Ova mi je tema došla kao melem na ranu i hvala svim prethodnicama! Muče me, naravno, iste brige jer od idućega tjedna me čeka folikulometrija, a potom i inseminacija na Sv. Duhu. Još uvijek nikomu nisam najavila mogućnost odlaska na povremena bolovanja (a pogotovo ne na dulja i učestalija) jer se pribojavam da bi upravo nepoželjni pogledi i komentari, ali i "rječita šutnja" mogli loše djelovati na cijeli postupak. Računam na ranojutarnju folikulometriju od 25. veljače jer ću se tako moći pokrivati s popodnevnim šihtama, ali što će biti nakon inseminacija - nemam pojma! Zasad planiram šutjeti jer sam svjesna da bi se, zbog maloga postotka uspješnih inseminacija, mogla lako naći upravo u toj skupini. A kako imamo jedno devetogodišnje dijete, a ja 38 godina - vidim da moje povremene izraze želje za još (barem!) jednim djetetom nitko više ni ne doživljava ozbiljno.
Znate li kakva je praksa na SD - preporučuje li se ženama mirovanje (ozbiljnije, tj. - ležanje) nakon inseminacije ili ne? Naravno, uvijek treba uzeti u obzir i stupanj stresa na poslu i iizloženost neželjenim situacijama i naravno - osobni psiho-profil...
Još jedanput hvala na temi i mogućim odgovorima