Printable View
ja sam po tom pitanju uvijek bila jako opustena, i cesto smo i muz i ja poceli koristiti neke njihove termine, umjesto da njih ispravljamo.Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
unatoc tome, na kraju su uvijek usvojili ispravne oblike.
Jednostavno, mislim da je njihova sposobnost ucenja jos uvijek ogromna, da upijaju kao spuzvice, i da nekoliko mjeseci pogresnog izgovaranja neke rijeci nece nista znaciti.
A ja sam pak u uverenju da za to vreme mogu naučiti čitavu pregršt novih reči umesto da svoje vijuge troše na ispravljanje pogrešno naučenih :/
Ali dobro, ovo sam ja :mrgreen:
hm, vidis...Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
ja nisam strucna u tome, i ne znam kako to stvarno ide, ali ja taj proces ucenja zamisljam drukcije.
jedno je svladavanje pojmova, a drugo je tehnika izgovora. Ovo prvo mi se uvijek cinilo vaznije (i oko toga mi se nije bilo tesko potruditi), a ovo drugo kao nesto sto ce se ionako dogoditi, i bez mojeg velikog truda.
Kako kod koje djece :/Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Kod nas je bilo upravo obrnuto - pojmove je svladavao natprosječno brzo i ima vrlo bogat rječnik, ali tehnika izgovora ga još uvijek muči...
Tepam jedino to da kazem idemo papati. Sve ostalo pravilno izgovaram. Cak ni ne dozvoljam da mu se kaze da je auto brr-brr ili konj điha điha. Konj je konj a auto je auto i auto ide brr-brr.
Svi u obitelji to pustuju i, iako malac bas ne prica puno, ipak ono sto i kaze, kaze pravilno.
Mislim da je potrebna umjerenost u svemu. Normalno je zatepati djetetu i to svako radi na svoj način.
Ako roditelj stalno razgovara sa ditetom u stilu: di ti bia, ta ta ladia onda ono jednostavno mora krivo naučiti.
Ali isto tako ne mislim da sa djetetom treba razgovarati ko da čitam dnevnik :mrgreen: .
Ja ponekad ubacim koju tepalicu ali uglavnom je ta nježnost mog razgovora sa njime u više tonu nego u iskrivljenim riječima.
A lagala bi kad bi rekla da me ne nervira to što baka malenoga konstantno zove dagi dagane a dida kad ga god vidi čini agugugu, agu, a gugugu.
Da je to ponekad onda ok ali njima je to tako prešlo u naviku :roll: a mene je sramota stalno nešto "pametovat".
trudim se ne tepati, ali ipak mi izleti tu i tamo :/
i idem si na živce onda, ali eto..krive Drine.
Nisam nikada tepala i nisam to ni drugima dozvoljavala. 8)
Mene muči nešto drugo. Davanje stvarima osobine živih bića. Da pojasnim. Neki dan sam čitala članak neke logopedice u novinama da djeca brže upijaju nove pojmove, ako se stvarima daju osobine živih bića. Npr. dijete se udari u stol, a mi trebamo reći: "zločesti stol! Evo ti stole jedan zločesti!"
Cijeli tekst govori o tome da ako želimo da dijete imenuje što više predmeta i pojava oko sebe, da pokušamo tim neživim objektima udahnuti "dušu", osobnost.
Primjerice, gladan ormar "guta" odjeću (njam, njam), osamljeni stolac "trči" tati stolcu (dok ga privlačimo bliže), puna žlica "moli" usta da jadnicu udome, čista ruka 2vrijeđa" prljavu kako je neuredna, a prljava je lovi, umaže, pa zajedno jure pod vodu, četkica za zube "prijeti" Gricu i Grecu (braći Karijes) kako će ih otjerati...itd.
Nisam tako sa djecom nikada razgovarala, jer mi je i to tepanje. Od malena razgovaramo "ko veliki" i imaju vrlo bogat riječnik (u svakom pogledu :mrgreen: )
Šta vi mislite o ovome?
Bundevica, meni je to :shock: čak ima jedan topik o tome za to udaranje stola i drugih stvari gdje su onda forumašice jasno izrazile zabrinutost za shvaćanje udarca, tj. prihvaćanja da je stvarno stol kriv, a ne da se dijete spotaknulo i udarilo.
I ja sam isto dosta često gledala tu metodu i možda je i primjenjivala čak dok nisam malo razmislila o gore rečenom, a još više me je jedan doživljaj uvjerio da je to IPAK ispravno...
Čuvala sam curicu prijateljice i igrale smo se. U igri je nosala puzzle za pod i slučajno me udarila, ali par puta...i stvarno slučajno, pa sam joj samo skrenula pažnju na to da me udara da se malo drugačije okrene, na što je ona meni odgovorila da me ne udara ona nego puzzla zločesta... Usput, bez većeg pridodavanja važnosti, sam joj objasnila da puzzla ipak sama ne skače, nego je ona držala puzzlu u ruci i slučajno me udarila (mislim, nije udarila, nego vrškom po licu i opasno oko očiju) na što se dijete iskreno začudilo.
E sada, da li je ovo izolirano ili ne ili da li je bila slučajno pod nekim drugim dojmom,pa se meni to tako učinilo ne znam, ali znam da kada se udari mala da roditelji kažnjavaju stol udarcima i riječima da je zločest...
Uglavnom, ne sviđa mi se...
Hm, ovo o čemu pišeš u svom postu ima dvije različite razine.Citiraj:
bundevica prvotno napisa
O jednoj razini, "zločestom stolu", već je bilo riječi na forumu (a kako znam - zato jer sam sama otvorila temu pod istim naslovom :mrgreen: evo je ovdje.)
A ovo davanje osobina živih bića stvarima ne mora se nužno shvatiti kao tepanje. Meni je npr. prva asocijacija na to - maštovitost. Dapače, što mi je dijete starije, radije ću posezati i za takvim načinom razgovora, da razbijemo monotoniju i da se skupa nasmijemo. Ima čak i jedna jako simpatična dječja knjiga na tu temu - zove se "Budalaste priče" ;) )
evo još jedna tema o zločestom stolu.
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ht=udara+glavi
ja sad govorim jadni stol, lupio u tvrdu glavu i onda dragamo stol. Tako da se odvrati pažnja i zaustavi plakanje.
Inače mi se to "oživljavanje" predmeta čini kao normalna pojava, djeca to ionako rade.
Ne tepam. Ponekad mi izleti, ali jako rijetko. Ali ton mi je "bebeci" i koristim puno deminutiva - kad pricam s Lukom.
Tako sam i s Viktorom.
E sad, sto se tice davanja osobina predmetima, bas me maloprije nazvao Viktor i rekao da serpa supe zeli sa mnom razgovarati, pa mi je ta serpa Viktorovim glasom lijepo rekla da zeli da je Viktor pojede, ali samo ako ce ga neko nahraniti :mrgreen:
Meni je to, naravno, genijalno. :love:
Nisam baš tepela kad su bile bebe, a sad obožavam neke njene riječi pa ih znam koristiti u razgovoru. Te neke riječi, svojstvene samo njoj, onako kako ih ona (krivo :mrgreen:) izgovara.
Ne znam jel to ok ili nije, ne mogu si pomoći :mrgreen: :roll:
slabo, ali znam prcati umanjenicama :roll:
ako mojoj velite princezo, ljepotico, rambo, genije...stagod...ona ce vrstati NISAM! JA SAM LEA!
na zalost, vec 2 mjeseca reakcja je ista i vristi NISAM! JA SAM TOM!!!! a mama je jerry. tata je morski pas.
eto ga.
:lol:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Sad sam se sjetila one Bridget iz serije Medij kada je nosila kacigu na glavi stalno i na spavanje, pa onda je to prošlo, ali je došla nova faza gumenih čizmi ... normalno je ... ;)
Ma meni je povremeno pričanje i tepanje sasvim ok, jer im se na taj način i prenosi neka vrsta još bliže povezanosti i ljubavi...
Personifikacija mi je ok. Djeca jako puno i čuju o tome, jer u bajkama drveća pričaju, stolovi hodaju, tepisi lete itd. Ali spomenuto "udari stol jer je zločest" mi nije baš radi već gore objašnjenih razloga.
što se tiše govora u trećem licu, sjetila sam se ovoga: meni pobjegne često to mama će i sl, nekad se ispravljam a nekad ne. Moja mama, koja je čuva, ima strogo pravilo da to ne radi, uvijek razgovara s njom na ti i ja. I što se dogodilo: mala sad za sebe kaže ti, tebi, a za druge, pogotovo moju mamu, kaže ja i meni. I to traje već dobra tri mjeseca. Što sada? Proći će, valjda :roll: . Hoću reći da ni provođenje pravila ne garantira da neće doći do grešaka u govornom razvoju.
Bez brige, to je normalna faza u razvoju govora, da djeca jedno vrijeme o sebi govore u drugom licu.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Meni je to bilo baš simpatično, ali ta faza nam je jako kratko trajala - brzo se prebacio na prvo lice.
sta stvar :)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
samo je prije koj mjesec dosao "hvala mi" jer m kazemo "hvala ti" i meni je to bas :heart:
Moja Annabel je pricala ko teletabisi jedno vrijeme :lol: :lol: Odmah smo ih ukinuli.
naravno, to i kažem. faze su normalne.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
također, ne tepamo...
ne zato što mislim da bi to promijenilo nešto u njegovu govoru već jednostavno zato što mi to ne dolazi prirodno, a i za čuti mi je jednostavno bedasto... :/
Ja pod tepanjem smatram ono izvrtanje riječi, u kojem se riječ krivo izgovara, i to ne radim ( i smeta mi kad drugi rade).
ali onomatopeja (vau, vau za pasa, brm brm za auto) je čak poželjna- sestra mi je logoped i bila sam s njom na jednom seminaru logopeda, gdje su rekli da na taj način djeca lakše komuniciraju i uče nove riječi.
po meni to bi bilo nešto kao ono komuniciranje znakovima (bila tu negdje tema)- dijete koristi onomatopeju dok ne nauči pravilno, jer ja uvijek kad pričam s L. na taj način kažem- gle vau vau- pas.
Ja ne tepam, ali koristim onomatopeju. I koristim riječi poput "papati, pajkiti", ali se trudim ne pretjerivati.
I svom sinu od milja kažem ljubica-bubica-zubica :mrgreen:
Jel problem ako mu se obraćam u trećem licu? Jer sam shvatila da to radim stalno. Npr. umjesto "Hoćeš papati?" pitam "Hoće (xy) papati?". Znam da djeca imaju fazu kad za sebe govore u trećem licu, samo se bojim da ja ne radim krivo ovime...
ja iskreno ne razumijem cijelu tu famu oko tepanja i ne tepanja, ne sada i ovdje na topicu, nego inače. zaista ne poznajem niti jednu odraslu osobu koja tepa, ili nije upoznata sa pravilnim izrazima.
ja svom djetetu tepam, ali na način da koristim deminutive. izvrtanje riječi mi nije prirodno. ok mi je kod drugih kojima je. mislim da je kod mene izraženiji ton koji koristim.
a glede prednosti i nedostataka, svako toliko se sjetim svog profesora koji je držao katedre iz svega vezanog uz rad sa obitelji, i koji je znao reći koliko je tepanje važno za emocionalni razvoj djeteta. i kako je svoje (danas odrasle) cure stalno mazio i cmakao, i neprestano im tepao, a pita se da li je to radio dovoljno. uz komentar kako je svjestan što kolege logopedi misle o tome, ali da iz njegove perspektive emocionalni razvoj i sigurnost koja iz toga proizlazi ima prevagu nad tim kako dijete govori. ovo drugo se lakše ispravi.
slažem se da je maženje i cmakanje itekako važno za emocionalni razvoj ali tepanje??? ne bih se baš složila...Citiraj:
Lapis prvotno napisa
Mislim da dijete apsolutno ništa ne gubi ako mu se ne tepa
i da, maženja i cmakanja nije nikad dovoljno :love:
Misliš da se dijete bolje emocionalno razvije ako ga se pita "maju bebu boji buša?" nego "boli li te trbuščić?" :?
ma naravno da ne. na kraju krajeva, napisala sam da se ja sa svojim djetetom upravo tako i razgovaram, jer bih sama sebi blesavo zvučala kad bih se raspitivala o bojnoj bušici :mrgreen: . samo ne razumijem tu hajku na tepanje.Citiraj:
Mima prvotno napisa
mislim ni da ništa ne gubi ako mu se tepa. nije mi to nikakav big deal za koji vidim da mnogima je.Citiraj:
puntica prvotno napisa
vidis ja sam se na ljutila na loopedicu na goljaku klad je mojoj jednoipogodisnjoj L. rekla da pokaze u slikovnici brm brm. i moja L. je gledala u nju i u slikovnicu ko mulac. a onda sam ja uletila rekla "l. ajde pokazi auto" i L. je pokazala auto.Citiraj:
Mima prvotno napisa
znaci nije problem u roditeljima vec i u strucnom osoblju kojima je to normalno.
i nije im bilo normalno kad je L. na "jel te buba" pocela skakati i trazt di je buba jer ju nitko nije pitao da li ju boli.
:oops: sorite na greskama
Meni konkretno je to big deal zato što moja curka zaostaje u govornom razvoju i kad joj se sveki obraća s "a di je moja maja cujica? jeci mi dobo? ta ci papaja danac u vuticu? jeci ce epo igaja s decom u vuticu?" i sl., ona to ponavlja na taj način.Citiraj:
Lapis prvotno napisa
A općenito mi je big deal zato što mi to nije prirodan govor i ne vidim potrebu da se s djetetom od 3-4-5 godina razgovara na spomenuti način.
Za mene je tu i doza omalovažavanja djeteta na način da ako se s njim razgovara "normalno" dijete to neće razumjeti.
Mišek, ribica, ljubavi, srećo, ..., mi ne ulazi u katoriju tepanja.
nikad, nikad nisam pricala kao ona (osim papa i papati kad je bila mala).
kad ona kaze idemo na konanan, ja joj ne velm, moze, idemo na konanan vec moze idemo na tobogan.
nisam ju direktno ispravljala.
a skuzla sam da ona sve rijeci koje zgovara misli da izgovara pravlno i kad bi ja s njom prcala kako ona samnom prica, ne bi me nsta razumjela.
npr. mom starom je konanan bio fora pa ju je zezao da du na konanan a ona bi sizla i govorila "ne! konanan!!" misleci kako on krivo a ona pravlno izgovara.
stoga ako doma ne pricamo "bovi me gavica" onda ni sa njom necu tako pricati vec "boli me glavca".
ja ne vidim da se sa djecom od rodjenja govori na gore spomenuti nacin, kako pise otocanka :) jer uce od rodjenja, zar ne?
Nisam mu nikada tepala, ali mu znam reći "maco", pa tako "molim maco", "hoću maco"...
Jednom ja njemu odgovaram sa "molim?", a on će: "mojim maco!" :lol:
Inače u razgovoru sa djecom uvijek upotrebljavam najnormalnije riječi, dapače i one "komplicirane" i uvijek mi je simpatično kako oni počnu te iste teške riječi upotrebljavati kad se najmanje nadam:
"Nika nemoj me majtjetijati! Vidi Mama opet me pjovocija!" :evil:
:lol:
Trudim se ne to raditi, ali klizne mi često.
obzirom da ti s njom ne razgovaraš na taj način ne mislim kako nema priliku čuti pravilno izražavanje, i da je njen sadašnji govor uklesan u kamen. niti mislim da to ostavlja neke trajne posljedice. i ni dalje ne poznajem niti jednu odraslu osobu, dapače nekog školarca koji u svakodnevnom govoru tepa.Citiraj:
otocanka prvotno napisa
ja to ne doživljavam omalovažavanjem, niti mislim da oni koji tepaju to rade sa namjerom omalovažavanja. dapače.Citiraj:
otocanka prvotno napisa
a ribica je meni tepanje. svoje prijateljice "normalno" ne nazivam ribicama. to je rezervirano za moje dijete, praćeno više ili manje "tepajućim" tonom.
a sve više mi se čini da (na topicu) nemamo ujednačenu ideju o tome što je tepanje.
I ja sam od onih koji su se UVJERILI da nije dobro tepati djeci... pogotovo ako dijete ima bilo kakve smetnje sluha i govora.
Dakako, to NE znači da se djetetu ne treba obraćati nježnim riječima i sl. - to nije isto, iako se često izjednačava.
Djeca u ranoj dobi upijaju sve, pa i naš govor. Ako im tepamo, velika je vjerojatnost da će i oni tepati. Vidjela sam u čekaonici logopeda takve primjere... to je kasnije teško ispraviti.
Da, slažem se.Citiraj:
Lapis prvotno napisa
Trebala bi vidjeti koliko dana ispravljamo "krive Drine" nakon što tri sata provede sa sveki. :(Citiraj:
Lapis prvotno napisa
žao mi je. vjerujem da žena to ne radi u lošoj namjeri.Citiraj:
otocanka prvotno napisa
glede vježbanja znam koja je to muka i tlaka i tebi i djetetu, ja imam vježbača, i svaki dan vježbamo između sat i dva (koliko bi trebali). i znam koje je to natezanje, muka, tlaka, opiranje, suze i deračina. nije mi namjera bila omalovažavanje ljudi koji imaju svakodnevnih problema sa ispravljanjem govora svoje djece, jer sama znam kako izgleda vježbanje i koliko puta mi je došlo da dignem ruke od svega i pobjegnem iz svog života.
ali i dalje mislim da je to faza koju neka djeca prođu brže, a neka sporije. meni je jutros dijete došlo da joj dam mekeca (mljekeca). došlo mi je da se zagrcnem od smjeha (zbog ovog topica) jer to sasvim sigurno nije čula od nas doma. pa sam ju pitala što želi i dobila odgovor prijekornim glasom: pa meko mama! (ima 2g i 3mj i tek je nedavno počela pričati). ne pada mi napamet živcirati se još i oko tepanja, moram čuvati ovo malo živaca što mi je ostalo. :mrgreen:
Ovo potpisujem. Moja prijateljica psihologinja također objašnjava da tepanjem maloj djeci, izvrtanjem riječi, zapravo učiš dijete govoriti dva jezika, od kojih mu jedan ničemu ne koristi. Na primjer, malo dijete ne zna da riječi "lopta" i "jopta" imaju isto značenje - njemu su to dvije riječi. Ja svom dijetetu nikada ne tepam na taj način, i kao što je ovdje spomenuto, umjesto iskrivljene riječi naučiti ću ga neku drugu.Citiraj:
clumsy mom prvotno napisa
Tako je i nama logopedica rekla - da dijete dva puta mora učiti istu riječ ako nauči tepanje.
@leonisa - ali logopedi potiču onomatopeje i oponašanje auta, životinja i sl. Pojma nemam zašto, ali se sjećam da nam je u prvom nalazu navedeno da dijete zna oponašati auto, a i sad kad smo imali pokušaj vježbanja preporuka nam je bila da što više imitira auto, životinje itd. Možda logopedica nije htjela reći brrm-brrm za auto nego vidjeti da li ti dijete povezuje to glasanje sa autom ??
Mima, mislim da cak i ne jer je ona bila jako mala (tek godinu i pol) zapravo ne znam zasto smo tako rano uopce i bili na obradi, ali kad sam pitala sta treba s njom "raditi" rekla je jedino da ja govorim stvari a ona ih u slikovnici pokazuje.
zahvaljujuci onomatopeji krava je i dan danas u 90% slucajeva mu a patka u 99% kaka dok je ovca uvijek beee :roll: