišla ravno k nekom MPO stručnjaku. Želim vam puno sreće i :saint: što prije!
Jim, mislim da bi vam bilo najbrže prihvatiti realnost i otići u ZG kod državnih MPO-ovaca (Sv. Duh, Vuk Vrhovec, Petrova) ili kod ovih privatnih. PCOS nije baš nešto što će se s čajevima i vitaminima riješiti, vi trebate MPO-ovca, sve drugo je gubitak vremena. Mislim, dao Bog da se dogodi čudo, ali odlazak MPO-ovcu je najbrži put i tad ste napravili nešto konkretno, a okani se doktora u Slavonskom Brodu za liječenje neplodnosti, jer da se neki pojavio tamo koji se imalo kuži u liječenje neplodnosti, vjeruj mi da bih ja, nakon 5 godina po doktorima u ZG-u, Mariboru i Sloveniji, za njega znala (neskromna sam, ali šta ću kad imam ogromno iskustvo i pratim "tržište" ginekologa koji se razumiju u neplodnost). Eventualno kod vas možete napraviti možda dijagnostiku - tvoj muž spermiogram, ti HSG, izvaditi u laboratoriju hormone 3. i 21. dana ciklusa (iako je kod tebe to vjerojatno zbog PCOS-a poremećeno tj. nemaš ovulaciju), briseve ti, i onda put pod noge pa u ZG s tim nalazima da vas netko liječi ko je za to stručan. To što sad radiš je kao da ideš doktoru opće prakse da ti operira tipa srce - kod krivoga si.Citiraj:
Jim prvotno napisa
Mislim - ta tvoja iz doma zdravlja ti je dobro rekla, samo što se to "politički korektno" ne zove "umjetna", nego "medicinski potpomognuta oplodnja - MPO" i ne mogu je radit ljudi po domovima zdravlja, a uključuje od ciljanih odnosa, inseminacije (to ti nije ono što se podrazumijeva pod "umjetna"), do IVF-a (to je ta "umjetna"). MPO je širi pojam, ali ništa od toga ti ne može radit doktor niti u jednom domu zdravlja. Put pod noge, ne moraš sad bacit te vitamine ili minerale, ali na kraju krajeva - i ti čajevi koje ljudi piju i na to se znaju bezveze trošit novci jer i to je industrija, na kojoj zarađuju farmaceuti i travari, a najkompetentniji su ipak MPO-ovci, a to možeš odrađivat i preko zdrav. osiguranja da ne trošiš novce. Ti čajevi i vitamini su onako, nakon što problem traje 2-3 godine, samo "dodatno zalaganje", a nikako ne smiju biti primarno liječenje. Ne mogu ti sve ovo jasnije napisati nego sam napisala. Pokrenite se i krenite za ZG, to je najbolji savjet koji vam mogu dati!
Napisah ono za godinu pokretanja topica jer neko poce tjesiti Sanelu - a nje nema vec 4 godine na forumu :)
A sto se tice topica - iskusila sam i ja kako to izgleda, ali mi vise sam topic nije aktuelan, mogu reci hvala Bogu i homeopatiji. Bila sam jako blizu ruba pravoj depresiji, sama sebe dovela do jako ruzne faze u zivotu i kad sam shvatila da ne mogu pomoci sama sebi, potrazila pomoc drugdje.
U jednom je slucaj muskog faktora vrlo specifican, a to je da nase tugovanje (posebno otvoreno) nimalo ne pomaze braku, muzu, lijecenju neplodnosti - mozda zvuci grubo prema zenama koje (jednako) pate zbog nemanja djece, ali je nesto sto sam naucila na vlastitom primjeru.
po meni je kljucno nekoliko stvari za nalazenje ravnoteze: shvatanje da ponavljanje fraze "Boze, zasto ne mi?" nece izvuci odgovor, preuzimanje kontrole nad situacijom (u narednih 5 godina otici cu na 3 postupka), popunjavanje zivota lijepim stvarima (izleti, hobiji, muzika, prijatelji). nije ovo potpun spisak ali valjda svako ima svoj odgovor.
naravno, svako od nas ima fazu kad je dobro i fazu kad je sve osim dobro (ove druge cesto se poklope s trudnocama zena iz okoline, a koje nisu iskusile nikakav problem, niti im je posebno stalo - bar se tako cini), no bitno je da je to samo faza, dan ili dva mimo ravnoteze, koja se onda vrati. i opet bude dovoljno da je dan fin, da je muz fin, da ima mjesta za sjesti u tramvaju, da je hljeb vruc pa da shvatimo da je zivot fin - iako trenutno nemamo djece.
Wewa, u pravu si kad kazes da pretjerana depresija i tugovanje zbog nemogucnosti zaceca definitivno ne djeluju pozitivno na brak. Tako je barem u mom slucaju. MM-u je najgore kad sam ja depresivna, negativna i kad vidi da patim. Ne kazem da trebamo skrivati nase osjecaje pred njima, ali ja cu barem pokusati malo smanjiti intenzitet (pogotovo nakon stvarno teskih dana ovaj mjesec). MM razmislja drugacije, on trazi rjesenja i ne baca se u ocajna stanja. Stvarno mu je tesko kad vidi mene, skroz jadnu, pogotovo kad znam da dolazi jos jedna mensturacija. Sve to ne moze dobro utjecati na nasu plodnost! :/
Možda će ovo zvućati glupo ali meni je dodatni problem posao.Prije 1,5 god sam promijenila posao i nemam ugovor za stalno pa me još dodatno muči problem otkaza u slučaju trudnoće(nadam se na dane da tako neće biti jer moj poslodavac je u večini stvari korektan),pa onda nakon dana euforije usljedi razmišljanje o svim mogućim varijantama posla(to MM izluđuje ali ja si ne mogu pomoći),tako da sama sebe izludim i kad nisam u depresiji ja nađem razlog za brigu
O drage moje ja svoj post napisala samo da se malo izjadam,slučajno sam naišla na ovaj topić i mislila da ga nitko ne čita jer je star nekoliko godina! A kad sad pogledam,pa ovdje se pokrenula prava lavina!!!
Hvala svima na podršci,a posebno tebi trunčicabalunčica :heart: (mislim da znaš zašto)!! :love:
Svima šaljem velike :* i :love2: ,znam kako vam je. Nekad nije važno da nas ima tko utješit,jer nas nitko ni ne može utješit,nego da nas bar ima tko saslušat. Ali imam osjećaj kao da nitko ne voli o tome slušat,ne znam dal je ljudima neugodno ili ih jednostavno ne zanima jer imaju dosta svojih problema ili misle da naš i nije neki veliki problem :( .
Kad sam bila u stanju svoje najveće depresije pomišljala sam i da odem do nekog psihoterapeuta,tolko mi je trebao netko tko će me slušat do moje zadnje riječi i suze. Netko kome ću moć kazat našu cijelu dijagnozu,da spermija nema i nitko ne zna dal će ih ikad bit,i da neće pomoć to da se ja "opustim"!!!!!
Sad me prošla ta konstantno tužna faza,ali me svejedno nekad uhvati a bojim se biti tužna pred SM jer će njemu bit još teže.
Danas sam cijela :D jer su mužu od jedne naše azoo forumašice našli spermije,sreći i suzama nikad kraja. Ta vijest me malo digla i dala mi nade,ali svejedno mene prolaze trnci i strah me srijede. Doslovce brojim sate do biopsije,a ona je u srijedu u 8h.
Što ako?? Što ako nama opet budu sve nule?? Samo to mi prolazi glavom.
Znam da ne smijem tako razmišljat,ali ne mogu si pomoć i to mogu priznat samo vama,samo me vi možete razumjeti :love: !!
I hvala vam na tome :heart: !! :*
Draga Belinda7, puno, puno srece u srijedu! Drzim fige i javi kako je proslo. Tvoj post je toliko pozitivan da me je "digao". Eto, samo jedna poruka od jedne od vas na ovom forumu i meni je odmah puno, puno lakse. Roda i sve cure na njoj su fantasticne. 8)
Ici, drz' se na poslu. Ako je tvoj sef kao sto kazes korektan, sigurna sam da bi mogao shvatiti koliko ti znaci trudnoca i dijete. Mozda je i sam otac i ima nade da sve dobro zavrsi, ti sa svojom bebicom, lijepo na placenom porodiljnom. To ti od srca zelim. :)
Draga Naomi hvala ti na toplim riječima :heart: !
Nažalost moje je stanje danas tužno i depresivno,nalazi su čiste nule i nema nade da će se ikad popraviti stanje kod MM. :cry:
Pred njim ne plačem jer znam da je njemu još teže ali on to ne pokazuje jer je drugačija osoba,vjerojatno i on malo glumi preda mnom da meni ne bude teže. Osjećam se kao da je s nama jedan veliki slon kojeg obadvoje ignoriramo. Bojim se da se ne slomim do kraja i da ne puknem psihički. Imamo dogovor da ćemo što prije krenuti u postupak sa donorom ali ja trenutno još nemam snage za to. Kako mu objasniti zašto,kako mu kazati da sam u takvoj tuzi da nemam snage za ustati ujutro a da ga ne povrijedim,da ga ne rastužim još više,da i on ne izgubi snage i volje...???? Kako?? "...kaži kako dalje...'" :(
Ja znam da ću se jednog dana oporavit i da ćemo krenut zacrtanim putem i da će bebica doć,ali kako do tog trenutka preživjeti? Kako odagnati tugu iz svojih očiju i iz srca? Znam da sam ja preosjećajna ali trenutno se bojim same sebe. I sada dok to pišem suze mi se skupljaju u očima ali ja ih ne želim ispustiti,u grlu me steže a u srcu boli,htjela bi viknut na sav glas da sva tuga izađe iz mene,da bol nestane. Ali znam da to nije moguće i znam da jedino vrijeme liječi sve rane...
Vrijeme i ljubav čine čuda,ljubavi imamo a za to vrijeme se trebamo malo strpit. Jednog dana će doći i naše vrijeme :love: !! :heart:
belinda :love: :love:
nemam riječi kojima bih te utješila, mislim da nitko to niti ne može.
ja ti samo želim da ta tuga prođe što prije i da krenete svojim zacrtanim putem.
Draga belinda ne znam šta da ti kažem osim da te potpuno razumijem jer sam i sam prošla isto sa MM. joj bilo je teško, bilo je dana kad bi prošli jedno kraj drugoga bez rijeći samo suze u očima.Najlakše nam je bilo kad bi bili na poslu jer se nismo gledali.I dan danas se sijećam situacije kad smo saznali da jedan naš prijatelj oćekuje djete sa budućom suprugom, ja sam se tada bila slomila i rasplakala se a to je MM rastužilo i razljutilo da smo se tako posvađali danima nismo razgovarali.Najveća greška nam je da nismo razgovarali nego je svatko patio u sebi,zato nemojte skrivati jedno ispred drugoga stanje u kojem ste, jer govorim ti iz vlastitog iskustva jer nam je to odnijelo vrijeme koje smo mogli iskoristiti da poradimo barem na našem psihičkom stanju jer lakše je patiti u dvoje.
Belinda :love2: :heart: želim vam svu sreću i da što prije dođete do bebe na bilo koji način!
Draga Belinda, zao mi je sto su rezultati nalaza takvi kakvi jesu. :( Normalno je da si toliko tuzna, ali zapamti da nakon kise uvijek dolazi sunce. Jednog dana kada budete drzali preslatku bebicu u rukama, znati cete da je sva patnja i bol imala smisao. Zelim vam to sto prije. Sigurno cete biti predivni roditelji, prepuni ljubavi. Mislim na tebe i drzi se. :heart:
Hvala vam cure moje :love: !!
Puno mi je pomoglo već samo to što sam osjećaje prenijela na "papir".
Počela sam tražit podatke za naše rješenje i malo sam popričala sa MM. Svjesna sam da moja tuga neće skroz nestati kroz noć,ali vam mogu reć da sam već sad puno bolje.
Dogodio mi se neki klik u glavi i shvatila sam da je šteta život trošit na tugu. Čim prije prihvatimo situaciju i prestanemo se pitat zašto ja,i čim prije se okrenemo traženju rješenja prije ćemo se moć veselit životu i uživat u njemu!! :yes:
Ljubim vas sve i šaljem :* !!! :heart:
belinda7, to je stav - hrabro dalje :heart:
belinda-imate jedno drugo ,to je najvažnije,znam da ti to sad nije neka utjeha ,ali meni se(ustvari mojoj poznanici) desilo nešto zbog čega ja sada drugačije gledam na sve.Udale smo se u isto vrijeme,ja nikako zatrudnit,ona odmah imala tu sreću,rodila je prošle godine,nisam joj bila zavidna ,ali mislila sam si : :roll: pa kako njoj sve ide od ruke.Prije 6 dana njezin M poginuo je u automobilskoj nesreći,evo odma se rasplačem.
Ostala je sama sa bebom.Mi ljudi stvarno ne znamo dovoljno cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo,svatila sam da nitko nemože u životu imati sve.Mi moramo i trebamo težiti ostvarenju svih vrijednosti u životu, ali moramo i prihvatiti one stvari koje nam možda nisu suđene i živjeti sretno sa svojim najbližima,jer nikad neznamo kakvo zlo nam donosi sutra.
Belinda, stvarno ne postoje riječki kojima ti mogu reči koliko mi je žao :( . Samo ću ti reči da jako dobro znam kako se osjećaš jer i sama prolazim isto, a ono što si neki dan proživjela je moja "noćna mora" već godinu i pol. Neznam kako ću se s njom suočit i kako ću preživjeti našu biopsiju, mislim da ću se od straha onesvijestit i prije nego saznam rezultat.
Drago mi je da si bolje :love: i od srca vam želim da se što prije riješite tuge i nastavite dalje vašim putem :love:
Hvala vam cure :heart: !!
Bony,stvarno pretužna priča (istina) :( !
Zbog tog sam i ja odlučila da se nemam pravo žalit na život i na ono šta mi se dešava,nego ga prihvatit kakav je i krenut dalje. Stvarno nekad ne znamo cijenit šta imamo jer previše žalimo za onim šta nemamo!
Kia znam taj osjećaj nažalost,ja sam izgleda bila više žalosna prije biopsije nego sada. Najviše me mučilo kako ću prihvatit negativne rezultate i bilo me strah da me poslije tuga doslovce ne pojede. Bilo me strah i kako ću reagirat kod dr-a,bojala sam se da ne počnem histerično plakat ili sl.,ali ništa od toga se nije desilo. Kad nam je rekao da NEMAMO NIŠTA ja sam osjetila tugu ali i neko olakšanje. Nemoj me krivo shvatit,željela sam ja da se pronađu plivači,ali nakon tog možemo reć da smo pokušali i možemo krenut dalje sa planovima!
Bio mi je osjećaj kao da je završila jedna velika noćna mora za koju znam da je istinita ali nam je lakše jer je gotova!! Isplakala sam i odtugovala svoje i sada mirno možemo okrenut novu stranicu.Najgora je neizvjesnost! A sad dok znamo na čemu smo,to smo prihvatili i lakše nam je!!!
I tebi želim draga Kia da čim prije doznate na čemu ste da se riješite neizvjesnosti!!! :love:
Isti savjet :mrgreen:Citiraj:
tiki prvotno napisa
tiki_a,jesi ti to meni napisala ili nekoj drugoj od nas,jer ja inače jesam na potpomognutoj? :?
belinda, ja sam se nadovezala na sanelu i tiki, trebala sam sanelu spomenuti :oops: .... znam da si "naša" :heart:
Pa zato mi nije bilo jasno,jer su njihovi postovi iz 2003.,a mi smo opet podigle topic. Pa mi opet nije bilo jasno ako ide na mene kako ne znaš da sam "vaša" :mrgreen: !!
U svakom slučaju :* !!!
Mozda ovo nije dobro mjesto za moju temu, malo sam potrazila i nisam nasla istu, pa da ne otvaram novu a svakako ima veze sa emocijama.
Uglavnom - imala sam tri spontana u zadnje tri godine, imam jedno dijete od sest godina i jaaako bih, kao i sve vi, naravno, zeljela, jos. Zadnji spontani sam imala prije mjesec dana i jako me psihicki potresao, sali sam brzo, barem sam tako mislila, "dosla sebi". Oko mene je mnogo trudnih zena i sve je bilo ok dok mi ovih dana najbolja prijateljica nije saopstila da je trudna. Jako sam se obradovala, cestitala, i zaista mi je bilo drago, jer znam da i ona vec neko vrijeme pokusava. medjutim, u isto vrijeme, osjetila sam strasnu knedlu u grlu i kad sam dosla na posao otisla sam u toalet i isplakala se - koliko god mi nije drago zbog toga, osjetila sam pored radosti zbog nje i ljubomoru, ljutnju i svasta nesto. Vjerovatno je to normalno, ali nije mi drago zbog tih emocija :(. Kako se vi nosite sa njima?
Biserko,
znam kako ti je... Evo, MM i ja želimo 2. i to već 9. mj. i nikako! Moja prijateljica tako lako je dobila 4-to. Drago mi je zbbog nje i sve, volim vidjeti svaku njenu novu bebu, ali me nešto ždere iznutra, ljubomora... Neću otvarati Pandorinu kutiju sad, bolje mi je. Uglavnom, razumijem te.
Hvala, Sreća, pozdrav