Printable View
meni se ovo jednom dogodilo, ali niti sam bila udata niti sam bila mama.Citiraj:
puhovi obožavaju smokve prvotno napisa
u čemu je kvaka :?
i to je još bilo usrid lita, vrućina za krepat, a ja doklapala do doma pješke. i kad sam izvadila ključ za otključat kuću sitim se: aaaaa di mi je auto :oops: ostalo parkirano isprid faksa. :mrgreen:
dobro je, dobro, vidim u svakoj se pomalo mogu naći :lol: :lol: :lol:
jao ovo je epidemija :oops: :lol:
ma to nije normalno...nekako mi se čini da se nikada to ne vrati na staro...samo bude još gore...
Moje najcesce pitanje je "gdje mi je mobitel?" Vjecno je izgubljen negdje u stanu a posto je stalno stisan jako ga je tesko locirat pa MM poludi kad me vec 5. put zove a ja se ne javljam. Obavezno njega zovem da ga pitam gdje je ovaj ili onaj papir ili nesto slicno iako je on na terenu i uopce nije doma preko tjedna i onda jos jadan mora razmisljat gdje je kaj vidio.
Cesto se dogodi da malca po noci nahranim, on se slucajno probudi sat vremena kasnije a ja vec krecem u kuhinju opet radit bocicu. I onda stanem, sjednem na krevet i razmisljam da li je vec jeo ili ne. Nije ni cudo da ima vec 9 kg :lol:
Svi su rekli da to prolazi nakon trudnoce, al netko je ocito gadno lagao... :evil:
dobro, ja baš nisam bila miočić ni u najboljim danima :mrgreen:Citiraj:
Dada prvotno napisa
ja sam pogubila nekoliko kartica i morala raditi nove
stare bi našla naknadno, nakon što bi već platila izradu novih
sad zadnje izgubljeno je devizna knjižica, ne bi je našla da se na trepavice nasadim
nikad ne znam gdje sam što stavila
a o tome da sam 10 puta išla u dućan po oštro brašno i naravno dolazila bez njega doma ni neću
čak bi ga imala na popisu
ne znam, meni se to ne sviđa
a valjda si bila zaljubljena... to je slicno, mozak grca pod poplavom hormona.... i... :tele:Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
Joj aleksanda70vanja sad si me podsjetila, ja sam prije mjesec dana isla po 2 nove kartice i to mi je bio vec drugi put. Doslovno su mi se smijali u banci i iscudavali kako sam vec zagubila i kartice i pinove koje sam dobila u 12. mjesecu. Ja se izvlacim na to da sam plava... :oops:
Ja sam se jutros probudila sva očajna baš zbog ovog problema :shock: Počela sam si razmišljati patim li i ja od nekakve bolesti što je sa mamine strane u mojoj obitelji čak i prisutno. Moj djeda i ujak imaju jako velikih problema sa pamćenjem.
Ja se ne mogu sjetiti kada sam imala zadnju mengu i to me ubija. Ne mogu se sjetiti ni približno, a papirić gdje sam to zapisala sam izgubila. Menge nema i nema i sad me stid otići kod ginekologa i reći mu da ne zam datum zadnje.
Ima još hrpa stvari koje se isto tako ne mogu sjetiti i sad mi je puno lakše nakon što sam pročitala ovaj članak.
Hvala autorici što ga je iskopala :*
je, fakat, ja nisam imala pojma da je to tako masovna pojava, povezivala sam to najvise s dojenjem, a sad vidim da i mame koje ne doje imaju iste probleme. :/Citiraj:
Hvala autorici što ga je iskopala
da znaš da i jesam. to je bilo ludo doba ružičastih očala :mrgreen:Citiraj:
puhovi obožavaju smokve prvotno napisa
moram prijaviti novi mamnezija biser.
otisla u trgovinu i kupila plavu boju za kosu.
