dijete me iscicava...

trebam bilo kakav savjet ili podršku... moja malena ima 13ipo imjeseci i još uvijek je dojim. do unazad kojih 2-3 mjeseca, dojenje nam je uz neke male iznimke, uglavnom bilo zadovoljstvo. ali ja stvarno više ne mogu. dojenje se pretvorili u cjelodnevni i cjelonoćni maraton, bilo da smo vanka, da se presvlačim, da kuham, da piškim (da prostite) ona me stalno vuče za nogavicu i hoće sikiti. sve bi to još nekako prošlo da ona nema naviku rukicom navlačit moje bradavice, gnječit ih noktima i nedajbože da ih slučajno pokušam prekrit, pa ona je u stanju vrištat dok ih ne vratim nazad. iscrpljena sam, mršava, anemična i već u fazi kad mi je dojenje postalo jaaaaako teško. više ne uživam, stalno sam nervozna, širim nervozu i na muža i na nju, i mislim da me više ništa ne može nagovorit da ne prestanem dojit. uvjerite me da grješim, jer sam stvarno na izmaku snaga...

:love:

Citiraj:

---

mallena prvotno napisa

naviku rukicom navlačit moje bradavice, gnječit ih noktima i nedajbože da ih slučajno pokušam prekrit, pa ona je u stanju vrištat dok ih ne vratim nazad.

---

ovo mora prestati, pa i pod cijenu vrištanja i histeriziranja.
tebe to boli, smeta ti, ugrožava te... ti to NE ŽELIŠ!
makni joj ruku i po tisuću puta dok ne nauči da se to ne smije raditi.
i u toj svojoj odluci budi dosljedna, nemoj je zbunjivati.
jer, ako jednom kažeš "Ne, to me boli", neka shvati da te uvijek boli, a ne da danas ne smije, sutra smije...

mallena,

moja djevojcica ima 22mjeseca. doji puno previse puta i danju i nocu... negdje od par mjeseci starosti zeli mi, dok doji - "zavrtati" drugu bradavicu... mene to smeta i boli i ja joj ne dam da to radi. u pocetku je plakala, pustala cicu, ljutila se, vristala i izvijala se, mlatila me...

evo, nakon vise od godine i po dana - ona i dalje, svaki svakcijati put sto doji - zavlaci ruku u moj grudnjak, trazi drugu bradavicu i hoce je zavrtati :roll: :roll:

a ja i dalje ne dam, vadim ruku van, pokrivam cicu i govorim joj: ne, to me boli i smeta. ne mozes dirati cicu.

ljuti se, sad vec i promrmlja nesto s cicom u ustima, pokusa, naravno, ponovno (i ponovno i ponovno), al je vec davno to naucila prihvatiti bez vecih drama...

al uporne smo i ona i ja :mrgreen: (ona u zavlacenju, ja u izvlacenju ;))

Ja svom M.dam da zavrče cicu :lol: ali ga opomenem ak me zaboli.ponekad mu nedam ak me posebno smeta i isto se dosta ljuti :lol: ...sad ima 22 mj,ali s 13mj nije znao "frkat"cicu s osječajima nego je bio grub.stalno opominjanje na lijep način,uz objašnjenj da to mamu jako boli itd.i uspjeli smo na kraju.sad je jako nježan prema svojim cicama(osim ak se zanese,1. rečenica)...ako kod litale,naučit če prihvatit kaj smije a kaj ne.

ps,ja sam se navikla pa gotovo ni ne osjetim ak mi je zavrče,ovisi puno puta i o mom raspoloženju..

:love: i sretno

Eeee, mi smo nasu "ranicu" na jednoj siki capkali celih godinu dana. :)

Od frkanja bradavice gore mi je bilo samo čeprkanje po pupku. Brrr!

Ja sam isto bila dosljedna u onome da se to ne smije jer mamu boli i s vremenom je prestao.

Moj I. je jedno od one djece koja su zbilja počela spavati po noći s prestankom dojenja (s 23 mjeseca), no ja tu ne krivim dojenje već to što se on jednostavno nije znao drugačije uspavati nego dojenjem. Tome sam puno i sama ja kumovala jer mi je kod buđenja prvo i najjednostavnije bilo ponuditi sisu.

I sama se osjećam iscrpljeno jer od veljače 2006. godine kada sam ostala trudna sa sinom moje tijelo bez dana pauze ima još nekoga "na trošku". Bila sam trudnica, pa dojilja, pa 4 mjeseca oboje, pa sada opet dojilja. :)
Taman kada je I. počeo spavati po noći ja zbog trudničkih tegoba nisam više mogla tako da slobodno mogu reći kako se već 3 godine nisam pošteno naspavala.
No, kada sve zbrojim i oduzmem ništa ne bih mijenjala, opet bih sve ponovila. Ne mislim da sam neka majka patnica jer sam sve radila kako mi je srce govorilo i kada se osvrnem na sve skupa, srce mi je ispunjeno i savjest čista, a mislim da je to najbitnije, da si pomirena sa svojom odlukom kakva god ona bila, tj. ako odlučiš da zbog iscrpljenosti prestaneš dojiti da nećeš za time više zažaliti.

moje mišljenje je da ti nikako ne može biti loše zabog dojenja. problem je negdje drugdje...posjeti dr. lječnika.. posavjetj se s dobrim pedijatrom.. osim za djecu imaju i izvrsne savijete i za mame..ako znaš nekog dobrog..sretno

Eto opet mene....

Cini se da je ona moja slabost dobra 2 tjedna i rusenje bilo ipak uzrokovano ovulacijom ili necim...jer sam prekjucer i dobila mengu
Nisam se joj nadala jer sam mislila da dojilje ne dobiju do godine dana :?

Sada sam malo bolje. Dr. mi je rekla da pokusam smanjiti dojenje na nocno, a tako nekako i je jer je S. cijeli dan na cuvanju kada ja radim, pa se sada vec navikla da i kada sam doma da ne cica toliko.

Rekla sam sama sebi da cu stisnuti ruku svakoj zeni koja doji, jer oni koji kazu da je lakse nego bocica ocito ne znaju, jer moja sogorica "uvali bocicu" i mirna je, a moja frendica ju zna onako i "podboltati sa jastukom" dok skace za onim drugim djetetom i sve stigne.
(to mi se svede na to da mi netko kaze da hoce carski rez jer on ne boli - ista glupost)

Citiraj:

---

dijete me iscicava...

---

ja se ovako osjecam uglavnom kad spavamo zajedno bebac i ja. on sada ima 6 mj i iskljucivo je dojena beba. od rodjenja uvijek navecer zaspi sisuci, nakon cega ga ja prebacim u krevetic i tako spava, vec odavno, najmanje 10 sati (ja sam sretnica - znam :-)).
sta se tice zajednickog spavanja- nisam to forsirala, ali sam bila spremna na tu opciju ukoliko bi tako bebac bio zadovoljniji/smireniji.. medjutim, nije bilo potrebe, jer on je mirno spavao i ovako i onako (probudio se valjda jednom ili dvaput u zadnjih 5 mjeseci, zbog grmljavine..)

ALI, zadnje vrijeme mi se stalno desava da zaspim navecer na kaucu prije njega dok ga dojim (jer taj zadnji,vecernji podoj traje min sat vremena) i probudim se u 2-3 h ujutro. u tom vremenu dok spavamo zajedno, ili drzi cicu stalno u ustima (sise i spava), ili je zgrabi cim se ja pomaknem s namjerom da se prebacim u krevet. i primjetila sam da to cicanje svaki sat-dva po noci nije ni od gladi ni od zedji, nego cisto nacicavanje nakon kojeg se ja ujutro probudim sa stomakom zaljepljenim za ledja od gladi, iscrpljena.. itd. trebala bi doslovno i ja jesti 2 puta po noci da bi to izdrzala.

uglavnom moj savjet/zakljucak (iz mog iskustva) onim mamama koje zele nastaviti dojiti ali se osjecaju jako iscrpljeno, je da probaju dijete po noci staviti u krevetac da spavaju sami. osim sto bi se bolje naspavala jer joj nitko ne bi prekidao san, osjecala bi se malo bolje jer ju nitko ne bi cicao po noci :) (znam da to ne pali kod svakog djeteta, al zasto ne probati). kod nas tako dobro funkcionira, a ja po danu imam vise energije za igranje, pjevanje, setanje.. :-)

takodjer potpisujem sve savjete o zdravoj prehrani, rekreaciji, odmaranju, rjesavanju osobnih dilema s ciljem poboljsanja psihickog i fizickog zdravlja... itd.

Drago mi je da ti je bolje, možda to ima veze i s vremenom, ja u zadnje vrijeme imam neke periode slabosti i malaksalosti, (a još uvijek imam 10 kg viška :mrgreen: ).

Citiraj:

---

baby_eve prvotno napisa

Rekla sam sama sebi da cu stisnuti ruku svakoj zeni koja doji, jer oni koji kazu da je lakse nego bocica ocito ne znaju, jer moja sogorica "uvali bocicu" i mirna je,

---

Pa i ja uvalim sisu i mirna sam. 8) Ne doživljavam ni ja da je teško onima što "uvaljuju" bočicu, ali prije uvaljivanja moraš prokuhati vodu, pa je ohladiti, pa smućkati (sve to isto zahtijeva vremena), a prije svega formulu KUPITI. Za te novce što bi kupila formulu, kupiš sebi bolju i zdraviju hranu i dobiješ win-win situaciju :)

Citiraj:

---

a moja frendica ju zna onako i "podboltati sa jastukom" dok skace za onim drugim djetetom i sve stigne.

---

Nek se nitko ne naljuti ali ovo mi je najogavniji prizor za vidjeti, to mi je tako... ne znam... nehumano, nemajčinski... koliko god posla imala da baš nemaš kada ni pridržati djetetu bočicu :?

nadalje...
ne slazem se s onima koji kazu da dojenje ne iscrpljuje (da su mame iscrpljene uglavnom zbog nespavanja, brige, obaveza...).
nisu sve mame jednako zdrave, energicne,.. nit su sve bebe jednako zahtjevne po pitanju sisanja. neke mame imaju staz od 5-6 godina dojenja + tandemsko dojenje, i vjerojatno se super osjecaju, dok neke druge jedva uspjevaju zadovoljit potrebe jedne bebe.

moja poanta je da ne vrijede ista pravila za sve nas. preporuke su da se beba doji iskljucivo 6mj, a onda da se nastavi uz nadohranu sto duze (do 2 god i dulje). ali ljudi moji, to su preporuke, to nisu 10 bozjih zapovijedi. pa zasto mamu koja doji 9mj, koja se osjeca iscrpljeno, i vrti joj se u glavi, a misli da je to od dojenja, uvjeravati da to nije od dojenja i da bi trebala nastaviti?? a sta ako je od dojenja?

ja bi takvim zenama savjetovala da (nakon sto pokusaju poboljsati prehranu, vise se odmarati, spavati, rekreirati, itd) da poslusaju glas svog razuma, da poslusaju svoje osjecaje i instinkte i da odluku po pitanju dojenja (ne-dojenja) donesu prema svojoj savjesti, bez obzira kakve su preporuke trenutno popularne.

evo ja imam dvoje djece, prvo nisam uopće dojila, a drugo dojim još uvijek (ima dvije godine). i nakon prvog i nakon drugog poroda desila mi se ista stvar kao i tebi, dakle, imunitet koma, a kile jure dole. moj zaključak je da je to od nespavanja i novog napornog tempa na koji nismo navikle. nakon otpr. godinu dana stvari se polako počinju stabilizirati.