MPO i posao

Ja isto radim u zdravstvu ko med sestra u smjenama radim jutro popodne noc.Moja sefica je toliko bila dobra da smo skupa slagale smjene jer sam joj rekla da ne bi da mi slozi nocne sredinom mjeseca jer da imam nocne doma s muzem jer bi voljeli imat bebu.Kad sam isla na AIH svaki put mi je dala slobodan dan za folikulometriju.Ako imam svoje odradjene slobodne dane zasto mi nebi dala. Nisam godisnji za to koristila,al bolovanje jesam nakon AIH i HSG kad sam radila nitko me nista nije pito.Neke kolegice koriste privikavanje za djecu za skolu sokoro do 8 razreda dobe slobodno pa ja radim za njih i nista ne velim tko da samo da sam jednom cula da mi je netko nesto reko odmah bi im u brk sasula kaj ih ide.

Ja sam isto u državnoj firmi, al sva sreća da imam šeficu koja me pušta gdje god trebam ići. Kolegice me pokrivaju dok me nema, jednom me kolegica toliko štitila da je direktorici muljala da sam tu negdje jer je znala da svaki čas dolazim na posao.
Znam da im idem na živce kaj me nema na poslu, ali ko meni kaže hvala kad vučem posao za druge. Kod mene je teška psihijatrija na poslu i zato ne želim ići raditi, inače bi išla da ne radim sa strankama. Kao i svugdje, čim nekoga nema odmah je frka.


Kad bi neki ljudi znali kroz šta sve prolazimo i koliko je sve ovo teško, ne bi sigurno prigovarali i osuđivali naša bolovanja

na kraju ipak ovisiš o tom poslu i tom izvoru prihoda
nakon bolovanja, pogotovo ako je iza nas neuspješan postupak moraš doći u takvu okrutnu radnu atmosferu gdje te još osuđuju, moj komentar je užas sa užasom..


Zato glavu gore i misliti treba na našu srećicu
Treba u glavi otpustiti posao i ne misliti ko kaj kaže i ko kaj misli, najbitniji je cilj i ono čemu težimo, željenom djetetu :)

Hvala na podizanju teme... upravo to me užasno muči.
Ja radim u korporaciji, nitko ne zna da se spremam u MPO... pred 6 mjeseci mi je na moju veliku žalost prijateljica postala šefica. Jučer sam joj rekla da se spremam u postupak i čula sve najgore: jeste li dovoljno pokušavali, pa što ti to treba uništavati organizam na taj način, pa nisi mogla izabrati gore vrijeme (a od travnja 2010 skupljam nalaze i djelomično zbog posla odgađam postupak), pa koliko ćeš izostajati (puno jer iz Zg idem u Split), pa znam li ja da će ona imati problema jer ću ja imati puno bolovanja, da li je to legitimno i legalno?...
Razgovor je trajao 20-tak min, ja sam plakala od prve od zadnje minute...
Na koncu, kad sam obećala da ću raditi s bolovanja koliko god budem mogla, se manager u njoj ugasio, pojavila se ljudskost i u mailu mi je napisala da imam njenu podršku.
Danas je sazvala satanak i tražila da svi opišemo sve svoje radne zadatke u detalje, kako bi u slučaju godošnjeg ili bolovanja mogli jedni druge pokrivati. I to je lijep potez... ali toliko me sve to zdrmalo da nisam još došla sebi.
Željela sam za vrijem postupka zaboraviti i firmu i posao, opustiti se i u miru prolaziti sve nuspojave stumulacije i sve ostalo... Sad znam da to je to iluzija. Nakon 12 godina u firmi i nakon godinu dana danonćnog rintanja na projektu, nisam zaslužila da ostvarim svoje zakonsko pravo na bolovanje. :(

I ja radim u državnoj firmi i srećom imam šefa koji je prije svega čovjek, a tek onda šef. Nikada, baš nikada, mi nije radio probleme oko postupaka. Ja sam se prilagođavala njemu, i kad je trebalo on meni. Radili smo razne kombinacije...kašnjenja, zamjene smjena, bolovanja...što god je trebalo i uvijek mi je govorio da najprije gledam sebe i da razmišljam o sebi, jer mi država i posao nikada neće vratiti ono što dajem i da si ne razbijam glavu time tko će mene mjenjati itd. jer je to njegov posao. Ali takav je posao, puno nas je i nitko nije nezamjenjiv i nitko nema posao kojeg samo on radi, već svi radimo sve, podjednako... E, to je čovjek...Ali prije nego je on došao imali smo šefa koji je bio čista suprotnost njemu i tog vremena se ne želim ni prisječati...pravi horor!!!

Mojca, žao mi je zbog tih stresova koje prolaziš jer u svemu ovome što prolazimo najmanje nam treba da nam neko otežava. Ti si ta koja treba otkantati takva smetala, a ne plakati, i puno zakonsko pravo imaš na bolovanje. Sve je u prioritetima - posao je važan, al u našem slučaju zaista nije najvažniji.

Ma znam... nadam se da će se na koncu sve to dobro posložiti...
Užasno je teško izbalansirati sve to, frendicu koju će šefovi maltretirati jer me nema, pa će ispasti da mi pruža poseban tretman, posao koji ne može čekati i moju želju da se maknem od svega.... Na trenutke bi najradije dala otkaz. Ali znam da to nije rješenje...

Čitam i kosa mi se diže na glavi. Stvarno katastrofa - pogotovo državne firme - bolnice i rad u smjenama. Mislila sam da je samo u privatnika takvo sr***e.
Kako nisam osoba koja zna uspješno lagati (sve mi se vidi na faci) a isto tako ne mogu skrivati svoj privatni život (volim pričati) tako sam svima otvoreno govorila gdje i kuda idem. Nikada nitko nije, barem meni u lice, rekao da je to problem i da ne mogu. Uvijek sam imala prekovremenih i ako sam 1-2 ili 3 kasnila ostajala bih duže a i imala rezervu u višku sati. Kombinirala dane godišnjeg za punkciju a nakon ET isprobala od odlaska na posao do bolovanja.
Činjenica je da su me mogućnosti napredovanja zaobilazile - jer eto sad ću ja ostati trudna i tako svih 10 godina mog MPO-a. Kada mi je u konačnici bilo ponuđeno drugo radno mjesto, ali uz ljubazni upit da neću barem 6 mjeseci ići u postupke, zahvalila sam na ukazanom povjerenju i otvoreno rekla da su mi ljekovi spremni i da samo što nisam u novom postupku i da očigledno nisam idealan kandidat. Radno mjesto je dobila kolegica koju sam do tada učila poslu - nova u firmi, a ja nisam dočekala postupak jer sam bila trudna i to spontano.
Dakle moj cilj je bio imati dijete, karijera je na 2. mjestu i svoj sam cilj postigla. Mojoj trudnoći veselila se cijela firma (radim u većoj firmi) jer su svi znali za moj problem.

Vama koje radite u bolnicama samo želim reći da imate pravo na bolovanje i koristite ga i to nemilosrdno bez obzira što nema tko raditi jer vaše žrtve dolaska na posao nakon postupka nitko neće niti primjetiti niti zahvaliti. Posebno bih se potrudila gosponu koji ima kćer koja je nezaposlena i ranije odlazi sa posla, složiti bolovanje kad on mora na godišnji tako da mu prisjedne još više, a šefici koja je iz 1. IVF-a uspjela također ne pojaviti se njoj u smjenu da mora produžiti. Mislite o svojim interesima i izborite se same za sebe jer drugi neće i ako treba prijavite ih za mobing i kršenje vaših radnih prava. Vjerujte primjetila sam da oni koji galame i zaprijete tužbama protiv firme uz naglasak da posebno ide tužba protiv šefice/šefa/ravnatelja osobno, odjednom dobiju prostora i nitko ih više ne tlači.
Istina kod nas na poslu galamdžija je neradnik ali svi cvikaju kad se zaprijeti tužbama a najviše šefovi jer se boje za svoja privilegirana radna mjesta jer i iznad njih postoje šefovi koji odlučuju a tužbe i novčane odštete više ih se tiču nego jedan šefić više-manje.

Mojca tvoja prijateljica je izuzetno sebična. Ukoliko nije sposobna postaviti se u takvoj situaciji onda nije sposobna biti šef. Žalosno što je ona zbog vašeg prijateljstva dozvolila sebi da se istrese na tebe. Vjeruj drugima to sigurno ne bi tako napravila i nabila na nos, već je to napraivla tebi jer računa da si ti njoj prijateljica i da joj nisi prijetnja. Žalosno ali mislim da bi ja na tvom mjestu prekrižila dotičnu kao prijateljicu za sva vremena. I da naravno uredno uzela bolovanje bez da radiš od doma već ju ucijeni i traži da ti se extra plati posao od doma.

Hvala Uporna, to je bio pravi savjet... svakome bi preporučila da to učini... još da imam snage i hrabrosti za tako se postaviti. No... valjda je i to lekcija koju moram savladati. Prijateljstvo još nisam prekrižila... i nadam se da neću. Nije se lako postaviti u tuđu kožu, ni njoj u moju, ni meni u njenu... posebno ne u ovoj totalno poremećenoj firmi.
Bolovanje svakako uzimam, a raditi ću minimalno... to ziher. Već sam si složila hrpicu knjiga koje nosim sa sobom u Split. :)
I već se veselim kavici na suncu na Bačvicama, prije ili poslije folikulometrije.

Evo da se i ja izjasnim. Radim u privatnoj firmi sa malo radnika i jednostavno sam morala svima objasniti što mi se događa. komentari su bili svi pozitivni, bar što se tiče onih upućenih meni direkt, a oni koji su kolali okolo nisu baš bili ugodni za čuti kao npr. ZAR ĆE TO ONA SVAKO MALO TAKO U ZG. I IZOSTAJATI S POSLA... inače za sve folikulometrije i rješavanje nalaza i oba AIH-a sam koristila godišnji, ni dan bolovanja. većinom sam u jutro bila u zg, a poslijepodne na poslu i bilo mi je užasno naporno i stresno. al to ti je tako, dobar si radnik tako dugo dok ništa ne tražiš. valjda nebi ni na godišnji trebali ići samo da ugodimo šefovima. Moji su ok, al izgleda mi da maske polako padaju i žao mi je zbog toga... nemojte me krivo shvatiti al muka mi je kad se sjetim kad krenem na sljedeći AIH moliti par dana slobodno (godišnjeg na kojeg imam pravo))!!!

Ja mogu reć da sam, srećom, imala vrlo pozitivno iskustvo sa direktorom. Od prvog dana sam mu objasnila o čemu se radi i zamolila ga da me ne stavlja na neke dugoročne odgovorne pozicije. Isto tako sam mu objasnila da više ne mogu na putovanja (bila sam jako često na putu i bilo je jako teško pogađat plodne dane prije nego smo krenuli u postupake) jer mi je to prenaporno za organizam (ok, malo sam pretjerala, ali rezultat je tu). Zahvalio mi je što sam ga uputila u problem i zaželio mi svu sreću. Naravno, kad nisam bila u postupku radila sam kao i uvijek, punom parom i bila back up svima kome je trebalo, ali nisam putovala. Kad sam bila u postupku, koristila sam bolovanja. Za folikulometrije sam pisala sate koliko izbivam i onda to ukupno pokrila s dan, dva bolovanja (dogovorila sam se tako i sa direktorom i sa dr).
Eto, to je moje pozitivno iskustvo :klap: i jako mi je žao što više vas ne može napisati nešto slično.

E sad, ne kužim zašto vi koristite svoje slobodne dane i godišnji umjesto bolovanja??? Pa imate apsolutno pravo na to. Na kraju vam se svede na isto, nema vas na poslu i poslodavac se poslije više ne sjeća da li ste bile na bolovanju ili na godišnjem, a vi ste ostale bez svojih dana :roll:

Citiraj:

---

cranky prvotno napisa

Ja mogu reć da sam, srećom, imala vrlo pozitivno iskustvo sa direktorom. Od prvog dana sam mu objasnila o čemu se radi i zamolila ga da me ne stavlja na neke dugoročne odgovorne pozicije. Isto tako sam mu objasnila da više ne mogu na putovanja (bila sam jako često na putu i bilo je jako teško pogađat plodne dane prije nego smo krenuli u postupake) jer mi je to prenaporno za organizam (ok, malo sam pretjerala, ali rezultat je tu). Zahvalio mi je što sam ga uputila u problem i zaželio mi svu sreću. Naravno, kad nisam bila u postupku radila sam kao i uvijek, punom parom i bila back up svima kome je trebalo, ali nisam putovala. Kad sam bila u postupku, koristila sam bolovanja. Za folikulometrije sam pisala sate koliko izbivam i onda to ukupno pokrila s dan, dva bolovanja (dogovorila sam se tako i sa direktorom i sa dr).
Eto, to je moje pozitivno iskustvo :klap: i jako mi je žao što više vas ne može napisati nešto slično.

E sad, ne kužim zašto vi koristite svoje slobodne dane i godišnji umjesto bolovanja??? Pa imate apsolutno pravo na to. Na kraju vam se svede na isto, nema vas na poslu i poslodavac se poslije više ne sjeća da li ste bile na bolovanju ili na godišnjem, a vi ste ostale bez svojih dana :roll:

---

Eh sjećaju ti se oni jako toga kad se ide na bolovanje koje oni plačaju!!!

Citiraj:

---

cranky prvotno napisa

Ja mogu reć da sam, srećom, imala vrlo pozitivno iskustvo sa direktorom. Od prvog dana sam mu objasnila o čemu se radi i zamolila ga da me ne stavlja na neke dugoročne odgovorne pozicije. Isto tako sam mu objasnila da više ne mogu na putovanja (bila sam jako često na putu i bilo je jako teško pogađat plodne dane prije nego smo krenuli u postupake) jer mi je to prenaporno za organizam (ok, malo sam pretjerala, ali rezultat je tu). Zahvalio mi je što sam ga uputila u problem i zaželio mi svu sreću. Naravno, kad nisam bila u postupku radila sam kao i uvijek, punom parom i bila back up svima kome je trebalo, ali nisam putovala. Kad sam bila u postupku, koristila sam bolovanja. Za folikulometrije sam pisala sate koliko izbivam i onda to ukupno pokrila s dan, dva bolovanja (dogovorila sam se tako i sa direktorom i sa dr).
Eto, to je moje pozitivno iskustvo :klap: i jako mi je žao što više vas ne može napisati nešto slično.

E sad, ne kužim zašto vi koristite svoje slobodne dane i godišnji umjesto bolovanja??? Pa imate apsolutno pravo na to. Na kraju vam se svede na isto, nema vas na poslu i poslodavac se poslije više ne sjeća da li ste bile na bolovanju ili na godišnjem, a vi ste ostale bez svojih dana :roll:

---

ja imam puno dana godišnjeg, i još 8 dana više nego moj muž tako da ih inače iskoristim da sjedim doma u neko doba godine ili ako me kakava viroza zimi pogodi što je skoro pod obavezno

poklopilo mi se da sam uspjela iskombinirati dosadašnje pokušaje s godišnjim... prvi aih ovo ljeto smo iskombinirali sa godišnjim i išli u Cito, mirovala sam nekih dan, dva i onda sam išla raditi jer je go bio gotov,

drugi aih sada sam uzela 3 dana go, folikulometrije sam imala 3 i to sam se bila dogovorila sa docom i uzeo bi me odmah u 8 na red i ja bih do 15 do 9 bila na poslu.. diša me nije tražio da to pišem kao dan godišnjeg....inseminacija mi je bila u subotu tako da sam sa ta 3 dana odmarala nekih 5 dana iako mi je Luči rekao da nema potrebe za mirovanjem.. kolegica s posla je bila na aih četvrtak popodne i petak bila na poslu i imala toliku lijepu betu da je to milina

sada mislim ako sve bude ok uzeti 1 dan za punkciju i jedan dan za transfer i odoh ja raditi.. ne stoji mi se doma a i ne da mi se za tih par dana potezati po čekaonicama socijalne giničke i doc opće prakse

Malo mi je pomoglo to što vas sada čitam, jer ja više imam problema sa sobom, a s poslodavcem uopće ne. Radim u javnoj ustanovi, šefici je još i drago kad krećem u postupak, tako uvijek pozitivno reagira, a nadređeni i njoj i meni isto tako nije prigovorio ništa, zapravo rekla sam mu za moguće izostanke pa da ne ispadne da nešto muljam. Samo me pitao gdje sam u postupcima i to je sve. Zapravo i ne koristim puno dana, par dana samo, u većini slučajeva to bude GO plus dan dva šverc komerc.
No kod mene je problem druge vrste, zapravo sam sama sebi najveći teret jer neugodno mi je izostajati s posla. Već sada od pomisli na mogući transfer razmišljam o tome kako bi bilo dobro ostati 4-5 dana doma, a muka mi je od toga da se vidi da me nema iako trenutno nema ništa presudno za napraviti, a ako je nešto hitno (često bude tako) mogu obaviti i telefonski - dogovor s kolegicama, mail...I još plus smeta mi što moram kolegice koje vozim na posao preusmjeriti na drugi prijevoz...
Sjećam se jednog postupka, punkcija i odmor nakon punkcije trajali su sat i pola, a rješavanje nekog posla telefonski nakon te punkcije trajalo je skoro dva sata i to iz obližnjeg MCDonalds-a, e tada sam bila i bijesna i jadna. I nije bilo jednom nešto slično, ali to nema veze s meni nadređenima već s prirodom posla i samnom pametnom koja se javlja na telefon kad ne bi trebalo...A stvarno bi se trebalo maknuti kad je već bolovanje u pitanju i to još tako potreban mir nakon transfera...

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

---

iste brige... ali Kiara79 me lijepo savjetovala, od punkcije do bete bum doma, posao nije zec i nebu zbrisal, a ovo mi je važnije (čitaj- trenutačno najvažnije) , i zamisli kak bi bilo glupo, i tak nam je to sve stresno, a vele- smanjiti stres, i onda tak jadan, spikan, izmučen i sav nikakav ideš raditi, tam ti netko tlak diže zato kaj si dva dana prije jedan dan izostao, i onda zbog niza živciranja ne upali... pa grizla bi se sljedečih 6 mj., do druge šanse...tak da ja bum išla kak mi je Kiara rekla, a i na psihološkom je dr. mom mužu rekla da bum vjerojatno jako umorna i da otvorim bolovanje u dogovoru sa svojim dr., i da uzmem koliko god mi vremena treba, i da nema doktora koji mi to nebi naravio... i tak bum napravila... i ako Bog da, sve bu dobro...

Citiraj:

---

inana prvotno napisa

iste brige... ali Kiara79 me lijepo savjetovala, od punkcije do bete bum doma, posao nije zec i nebu zbrisal, a ovo mi je važnije (čitaj- trenutačno najvažnije) , i zamisli kak bi bilo glupo, i tak nam je to sve stresno, a vele- smanjiti stres, i onda tak jadan, spikan, izmučen i sav nikakav ideš raditi, tam ti netko tlak diže zato kaj si dva dana prije jedan dan izostao, i onda zbog niza živciranja ne upali... pa grizla bi se sljedečih 6 mj., do druge šanse...tak da ja bum išla kak mi je Kiara rekla, a i na psihološkom je dr. mom mužu rekla da bum vjerojatno jako umorna i da otvorim bolovanje u dogovoru sa svojim dr., i da uzmem koliko god mi vremena treba, i da nema doktora koji mi to nebi naravio... i tak bum napravila... i ako Bog da, sve bu dobro...

---

u mom slučaju mislim da bi mi dr. bez problema dao bolovanje, ali kako će reagirati nadležni to je druga stvar. sigurno mi niko neće reči nesmiješ ići, zaprav obrnuto, ali onda oni pogledi, ufff. slika govori tisuću riječi. tako da ću ja i dalje planirati godišnji one dane poslije inseminacije da mogu laganini doma biti.

Ja srećom do sada nisam imala problema s poslodavcem, čak štoviše jedna od šefica nudila mi je i pomoć u drugoj MPO klinici, e sad da li će i dalje imati razumijevanja - vidjet ćemo (tim više jer sam već evo par dana na bolovanju zbog djeteta i njene viroze). Još jedna bitna stvar, računajte da će vam MPO dr čim ostanete trudne, savjetovati i mirovanje, meni je rekao da idem na čuvanje trudnoće ako imam i samo malo stresan posao (a koji to posao danas nije?).

Citiraj:

---

tiki_a prvotno napisa

Malo mi je pomoglo to što vas sada čitam, jer ja više imam problema sa sobom, a s poslodavcem uopće ne. Radim u javnoj ustanovi, šefici je još i drago kad krećem u postupak, tako uvijek pozitivno reagira, a nadređeni i njoj i meni isto tako nije prigovorio ništa, zapravo rekla sam mu za moguće izostanke pa da ne ispadne da nešto muljam. Samo me pitao gdje sam u postupcima i to je sve. Zapravo i ne koristim puno dana, par dana samo, u većini slučajeva to bude GO plus dan dva šverc komerc.
No kod mene je problem druge vrste, zapravo sam sama sebi najveći teret jer neugodno mi je izostajati s posla. Već sada od pomisli na mogući transfer razmišljam o tome kako bi bilo dobro ostati 4-5 dana doma, a muka mi je od toga da se vidi da me nema iako trenutno nema ništa presudno za napraviti, a ako je nešto hitno (često bude tako) mogu obaviti i telefonski - dogovor s kolegicama, mail...I još plus smeta mi što moram kolegice koje vozim na posao preusmjeriti na drugi prijevoz...
Sjećam se jednog postupka, punkcija i odmor nakon punkcije trajali su sat i pola, a rješavanje nekog posla telefonski nakon te punkcije trajalo je skoro dva sata i to iz obližnjeg MCDonalds-a, e tada sam bila i bijesna i jadna. I nije bilo jednom nešto slično, ali to nema veze s meni nadređenima već s prirodom posla i samnom pametnom koja se javlja na telefon kad ne bi trebalo...A stvarno bi se trebalo maknuti kad je već bolovanje u pitanju i to još tako potreban mir nakon transfera...

---

nemoj se ljutiti, ali sama sebi radiš presing bez veze... pogotovo ovo oko prijevoza kolegica... snaći će se sigurno... ti stvarno imaš važnijih i pametnijih stvari od toga.. drugo, ako ti je okolina ok, ako nemaš problema i ako želiš uzeti te dane uzmi i gotovo... vjeruj od osobe koja je mislila drugačije, ništa se neće desiti dok te nema da se ne može riješiti.. pogotovo ako nemaš neke goruće rokove..

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

---

sasvim je drugo raditi fizički posao i uredski posao kakav ja imam, tako da ti stvarno se trebaš pripaziti

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

u mom slučaju mislim da bi mi dr. bez problema dao bolovanje, ali kako će reagirati nadležni to je druga stvar. sigurno mi niko neće reči nesmiješ ići, zaprav obrnuto, ali onda oni pogledi, ufff. slika govori tisuću riječi. tako da ću ja i dalje planirati godišnji one dane poslije inseminacije da mogu laganini doma biti.

---

hehehe, tak i kod mene, doduše misle da idem na ooperaciju kao i pred godinu dana na institut, kaj ko mora znat, i ja planirala koristit dane god., ali biserka mi neda u komadu ostatak, nego na tri djela, pa se neću zamarat...ali ona misli da bu mi time onemogućila da si to obavim- jer sam si lani operaciju poštelala s godišnjim, pa nije ni osjetila to kad me nije bilo, pa sad misli da bum i ovo odgađala, ali- nema šanse, pravo imam, a nije da si planiram sunčanje, pa bum malo pomaknula, tak da bez grižnje savjesti treba biti sebičan, ako je to sebičnost, a nije, i reba to vrijeme uzet za sebe, i za drženje figa!

Mislim da nijednoj od nas nije prioritet posao, ja sam spremna i dati otkaz u slučaju kakvih problema, makar sumnjam da će biti takvo nešto potrebno, samo je žalosno što se uopšte moramo mučiti s takvim stvarima. ah da je sve oko MPO komplicirano umjesto da bi nam olakšali...

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

Eh sjećaju ti se oni jako toga kad se ide na bolovanje koje oni plačaju!!!

---

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina :roll:
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

Citiraj:

---

cranky prvotno napisa

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina :roll:
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

---

pa no, ja se naradim ko konj i radim u smjenama, fizikala teška, i samo još treba letvu držat i lupat, i stalno se prijete, prava nikakva, ugovor o radu i zakoni- nepoznanica, i sad da ja njemu još malo tam dežuram? da baš... mislim da sam mu dala 7 godina, i da ga sad lagano ne doživljavam...ja radim, šutim, i teram svoje...mislim da ove zlice na poslu kaj znaju, da nešto planiram, pa živu bi me pojele, Ruža82 dobro veli, oni podmukli pogledi, kao- i,kaj si obavila kod dr., jel sve ok.,a vidiš da im lagano gori, jezik ih svrbi, a nema ti šta reći jer šutiš, radiš i doktore kombiniraš da nitko ni nezna kaj se dešava...samo mm i ja, hehehe, naš mali master plan!

Jesen82, u pravu si, zato mi dobro dođe što sam sad na ovoj temi.
Cure, konkretni fizički poslovi, to je svakak' za biti doma barem tjedan dana. Ali lako je drugome reči :mrgreen:

Ma i ja sam bila dobrica i šutila ko zalivena. Nisam se htjela nikome zamjerati jer sam valjda predosjećala da će biti problema a i imala sam jako veliki oslećaj da je starija kolegica definitivno zbog moje odluke da postanem mama odlučila otići u penziju jer joj je već bio pun kufer svega. Non stop natezanja s ravnateljem hoće uzet novog čovjeka ili ne pa kad novi dođe treba ga naučit poslu itd. Znam da je to njezino pravo kao što i ja imam pravo otići na trudničko bolovanje i nisam se ni obazirala na taj problem ali kolega (također dosta stariji) nije bio oduševljen i ne može prežalit njezin odlazak. Žao mi je što se ružno ponio prema meni jer sam smatrala da je drugačiji. Posljije se on ispričao i vidjelo se da mu je žao. Naravno da sam mu oprostila ali to će ostati uvijek u mojoj glavi. Rekao je da nije bio pri sebi jer je saznao da boluje od teške neizlječive bolesti.
Nakon toga sam shvatila da stvarno nitko ne misli na tvoj problem i svi "jako suosjećaju s tobom" ali nikad ne kažu, učinit će mo sve što je u našoj moći da ti pomognemo. Kad se nađu njihove guzice ugrožene onda idu i preko mrtvih glava. Nekada sam samo mislila kako drugima ugoditi, pazila da sve bude uredu, šutila i pokorno radila jer eto ako tako budem činila ja njima možda će i oni meni tako htjeti izaći u susret. Nažalost to je samo bila moja bujna mašta i vjera da su ljudi dobri i puni suosjećanja.
Sada ja idem k svojem cilju i ne zamaram se previše oko posla jer kao što rekoh neke prioritete sam si postavila u životu i ne odustajem od njih ni u kojem slučaju pa i po cijenu nekakvog otkaza.:mrgreen:

Citiraj:

---

Sonječka prvotno napisa

Ma i ja sam bila dobrica i šutila ko zalivena. Nisam se htjela nikome zamjerati jer sam valjda predosjećala da će biti problema a i imala sam jako veliki oslećaj da je starija kolegica definitivno zbog moje odluke da postanem mama odlučila otići u penziju jer joj je već bio pun kufer svega. Non stop natezanja s ravnateljem hoće uzet novog čovjeka ili ne pa kad novi dođe treba ga naučit poslu itd. Znam da je to njezino pravo kao što i ja imam pravo otići na trudničko bolovanje i nisam se ni obazirala na taj problem ali kolega (također dosta stariji) nije bio oduševljen i ne može prežalit njezin odlazak. Žao mi je što se ružno ponio prema meni jer sam smatrala da je drugačiji. Posljije se on ispričao i vidjelo se da mu je žao. Naravno da sam mu oprostila ali to će ostati uvijek u mojoj glavi. Rekao je da nije bio pri sebi jer je saznao da boluje od teške neizlječive bolesti.
Nakon toga sam shvatila da stvarno nitko ne misli na tvoj problem i svi "jako suosjećaju s tobom" ali nikad ne kažu, učinit će mo sve što je u našoj moći da ti pomognemo. Kad se nađu njihove guzice ugrožene onda idu i preko mrtvih glava. Nekada sam samo mislila kako drugima ugoditi, pazila da sve bude uredu, šutila i pokorno radila jer eto ako tako budem činila ja njima možda će i oni meni tako htjeti izaći u susret. Nažalost to je samo bila moja bujna mašta i vjera da su ljudi dobri i puni suosjećanja.
Sada ja idem k svojem cilju i ne zamaram se previše oko posla jer kao što rekoh neke prioritete sam si postavila u životu i ne odustajem od njih ni u kojem slučaju pa i po cijenu nekakvog otkaza.:mrgreen:

---

umirem od smjeha, ma daj zamisli, ovoj mojoj zlici- kolegici fali 10 mjeseci do penzije, ali neće, a tak nikakve koristi od nje, samo radi pomutnju i broji se ko radnik, pa onak slatkasto pita- kad ono imaš kontrolu, u strahu da nije koji blagdan blizu tog datuma, jer ako je, onda nju odmah živac klješti, pa je malo slobodna, polubolesna ili na god., i kad malo zbrajam, mislim da ona ima oko 100 dana godišnjeg a ja ni ovo malo nemogu iskoristit... sanjam da iskoristim godišnji za odmaranje a ne za rješavanje svega i svečega... hehehe, sanjat smijem!

Citiraj:

---

cranky prvotno napisa

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina :roll:
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

---

cranky, sve kužim što govoriš ali meni se fakat ne ostaje doma 2 tjedna do bete..doslovce ću prošvikati jer se znam.. vjerojatno ću ostati doma od punkcije do transfera i bok.. onda si držati fige:-)

ali za cure koje rade fizikalu se slažem.. ne treba riskirati

[QUOTE=inana;1783512 sanjam da iskoristim godišnji za odmaranje a ne za rješavanje svega i svečega... hehehe, sanjat smijem![/QUOTE]

x

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

x

---

a da ti ne velim koliko sam puta odvrtila film u glavi- kad mi dignu ove zlice tlak s nekim podmuklim komentarom, kao, ti buš radila za blagdane, ti nemaš djece, a recimo jedna dežurna uvijek zgiba s posla jer mora malom dati ručak, a mali je stariji od mene, hihot, a ja si mislim, ma vidi to netko,ma bude pravde, pa si mislim, ajde, uživajte, nebum ni je do penzije čekala, bude i nama roda nekaj donijela, a onda na 70 posto tih baba samo stisnem- delete, hihihihihihihi.

a trudilice za drugu bebu kako vama poslodavci gledaju na postupke??

Meni je doktorica bez problema dala bolovanje od 14 dana zbog inseminacije. Donijela sam joj samo papir gdje je doktor napisao da preporuča mirovanje. Zbilja nije bilo problema. Što se tiče poslodavca tu sam se iznenadila. Direktor je znao da idem na AIH i još mi je rekao da ostanem kod kuće i da se pazim. Cijeli radni dan sam na nogama. Drago mi je što je imao razumjevanja. Nadam se da će tako i ostati jer ću opet početkom 2. mj na bolovanje.

Citiraj:

---

eva133 prvotno napisa

Meni je doktorica bez problema dala bolovanje od 14 dana zbog inseminacije. Donijela sam joj samo papir gdje je doktor napisao da preporuča mirovanje. Zbilja nije bilo problema. Što se tiče poslodavca tu sam se iznenadila. Direktor je znao da idem na AIH i još mi je rekao da ostanem kod kuće i da se pazim. Cijeli radni dan sam na nogama. Drago mi je što je imao razumjevanja. Nadam se da će tako i ostati jer ću opet početkom 2. mj na bolovanje.

---

svaka čast tvojem poslodavcu, meni ništa ne znači da mi dr. da i mjesec dana bolovanja kad ionako ne mogu ići. a i sada u ovoj situaciji kad nam bilo kojoj u firmi visi otkaz nad glavom...

Eto bar nešto pozitivno u svemu tome. Ne moram još glavu i s tim razbijati. Da je drugačije vjerojatno bih dala otkaz. Ipak mi je ovo najvažnije. Kad idem u Zg obavezno radim drugu smjenu.

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

svaka čast tvojem poslodavcu, meni ništa ne znači da mi dr. da i mjesec dana bolovanja kad ionako ne mogu ići. a i sada u ovoj situaciji kad nam bilo kojoj u firmi visi otkaz nad glavom...

---

ružo oprosti,ali ja stvarno ne kužim,kako ne možeš na bo ako ga i dobiješ...pa to je tvoje pravo..poslodavac ti ne može odobriti ili ne bolovanje...ti si to dobila od liječnika i to pravo možeš iskoristiti,tvog poslodavca nitko ne pita,dal će on tebe pustiti na bolovanje...
sorry,ali ne kužim...

Citiraj:

---

kiara79 prvotno napisa

ružo oprosti,ali ja stvarno ne kužim,kako ne možeš na bo ako ga i dobiješ...pa to je tvoje pravo..poslodavac ti ne može odobriti ili ne bolovanje...ti si to dobila od liječnika i to pravo možeš iskoristiti,tvog poslodavca nitko ne pita,dal će on tebe pustiti na bolovanje...
sorry,ali ne kužim...

---

meni je moj šef rekao da njemu taj papir niš ne znači jer ionako mi on plača bolovanje a ne država, a ja u okruženju kakvom radim, gdje se svi prave da razumiju a zapravo nikog nije briga si trenutno ne mogu priuštiti veća izbivanja s posla, pošto se i otkazi djele, a nisam baš u nekoj fin. situaciji da bi mogla bez posla. barem sada što se tiče AIH ću si "zamagaditi" a kad ću na IVF tad ću ići na bolovanje kako bilo da bilo. nadam se da će se do onda situacija na poslu promijeniti na bolje.

Evo da i ja opisem svoju ''situaciju''.Ja zivim u Belgiji a radim u Holandiji.Postupak ICSI se odvija u Belgiji i folikulometriju imam svaka 2 dana od 8 ujutro.Nalaze krvi mogu vaditi i navece,pa nije za to problem.Po zanimanju sam stomatolog i radim kao privatno lice u 3 razlicite ordinacije.To znaci da kad odem na odmor nije mi nista placeno,a kad se razbolim naravno bolovanje mi nije placeno.Kod mene je ono ''koliko para toliko i muzike''.Prvi postupak stimulacije sam krila jer sam tek pocela raditi u 2 praxe,pa nisam htjela da znaju kakve imam planove,jer me vjerovatno ne bi ni primili(o tretmanu ''stranaca'' bez obzira koliko znaju i koliko su strucni nemoram ni pricati,jer se moras 100% vise dokazivati nego prosjecan ''domaci'' radnik,tako da sam bila sretna sto su me zaposlili).Sreca mi je bila da radim u tri razlicite praxe pa sam za folikulometriju mogla svoj trojici lagati da je guzva na putu,pa zato kasnim,da mi se auto pokvarilo,a za punkciju sam rekla da moram na operaciju jer imam neki polip na maternici pa moram poslije toga 3 dana mirovati!!!Prvi postupak nije uspio,beta bila 18,uspjeli zamrznuti 1 embrion koji kasnije nije prezivio odmrzavanje tako da sam poslije 6 mjeseci bila opet u postupku stimulacije.Ali poucena proslim iskustvom odlucila sam da svima kazem istinu i da mi raspored sa pacijentima prilagode da mogu svaki dan pocinjati od 10 sati.Prosla je i stimulacija,prosao je i transfer,sve je divno i krasno kod dvojice mojih sefova,ali ovaj treci koji je najmladji i koji je u zadnje dvije godine dobio dvoje djece,e kod njega je problem.Njemu ne odgovara da ja svaki put u petak moram na kontrolu(kao da ja mogu riktati prema njemu svoje hormone),tako da sam kod njega prije par dana dobila otkaz(nije smio reci da je moj ICSI postupak pravi razlog,nego je naveo kao problem da mi se obezbjedi asistent za rad)...suplja prica.Naravno jos moram neke stvari odraditi kod njega,ali sam toliko bila ljuta da mi je doslo da se iste sekunde raspremim i odem kuci.Prednost sto radim na ovakav nacin je da mogu uvijek uzeti slobodno ali to moram najaviti 2 mjeseca ranije(sto je u postupku IVF nemoguce,jer se nikad nezna kad ce biti npr punkcija ili transfer,sve zavisi od hormona),ali sam toliko vise umorna od toga da pored sve moje muke zbog injekcija,hormona,bolova nakon punkcije,iscekivanja bete,spontanog pobacaja,ja moram jos razmisljati kako cu sefu reci da necu raditi npr prekosutra.Neko vece sam sanjala da sam sat vremena pred porodjaj dosla u bolnicu,dr. mi uradio UZ i vidio da sa bebom nesto nije u redu i jednostavno ga isisao is mene sa nekim ogromnim aspiratorom,a meni prva pomisao u snu bila ''uh moram javiti gazdi da u ponedjeljak mogu raditi''!!!Nisam normalna.Odlucila sam da se od sad brinem samo za sebe i svoje zaledjene embrije i da pokusam da im stvorim ''optimalne'' uslove(citaj-bez stresa),pa i po cijenu da ostanem bez posla.Niko,ama bas niko ne razumije ovo kroz sta mi prolazimo osim onih koji su to i sami prosli(ne racunam tu one sretnice kod kojih je uspjelo iz prve,one nisu ni uspjele da se snadju a vec su bile trudne:) )Mi koji smo vise puta u postupku moramo sacuvati zdravu pamet( i stitnu zlijezdu),jer nam buduca djeca ne trebaju ''lude mame'':)

alma_itd...žao mi je zbog takvog blesavog šefa...i zbog toga što moraš prolaziti,ali nažalost takvih šefova ima jako puno(neki su i sami prošli MPO i dobili dijete)...
teško je kad zbog svog sna i želje dobiješ otkaz...ja to stvarno ne mogu razumjeti..

Eh evo da prijavim da sam dobila jos jedan otkaz od aprila.To ''naravno'' nema veze sa mojom eventualnom trudnocom,nego sa reorganizacijom.Sve ce se to zavrsiti nekad u januaru slijedece godine pa ce me onda opet zvati,a do tad cu se i ja porodit,bla,bla,bla.Nisam si dozvolila da se nasekiram.Samo kazem u sebi,ko zna zasto je to dobro.

:-o
alma draga...jako mi je žao..:love2:

Cure imam pitanje. Idem na AIH i radim fizički posao, ako ću drugi dan ići radit hoće li to imati utjecaja na moj postupak, mislim na krajnji ishod???

Citiraj:

---

ruža82 prvotno napisa

Cure imam pitanje. Idem na AIH i radim fizički posao, ako ću drugi dan ići radit hoće li to imati utjecaja na moj postupak, mislim na krajnji ishod???

---

Nece.