zaboravila sam da sam se prije par mjeseci ofarbala u smede :mrgreen:
kaj da vam kažem, nekad bila pametna osoba, a sad ... Mislila da sam nakon poroda poglupila, a sad vidim da imam dijagnozu. Znalo mi se dogoditi, ovo me i sram reći, da sam zaboravila koliko sam mjerica adaptiranog stavila u vodu. I niš, prolijem ja i idem raditi ponovno. I onda opet isto, iz trećeg mi je uspjelo :D A koliko mi se puta dogodilo da me MM našao zamišljenu na hodniku, stojim ja tako u hodniku sa poprilici ovakvom facom :roll: :/ :? i MM me pita što mi je. Ja mu velim da se pokušavam sjetiti zašto sam tu i po što sam krenula. Znam da sam nekaj trebala obaviti, ali kaj. Vratim se u kuhinju i sjednem, valjda ću se sjetiti. I onda se sjetim - trebala sam otići na WC :lol: A MM je posebna priča, taj ima tatmneziju. Idem ja na posao kad ono nema mojih ključeva, prevrnula sve, sad već i kasnim. Zovem MM i pitam ga da li je uzeo moje ključeve, provjerava đepove i fakat ima dva ključa (moj i svoj), a ja moram na posao, a sveki vodi malu kod pedijatra. Sva sreća da imamo i treće rezervne ključeve. I tako nas dvoje, fakultetski obrazovanih ljudi, dan za danom besciljno hodamo bespućima našeg 60 kvadratnog stana.
evo vidis! :mrgreen:Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
ja patim od ove bolesti od svog rođenja.
nema smotanije i zaboravljivije osobe od mene, kažem vam.
noćas sam sanjala da sam bebu negdje zaboravila! na sreću, našla sam ju tamo gdje sam je ostavila.
Redovno zaboravim za šta sam pošla u kupovinu. Kupim pelene, ne kupim maramice, kupim kremu za guzu, zaboravim fiziološku. MM jadan već navikao kad krene kući da zove i pita šta treba da se kupi.
Evo i sad sam zbog jedne (ne)zgode počela da pišem ovaj post ali sam zaboravila šta je to bilo...
Nisam se setila šta sam malopre htela ali u međuvremenu MM ulazi u sobu i pita da li sam ja stavila sarme da podgrejem. Jesam, naravno, a onda sam pošla da uspavam dete. Ali dete spava već sat vremena, ja čitam ovaj topic a sarme se dime..... :lol:
Ja jednostavno radim ''100'' stvari odjednom. Krenem nešto, pa usput nešto drugo, pa treče i na kraju nakon sat vremena nabasam na onaj prvi, naravno, nedovršen posao. :ups: I tako u krug. Ne znam dali je to mamnezija ili nedostatak vremena al događa se.
Onda, ja sam uvijek bila ta koja je sve pospremala i naravno u svakom trenutku i za svaku pojedinu stvar u kući znala gdje se nalazi. Nažalost (ili na moju sreću) MM je odustao od pitanja:''Jesi vidjela možda....?, ili ''Jel znaš gdje je....?'' :mrgreen: Nakon mojih blijedih pogleda skužio je da će ipak prije sam nači. :P
Ja sam oduvijek imala problem spremanja stvari na sigurno mjesto. Znate ono, kad nesto nadjete negdje gdje mu nije mjesto pa onda to spremite "na mjesto koje je nalogicnije za tu stvar". I onda vise tu stvar ne mozete naci, jer ste u medjuvremenu promijenili logiku. Skroz logicno :roll:
Imala sam i problem izlazenja u pidjami, al sad me djeca podsjete da se obucem.
I rijeci zaboravljam. Nedavno se nisam mogla sjetiti kako se zovu oni ljudi sto odu na ulicu pa protestiraju protiv necega. Bila sam sigurna da nisu protestiraci, ali nisam se mogla sjetiti da su demonstranti.... Katastrofa....
U ducan idem iskljucivo s popisom inace bas i nema smisla.
Ne mogu se sjetit kako se što kaže, ovo mi je baš tipično. Muž kuži da su hormoni, ali se par puta nasmijao i rekao "a fakat te trudnoća promijenila".
ja sam Andre(j)a spomenuta u vecernjakovom testu 8)
(jesam stvarno, a autorici cu izvuci usi sto mi je izbacila J iz imena ali cuvala mi je identitet 8) a znam da bi siznula da sad ovdje napisem nadimak kako je njezina stara zove )
ozbiljno, ja sam toliko mamnesticna da je to postalo nepodnosljivo
moj mozak i tri godine kasnije selektira informacije i jedino sto zbilja dopire do mene su
a) ikoje potrebe mog djeteta (po potrebi citam i misli)
b) pisana rijec - upravo je nevjerojatno kako sve sto je u pisanom obliku pamtim ko slonica, jednako tocno i kvalitetno kao prije poroda
pocela sam pomalo raditi (doslovno pomalo, ne mogu dulje od par sati na dan jer me ocajno pere separacijska prema djetetu) i pitam se hocu li kroz neki (za mog poslodavca prihvatljiv period) biti upotrebljiva
E hvala vam do neba, ja sam mislila da je do mene :lol:
I da izgubim mobilni ne bih mogla nazvati nikog jer ne znam ni jedan broj telefona na pamet. A ovi naši pametnjakovići su nakon moje trudnoće promjenili brojeve za Hitnu, Policiju i Vatrogasce, pa ni te ne znam :/
A traženje sunčanih naočala po tašni dok se nerviram jer ništa ne vidim od tame (koju proizvode sunčane na mojim očima) mi se nikad nije desilo :P
apsolutno identicnoCitiraj:
anledo prvotno napisa
samo sto ja radim vec 3 godine skoro i i dalje imam mamneziju
ali sad mi je lakse, bar napokon znam sta mi je
a tako sam bila ponosna na svoju memoriju, brzinu misli i sl...
