Mandy, žao mi je zbog tvoje frendice :( . Zbilja je život kratak i nepredvidiv, i treba ga naučiti živjeti u cijelosti...
Možda će zvučati šašavo, ali čak i u snu me progone brige i osjećaji. Noćas sam sanjala luuudi spust po zamrznutom vodopadu, na kraju kojeg me dočekao neki zgodan stariji gospodin, a zvao se NADO (kao muška verzija Nade), i bio je topao i drag i veseo...i on me trebao povesti dalje,uputiti me... i ja sam u snu shvatila da i dalje postoji nada i bila sretna... :P .
Kak ono veli ona poslovica 'nada umire posljednja'? Inače sam po prirodi prilični optimist i ne dam se sam tak baciti na koljena. Naravno, ovakve prilike u kojima posrnem i padnem (psihički klonem), događaju se. Ali znam da se uporno dižem i ne dam se... Za mene to je moj neuspjeh (naravno, kao i njegov), ali nije beskorisan, nešto ću iz njega sigurno naučiti.
Elin, dobro veliš, ta se nada pretvara u nadu za bolje sutra za našu dječicu i nas.
Jutros sam bila sva tjeskobna, a sad sam sva slobodna :))... Ta izmjena osjećaja me totalno zbunjuje... malo jedno, pa za par sati drugo... nepredvidiva sam sama sebi...