Printable View
Predrasuda je da je dijete ima ispade samo od sebe.Žao mi je ako se netko našao prozvanim,očito se puno klinaca baca po podu.
Možda da tu energiju s puno ljubavi usmjerite na klince i odete npr. u park.
Strobery,ne kritiziram,iznosim svoje mišljenje.
nije ovo najgore, zapravo, rekla bih da je to posljednje oko čega se treba brinuti jer svaki je roditelj barem nekad osjetio tu fazu.Citiraj:
tulipan32 prvotno napisa
ja nisam mama s mnogo godina "radnog iskustva"no ipak imam iskustva s drekom ("histerijom") kad nešto nije kako on zacrta. to je kod nas počelo nedavno, kad je napunio godinu dana i za sada to jednostavno ignoriram (bili u javnosti ili unutar svoja 4 zida). dam mu do znanja da sam ga vidila, ali se onda maknem.
moja frendica je, pak, mama s više godina iskustva i ima ih troje. gledala sam prošlo ljeto kako ona sređuje situaciju histerije. bili smo na plaži i curka je krenula s tom "epizodom". ona joj je mirnim glasom rekla da se smiri, a ako neće da ju onda vodi doma. curka se nije smirila i ova ju je samo uzela i odvela prema autu. na tom je putu malica vidila da društvo ostaje na plaži a ona zbog dreke odlazi doma. i smirila se, vratila i nastavila normalno igrati s ostalim klincima s plaže.
vikanje, udaranje po ritu i sl....to je "rješenje" na kratke staze koje na kraju stvori samo još kompliciranije situacije i definitivno je mnogo korisnije izvući posebne atome strpljenja i kontrole i ne prepusti se tome (teško je ugasiti vatru ljutnje zato je pametnije odmah tražiti drugo rješenje)
slažem se da se dijete odgaja stalno i svugdje, no ovo drugo da se djeca bacaju na pod jer roditelji nisu dovoljno posvećeni jedostavno nije istina. sva djeca prolaze kroz razne faze, iskušavaju roditelje i granice, a jedna od tih faza je i to "histeriziranje" (ne nužno kod sve djece, no kod večine jeste) - i to je u redu, to je njihov "zadatak". na roditeljima je, pak, da jasno postave granice i na taj način stvore zdravo okružje za svoje dijete - da mu pruže sigurnost, razumijevanje, utočište.Citiraj:
petraa prvotno napisa
(i ispravak na gornji odgovor: posebni - posljednji) :)
Dijete najcesce ima ispad jer je frustrirano necim sto ne smije taj tren dobiti, postavljenom granicom ili necim trecim sto mu je izazvalo burne emocije koje ne zna prihvatljivije iskazati. Nisam primijetila da je itko napisao da se tantrumi dogadjaju iz cista mira.Citiraj:
petraa prvotno napisa
Brrr, koliko uopcavanja, zakljucivanja na slijepo i soljenja pameti. (ne samo ovo quotano) Steta!Citiraj:
petraa prvotno napisa
Vjerujem da vecina ovdje to jako dobro zna i zivi tako.Citiraj:
dijete se ne odgaja samo doma, već svugdje i non stop....
Petraa klinci se bacaju po podu jer su frustrirani, jer se neznaju nositi s tim osjecajima frustracije koje osjecaju pa se bace na pod (fizicki ga izbacuju).
Slazem se s BB po tom pitanju - zaista je predrasuda da se to moze sprijeciti s vise paznje. Posveti ti paznje koliko god hoces djetetu, al ga odvedi u trgovinu umornog i gladnog, pa vidi koliko ce imati stpljenja cekati i ne baciti se na pod od frustracije :mrgreen:
A vezano za prkos.. da ne pisem ponovo, iskopirat cu svoja 2 stara posta:
Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
I dok sam ja nakucala svoj post... BB je to tak sve dobro rekla :klap:
anchie76,pa ne pišem o ekstremnim uvjetima,i ja bi možda gladna i umorna negdje zavrištala,
BB,tvoj post niti ne čitam ,sorry,prva rečenica me odvratila,pa sam odustala
Ni ja ne pricam o ekstremnim uvjetima, to je bilo karikiranje (cisto da pokazem da nema veze sa paznjom)... Ali takve ili polu-takve situacije se desavaju i triger su za frustraciju kod klinaca.
anchie sve je to super,ali netko zaista ne može 2 sata provesti ujutro dok dijete pere zube i oblači se samo 323 godine.npr.moja kolegica je samohrana majka,radi od 7,ustaje sa malim u 5:40 da se obuku,ulove autobus ,stignu do vrtića,ona opet ulovi autobus,i da stigne na posao(koji je na određeno i ne može si dozvoliti kašnjenje svaki dan).Što da ona radi ,digne djete u 4 da on pere zube i oblači se? i tako svako jutro dreka.
mislim da tu općenito ima puno fame oko "sitnica" i da nije niti najveći stres niti problem za dijete ako se ne može ujutro samo obući.ili ,dakle, ako si je nešto naumilo sad provesti i to ne može da će ga to osakatiti.
na kraju,život je kompromis između svih ljudi i najbolje je dijete učiti tome.
tako se sin moje kolegice oblači sam kad idu iz vrtića i kad dođu doma i idu van...što ne mijenja činjenicu da on to baš želi UJUTRO.što i dalje ne mijenja činjenicu da on to ne može.i da li će on biti osakaćen zbog toga? NE.
ja mislim da je moje dijete jedino koje se nikad nije bacalo na pod u dućanu (što naravno ne znači da nikad neće). :? ono učestvuje sa mnom u kupovini... ili uzme mala kolica pa i ona kupuje ono što joj ja velim i ono što je za nju, ili hoda pored mene.
a često me zna upitati jel smije nešto il ne smije. često naravno dozvolim da si kupi ... ne znam PEZ bombone il sl. al ponekad namjerno, čak iako bih mogla, velim ne može - čisto da nauči da ne može se uvijek sve dobiti. i da, kod nas vrijedi pravilo da se samo jedna stvar smije kupiti, tako je jednom ušla u dm i odmah si izabrala tašnicu za 39 kuna, :shock: ja pala u nesvijest, al odšutila. i dođemo do blažene blagajne i ona veli da bi ona radije čokoladicu za 4 kune. ja njoj velim, može, al znaš dobro pravilo... odluči što ti je draže.... i onda naravno, pametno mamino odluči da je čokoladica draža...
eh, sad... da nije tako odlučila.... pa bez problema bi je presaldumila s nekom drugom, jeftinijom igračkom. jer ipak ja na grbači imam malo više godina nego ona. :mrgreen:
[/quote] ja mislim da je moje dijete jedino koje se nikad nije bacalo na pod u dućanu [/quote]
pa nije ni moje, već sam napisala na nekom drugom topicu, da mi uopće nije jasno zašto nije - jer doma je takvih bacanja po podu bilo (kako kažete, tantruma). i mi smo imali pravilo "jednu stvar", (sad već zna da se vrlo često mora zadovoljiti samo gledanjem igračaka, naročito dok je mama na dvije i pol tisuće) i znao je cendrati i do besvjesti ponavljati "mama molim te, mama mooolim te, MAMA, MOOOOLIM TE!!!" ali to je bio maksimum.
i mene baš nije puno briga za druge ljude, ali ako mi se M počne bacati nasred dućana, mislim da ću ipak primijeniti tehniku "uzmi je i nosi vani" (u slučaju da na forumu ne pročitam nešto drugo od pusti je da se dere nasred dućana - sjećajući se kakve su to scene kući s J bile, to si baš ne bi priuštila).
a ovo da roditelji posvećuju premalo pažnje djetetu koje ima takve ispade sam i ja mislila, dok nisam imala djecu - kao što sam još štošta mislila, dok nisam imala djecu.
mama courage - to je imoja taktika. Jednom sam Dominiku mislimda jeimao oko 4 godine dala da izabere što god želi u turbo limaču ali samo jednu stvar (bila je neka gadna faza :oops: ne pitaj) i uspjela ga dobiti van zadovoljnog sa avionom na pračku za 28 kn :mrgreen: jednostavno smo se mjenjali do besvjesti. Strpljena spašena ;) plus malo adekvatnog marketinga
Ni moja Rea se nikad,baš nikad i nigdje nije bacala po podu.Mislim da ni neće,ali od prvoga dana se mi o svemu dogovaramo i da,i ja imam taktiku kao MC.U dućanu si može izabrati neku sitnicu,ali samo jednu i po razumnoj cijeni.Uglavnom je to tortica ili životinjsko,a jučer je npr. odabrala jedan mali autić za deset kuna.I to je to.Također,kod kupovine odjeće i obuće se savjetujemo i u većini slučajeva je po njenom(malena ima super ukus)
potpisujem :*Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
OT: Pa to je to! Moram nabavit Jula, stvarno je krajnje vrijeme. :roll:Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
nije :mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ni u dućanu, ni bilo gdje drugdje.
Cure...zaista hvala na savjetima!! Procitala sam vase odgovore i skuzila da se problemi najvise javljaju kao i kod nas kad je dijete od 1 do 3/4 godine!!
Vjerovatno je to neka dob kad dijete istrazuje svoje (i nase) granice, i pronalazi svoje "ja"! Ima dijece koja zestoko prolaze kroz tu fazu (kao nasa starija) i dijece koja to skoro pa nemaju (kao nasa mladja)!!
Neznam dali ste vi uocili da se stvari pogorsaju kada dijete konzumira neke proizvode! Mi smo naprimjer skuzili da postanu "agresivni" kad jedu neke bombone i piju gazirani sok. Izbacili smo totalno coca cole i slicno, samo voda i vocni sok...i bombone smanjili na minimum! Naravno kad je neki dijecji rockas nemozes to izbijec, ali vidim da vise uopce ne pitaju za njih!
Sto se tice ducana, tada nismo imali drugog izbora jer nije jos isla u vrtic, a baka ju nije mogla paziti jer je deda bio bolovao od raka pa se brinula za njega!! Nije nazalost bilo druge opcije!!! :(
Meso i mesne prerađevine isto, guglaj paš vidjeti :)Citiraj:
tulipan32 prvotno napisa
Drago mi je da ti je pomogla rasprava :love:
OVO JE APSOLUTNO GENIJALNA IZJAVA!!!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni je najviše pomoglo ne odstupanje od onog što sam rekla i ne davanje ispraznih prijetnji.
Sad sam zapravo iznenađena koliko moj troipogodišnjak želi i hoće surađivati. U svemu. Ne baš uvijek ali skoro uvijek.
Djeca jako dobro znaju kod koga šta prolazi.
Zna da sa mnom nema cile-mile :mrgreen: a nisam nikakav terminator.
Kod bake zna svašta uraditi, tu čak ni ja ne mogu puno pomoći,
jednostavno zna da kod bake svašta može.
Na drugim mjestima ne.
Neki dan je vrisnuo na mene u prodavnici. Samo sam se spustila do njega i tiho mu rekla već nešto, ne znam tačno, možda da ćemo ostaviti kolica i otići odmah, tako nekako. I bila je trenutna tišina.
Ali dok smo do toga dogurali bilo je par puta vrištanja dok smo izlazili ostavljajući puna kolica na sred prodavnice.
On sad zna da kad kažem nešto onda to i mislim ozbiljno.
Nekad kad zaboravi, podsjetima ga.
Kažem mu "tako-i-tako" i ti znaš da će mama to i uraditi, jel'da!?
I on odmah promijeni ploču.
Ali treba živaca i vremena i strpljenja do bola.
Znači, ne odstupanje i bez prijetnji u prazno - to je moj recept
Apsolutno tako. I ja sam bila jaako pametna dok nisam imala svoje dijete, a sad vidim koliko je zahtjevno (i predivno) biti roditelj i koliko strpljenja i ljubavi treba da dijete usmjeravaš. Meni se, dakle, samo jednom dogodilo da je mali sjeo na pod u trgovini i protestirao i plakao, a ne kažem da više neće, ali znat ću bolje postupiti, nego prvi puta. Jednostavno me zatekao, kao i s mnogim stvarima koje prvi put napravi. Al, eto, odmah sam bila prozvana od Petree (kao i sve ostale mame kojima se to dogodilo), baš zanimljivo!
Glupo mi je da ovdje na forumu, gdje svaka od nas ima svoje mišljenje, govori drugima rječnikom koji se može shvatiti da je bolja mama od drugih :naklon: i "da se to njoj nikad ne može dogoditi" jer ona, eto, bolje postupa. Drugo je dati savjet, al na takav način - :evil:
Apsolutno tako. I ja sam bila jaako pametna dok nisam imala svoje dijete, a sad vidim koliko je zahtjevno (i predivno) biti roditelj i koliko strpljenja i ljubavi treba da dijete usmjeravaš. Meni se, dakle, samo jednom dogodilo da je mali sjeo na pod u trgovini i protestirao i plakao, a ne kažem da više neće, ali znat ću bolje postupiti, nego prvi puta. Jednostavno me zatekao, kao i s mnogim stvarima koje prvi put napravi. Al, eto, odmah sam bila prozvana od Petree (kao i sve ostale mame kojima se to dogodilo), baš zanimljivo!
Glupo mi je da ovdje na forumu, gdje svaka od nas ima svoje mišljenje, govori drugima rječnikom koji se može shvatiti da je bolja mama od drugih :naklon: i "da se to njoj nikad ne može dogoditi" jer ona, eto, bolje postupa. Drugo je dati savjet, al na takav način - :evil:
Pricajuci na ovom topicu o bacanju podrazumijevam sve oblike tantruma koje maleni (i veci) prakticiraju, od glasnog protestiranja (urlanja), trcanja od roditelja, ukopavanja na mjestu, ... (ne pada mi na pamet vise, a vjerujem da je lepeza sira) do bacanja po podu i lupanja.
Ja sam zapravo dijete koje se doslovno baca u trgovini vidjela samo u američkim filmovima. Imali smo u par navrata provale žestokog bunta jer je život okrutan i nepravedan i mora se obući jakna, ali to je podnošljivo. Tantrumi, koje smo upoznali ovaj tjedan, su još uvijek rezervirani za po doma.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Htjela bih napisati još nešto što ide malo OT, ali i rasprava je skrenula. Tin je dosta kooperativno dijete, uživa među ljudima, "pada" na odobravanje i po vani se uglavnom ponaša dopadljivo. I nije takav jer sam ga ja naučila da bude kooperativan nego jer je to on. Svekrva kaže da je MM bio sličan, za razliku od brata s kojim se oko svega vodio rat. Mislim da je dobro nas roditelje kooperativnih jedinaca tu i tamo podsjetiti da je to puno više do njih, a ne do naših wonderparent sposobnosti.
Sto ljudi - so čudi. Tako je i s djecom..
Svako je dijete individua (a ne ogledalo naše duše) koje se (naravno) oblikuje i odgojem, ali i okruženjem u kojem boravi/živi ili s kojim dolazi u dodir...
Mislim da roditelji mogu biti najbolji na svijetu, ali da to nužno ne znači da dijete neće u nekom trenutku imati neke ispade. Također mislim da dijete koje ima ispad bilo kakve vrste, ne znači da (inače) nije pristojno..
Pa da dodam da sam ja jedna te ista mama, a Dominik se nikad nije bacao, a Dianica priličan broj puta. S njim se može dogovarati od kad govori i on voli da je pravedno čak i ak nije u njegovu korist, mali idealist, a Didi ne ferma prvo ni pravdu ona je "ja bi, ja bi" i "hoću hoću", ali zato pali ignoriranje. Ona se izbaca i umori i kad počne plakati onda je lijepo utješim i idemo dalje. Kod Dominika nema takvih fora on je ljut i ne odustaje dok se stvari ne razjasne i nema ignoriranja, ali ne baca se nego razgovara, a kod njenih tantruma ne pali nikakav argument. sva moja mudrost je da pjevam u sebi dok ne jenja vrhunac jer inače ispalim na živcejer se ona ne da urazumiti, ljudi gledaju... Ovako pjevam često taizejske -one za meditaciju i smješim se kao idiot. Možda ljudi misleda sam luda, ali kad se ja tak instant blaženo smješim to djeluje zarazno na Didi i čim je treba utješiti ja sam spremna - inače kuham u sebi i kad je treba utješiti ja bi je najrađe... Dršte se mame s tantrumcima to je shaolin vježba živaca i meditacije - ja se zezam da ću moći nastupat kao Dalaj lama akouspiem ostati mirna svaki put. :love:
Pikula ovo je genijalno!Citiraj:
pikula prvotno napisa
ja sam to jako na brzinu objasnila, ako stigneš pročitaj knjigu (izgleda debelo ali su slova na rijetko i dosta se ponavlja - za američku publiku :) )Citiraj:
mamaplavuša prvotno napisa
polazi od toga da se mozak nastavlja razvijati nakon roženja djeteta, u dojenačkoj dobi je na razini čimpanze, a od 1,5 g na razini neandertalca - postaje tvrdoglav, nagao i impulzivan, i služi se s tek nekoliko riječi, a bitnija mu je gestikulacija i izraz lica. Kao da ti je u posjet došao neandertalac s kojim moraš živjeti neko vrijeme, pa mu trebaš na njegovom jeziku objasniti što hoćeš. Tako ako kažeš - ljubavi, znam da ti je dosadno ovdje ali čekaj bar dok kupim stvari s popisa i dođem na red na blagajni - on te ne razumije, kao da govoriš drugim jezikom, i iznervira se. Zato trebaš izrazom lica odražavati njegove osjećaje, govoriti glasno i ponavljati 1-2 riječi.
Najveći problem je što izgledaš kao budala tako da ću ja to kad mi bude trebalo prvo uvježbati doma, a tek ako mi bude koristilo pred publikom, tako da nemam tremu.
Najviše mi zapravo pomaže da shvatim zbog čega se sve to događa, npr. do sad smo imali grčeve i svo to plakanje, i svi ti komentari - ostavi je u krevetiću, naviknut će se na ruke (a žena koja mi govori ima odraslog šizofreničnog sina :roll: ), ili moja rođena majka - ja bih vas podojila i onda bi bile u krevetiću, a ja sam mogla na tržnicu (sad su mi mnoge stvari jasnije :/ ) pa je još svako toliko čujem na telefonu - ...da, mala je dobro, ali je previše nose na rukama... Dakle, da nisam toliko čitala, najviše na rodi a kasnije i neke novije knjige, sigurno bih povjerovala i vidjela ispred sebe dijete koje "treba odgojiti a ne razmaziti" i koje se treba "naviknuti" i "pustiti da se isplače", a ne dijete koje od mene traži pomoć i zaštitu. Pomisao da radim nešto pozitivno, da pružam utjehu tom malom biću, pomogla je i meni da ne izgubim živce. Tako mislim i nastaviti, ako u vrištećem djetetu budem vidjela razmaženo derište koje ispituje granice mog strpljenja bit ću u iskušenju da to riješim šamarom, ali ako vidim dijete kojem treba pomoći da prebrodi frustraciju znati ću da će ga pljuska samo dodatno poniziti.
A zanimljivo da su mi najbolje savjete davale žene sa sela, u najvećoj zabiti sam čula: pusti ti te priče, kad plače uzmi je na ruke; i zaboravi dudu varalicu, ne koristi hodalicu... ;)
x :)Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
I ja sam isto tako dozivljavala to tantrumiranje. Svako dijete je drugacije, neko ce se bacati samo, neko drugo ce bacati stvari, neko ce udarati, neko ce vikati itd...itd.. Moj isto nije bio u kategoriji bacanja na pod, ali je zato radio neke druge isto (meni) frustrirajuce stvari.Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
Tako da nije bas bitno jel se baca na pod ili radi nesto drugo, izbacuju frustraciju van na razne nacine, a na nama je da se naucimo nositi s tim.
Ni moja se nije bacala...Citiraj:
sorciere prvotno napisa
anchie, predobra mi je ova priča o pranju zubića, dozvoliš mi da ju nekad upotrijebim na temu Ne po guzi?
a sad jedno pitanje za mame koje su bile u situaciji da im se djeca "bacaju po podu", pokušavam cijelo vrijeme od kad čitam ovaj topic odgovoriti samoj sebi, od kuda djeci taj poriv da se bace na pod i izvijaju ili što već rade kad im nešto nije po volji?
jeste li sigurne da oni to nisu vidjeli od druge djece ili na TV-u?
ne mogu vjerovati u neke izjave da su oni takvi i gotovo, nisu se valjda rodili s iskustvom bacanja po podu!
ajmo mišljenja pa da pokušamo izvući neki zaključak!
Neki klinci brže odustaju i imaju manje strpljenja, a ako mi to ne ispoštujemo u svojim dnevnim rasporedima nemaju što drugo nego urlajući se i bacajući dati nam do znanja da smo prekardašili njihov prag podnošenja gužve, poticaja, raspravljanja - mala djeca se ne mogu raspravljati u nedogled - svako ima svoj prag- Dominik s pt godina može odpregovarati smireno pet minuta, a Diani se već nakon druge minute gasi koncentracija i pali cendranje. Zato keep it simple make it short :) Ali život nije bajka, ponekad mora samnom u treći dućan i stvarno ne može dobiti već treću stvar i onda mogu očekivati tantrum spektakl pa procjenim što mi je važnije i hitnije. A ponekad procjenim potpuno krivo :/
Mi smo bas nedavno imali scenu s bacanjem po podu i to nasred TL. Rekla sam ok , cucnula kraj nje i cekala da prestane. Ako zelis lezati na podu , ti lezi , pa kad ti dosadi , ustat ce mo i ici dalje obaviti sto treba. Ne treba ni spominjati da su me prodavacice i ostali kupci gledali :shock: , ali Kate je u roku minute skuzila da joj ne pase lezanje na podu usred ducana i ustala se. Sta sam mogla? Dizati je , tuci , prijetit....Ima jos takvih dana i najbolje je kad joj dopustim da se smiri , onda lakse razgovaramo i dogovorimo se.
Bozana mozes koristiti moju pricu o pranju zubica :lol:
Ne, nije to iskustvo bacanja po podu... to je ogromna kolicina frustracije koja se akumulira a oni je neznaju hendlati, pa onda to izbacuju van na fizicki nacin - udaranje, vikanje, bacanje itd.Citiraj:
božana prvotno napisa
Bas smo o tome pricali u skoli za roditelje - otkud mu da me udari kad ga ja nisam nikad udarila i nije mogao taj obrazac pokupiti od nas. Odgovor je upravo taj - frustracija koju nezna hendlati pa je izbacuje na neki nacin i prelazi u fizicko.
Ma zamislite samo sebe kad ste straaaaaaaasno ljuuuuuutiiiiiiiii..... i kolicinu energije koju morate upotrijebiti da se suzdrzite (da npr ne udarite dijete). Dijete nema jos tu samokontrolu pa to predje u fizicko.
Apsolutno se ne slazem postovima "Petre" jer ne kuzim cemu uopce opaska da se djeca vode u park pa se nece bacati po podu, onak hellllloooo, insinuira se da mi cija djeca imaju ispade bacanja po podu, ne vodimo djecu u parkove vec na izlete u trgovacke centre, da ne duljim - hrpa djetinjastih predrasuda, bez uvrede :)
Naime, svom sinu smatram da jesam posvecena 500%, pricamo, mazimo se, volimo se, STALNO SMO PO PARKOVIMA :) , ali svejedno u zadnje vrijeme je u toj fazi da kada nesto nije iste sekunde po njegovom odmah se baca na pod, sta sam ja zbog toga los roditelj, nesposoban roditelj?! Gluposti.
Ja sam samo htjela napisati za one mame koje se brine što će okolina (npr.ljudi u trgovini) reći kad vide da im dijete "divlja":
1. ja se neobazirem na takve, u tom trenu mi je samo dijete bitno i njena potreba (i moja potreba da je smirim :lol: )
2. tko god ima dijete negleda nas lošim očima i nemisli ništa loše (kad je S prošli put "dosadilo biti u trgovini" nam je prišla jedna ženica i s osmjehom rekla:joooooj, znam kako vam je, imam i ja jednu takvu.....)
Eto upravo to. Ja recimo imam puno strpljenja, ali kad mi prekipi, imam prilično agresivne porive. Uz puno, strašno puno samokontrole, ne ispoljim tu agresivnist (i srećom brzo prođe). Ali nekoliko puta mi se dogodilo da ih mičem fizički s nekog mjesta (jer rade što već) i da to učinim grublje nego što treba (grop u želucu poslije me još neko vrijeme podsjeća na to).Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
a zamislite šta se nama desilo neki dan...
ljudi kažu da veću dobricu od mog Dominika nisu vidjeli, pa kako nemam iskustva sa situacijama u kojima djeca burno reagiraju pokušavam ih shvatiti iz vaših priča. i evo zašto sam pitala dal su djeca te oblike ponašanja već negdje vidjela.
Dominik je dobio slikovnicu Kad se ljutim (inače jako dobra, ima set od 4 kom a obrađuje dječje osjećaje s uputama roditeljima na kraju), u njoj mali zeko opisuje što radi kad je jako ljut, između ostalog šuta nogom stvari po podu. I naravno, nakon 2 sata igre u pijesku treba ići večerati i na spavanje, a D ne želi, još malo još malo, kad je vidio da mora ići od bijesa je šutnuo kanticu, ostala sam :shock: , knjigu jedno vrijeme nećemo čitati :lol:
I ja sam ko mala imala takve ispade histerije, nikad nisam dobila batina zbog toga ALI jednom sam se bacila na pod i počela urlat i udarat. Mama je otišla u kuhinju i dofurala zdjelicu hladne vode i zalila me! :mrgreen: Nisam to više ponovila!