bas neki dan komentarisem sa kolegom
pitao me za neki tender nedavno sto smo radili, i ja iako sam ga radila ne mogu da se sjetim, moarala sam ici roviti po mailovima
ali zato sam mu kao iz rukava izvukla info koja kupka je najbolja kad dijete ima kozice (iako moje dijete nije jos imalo, no imat ce pa sam info dobro upamtila)
a sto se tice pisane rijeci
svi vec znaju da ako zele komunicirati samnom, samo neka posalju mail i sigurno necu zaboraviti :mrgreen:
nego, kad dodje drugo dijete je li mogu ocekivati jos vecu mamneziju? :lol:
... ja se još uvek nisam setila šta sam juče htela da napišem... a imala sam baš dobar biser, od srca sam se smejala...
hajde, hajde, pa smanjila ti je godine :mrgreen:Citiraj:
anledo prvotno napisa
:lol:
mikser sam spremila u frižider, usisavač dovukla u kupaonu dok se MM brijao (sa namjerom da tamo usisavač i ostane :lol:, a MM :? :roll: ), u trgovini, i sa listom, redovito zaboravljam stvari; da izgubim mobitel (što se kontakata tiče) mogu se slobodno baciti sa Krčkog mosta :mrgreen:
Pitala pred neki dan MM ako hoće da mu 'nadrobim' sok u čašu :)
redovito zastajkujem u hodniku prema sve četiri strane svijeta i vrtim se oko svoje osi dok se ne sjetim što sam htjela; odem u sobu po nešto i onda ostanem raditi nešto sasvim deseto :)
Imali smo pregorenu maneštru, karbonizirana jaja, izgoreni lonac (stavila vodu za paštu, voda isparila)...mogla bi ovo u nedogled...
Aha, i jednom, otišla u trgovinu autom, a vratila se pješke i niš nisam skužila dok me tata nije pitao ključeve jer da mora on nekud (pričam od jutra pa do poslijepodneva)...
Od toga patim cijeli svoj život, definitivno se pogoršalo otkad sam rodila. Na sreću nakon druge je ostalo na istom nivou :)
da, prasica mojaCitiraj:
sandraf prvotno napisa
i sebi je :lool:
ona je naime tocno 14 dana mladja od mene (takodjer koza)
al kako si to bas ti primjetila 8)
jer sam odmah na prvom citanju pomislila: "... ah sirota zenskica.... a jos je i mladja od mene!" :mrgreen:Citiraj:
anledo prvotno napisa
:lol: :lol: :lol: :lol:Citiraj:
mikser sam spremila u frižider, usisavač dovukla u kupaonu dok se MM brijao (sa namjerom da tamo usisavač i ostane , a MM ), u trgovini, i sa listom, redovito zaboravljam stvari; da izgubim mobitel (što se kontakata tiče) mogu se slobodno baciti sa Krčkog mosta
Pitala pred neki dan MM ako hoće da mu 'nadrobim' sok u čašu
redovito zastajkujem u hodniku prema sve četiri strane svijeta i vrtim se oko svoje osi dok se ne sjetim što sam htjela; odem u sobu po nešto i onda ostanem raditi nešto sasvim deseto
Imali smo pregorenu maneštru, karbonizirana jaja, izgoreni lonac (stavila vodu za paštu, voda isparila)...mogla bi ovo u nedogled...
Aha, i jednom, otišla u trgovinu autom, a vratila se pješke i niš nisam skužila dok me tata nije pitao ključeve jer da mora on nekud (pričam od jutra pa do poslijepodneva)...
iridana2666- skoro sam se udavila kolačem čitajući.
o da imam je i ja i to točno kako u tekstu piše, za sve Ivine sitničice znam di su i ništa neću zaboravit, ali zato kad krenem pospremat kuću ka Loryblue počnem npr. presvlačiti posteljinu u spavaćoj sobi, pa nađem čarape pored kreveta , odnesem ih u kupaonicu i već u sljedećem trenutku ribam wc školjku, pa zazvoni telefon i odem u dnevni boravak.
počnem skupljati igračke i nositi u njenu sobu i onda se još usput čudim šta su vrata od spavaće sobe otvorena.
nekad mi je smiješno, a nekad djelujem stvarno sumanuto kad započnem 3 stvari odjednom.
e sad, sve ovo što vi pričate je kao i kod mene, ali postoji tu još jedna stavka o kojoj nisu razmišljali ti znanstvenici tj koju nisu istraživali.
po mom mišljenju mamnezija se ne dobiva rođenjem djeteta nego prihvaćanjem brige oko djeteta, bilo kojeg.
da pojansim, ja nisam mama, moje A i P su djeca iz MM-ovog prvog braka, ali ja otkako živim s njima sam preuzela ulogu majke i svega što ide s tim pa tako i mamnezije.
tako da nije preduvjet roditi da bi se pojavila mamnezija nego je potrebno naprosto imati kao prioritet brigu oko djeteta i njegove potrebe staviti u prvi plan.
prije sam bila savršeno pedantna, uredna, za svaku stvar znala gdje stoji, svi papiri su imali svoje mjesto, svaki registrator, apsolutno sve. danas nemam blage veze di mi je šta, ali za njihove stvari, igračke odjeću...sve znam. od toga šta je u pranju, šta za peglanje a šta u ormaru do najsitnijih detalja kao npr gdje je sinoć P skinula špangicu i ostavila je.
i započenm tisuću stvari a ni jednu ne završim odmah nego sve opet paralelno radim.
grozota.
Ja mislim da je to prvenstveno pitanje preslagivanja prioriteta koji se nakon dolaska djeteta sasvim preokrenu!
Dok nisam imala dijete, prioritet mi je bilo da točno znam sve oko sebe (počevši od kuće, posla, obveza i ostalog), pa čak, i pogotovo, stvari koje me se uopće ne tiču :mrgreen: :lol: , dok nakon trudnoće i djeteta, sve što mi nije u vezi s njim - ne zanima me skoro ali gotovo uopće......zapravo zanima me jer me mora zanimati, ali baš da će se svijet srušit ako nešto ne napravim danas, nego sutra, za razliku od prije - e, neće!
Samim time, jasno mi je zašto se baš ovog istog časa ne mogu sjetiti nekog poslovnog podatka koji sam prije imala u malom prstu lijeve noge.
mogu podnit mamneziju doma jer kuća i čišćenje neće pobić.
ali me povremeno izludi na poslu.
npr.: danas kažem kako sutra moram zvat toga i toga i sebi nastojim memorirat u mozak da to baš moram obavit. dođem na posao, odradim x drugih stvari a poziva koji sam morala obavit sitim se kad dođem doma :mrgreen:
neki dan zovem na tel i javi se tajnica i ja nemam blage veze koga tribam i koga zovem. naravno, poklopila sam slušalicu dok se nisam sitila (a prije toga zapisala na papir) koga moram tražit. :oops:
a tako sam bila ponosna i ponosno isticala činjenicu kako sam u našem braku ja ona koja misli, a mm onaj koji radi. sad je on taj koji i misli i radi, a ja sam zadužena za memoriranje di je ko ostavio očale, ključeve, igračke, keks......toga se još uvik mogu bez problema sitit.
na poslu sam sve počela pisat na papiriće iako sebi još uvik ne želim priznat da zaboravljam. papiriće objašnjavam činjenicom da u jednom uredu moraju bit zalipljeni papirići na sve strane. mislim, da se vidi da tu ima živih ljudi. :lol:
jučer dođemo s posla i pravit ću ja musaku. i nakon što sam se skinila u kućnu robu trebalo mi je prvo posjetit wc. i umisto da obavim nuždu i odem u kuhinju pravit ručak/večeru ja oribam zahod, kadu, lavandin i izvadim robu za napunit mašinu. i kad sam je nosila put mašine sitim se da me sastojci još uvik čekaju ne bi li počela pravit (sad već večeru). :oops:
ali točno i u svakom momentu znam di je Šefica ostavila koji dvd, omiljenog plišanca, u kojoj je kutiji njen pribor za nahranit bebe, a bome i di je mm ostavio svoje očale, gaće, majicu....
Ovako i ja.Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
marta:
citam ja topic omagnetskoj rezonanci, ali pise samo "MR" i ja razmisljam, razmisljam, i ne mogu se nikako sjetiti kaj bi to znacilo "MR". na kraju, ne budi lijena, postavim pitanje na topicu - e, oprostite, zene, a kaj vam je to "MR"? :oops: one mi odgovore, a ja sama sebi ne vjerujem da se nisam mogla toga dosjetiti :roll: a onda spomenu i CT! ja reko', a kaj pak je sad "CT"? nakon jedno tjedan dana, odjednom mi gmizuci impuls stigne s jednog kraja mozga na drugi i ja se sjetim :!: :kompjutorska tomografija!!!! :D :D :klap: :dancingfever:Citiraj:
I rijeci zaboravljam. Nedavno se nisam mogla sjetiti kako se zovu oni ljudi sto odu na ulicu pa protestiraju protiv necega.
ajmemeni! :roll:
A ja sam jučer za ručak radila salatu i ostalavila si malo i za danas.
Samo što je nema u frižideru :mrgreen:
Baš me zanima gdje ću je naći. Nadam se samo prije negoli strune :oops: .
Oduvek sam bila ponosna na svoju memoriju. Nikada nista nisam zaboravljala, gubila...I onda sam ostala trudna... Od tada pa do danas izgubila sam gomilu kisobrana, rukavica, kapa...nista ne mogu da zapamtim, cak i pricam nekako smotanije jer mi svako malo zafali adekvatna rec.
Zabrinuta tim svojim stanjem kupila sam neki komplex vitamina za bolje pamcenje, koncentraciju blabla...ali ne vredi kad ja svaki drugi dan zaboravim da popijem tabletu! Nekako sam ipak popila prvu kutiju i sad evo vec mesec dana nikako da se setim da kupim novu. :mrgreen:
Mene MM uredno pita prije no što dođe doma: "Draga, je'l nam još što treba?!" I uporno zaboravljavam nešto: il' kruh, il' wc papir il'....
Sad nisam tako grozna, ali s Gabom sam u tjedan dana 3 puta ostavila ključeve u poštanskom sandučiću :roll:
ajde super, sad mi je lakše, već sam se stvarno bila zabrinula.
Neki dan bila ja kod svojih doma i hoću pozvati tatu, ali ne mogu se sjetiti riječi "tata", prvo par sekundi buljim u njega i na kraju sam ga pozvala po imenu.
i tak stalno, fale mi riječi, i to one osnovne. a da ne pričam o tome da krenem nešto raditi, na pola puta stanem i ne znam kud sam krenula, a kad idem u kupnju isto se uvijek vratim bez pola stvari.
a neki dan sam se na ulici posvađala sa policajcem, parkirala ja auto, i odem u DM, s vrečicama krenem prema autu, i kad dođem do mjesta di sam kao parkirala, auta nema, nego neke skele i radnici režu grane, a policajac stoji sa strane. I sad počnem ja svoju tiradu kako su mi mogli maknuti auto, pa nisam se parkirala na mjestu gdje je zabranjeno, a on meni veli da nisu micali nikakve aute, a ja i dalje uvjerena da je moj bio tu. veli on meni da pogledam da nije negdje drugdje, ja uvrijeđena sva, ali pogledam na drugu stranu ulice, i pogodite. bingo, htjela sam u zemlju propast :oops:
Joj i mene maksimalno muči ta zaboravljivost. Što se tiče sinka, sve pamtim, ali drugo 0. Bojim se kad počnem raditi, ponekad mislim da mi mozak nije za uporabu.
Neki dan sam bila kod dr. i pita me koji sam zadnji pila antibiotik. Odgovor onaj na N, nakon 5 minuta, ah da Cedax. Imala sam i neke probleme s zubnim mesom i razgovaramo o tekučini za ispiranje, naravno nemam pojma kako se zove, kad sam izašla kod sestre, viknem doktorici, ah da Corsodil. Koma živa, dobro da nisam dobila uputnicu za kakvu hospitalizaciju i promatranje. :lol:
Nije često ali desi se. Trenutno nemam pojma gdje mi je kartica tekućeg računa. Sjećam se trenutka kad mi ju je MM davao, ali poslije toga nema više filma. Kud sam je stavila? Zašto ne u novčanik? Da ju nije mali nekud zagurao? Tješi me činjenica da je negdje u stanu... :roll: