Sve šamara-kako to prekinuti

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

moja k. grize i udara glavom :roll:

---

Uf...i David je bio u skupini klinaca koji udaraju sa glavom (ali baš udaraju), i trajalo je jako dugo, sigurno godinu dana, glava mu je znala biti sva ljubičasta i puna podljeva i odjednom je prestao.

Sada zna svako toliko napraviti fintu da će udariti sa glavom ali se zaustavi milimetar od poda, valjda je skužio da boli :mrgreen:

Citiraj:

---

upornamama prvotno napisa

Pa ovako, najprije da kažem da me ne oduševljavaju sve Karpove tvrdnje, ali neke su mi stvari u njegovim knjigama ksasvim logične.
Dosta je nezahvalno sažeti cijelo poglavlje u par rečenica, ali evo: Karp je razvio teoriju prema kojoj dječji (nerazvijeni) mozak uspoređuje sa mozgom neandertalca, te tako i objašnjava ponašanje dvogodišnjaka.
Njihova je reakcija instinktivna, i bez zle namjere (tu navodi primjer Bam Bama iz Flinstonesa). U toj dobi se počinju boriti za svoje jesto u "čoporu".
Roditelji griješe kad pokušavaju djeci naširoko objašnjavati zbog čega takvo ponašanje nije u redu, a trebali bi razvijati "fast food" rečenice, dakle, ukratko ponoviti što je dijete reklo kako bi mu se dalo do znanja da ga čujemo, i tada, sa dvije-tri riječi objasniti da to ne može dobiti, i sve ponoviti nekoliko puta.

Pročitala sam knjigu dvaput i zaista ima jako puno korisnih stvari, sve i da to nije tako u sve djece, imam dokaz da kod nekih pali.
Ako je upalilo kod R. od moje prijateljice, onda je zbilja dobar savjet.

Uh, valjda se kuži što sam htjela reći.

---

evo i ja se moram priključiti grupi zlostavljanih mama...samo što moja Iva ne samo da lupa i šamara, nego i čupa i grize.
ruke su mi sve pune plavih šljiva od njenih ugriza. ima 8 zuba i abnormalno jak zagriz da ponekad mislim da bi mi otrgnula kožu.

kod nas ne prolazi ni NE, ni hlađenje, ni ništa.
ona jednostavno to sve doživljava kao igru. a ako ja slučajno zavrištim od boli kad me ugrize to joj je poziv na još jače ugrize....to je stvarno užasno.

iskreno, kao što je pliska rekla ponekad me strah vlastitog djeteta, a još me više strah što će raditi djeci u jaslicama.
ona nema određenu osobu koju će napadati, svi dođu na red ako se ona s njima želi "igrati".

ja sam već razmišljala da ju odvedem psihologu i rekla sam MM-u da ona naprosto nije baš normalna. :lol:

Citiraj:

---

upornamama prvotno napisa

Pa ovako, najprije da kažem da me ne oduševljavaju sve Karpove tvrdnje, ali neke su mi stvari u njegovim knjigama ksasvim logične.
Dosta je nezahvalno sažeti cijelo poglavlje u par rečenica, ali evo: Karp je razvio teoriju prema kojoj dječji (nerazvijeni) mozak uspoređuje sa mozgom neandertalca, te tako i objašnjava ponašanje dvogodišnjaka.
Njihova je reakcija instinktivna, i bez zle namjere (tu navodi primjer Bam Bama iz Flinstonesa). U toj dobi se počinju boriti za svoje jesto u "čoporu".
Roditelji griješe kad pokušavaju djeci naširoko objašnjavati zbog čega takvo ponašanje nije u redu, a trebali bi razvijati "fast food" rečenice, dakle, ukratko ponoviti što je dijete reklo kako bi mu se dalo do znanja da ga čujemo, i tada, sa dvije-tri riječi objasniti da to ne može dobiti, i sve ponoviti nekoliko puta.

Uh, valjda se kuži što sam htjela reći.

---

Ok, mislim da se djelomično slažem s njim :mrgreen:
Ovo s neandertalcima... ne znam, baš mi nije sjelo :/

Ali, ono što vjerujem- da dijete ne radi neke stvari da napakosti, već da se ne zna postaviti drugačije. Na nama je da to odobravamo/ne odobravamo i kako bi se reklo- postavimo granice.
I ja sam primjetila da kad glasno kažem njenu želju, da se smiri i prestane vikati jer zna da sam je čula.
E, onda ja kažem (kojiput) povijesno ne :mrgreen: ;) pa onda opet malo viče, ali ne dugo.

Ovo govorim o djetetu od 2.5 godine.

Hvala, upornamama :)

Ja sam znala biti sva izgrižena, prvo iz ljubavi, onda je skužio da mi pakosti. Moram priznat da sam ga koji put malo gricnula, sam da vidi i skuži da me to boli. Skužio je, rasplakao se jer mu je bilo žao, a ja se onda osjećala odvratno. I eto šta sam dobila!
Onda je bila faza šamaranja druge djece iz čistog mira.
Sad samo seku malo jače tapša po leđima i trbuhu (tak da se čuje u drugu sobu). Ali ovo zadnje nije svjesno i pakosno, nju obožava.

faza...ali nije baš ugodno :)

Više ne šamara, barem ne često :D Sada štipa i baca se na pod :/

Evo, vidiš - faza. :P

Krivi smajlić, htjela sam ovaj :mrgreen: .

Leila mene udari, neki put zaista jako i ja kazem 'au' i imam zaista bolni izraz na licu ... i onda ona pocne plakati i hvata me za lice i govori 'mama, mama', kao kad ja njoj govorim 'Leila pogledaj me', tako da pretpostavljam da sa tim udarcem zeli privuci paznju ... govorim joj da ne zelim da me udara i da me to boli, ali ona na ta moja objasnjavanja nakon sto me udarila place :? ... ono kao da place umjesto mene, ne kuzim.

Inace nikoga drugog ne udara, mi nju ne tucemo niti pec-pec po prstima, u parku zna dobiti udarac od prijateljica dok se 'bore' za istu igracku, ali ne vraca, obicno ostane onak zatecena ali onda jos grcevitije ne zeli popustiti, tako da sve zavrsi placem jedne od strana.

Ena stipa. Mene. Ponekad tete cuvalice. Tatu nikada :roll: Ja joj ostrim glasom kazem da me to boli i da nije prihvatljivo stipati druge ljude, sto redovno izazove prave provale ljutitog placa i pokucaja da me ponovo ustipne! Na kraju se smiri i kaze "draga mama", za utjehu. Sreca pa se ovo rijetko desava :/