Pa nije ta epiziotomija kraj svijeta..... :/
da mi je sestra na prvome porodu rekla da će mi ju sad napraviti, mislim da bi ju šutnula nogom, onako refleksno,
a ovako je on recnula a ja nisam ni znala tako dugo dok me nisu počeli šivati...
Printable View
Pa nije ta epiziotomija kraj svijeta..... :/
da mi je sestra na prvome porodu rekla da će mi ju sad napraviti, mislim da bi ju šutnula nogom, onako refleksno,
a ovako je on recnula a ja nisam ni znala tako dugo dok me nisu počeli šivati...
Dosta bolnica i liječnika nažalost ne reagira baš pozitivno kad im se donese plan poroda i neki se čak ismijavaju iz toga ili postanu strašno neljubazni :/
Ja sam potpisala ono da pristajem na intervencije, ali sam doktoru odmah napomenula da želim prirodan porod. I on je to prenio doktorici iz druge smjene, kojoj sam i sama to rekla i sve je teklo kako sam željela.
Ali nisu svi porodi isti i u tome je problem. Ali da se može zauzeti za sebe, može se. Ja sam odbila drip i prije nego su mi ga spomenuli, ali da moji trudovi nisu krenuli kako treba, ne znam da li bi imala izbora zbog straha za dijete, jer vodenjak mi je puknuo i voda dosta tekla, pa ne znam koliko dugo se može čekati s porodom...
Porod u vodi i porod na stolčiću ne rade epi, pa treba birati takve položaje gdje nema njihove intervencije i u kojem se najbolje osjećate ;)
Da, nije kraj svijeta. Ali nekako vidim tu epiziotomiju kao pomoć da žena ne pukne previše. A kad te razrežu pa ti rez skroz zahvati čak i čmar (sorry na izrazu, ne znam kako bih drugačije to nazvala), onda se pitaš je li bilo bolje da si puknula. Bilo bi bolje, 100% jer bi barem brže zaraslo prirodno puknuće nego njihovo rezbarenje.Citiraj:
daisy may prvotno napisa
pa epi se radi na stranu, većinom.... :/
ja probala i epi (ogromnuuu..) i pucanje od dva/tri šavića i mogu reć da mi je oporavak od pucanja bio bolniji i dulji....
ma, ja sam samo htjela reći da bi se ja jako bojala epiziotomije da sam bila upozorena i bila bih sva u grču, i nebih se mogla koncentrirati na porod......
a ovako straha nije bilo, nimalo....
I ja. A zaista nisam tip osobe koju se lako ignorira. Prvo nije mogao ući jer sam bila u predrađaoni (logično), pa jer su mi davali epi (razumljivo), a onda više nije bilo nijedne sestre u blizini.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ma ja nisam protiv epiziotomije ako je vidiš da treba pa je napraviš. Ali kod mene je slučaj bio da sam već pukla cijela kad su me još i zarezali. Pa mi stvarno nije bilo jasno zašto su me još i rezali kad sam već bila pukla. A da nisu nalijegali na trbuh i na silu izvadili dijete iz mene, vjerujem da ne bih ni pukla...ali to je već druga tema. I nije me strah ni epiziotomije ni pucanja (iako bih rado da je što manje šavova), ali me je strah tog dripa, nalijeganja na stomak i da ću doći prerano u bolnicu.Citiraj:
daisy may prvotno napisa
Stvar je u tome što se ta epi radi prečesto i većinom zbog njihovog požurivanja poroda. Možda bi se više i oni potrudili da ne puknemo kada bi mi kao pacijenti imali više prava.Citiraj:
daisy may prvotno napisa
Tu je jedna cura na foumu napisala kako je s tatom bila (zaboravila sam u kojoj državi) u inozemstvu i tamo su ih u bolnici pitali i objasnili svaku intervenciju.
Mom tati isto, u Španjolskoj, na poslu mu nešto palo na prst i zgnječilo mu jagodicu, a oni su ga brže bolje prevezli helikopterom i maksimalno se potrudili da tu jagodicu sačuvaju. Kad se vratio u HR doktor mu je tako nervozno skidao zavoj, kao u stilu što sad se on mora gnjaviti tu sa takvom sitnicom, da zašto mu jednostavno nisu odrezali taj dio prsta :shock:
Hoću reći, mi smo sad trudne pa pričamo o određenim stvarima kao što je epi, ali stvar je u tome da je naše zdravstvo u svemu takvo, od A do Ž i ako šutke budemo prihvaćali svaku takvu intervenciju bez da nam se objasni, opravda i ponudi alternativa uvijek će nam tako biti. A i našoj djeci.
mene užasno strah naših Bogova, pardon, Doktora :x
Pinguica, bez uvrede, ovo zaista kažem u najboljoj namjeri.
Mislimda imaš vrlo loš stav. Ti si u startu već uvjerena da će napraviti nešto protiv tvoje volje, raspituješ se o mogućoj tužbi i imaš generalno dosta negativno mišljenje.
Ideš u PR rodilište (ja isto). Platit ćeš za svoj porod. Za očekivati je da će ti posvetit više pažnje i mogućnosti izbora nego kod socijalnog doktora (ovo govorim na temelju usporebde usluge pregleda u Viliju i pregleda kod soc. gin.).
Ne znam jesi li bila već kod Podobnika ili nisi - moj plan je da im unaprijed jasno i izričito dam do znanja što želim (znači ne u stilu "sve ću vas tužiti" nego "ne želim to i to osim ako se radi o životno opasnoj situaciji").
Također, uvijek ima negativnih iskustava, tako i PR. Ipak na topicu o PR primjećujem da je veći dio cura koje su tamo osobno rodile zadovoljne - a meni je to ipak malo vjerodostojnije nego kad mi netko napiše "čula sam od frendovog brata ženine šogorice" ili kad pročitam u onim novinama za 3kn (ubijte me, ne mogu se sjetiti).
Izričito napominjem da se tu ne osvrćem na nikoga.
na kraju - Podobnik ima svoje rodilište i naplaćuje paprene cijene ženama za malo bolju uslugu i veću mogućnost izbora (ovako to ja vidim). I budimo realni, da nudi istu uslugu kao u bolnici (tj. da uopće ne poštuje želje pacijentica) zar ne misliš da bi već propao? Mislim, zašto bih dala njemu 20ak tis. KN da me izmaltretiraju kad mi to na SD naprave džabe?
Ponavljam, bez uvrede, samo mislim da će Ti biti puno lakše s malo pozitivnijim stavom.
kad dođem pred doktora, bilo socijalnog ili privatnog, ja sam manja od makovog zrna, nisam ovako nabrijana, inače plačem zbog svake sitnice i mislim da mi na porodu kažu krivu riječ da bih suze ronila, zato radije šutim i pravim se da im sve vjerujem (obično reagiram prije ili poslije, kod kuće, ne snađem se u pravom trenutku kao neki)
ali baš zbog toga želim da me sustav štiti, a ne da se ja moram boriti na licu mjesta za svoja osnovna prava
Činjenica je da nekad prije žene nisu bile dobro informirane i ono što su doktori rekli/napravili je bilo u redu i slušalo se bez pogovora. Ne znam da li je ijedan porod od prije 10-ak godina prošao bez epizotomije, dripa i svega ostalog? A sada je ipak sve više prirodnih poroda upravo zbog informiranosti žena koje polako mijenjaju kruta stajališta doktora da je to nužno potrebno "da olakša ženi porod" kako to oni formuliraju. I dalje naravno postoje ti doktori "starog kova" koji vjerojatno neće promijeniti svoje stajalište do svoje penzije ali da ide na bolje, ide.
Mislim da se svaka žena može koliko toliko izboriti za sebe, a tome doprinosi naravno i prisutnost muževa i doula, ali najbitnije je da su trudnice sada informirane o svemu i točno znaju što žele. Kad točno znaš većinu postupaka i što je potrebno a što ne, naravno da se tada i možeš zauzeti za sebe. Zato cure glavu gore, recite glasno što NE ŽELITE i sve će biti u redu. Možda je najbolje napomenuti u rađaoni da tražite da vas doktor/primalja prije svakog postupka pita da li je to u redu ili ne, da li pristajete na taj zahvat ili ne, naravno uz objašnjenje da li to nužno zbog vašeg zdravlja ili zdravlja bebe. Ako nije nužnu - uvijek možete glatko odbiti. Pa nismo mi tamo zbog doktora nego oni zbog nas i bebe, a i na kraju radi se o našem tijelu!
Neću ulaziti u debatu o drž. bolnicama i soc. ginekolozima jer bih tu imala puno toga napisati, ne lijepoga.
Po meni je poanta hodanja kod privatnika to što sama mogu odabrati doktora koji mi se sviđa, koji će me detaljno pogledati i posvetiti mi minimalno 30min pažnje, koji će saslušati što imam za reći i u kojeg imam povjerenja da će poštovati moje želje koje ću mu reći unaprijed.
S takvim stavom ja odlazim privatniku (i ne samo ginekologu već i pedijatru i ostalim specijalistima koje moj sin treba) - odabrala sam ga (u mom slučaju i provjerila jer ih dosta znam poslovno), razgovaram s njim, vjerujem mu. Nikakve tužbe, zabrane, negativni stavovi mi ne padaju na pamet.
A nadam se da će doći dan kad ću sve to po defaultu uspjeti dobiti i u drž. bolnici / ambulanti.
cure, nemojte sad da ova tema ode u kupus sa raspravom o drzavnim, privatnim rodilistima itd... vec imamo topike o tome.
ajmo se drzati teme i da vidimo kako mozemo pomoci forumasicama koje se boje poroda
da pokusamo shvatiti, i mi i one, njihove strahove, te da ih ubijedimo da casa, ipak, moze biti i polupuna, a ne poluprazna. ;)
btw, pinguica, nije istina da ti nemas nikakva prava. vec sam ti rekla da mozes pitati doktora koja je alternativa toj intervenciji koju predlaze. nemojte odmah o tuzbama razmisljati, to vas samo dodatno opterecuje. i to su, zaista, krajnja rjesenja.
neka rodilista nisu naviknuta na planove poroda, a neka jesu.
kod nas u HR, nazalost, jos je to sve uvijek lutrija - na koga ces naletjeti u smjeni, da li se sprdaju sa prirodnim porodom, da li su ubijedjenja da oni zenu poradjaju, a ne da zena sama radja tj. moze sama roditi itd...
puno toga ovisi o vama, kakve ste inace, kako reagirate na stres, bol, strah od nepoznatog, dosta ovisi i o lijecnicima...
i ja sam kontrolirala trudnocu u PR i tamo planirala roditi, ali nakon jednog komentara njihovog osoblja u sebi sam donijela odluku da cu roditi doma i tako sam i ucinila.
no, ja sam trecerotka i inace sam osoba koja cesto zna isukati kandze. :mrgreen:
opet rezimiram, pokusajte se zapitati sto je to cega se bojite kod poroda i pokusajte raditi na tome, na otklanjanju tog straha, na pozitivinim afirmacijama i slicno.
5% se bojim boliCitiraj:
momze prvotno napisa
95% se bojim doktora
i ja bih rodila doma, imam savršenu trudnoću i odlično zdravlje općenito, ali muž mi nikada ne bi dopustio, previše se boji, paničar je, tako da ne znam kako otkloniti taj strah.
Užasno se bojim, baš i zbog nekih komentara koje sam tamo čula kad sam bila na danima otvorenih vrata. Odma s vrata su mi ponudili drip, epiduralnu itd. A na moje pitanje da li će me unaprijed obavijestiti o intervencijama vješto su izbjegli odgovor "pa nećemo vam napraviti carski rez pa vam onda reći da smo ga napravili", ja sam se nasmijala a u glavi se mislim "carski rez nije intervencija već operativni zahvat, a ti valjda misliš da sam ja budala".
Mene je sad drugi put strah da ne bude gore od prvog. No, ipak većina kaže da je prvi put najteže, tako da će valjda drugi put biti još bolje.
Jedino čega me strah je epiziotomija opet. Ovaj put planiram uši probiti doktorima da se potrude da se to ne desi.
Jer htjela bih još koji put biti trudna, pa neće valjda to svaki put raditi?
Ma budi sretna icy da su ti muža uopće pustili, mog nisu pustili da uđe uopće. Rekao doktor djeluje mi nježan za to.
Ali to je rekao i za mene, pa sad rodila bez problema. :mrgreen:
Ma Yuna, to mu je TM tutnuo "za kafu" da to kaže :mrgreen:Citiraj:
Yuna prvotno napisa
Realno je očekivati da će te (malo ;) ) boliti. No zaboravit ćeš. To te ne treba jako brinuti.Citiraj:
5% se bojim boli
95% se bojim doktora
A svoj strah od doktora na neki način "preventiraš" time što ideš privatno - tj. odabrat' ćeš doktora koji ti se sviđa i (u puno većoj mjeri nego u bolnici) ćeš utjecati na sam tok i način poroda.
no uglavnom mene je i dalje strah sto mi se vise blizi termin.
Kako znati da se bas nece potrefiti neki los splet okolnosti (znam da je to glupo razmisljanje ta moze sad nas nedajboze strefiti potres i sl) ali procitavsi zadnju pricu sa poroda od katarine...kako mozes uopce imati povjerenja u doktore?!
Ja sam prihvatila porod kao nešto što moram obaviti i pripremila sam se da to može trajati do maximalno 24 sata. Ako su druge žene preživjele, preživjet ću i ja, znala sam što želim a što ne želim i toga sam se držala u rodilištu. Nema tu neke velike mudrosti, sve žene imaju u sebi taj nagon za održanjem vrste ili što već i to nam zapravo daje snage da izdržimo i trudnoću i porod. Nije ta bol tako strašna da ju se ne može izdržati, naravno ako si opušten i ako odbaciš strah tamo u rađaoni, onda sve ide kako treba. Ajde curke, sve bude ok, a pozitivne afirmacije čine čuda ;)
Ja se nisam bojala poroda sve dok nisam zavrsila u radjaoni,tad me panika ulovila,ali prezivjela sam a i ti ces,vjeruj mi.Kad se nadjes u toj situaciji ona pocne tec sama od sebe.Samo si nemoj dozvolit da te panika nadvlada i da ne slusas sta ti govore.Grozno je biti u radjaoni i slusat trudnicu koja nikog ne slusa i stvarat paniku oko sebe i ugrozavat i svoj i djetetov zivot...
vec kad smo kod toga, mene zanima da li je uputno uzeti neku tableticu za smirenje kad znas da je krenulo i da moras roditi. Naime mene je i dalje panicno strah...i koliko god se smirivala i ubjedjivala, zaista me kriza ulovi..
Jedina tableta za koju znam da je za smirenje i da smije u trudnoći je Normabel. Ali nisam sigurna kako bi mogla djelovati dok je žena u trudovima.
Možda da pitaš svog ginića?
Mene panika sve više hvata što sam bliže porodu. Trudnim se ne misliti na porod, ali često se zateknem u toj brizi :(
panika te hvata kad razmisljas o necemu sto se tek treba dogoditi. npr. ispit na faxu. i panicaris 100 godina, a kad pocne, onda ti je normalno. tako je i sa porodom. i ja sam brinula prije drugog poroda sta cu i kako, ali kad je poceo, mozak mi se skroz ispraznio i rodila sam brzo i lako :)
to je tako uredjeno, nema na sta da mislis kad porod pocne, samo pustis da te voda nosi :mrgreen:
Ah, ah, BP! :) Ti mene uvjeravaš kako će sve biti super, a kad ono ovdje pročitam da i tebe panika hvata! E sad mi je lakše jer znam da nisam jedina! Ha ha! :lol:
Mene nije strah boli, već toga da me počnu uvjeravati kako činim nešto loše sebi ili bebi ako odbijam neku intervenciju (drip, epiziotomiju i sl.) i ja im jednostavno ne budem mogla proturječiti. Vjerujem ja sebi i sposobnostima svog tijela, ali meni će to biti prvi put, pa im nikako neću moći tvrditi da znam bolje od njih.
Bila sam u rodilištu na dva pregleda - uključivala su duuuugo čekanje i brzinski pregled. Bilo je očito da svi znaju što rade pa se nisam bunila. Svejedno, meni su rekli da "previše pitam". Pa što su očekivali??? Prva mi je trudnoća i naravno da me sve zanima!!! Što rade druge žene - dođu i šute??? Zaista se nadam da ne. Bez obzira na to uspostavila sam i s doktorima i sa sestrama sasvim ok odnos - sve je bilo vrlo pozitivno i ugodno iskustvo.
Ipak, pregled je jedno, a porod nešto sasvim drugo. Ja se bojim da ću se od sasvim smirene i sabrane osobe zbog boli i nedostatka iskustva u takvim situacijama pretvoriti u preplašenu vjevericu. :/ MM će biti sa mnom, ali niti on nema iskustva s rađanjem pa čisto sumnjam da će biti manje isprepadan od mene. :)
Joj, usta ti se pozlatila! :love:Citiraj:
mikka prvotno napisa
Ne znam je li svima tako, ali ja se prvog poroda uopće nisam bojala (valjda nisam znala što me čeka), a o drugom ne smijem ni pomisliti (valjda jer se bojim da ne dočekam isto što i na prvom porodu) :(
Ma borim se ja sama sa sobom i stvarno se trudim razmišljati što više pozitivno (u stilu- sad sam iskusnija, upornija, starija,...pa će biti drugačije :mrgreen: ), ali jednostavno je strah nekad jači od mene.
ovako je bilo i kod mene. jedina razlika je sto se ja nisam bojala sto cu "dobiti" na porodu jer sam znala da cu ostati doma i da mi ovaj put nitko nece unistiti dozivljaj :mrgreen:Citiraj:
Ninči prvotno napisa
Nightrain, :mrgreen:
ma ja vjerujem da ce sve biti ok, ali mene sad vise psiha muci nego nesto konkretno (a ima i konkretnog, npr intolerancija glukoze, razne bakterije...)
htjedoh reci da sam na prvi porod isla bas optimisticno i nadobudno...a sad..-
:roll:
evo, tjesi me sljedece sto kad sam bila u petak na ctg, jedan doktor koji je tad bio dezuran, mislila sam da je grozan...medjutim, ja sam sve pitala nesto sto me zanima i on mi je tako strpljivo i lijepo objasnio da mi je odmah lakse..
Ja se sve nadam da ću u zadnji tren stići u bolnicu (ili roditi u autu :mrgreen: ). Ali znam da neću izdržati bez da odem na pregled, pa me strah da me onda ne puste opet van.Citiraj:
mikka prvotno napisa
A vidjet ćemo...sve se nadam da će mi se ostvariti želje :)
Mene čak i nije toliko strah boli i svega toga nepoznatoga što je stvarno prirodno i mora se desiti.... Strah me onih sati i dana nakon poroda kad ćeme sve boliti od šivanja, dojenja itd. a sestra mi neće htjeti dati ni vode!!! Tako su nas barem upozorili na tečaju - sestra je rekla da si obavezno ponesemo vodu jer ćemo nakon poroda biti užasno žedni, a da nam nitko neće moći pomoći!!! :? :? :? :? PA JE LI TO NORMALNO? Ili ja nisam normalna... Zašto pobogu sestra ne želi dati vode, ili bilo kako pomoći?? Uglavnom utjerali su mi strah u kosti i poludit ću od bijesa i nemoći kako se nositi s takvom nehumanošću.
Paio, a zasto tako mislis?
Kako znas da ces popucati, zasto mislis da ce te dojenje boljeti?
Kod dojenja je jako vazan dobar polozaj da ti bebica ne napravi ranice na bradavicama - ako zelis, mozes se prijaviti u Rodinu malu skolu dojenja pa ti savjetnice mogu odgovoriti na tvoja pitanja u vezi dojenja.
Takodjer, kakve su to crne misli u vezi nepijenja vode?
Nemoj se zamarati sa time - ne ides na odsluzivanje dozivotne kazne ili u Alcatraz. Ides roditi SVOJE dijete! :)
Misli o tome, vode ces sigurno dobiti. :love2:
A ako te to toliko opterecuje, spakiraj si vodu u torbu ili reci suprugu nek ti donese vode, voca ili sto vec zelis odmah kada ti dodje u posjetu.
Draga Paio, ako i popucaš to nije tako strašno i ne boli jako, samo je neugodno u nekim položajima. Kod dojenja bole kontrakcije maternice koja se pritom steže (što je dobro jer će brže doči sve na svoje mjesto). To je zanemarivo s obzirom na užitak koji pruža i tebi i tvojoj bebi.
Što se vode tiče istina je da ćeš biti jaaako žedna, pogotovo dok dojiš, pa si pripremi vode, ponesi veću bocu u koju ćeš si ju staviti pored kreveta da ti je uvijek pri ruci.
Pa kuda bi došle sestre kada bi svakom nosile vodu svakih 5 minuta, samo bi se time bavile.
Kao što je momze rekla, ideš roditi svoje dijete, ne muči se sitnicama.
Lijepo je čuti realnu i dobru stranu svga toga...hvala :*
Sve mi je to nepoznato jer je prvi puta, a isprepadana sam sa svih strana (narvno najboljem čujem one grozne stvari...a na njih bi se trebala oglušiti).
Jednom mi je rekla prijateljica koja ima dvoje djece da bez obzira što je teško, to sve pada u vodu kad postaneš svjestan da je djete tu...i da sam ga ja rodila...i da ne može biti toliko teško koliko je lijepo...
Bas ti je lijepo rekla prijateljica i bas mi je drago da si se toga sjetila.Citiraj:
Paio prvotno napisa
Kada ti dodju crne misli, strahovi, uvijek se sjeti te njene zadnje recenice... koja je tako istinita. :)
Juče mi je rodila prijateljica u Petrovoj i odmah je zvala da javi kako je bilo...
Ona je inače tijekom trudnoće bila toliko prestravljena porodom i brigom nakon poroda (medicinskog osoblja) da je već razmatrala da plati u privatnom rodilištu (što i nije mala cifra), ali eto na kraju je ipak rodila u državnoj bolnici kao što će i većina nas...
Uglavnom htjela sam reći da kad sam se čula s njom da je bila toliko sretna i nasmijana i šaljiva da mi je odmah rekla: "Draga, to ti ništa ne boli, ma savršeno, ja bih opet sad odmah :lol: :lol: !"
Ja sam umrla od smijeha! Toliko me razveselila da sad i ja jedva čekam taj dan.. Naravno, šalila se da ništa ne boli, ali činjenica da je ona, koja je bila toliko negativno nastrojena prema državnom zdravstvenom sustavu, je na kraju osjetila ono što je mislila da će joj se uskratiti zbog boli i svega ostalog uznemirujućeg, a to je zadovoljstvo, ponos i sreća.
Rodila je zdravog malog Dinu... i čestitam joj!
Nije istina, možeš roditi gdje god ti želiš na području RH, tko ti kaže drugačije LAŽE.Citiraj:
pinguica prvotno napisa
Evo u 32. tjednu sam i polako me hvata panika, što i kako, hoću li znati što me snašlo, hoću li se uspjeti izboriti za svoja prava, hoću li stići sve pripremiti prije dolaska bebe, imam li sve što mi treba... brinu li i vas takve misli?
Ovo mi je prva trudnoća tako da ne znam što da očekujem, želim prirodan porod u Osijeku na stolčiću a čisto me strah da mi to neće dozvoliti kad stignem tamo jer su mi rekli da oni to baš i ne vole raditi jer im se neda klečati tamo... Evil or Very Mad
A najviše od svega me strah da me ne izrežu do ušiju kako oni to inače rutinski znaju :evil:
Tončica007 samo hrabro...Ma, svi se brinu barem malo i barem oko nečega...ali važno je pozitivno misliti :mrgreen: ..Nakon mog (predivnog poroda) u OS bolnici sestra u rađaonici mi je rekla..da je sve išlo brzo i super jer sam ja veliki pozitivac..dakle, valjda ima nešto i u tome 8) ..
Što se tiče poroda na stolčiću (više se ne sjećam) da li se mora proći tečaj?? Moja frendica je tako rodila drugo dijete i baš nije bila oduševljena...naime, u "završnoj fazi" poroda skidali su je s kreveta na stolčić, a to joj je bilo strašno-nakon njenih priča, ja o tome nisam niti htjela pomisliti :oops:
Pa pošto sam med. sestra po struci ne treba mi tečaj ni za svoj ni za prisustvovanje tuđem porodu, upisala sam se na tečaj čisto zbog MM da može i on sa mnom jer bez tečaja nebi smjeo ni prismrditi rađaoni...
Ma znam da treba misliti pozitivno ali kad te puknu hormoni nema pomoći :lol:
Nadam se lijepom i pozitivnom iskustvu i sjećanju s poroda, vidjet ćemo, dan D se polako bliži....
Mene je bilo strah komplikacija i briga za dijete, ali rekla sam si ovako:
milijuni žena su rađale i još rađaju i opet će rađati. Majke koje imaju više dijece sigurno ne bi to ponovile da je to nešto toliko stravično, pa eto i ja sam to napravila tri puta. Strah je najveći neprijatelj, koji na žalost može zakočiti porod, ali to je nešto toliko iskonsko i naše tijelo je stvoreno za to. Sada da me netko pita da li je ta bol toliko neizdrživa. Nije. Onog trenutka kad se beba rodi i kad ju primiš na prsa zaboraviš na svu bol, barem je tako bilo kod mene. Eto i sada da me netko pita da li bih radije još jednom rodila ili išla vadit zub, dobro bih razmislila. Užasno se bojim zubara.
Epizotomija, šivanje, bol nakon poroda doista nije strašna. Stezanje maternice nakon poroda nije ništa bolnije od osrednjih menstrualnih bolova koje dolazi na mahove i stvarno nije ništa nepodnošljivo. Samo vjerujte u sebe, isključite mozak i prepustite se svom tijelu, ono će odraditi sve.
Potpisujem 8) !!!! Traume od zubara imam (veellliikkee), od poroda nemam trauma :mrgreen: .Citiraj:
dani1 prvotno napisa
jasam isto tako bila. ali vjerovala ili ne, sad se svakog dana prisjecam tog prekrasnog dana, i jako mi fali, i sad mi je zao sta ga nisam na kameri snimila :mrgreen: ..odmah bi ga ponovila da mogu, i naj naj najljepsi trenutak je kad sam vidila svog malog, nisam se mogla obuzdati dok mi ga nisu dali u narucje :love: ..volim gaaaaaa