 |
|||
Meni je doktorica bez problema dala bolovanje od 14 dana zbog inseminacije. Donijela sam joj samo papir gdje je doktor napisao da preporuča mirovanje. Zbilja nije bilo problema. Što se tiče poslodavca tu sam se iznenadila. Direktor je znao da idem na AIH i još mi je rekao da ostanem kod kuće i da se pazim. Cijeli radni dan sam na nogama. Drago mi je što je imao razumjevanja. Nadam se da će tako i ostati jer ću opet početkom 2. mj na bolovanje.
svaka čast tvojem poslodavcu, meni ništa ne znači da mi dr. da i mjesec dana bolovanja kad ionako ne mogu ići. a i sada u ovoj situaciji kad nam bilo kojoj u firmi visi otkaz nad glavom...eva133 prvotno napisa
ružo oprosti,ali ja stvarno ne kužim,kako ne možeš na bo ako ga i dobiješ...pa to je tvoje pravo..poslodavac ti ne može odobriti ili ne bolovanje...ti si to dobila od liječnika i to pravo možeš iskoristiti,tvog poslodavca nitko ne pita,dal će on tebe pustiti na bolovanje...
sorry,ali ne kužim...
meni je moj šef rekao da njemu taj papir niš ne znači jer ionako mi on plača bolovanje a ne država, a ja u okruženju kakvom radim, gdje se svi prave da razumiju a zapravo nikog nije briga si trenutno ne mogu priuštiti veća izbivanja s posla, pošto se i otkazi djele, a nisam baš u nekoj fin. situaciji da bi mogla bez posla. barem sada što se tiče AIH ću si "zamagaditi" a kad ću na IVF tad ću ići na bolovanje kako bilo da bilo. nadam se da će se do onda situacija na poslu promijeniti na bolje.
Evo da i ja opisem svoju ''situaciju''.Ja zivim u Belgiji a radim u Holandiji.Postupak ICSI se odvija u Belgiji i folikulometriju imam svaka 2 dana od 8 ujutro.Nalaze krvi mogu vaditi i navece,pa nije za to problem.Po zanimanju sam stomatolog i radim kao privatno lice u 3 razlicite ordinacije.To znaci da kad odem na odmor nije mi nista placeno,a kad se razbolim naravno bolovanje mi nije placeno.Kod mene je ono ''koliko para toliko i muzike''.Prvi postupak stimulacije sam krila jer sam tek pocela raditi u 2 praxe,pa nisam htjela da znaju kakve imam planove,jer me vjerovatno ne bi ni primili(o tretmanu ''stranaca'' bez obzira koliko znaju i koliko su strucni nemoram ni pricati,jer se moras 100% vise dokazivati nego prosjecan ''domaci'' radnik,tako da sam bila sretna sto su me zaposlili).Sreca mi je bila da radim u tri razlicite praxe pa sam za folikulometriju mogla svoj trojici lagati da je guzva na putu,pa zato kasnim,da mi se auto pokvarilo,a za punkciju sam rekla da moram na operaciju jer imam neki polip na maternici pa moram poslije toga 3 dana mirovati!!!Prvi postupak nije uspio,beta bila 18,uspjeli zamrznuti 1 embrion koji kasnije nije prezivio odmrzavanje tako da sam poslije 6 mjeseci bila opet u postupku stimulacije.Ali poucena proslim iskustvom odlucila sam da svima kazem istinu i da mi raspored sa pacijentima prilagode da mogu svaki dan pocinjati od 10 sati.Prosla je i stimulacija,prosao je i transfer,sve je divno i krasno kod dvojice mojih sefova,ali ovaj treci koji je najmladji i koji je u zadnje dvije godine dobio dvoje djece,e kod njega je problem.Njemu ne odgovara da ja svaki put u petak moram na kontrolu(kao da ja mogu riktati prema njemu svoje hormone),tako da sam kod njega prije par dana dobila otkaz(nije smio reci da je moj ICSI postupak pravi razlog,nego je naveo kao problem da mi se obezbjedi asistent za rad)...suplja prica.Naravno jos moram neke stvari odraditi kod njega,ali sam toliko bila ljuta da mi je doslo da se iste sekunde raspremim i odem kuci.Prednost sto radim na ovakav nacin je da mogu uvijek uzeti slobodno ali to moram najaviti 2 mjeseca ranije(sto je u postupku IVF nemoguce,jer se nikad nezna kad ce biti npr punkcija ili transfer,sve zavisi od hormona),ali sam toliko vise umorna od toga da pored sve moje muke zbog injekcija,hormona,bolova nakon punkcije,iscekivanja bete,spontanog pobacaja,ja moram jos razmisljati kako cu sefu reci da necu raditi npr prekosutra.Neko vece sam sanjala da sam sat vremena pred porodjaj dosla u bolnicu,dr. mi uradio UZ i vidio da sa bebom nesto nije u redu i jednostavno ga isisao is mene sa nekim ogromnim aspiratorom,a meni prva pomisao u snu bila ''uh moram javiti gazdi da u ponedjeljak mogu raditi''!!!Nisam normalna.Odlucila sam da se od sad brinem samo za sebe i svoje zaledjene embrije i da pokusam da im stvorim ''optimalne'' uslove(citaj-bez stresa),pa i po cijenu da ostanem bez posla.Niko,ama bas niko ne razumije ovo kroz sta mi prolazimo osim onih koji su to i sami prosli(ne racunam tu one sretnice kod kojih je uspjelo iz prve,one nisu ni uspjele da se snadju a vec su bile trudne)Mi koji smo vise puta u postupku moramo sacuvati zdravu pamet( i stitnu zlijezdu),jer nam buduca djeca ne trebaju ''lude mame''
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom