jesam! :heart:
Citiraj:
fritulica1 prvotno napisa
Printable View
jesam! :heart:
Citiraj:
fritulica1 prvotno napisa
:love:Citiraj:
Vila prvotno napisa
Imaš pravo, sad vidim i sama. Zbilja to nitko nije rekao.Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Ili barem ne eksplicitno. Ja sam to tako razumjela.
Isprika svima koje je to pogodilo.
Draga Pepita, kao dugogodišnja suborka voljela bih da na ovom podforumu ne budem doživljena kao Zlonamjeran Netko. :/Citiraj:
Pepita prvotno napisa
I to samo zbog toga što dobronamjerne savjete ne smatram i dobrima.
Reagirala sam jer sam između redaka pročitala nesklonost traženju pomoći. Moguće da nisam bila usamljena u svom dojmu. Aenea je upravo takvu pomoć tražila i činilo mi se jako štetno da i ona to tako pročita.
No u kasnijim postovima većinom je to i izrečeno: "ne može nas nitko razumjeti". Vjerujem profićima koji kažu da zajedničko iskustvo nije nužno.
Dr. Sakoman nije morao biti na igli da liječi đankije. I ne moraš ti razumjeti sebe da bi te stručnjak razumio, pa to mu je posao!
No naravno da je važno dobro odabrati osobu, negativnih iskustava stvarno ima. Zato su i važne preporuke.
U svim ovim godinama nakupilo se muke i jada :( , voljela bih znati s kim imate dobra iskustva - molim PP-ove!
Zaista mislim da nam je pomoć (skoro) svima potrebna. Ne moramo biti na rubu raspada da je zatražimo.
:love:
To je točno. Rad na sebi, a to je upravo to o čemu pričamo, uvelike podiže kvalitetu života općenito. No, praksa je takva da se ljudi odlučuju za stručnu pomoć tek kad nemaju više izlaza. No, ipak se to pomalo mijenja na bolje..
Zaista mislim da nam je pomoć (skoro) svima potrebna. Ne moramo biti na rubu raspada da je zatražimo.
:love:[/quote]
Metvice neću ti više ništa pisati da slučajno ne bi shvatila krivo, samo ću ti poslati veliki :love:
Slažem se s Vila da psihijatri i psiholozi ne moraju nužno biti u određenoj situaciji kao i pacijent da bi ga razumijeli.
Na kraju krajeva psihijatri pomažu narkomanima, a nisu narkomani, pomažu "ludima", a nisu ludi, pomažu roditeljima narkomana, a nisu roditelj narkomana, itd...
Zašto ne bi pomogli i bračnom paru koji se bori protiv neplodnosti???
Ma to su ljudi koji su školovani, znaju oni točno kako će naći "ono" nešto da čovjeka podigne na površinu. Ne treba njima puno nekog znanja već lukavosti. Školovani su da procijene nečiji karakter, narav i da vide koliko mogu "stezati" ili "opuštati". Zato Bože dragi nekome psihijatar pomogne, a nekome ne.
Moja mama je izgubila troje djece u visokim trudnoćama, odlazila u toliko psihijatra i niti jedan joj nije pomogao. Ne zato što nije znao, nego je ona takva, dok se nije sama iz toga izvukla drugi su mogli pričati što god su htjeli.
Takva sam i ja.
Ali netko drugi nije takav, neke ljude psihijatar spasi i pomogne mu da izađe iz negativnih misli.
I teško je kad sto ljudi priča o istoj temi. Nismo svi isti i bolje da je tako. Nećemo se nikad složiti oko nekih stvari. Jednostavno svatko od nas može dati svoje mišljenje i sva će biti različita.
Samo treba znati da ovdje nitko nije rekao ni napisao ništa krivo, jer ako se ja s nečim ne slažem to ne znači da je nešto krivo. Svi mi osjećamo drugačije, svi mi imamo neke svoje ciljeve i zamisli.
Gledajući pojedinačno svi smo mi u pravu jer svatko govori za sebe, ali poanta nije u tome da svatko govori što bi njemu odgovaralo već da se pomogne jednoj osobi koja ne vidi izlaza.
Ja ću joj samo poželjeti sreću, da nam se što prije vrati, onakva kakva je oduvijek bila :love: :heart:
Ja mislim da bi osoba koja pruža psihopodršku ipak trebala razumjet neke specifičnosti ove priče. Ne mora nužno bit na igli, ne moć' imat dijete i sl., ali, onako, o narkomaniji, alkoholizmu, gubicima drugih vrsta se ipak relativno zna i u općoj populaciji, a o mukama ovog problema toliko i ne. Jako je teško balansirat i davat potporu paru i skužit u kojoj su fazi - jel' im treba potpora za nastavak MPO-a, za odustanak. Jako treba pazit što izgovarat i one rečenice "vama možda nije suđeno" i sl. izbjegavat, po meni. Treba makar malo znati kako stvari oko tih postupaka idu. Jednako kao što ima i ginekologa koji se kuže i ne kuže u ovu priču nakon svoje opće gino specijalizacije, i bolje će razumjet onaj koji se kuži i psihoaspekte svega. Sigurno i među stručnjacima psiho profila ipak ima razlika. Pa, kao što se i za neplodnost trudimo naći one koji su relevantni, tako i za ovo drugo bi trebalo naći nekog takvog.
Slažem se ina33. Ali u principu oni psihologiju znaju, znaju razlikovati osjetljive stvari od onih koje nisu.
Po meni bi u psihijatra ili psihologa trebala ići oba partnera, jer to nije problem samo jednog, već njih oboje. Ono što jednom pomaže i ovaj drugi bi trebao znati i mislim da je tu važna grupna terapija.
Ovo zbilja stoji, teško je to skužiti. Ali, ja bih ipak ukazakla povjerenje stručnoj osobi, vjerujem da je baš ta "stručnost" presudna. Tj. ukoliko npr. psihijatar dobije MPO pacijenta vjerovatno će se potruditi da uđe u bit problema. U svakoj struci postoje kvalitetni i nekvalitetni djelatnici, pa tako, vjerujem, i u psihoterapiji.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Priznajem, ja bih uvijek izabrala psihijatra koji npr. ima osobno iskustvo u neplodnosti ili barem u liječenju neplodnosti za razliku od nekog drugog, ali ni to ne može biti sigurna garancija da će baš taj bolje obaviti svoj posao.
Jednom davno sam upoznala jednoga koji je tvrdio suprotno. :mrgreen:Citiraj:
Metvica prvotno napisa
Ovdje sam mislila u liječenju oboljele psihe - kao posljedica neplodnosti.Citiraj:
Priznajem, ja bih uvijek izabrala psihijatra koji npr. ima osobno iskustvo u neplodnosti ili barem u liječenju neplodnosti za razliku od nekog drugog
Draga aenea,
slušaj sebe. Ukoliko misliš da ti treba pomoć, bilo kakve vrste, potraži je. Osobno, nikome ne bi savjetovala babe vračare, bijele fratre, travare,....i ine žderatore ljudskim patnjama,....potraži pomoć onoga ko je strućan da ti pomogne, a ne onog ko ti obećava i brda i doline, a sve pod Isusovim raspelom. Kloni se tih luđaka. Papilova.
A...čitam te....5 izgubljenih trudnoća, oba izvađena jajovoda.... Biti ću iskrena,...možda malo kruta, ali iz čiste ljubavi ti ovo govorim....Da odustaneš? Neke bitke, ratove ipak ne možemo dobiti. I to moramo prihvatiti ili se dovesti do ludila i upropastiti ono što uistinu imamo u životu. Nemoj odgađati život koji imaš zbog onog kojeg, ili kakvog želiš, a možda, ili vjerojatno, ga nikada nećeš ni imati. Živi život u kojem jesi najbolje što znaš, radi sebe i radi ljudi kojima si ti ušla u život.
Proći će ti cijeli život u ginekološkoj čekaoni, ginekološkom stolu, ginekološkom portalu,....
Možda sam malo bila okrutna....bez nekih vibri, ali....ne volim kad ne'ko odgađa svoj stvarni život i ne živi ga, jer pati za nečim boljim, što uistinu mu nitko i ne garantira da će biti bolji život.
Načelno, potreban je veći napor raditi s klijentom s kojim imaš dodirih točaka glede nekog problema. Potreban je puno veći napor/trud, a i vlastiti rad na sebi u takvoj situaciji da se na najmanju moguću mjeru svede eventualno projiciranje s terapeuta na klijenta. Osobno, kada bi u klijentu prepoznala neki vlastiti "issue" radije bi ga poslala kod kolege za kojeg bi ocijenila da ima neki odmak.
Citiraj:
fritulica1 prvotno napisa
Uh, nemam iskustvo s nijednim psihijatrom, a kamoli da bih mogla raditi distinkciju između onih koji su npr. na svojoj koži iskusili moj problem i onih koji nisu, tako da ne mogu govoriti iz 1. ruke pa prihvaćam ovo tvoje objašnjenje i sasvim logično mi zvuči.Citiraj:
Vila prvotno napisa
Iako mi ima logike i ovo što je ina33 spomenula, pa ako ne iz osobnog iskustva, onda bi psihijatar možda teoretski morao biti jako dobro upoznat sa svime što MPO nosi sa sobom:
Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A ja bih savjetovala aenei: živi život u kojem jesi najbolje što znaš ali nemoj odustati od svog sna. Život nam prolazi i u tramvajima, uredima, stanovima, pa zašto ne bi i u ginekološkim ambulantama. Mislim da je bitno stanje duha, pa ovisno o tome i najljepše mjesto može izgledati najružnije i obratno.Citiraj:
Anđela77 prvotno napisa
aenea, mislim da si stvarno prošla težak putm i želim ti dati moju podršku u namjeri da potražiš pomoć. Ja sam prije godinu dana krenula na reiki kod jedne divne gospođe koja mi je pomogla da shvatim zašto mi se neke stvari događaju i da radom na sebi, koji nije lagan, pokušam to promijeniti. Sada na neke situacije gledam drugačije i puno mi je lakše. Koristila sam i homeopatiju.
Ako vjeruješ u alternativu (moram napomenuti da ova moja gospođa nije baba vračara i ništa slično) možda da pokušaš. Pogled u sebe i rad na sebe daje nam odgovore na mnoga pitanja.
draga aenea zaista teško i bolno iskustvo i smatram da ako sama ne možeš da posložiš svoje rasute komadiće obavezno potraži stručnu pomoć. vjeruj mi pomaže ! i nemoj odustati od svoga sna, moraš biti jaka i uporna i rezultat će doći evo ti jednog istinskog primjera upornosti koja se isplatila,ženskica je u bitku sa neplodnošću krenula u 27-oj godini, nakon niz neuspjeha rodila je zdravu kćerkicu u 44-oj godini. Po struci je stomatolog.
Želim ti brz oporavak i glavu gore! :heart:
aenea
saljem ti veliki virtualni :love:
Imam 3. rana gubitka iza sebe a i "bioloski sat" i neka medicinska stanja mi bas ne idu u prilog. Da sam i u jednom momentu osjetila da se negdje psiholoski zapetljavam obavezno bih zatrazila strucnu pomoc.
Meni za sada za jednu redovnu i dobru mentalnu higijenu puno pomazu joga i fizicko kretanje - duge setnje i planinarenje; to me uravnotezuje i puni pozitivnom energijom.