spavanje ili ne

Kod nas druga teta dolazi u 11h tako da su za ručkom i pripremama za spavanje zajedno. Iznimno, dok je ovakva situacija, naša teta dolazi samoinicijativno u 9h :heart:

Leonisa a zašto te pati što je vremenski tamo dok spava? Kod nas je spavanje od pola jedan do tri. Dolazimo po djecu u 3. Ako ih dovedem doma u podne, mučim se još bar sat vremena da ih uspavam, pa zaspu oko 3 i spavaju i do 5.

Danas smo došli doma oko 9 i igrao se sam do spavanja - malo prije 12 h, dok smo se mazili zaspao je, probudio se oko 14:15, zazvao me i onda smo se mazili, grlili i smijali 20-ak minuta. Baš smo guštali.

Tako da ostajem pri odluci da će u jaslicama što kasnije ostati spavati. Ova naša buđenje ne bi dala nikome :heart:

Samo bi htjela reći da guštirate kod kuće koliko god možete, ako možete. Po meni to uopće nije upitno da dijete boravi ŠTO MANJE u jaslicama. Dvostruka adaptacija po meni uopće nije razlog da dijete boravi i sekundu duže u ustanovi nego šta je potrebno.
Zato ako imate mogućnosti, uživajte u njoj.
Kad će morati dijete će ići i u jaslice i u vrtić, tada će se prilagoditi na to. Dok god ne mora, uopće nije upitno da mu je bolje doma i nema tog razloga da netko preporući da dijete bude u jaslicama više od potrebnog.
Zato, uživajte dok možete :love:

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

Citiraj:

---

Ne znam kako vi, mislim da ja imam problem u glavi.
U mojoj su jaslice nuzno zlo koje treba meni, a ne njemu.
I sve gledam kako bih ga sto prije "izvukla", a da i ja dobijem onaj komad vremena koji mi treba.
Nema veze s jaslicama - tete su divne, a prostor uredan i uredjen.
Al to je ustanova, ne obitelj.

---

e ovako i ja!

---

I ja tako mislim. :heart:

Jedino me muči kad me sveki pikne sa "mora biti sa drugom djecom", kak se nosite sa takvim komentarima?

Možda stvarno nije dovoljno sat vremena dnevno u parku sa drugom djecom, pogotovo jer to često i nisu vršnjaci. :/

Ja bih rekla da je važnije kako provesti vrijeme s djetetom nego koliko. Ali možda i ja samo gledam sliku sa svog aspekta. Ja sam presretna što znam da ću sve poslove obaviti prijepodne i kada se vratim s posla da ću se moći samo posvetiti djeci.

Citiraj:

---

iki prvotno napisa

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

Citiraj:

---

Ne znam kako vi, mislim da ja imam problem u glavi.
U mojoj su jaslice nuzno zlo koje treba meni, a ne njemu.
I sve gledam kako bih ga sto prije "izvukla", a da i ja dobijem onaj komad vremena koji mi treba.
Nema veze s jaslicama - tete su divne, a prostor uredan i uredjen.
Al to je ustanova, ne obitelj.

---

e ovako i ja!

---

I ja tako mislim. :heart:

Jedino me muči kad me sveki pikne sa "mora biti sa drugom djecom", kak se nosite sa takvim komentarima?

Možda stvarno nije dovoljno sat vremena dnevno u parku sa drugom djecom, pogotovo jer to često i nisu vršnjaci. :/

---

Teško. Jer sam pomalo zbunjena i to već odavna. Bundaš je oduvijek bio u većoj grupi djece tih, i nije se upuštao u nikakva druženja dok mu to ne bi odgovaralo, često bi ostao kraj mene, najčešće ako su djeca bučna il gruba u igri. Nikad nije volio buku. Jutros se jako snuždio dok smo bili u vrtiću i djeca stvarala graju :( Kad smo izišli vani bilo je puno puno bolje, tamo je manje zagušena atmosfera

Sori na uzurpaciji topica, ovo je čista adaptacija, nevezano za spavanje

Djetetu do treće godine je isključivo potrebna obitelj. To da "mora biti sa drugom djecom" odnosi se na djecu u četvrtoj godini života kada je potrebna socijalizacija.
Kod jasličara to uopće ne stoji jer se u toj dobi i tako djeca igraju sami, još su individualci. Igraju se jedni pored drugih, ali svaki svoje. Tek kasnije nastupa faza kad se stvaraju veze i kada je zaista dobro za dijete da bude u skupini i razvija svoje socijalne vještine.

Jan je išao u igraonicu i tek kada je krenuo u vrtić, imao tamo svoju pidžamu i svoj krevetić, osjećao se da je to to.

Ivor je jučer prvi puta prespavao i sve je odlično prošlo. Prvi put nas nije dočekao suznih očiju. Manje je djece i zbližio se sa tetom :heart:

sa sunčom nisam bila u dilemi - ona je i kući spavala u slično vrijeme i bilo mi je normalno da odmah ostane na spavanju u jaslicama.

stribija sam uzimala u podne doma jer njemu to spavanje nikako nije pasalo.

Ima li topic o adaptaciji da nastavim tamo?

Ja ga ne pronalazim

Uh.

Ako mogu birati stariju jasličku i mještovitu stariju grupu, koju da izaberem? Gradi se novi privatni vrtić koji će za koji tjedan biti dovršen i oformit će se 4 nove grupe.

Ti također znači da će biti hrpa nove djece na adaptaciji? To, pretpostavljam, NIJE olakotna okolnost?

A u koje vrijeme djeca u vrtićima/jaslicama idu spavati? Od - do?

posto je L. tu negdje ni na nebu ni na zemlji, sla sam citati postove i dosla do zakljucka- mjesovita :)

Ja sam bila prilično zabrinuta jer sam imala samo tjedan dana za adaptaciju i od sljedećeg tjedna je full time u vrtiću.

No, pokazalo se da i to ima svoje dobre strane- većina roditelja imala je način za laganini adaptaciju tako da su na spavanju ostali samo njih dvoje!
Što mi je super. Tete ih mogu i umiriti i tišina je... Zaspala je mirno, teta kaže bez suze.

Vidjet ćemo poslije kad se skupi ekipa hoće li to unijeti neke promjene ili ne.

Kod nas idu spavati u 12, 12:30.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Kaj sam htjela rec.
S njom sam se jako potrudila da joj polazak u vrtic ne bude trauma. Odgadjali smo, sve radili postepeno, korak po korak. Onda me je ova dramaticna adaptacija skroz izdeprimirala, pomislila sam da sam mozda sve to osmislila krivo, i da sam i ovo dijete istraumatizirala (o tonceku necu ni pricati).
Sad ipak mislim da je bilo dobro. A da je adaptaciju zapravo odradila 'uzorno'. Znala je tocno kaj osjeca, zauzela se za sebe (prilicno glasno!), znala je svoje emocije prepoznati i precizno verbalizirati, i sve frustracije je izbacila van iz sebe, nije nis zatomila. A to sto je unaprijed znala i tete, i djecu i prostor joj je ipak malo pomoglo.
Dakle, ne mora ni dupla adaptacija biti nesto lose :)

---

ovo sto si napisala mi je jako interesantno.
a posto je i tema vrtica na drugom topiku, dobro se nadopunjava. nesto sam slicno razmisljala u drugom kontekstu (ne vrtic) i mislim da mi se lagano pale svjecice.....
cura je zaista reagirala "uzorno".
na isti nacin na koji uzorno regira dijete na npr. na dolazak drugog djeteta na svijet, kada svoj nesigurnost ili strah uili ljtnju jasno izrazi.

ili kad moja cura na nase "ne" u nekoj njoj bitnoj stvari regira ljutnjom, bijesom, durenjem ili placem.
doduse vecina ljudi bi smatrala uzornim da kaze "da mama, da tata" i pri tom se jos i nasmjesi najljepsim osmjehom. a mnogi misle da bi reagirala uzorno kada ne bi ni pitala, ako bi pretpostavljala da smo mi protiv.
zaista za razmisljanje.

Vidiš, seni, i meni se pali lampica. :)

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Vidiš, seni, i meni se pali lampica. :)

---

:!: