kinka prvotno napisa
Moje dijete ima 21 mjesec, do sada ga je čuvala baka.
Od utorka je krenuo u jaslice. Moji osjećaji i razmišljanja vezani uz polazak u jaslice bili su isključivo pozitivni - i mislim da sam ih uspješno prenijela i na dijete. On inače obožava djecu, igru, prilično je samostalan u smislu da ni za koga nije pretjerano vezan, još ne priča. U grupi je sa još 18-tero dječice, on je najmlađi. Sva djeca osim jednog dječaka neprestano plaču i dozivaju mame. Prvi dan je moj malac sa oduševljenjem i velikim uzbuđenjem proveo vrijeme u jaslicama (ja sam čitavo vrijeme bila s njim). Kad je došlo vrijeme doručka i ručka prvi je sjeo za stol, tete su krenule stavljati slinčeke – on se pobunio jer slinček ne podnosi, one su inzistirale u nekoliko navrata i na kraju sam ih zamolila da ostane bez njega. Jeo je. Drugo jutro čim se ustao odjurio je prema vratima i pokazivao da želi ići u jaslice. Bila sam s njim 1 sat, pokupila ga nakon ručka – na bradi je imao krvavu ogrebotinu, te crvenilo iza vratića – rezultat borbe sa slinčekom i tetom. Naravno, nije jeo. Slijedeći dan sam zamolila da mu ne stavljaju slinček, jer je to jedina stvar koju tamo ne voli i ne želim da mu se zbog toga zamjere jaslice – teta je promijenila izraz lica, ali je ipak nakon dodatnog argumentiranja prihvatila taj prijedlog. Ipak, dijete nije htjelo za stol i nije ništa jeo – šteta je već počinjena. Trebam li spomenuti da se ni danas nije približio stolu i da nije jeo?
Odmah prvi dan su tete dječici (najstarije će u siječnju navršiti 3 godine) stavile na stol čašu punu našiljenih drvenih olovaka – neka djeca svoju tugu izražavaju bijesom – našiljene olovke su u takvom okruženju potencijalno oružje. Teta se opravdala riječima – prvi je dan, svi plaču, hoćeš ih nekako smiriti pa pokušavaš sa svim. :?
Ujutro dobivaju kakao, čaj, mlijeko iz kojih se doslovno diže para koliko su vrući – tri jutra sam na to ukazivala tetama – treće jutro je spremačica koja poslužuje hranu rekla da djeca moraju pričekati da se ohladi???? :shock:
Pod je prekriven sićušnim kockicama koja djeca bez ikakvih problema mogu staviti u usta i progutati – takvih kockica ima nekoliko kutija. Također su djeca prvi dan na podu pronašla nekoliko kamenčića i 2 sitna gumba.
Tete nisu ostvarile nikakav kontakt s djecom, već su odmah krenule sa strogoćom i uvođenjem reda, obraćaju im se oštrim glasovima, naređuju, nasilno posjedaju za stol, forsiraju slinčeke, čak ne daju djeci tješilice (stvari koje su mame donijele od kuće: dude, medeke, krpice itd...), ne nude ih vodom (dakle svi stalno plaču i u prostoriji je prilično toplo)... Iako je grupa skroz nova i nijedno dijete do sada nije pohađalo jaslice, dozvolile su da samo 4 mame budu s djecom prvi dan (na kraju smo bile samo ja i još jedna mama), drugi dan sam se već osjećala kao smetnja. Dakle, 19-tero djece je ostavljeno u nepoznatom prostoru s nepoznatim ljudima, ne razumiju zašto, samo im je teško i neprestano plaču i dozivaju mame, nitko ih ne utješi, podigne, pomazi.... Danas je 4-dan, situacija je identična prvom...
Iako je moje dijete svako jutro dosad pokazivalo interes za odlaskom u jaslice, vrlo blizu sam toga da ga ispišem i potražim alternativu jer zbog svega gore navedenog ne mislim da mi je dijete tamo sigurno.
Dakle, dramim li previše?
