tri anđela

Ja jako volim svoj posao i čak i kada sam bila trudna sam radila od doma ono što sam mogla za firmu. Dva tjedna nakon poroda ja sam se vratila na posao i to mi je pomoglo da se vratim u normalu. Meni su svi ljedi iz firme bili podrška u postupku MPO, trudnoći i nakon poroda i nakon što su nas anđelci napustili. tako da ja utjehu tražim u poslu. Što se papanja tiče prije sam jela puno više nego sada, a što se kila tiče i njih sam imala puno više nego sada, zato sam sada počela nositi po prvi put u životu suknjice:mrgreen: jer prije sam uvjek smatrala da sam predebela za suknju.
Što se prirodnog probavanja tiče ja i MM nemamo baš puno šanse jer kod njega je cryptozoospermia tako da bi to bilo pravo čudo kada bi se dogodilo nešto iz kučne radinosti, a ja sam u čuda prestala vjerovati.
Baš danas sam dobila sve nalaze koje je moj MPO doktor tražio, samo još izvadim krv i urin i MM napravi spermiogram i idem po termin za novi pokušaj:klap:!
Tako da držite mi fige da to bude što prije.

Draga osijek tužno je to kroz što prolaziš,ali ne gubi nadu.
Napravi sve preglede,pij vitamine i pripremaj tijelo, no ipak pusti da se malo odmori od svega.Znam da je vama trebalo malo duže zbog vaših nalaza,ali i tijelo treba malo oporavka ,no duši čak i više.Vjerujem da će ti nova trudnoća pomoći da vratiš osmijeh.

Pročitaj stare Rozine postove i ove nove i vidjet ćeš koja je to promjena,iako joj u početku isto ništa nije značila (pod navodnicima) naša utjeha da će nova beba promijeniti oblik tuge,boli,ali eto i kod nje se dogodio taj pozitivni klik nakon svih tih padova, gubitaka .:love2:
Nitko od nas nikada neće zaboraviti svoju djecu anđele,ali to nam otvori novi način gledanaj na svijet oko sebe,cijenimo sitnice,male radosti, pronalazimo ogromnu snagu za koju nismo znali da postoji i nekako guramo dalje i onda kada mislimo da nikada više nećemo biti sretni dogodi se nova trudnoća i shvatimo da ipak opet sve ima smisla,na neki drugačiji način ali IMA.

Od srca ti želim novu trudnoću, ati nikada ne zaboravi da pripadaš maloj,posebnoj družini hrabrih,snažnih i divnih žena

[QUOTE

Od srca ti želim novu trudnoću, ati nikada ne zaboravi da pripadaš maloj,posebnoj družini hrabrih,snažnih i divnih žena[/QUOTE]
I time se ponosim od srca:yes:

Joj ljudi tako me neka depra hvata, koliko sam ponekad super dobre volje i sve super podnosim nekada s vremena na vrijeme tako odem s puta. Sjedim na svom radnom mjestu i gledam sliku jedne od svojih triju bebica i ne znam što da mislim. Tako je slatka, lijepa i savršena, a nije tu više i neće nikada ni biti. Voljela bih uzeti sliku i svima ponosno pokazivati, hvaliti se, da svi vide kako savršeno biće sam ja rodila, i to ne jedno nego tri. Nekad stvarno poludim i ne mogu vjerovati da ih više nema i neće ih nikada ni biti. Možda će doći neka druga djeca, ali ove tri curice nikada više. Malo sam zavirila na temu mame troki i nemam uopće snage ni ćitati kako su te buduće mame sretne i kako su drugi oduševljeni time. Još jučer sam i ja bila tako ushičena i sretna što ću biti mama trojki i svaki dan sam surfala po forumima u potrazi za savjetima i iskustvima, a vidite me sada! Za 12 dana bi bio moj puni termin trudnoće što znači da bih do sada da je sve bilo po planu bila već mama i možda već kod kuće sa svoja tri zlata! A sada sam po pretragama i u pripremi za novi IVF/ICSI. Nekad mi to tako lako sjeda, a nekad tako teško da bih mogla samo plakati, poluditi!!!
Jučer sam bila na groblju kod svekra i pomislila kamo sreće da su i moje bebice barem sa njim na istom mjestu da ih neko čuva!
Ma joj sva sam neka nikaka izgleda me pms puca, bit će valjda bolje sutra, idem da mi malo puste krv ujutro:lol:pa ću se valjda skulirati!

ajme osijek, jako mi je zao :cry:
rijetko zalutam da ovaj pdf ali to je zato sto se svaki put rasplacem.

zelim ti jedan veliki plusic sto prije :heart:

Draga Osijek...kao da sebe čitam.
Užasno je saznanje da nikad više neće biti ono što je bilo i što smo toliko htjele. Mene i sad pored Špira srce boli i knedla mi je u grlu kad znam da je on moje četvrto dijete i da smo sad mogli biti jedna velika sretna obitelj, užasno mi fale moji Tija Ivan i Oliver. I baš kako si rekla, nitko ih ne može zamjeniti, ali kad dođe neka druga beba, onda to maleno biće uzme onu neku gorčinu iz boli, i ostaje čista tuga koja mislim nikad neće proći bez obzira koliko dijece imale nakon svojih anđela.

Želim ti da što prije dobiješ svoje zlato koje če ti puno pomoći, život zaista nastavi teći nekim mirnijim i sretnijim tokom. Kiss :*

I ja jedva čekam iako ću umirati od straha cijelu trudnoću, ali Roza to je tebi jaaako poznato.
Neki dan sam pričala sa mojom mamom o svemu tome i kako se čovjek osjeća. Moja mama je nakon mene rodila moju sestru koja se rodila sa otvorenom kićmom, nije ju ni vidjela već su ju bili odnijeli na operaciju. Prvi put ju je vidjela tek nakon tjedan dana kad je ona izašla iz bolnice. Moja seka je živjela 9 mjeseci i onda je nakon operacije koja je bila ne znam koja po redu postala anđel. Ja sam tada bila 4 godine. Moja mama kaže izgubila je svakoga u životu i proživjela svašta sa djecom, ali smrt vlastitog djeteta bilo joj je nešto najgore i mislila je da ne postoji nešto gore od toga. Međutim kada sam ja ostala u bolnici i kad je sve krenulo naopako i sve što se dogodilo sa mojim bebama kaže da joj je to bilo još gore i da ne može opisati taj osječaj, jednostavno se nije mogla kontrolirati sa plačem, tugom... Ne znam jel to zato što je stvarno svašta prošla i već joj je dosta takvih stvari, izgubila je vlastito djete, prošla liječenje od leukemije sa mojim bratom koji je da kucnem u drvo uspio preživjeti tu groznu bolest i liječenje i sa drugim bratom preživjela sepsu nakon što su ga pustili iz rodilišta i celijakiju koju je vjerojatno stekao u svemu tome. Tako da ja mislim da sam ja jedna od rijetkih mama anđela koja ima podršku i to 100%-tnu od jedne tako snažne žene zahvaljujuči čijoj upornosti i prepiranjem sa liječnicima su njena dva sina sada odrasli dečki koji mene uveseljavaju svaki dan i volim ih do neba! Mislim da sam u neku ruku povlaštena što imam takvu mamu koja me svaki dan sluša, pokušava razveseliti kada mi je teško i znam dala bi sve za mene!
Sada sam vas malo udavila svojom obitelji, ali jednostavno sam imala potrebu to podjeliti sa vama jer sam pročitala da puno žena nema takvu podršku od obitelji i kod IVF-a i kod smrtnih slučajeva.

Usput danas sam izvadila krv,urin i sutram mm napravi spermiogram i krećemo u akciju:klap:!

Drage mame anđela ,

i ja sam nažalost jedna od vas i pratim vas jako dugo i stvarno vam se divim, sve i jednoj po na osob.Moj anđeo Roko je rođen tj me je napustio sedmog marta prije skoro 4 godine a moja tuga i bol nikako da prođu tj da bar bude malo blaža.Iz te moje trudnoće ostao je moj mali Tin, bili su jednojajčani blizanci, i gledajući svog Tina nema dana a da se neupitam dali bi i moj Rokić isti bio.Sigurno bi i sad kad jednom trebam slavit rođendan, sam taj osjećaj jednom savim drugom idem na grobić me ubija.Moja tuga je utoliko veća što moj Tin ima cerebralnu paralizu i što jednostavno ta borba za njega mi nije ostavila vremena da svog Rokića otplačem niti da se dostojanstveno oprostim od njega.Bez obzira na cerebralnu mog Tina koja se nije smjela desit i to je ono što me ubija ja sam zahvalna dragom Bogu što mi je ostavio moje malo zlato koje me koliko god će to nekome zvučati možda nezamislivo ali iz dana u dan razveseljava i naučio me je da postanem još bolja i kvalitetnija osoba.Dani snjim definitivno nisu lagani i to i fizički i psihički ponekad ubija ali svaki njegov mali napredak je za nas ogroman i ta sreća nakon toga je neopisiva.On je taj koji me je održao koliko toliko na životu i spravom mogu reći da je onaj pravi borac koji je ne samo sebi život spasio nego i život meni a naš anđeo Roko nas svaki dan bodri i daje nam snagu da guramo dalje kako bi se što bolje osamostalili u životu.Mi nemamo baš vremena se javljati ali vaše priče su me toliko nadahnule i dale mi još više snage stoga vam od srca jedno veliko hvala i drago mi je što postojite, naravno u prenesenom značenju kamo sreće da se nikad nikome to nije desilo

Osijek imaš sreću u nesreći jer imaš nekog,odnosno najbližeg člana u obitelji koji UISTINU razumije jer je i sama prošla takvo gorko iskustvo+ sve ostale strahote.Barem znaš da možete otvoreno razgovarati,kada ti je teško,da neće pobjeći,izbjeći tu temu,a to puno znači.Razgovor je bitan za ozdravljenje ranjene duše.

Bol ne nestaje,ali mijenja oblik!:love2:

Sunce malo ne znam što ti pametno reći osim da si ipak imala koliku toliku sreću da ipak sa tobom ostane barem jedna bebica. Žalosno je to što barem on nije potpuno zdrav kada ti je već bog uzeo jedno tvoje zlato, ali ja sam uvijek znala reći svojoj kolegici koja ima sina koji je autist da ja mislim da se takva djeca vole još više. I moje bebe dok su još bile žive i dok su mi doktori govorili da i ako ostanu žive imaju jako velike šanse da imaju razna oštečenja, vjerujte mi pristala bih na sve iako znam da bi se patila i ja i one cijeli život, samo da su ostale žive sve bih podnjela! Ali eto, ipak nije na nama da odlučimo što će biti nego da naučimo živjeti sa onim što nam život da!

Draga Osjek,
nažalost moj klinac nema cerebralnu paralizu radi prijevremenog poroda nego što su liječnici zaribali, ali to je za neku drugu raspavu, nego sam samo željela skrenuti pozornost na to da sva prijevremeno rođena djeca nemoraju završiti oštećeno, bar tamo negdje od sedam mjeseci imaju veliku šansu proći neoštećeno naravno uz pravilnu rehabilitaciju tj habilitaciju.Nažalost tvoje curice su jednostavno više nego prerano rođene.Nemoj razmišljati na način kao što si napisala.Dragi Bog zna zašto ih je uzeo kao i zašto je moj Tin preživio i ovako završio.Mislim da nam on točno daje ono što mi možemo podnjeti a što ne.Nego sad glavu gore i na drugu bebicu i držim fige da ti dođe što prije.Ja isto planiram i nadam se skorom plusiću, mada kod mene nema nikakvih zdravstvenih problema osim onih psiholoških što se može desit jer više nikome baš nevjerujem i nebih više nikad voljela da mi se desi višestruka trudnoća, bar sad tako razmišljam

sunce malo šaljem ti ogromni zagrljaj :love2: tvoj Roko je sada na ljepšem mjestu i bdije nad vama
draga osijek joj dobro te razumijem što se tiče depresije :love:. I mene često zna uhvatiti depresija, pa se nekako iščupam i onda opet u krug. Ono što se promijenilo je da više ne plačem na ulici kad vidim blizance u kolicima. To sam radila dobra 3 mjeseca :-(. Sad im čak uputim i osmjeh i gledam ih kako su slatki :zaljubljen:. Isto tako prestala sam plakati što mojih beba nema i zahvalna sam za ono vrijeme što smo bile zajedno. Ne želim razmišljati o tome da njih nema, one su za mene uvijek tu, no jedino sa MM-om i vama tu mogu pričati na taj način. Ostali (naše obitelji i prijatelji) to ne žele prihvatiti - odnosno izbjegavaju ovu temu, pa o tome i ne pričamo sa njima. Zato si ti draga osijek sretna što imaš mamu koja te razumije i potpuno podržava. To je tako prekrasno. Možda bi i moja mama bila takva da je tu sa nama...
draga osijek od srca ti želim puno snage za dalje. Ja ću još pričekati sa postupkom do 6. mjeseca, a možda i prije uspijemo prirodno :mrgreen:

Sunce malo znam da ne završe sva djeca sa oštečenjima, imam ja bivšeg dečka i njegova supruga kojima su u 5,5 mjeseci trudnoće pronašli bakteriju koja je bila velika prijetnja za bebe i mamu i odlučili se na carski. Rođeni su blizanci dva dečka, jedan ih je jako brzo napustio, bili su jedan manje od 0,5 kg, a drugi malo više. Dečkić koji je preživio je imao velikih problema sa plučima i kod kuće je koristio nekakav uređaj koji mu je pomagao kod disanja, ali evo ovog ljeta su bili i babač se voda za rukicu, diše samostalno i nema nikakvih posljedica. Ja ga nisam vidjela jer sam čuvala trudnoću, ali mama mi je rekla da je presladak!
Ne znam što se tvome bebanu dogodilo, ali slobodno to podjeli s nama i olakšaj dušu, ovdje ili na PP.
Tibi možda budemo zajedno u postupku, ustvari gdje ti ideš na MPO? Ne znam kada će mi dati termin koliko po njihovom treba proči vremena od poroda do novog postupka? Ja bih voljela u 6.mj. tako sam zadnji puta išla, ali neću se ničemu previše nadati da se ne bih bezveze razočarala.
I da Tibi i ja bih voljela da prije uspijemo prirodno, ali...
I sunce malo i ja se sada malo, ustvari puno plašim višestruke trudnoće i zapravo imam velikih nedoumica oko broja vračenih zametaka kada dođe do toga!

draga osijek, ja sam ti na VV-u. I ja sam prošle godine u 6. mjesecu ostala trudna i ljeti je lakše kad si u postupku čisto iz tehničkih razloga - lakše i brže se obućeš, svučeš i sl... S druge strane malo me strah jer zadnji put su svi bili na godišnjim odmorima od sredine 7. mjeseca do kraja 9. mjeseca, a ja sam imala neke iscjedke, a bila mi prva trudnoća pa nisam znala ni kud ću ni što ću. Trebala sam ići na pregled svaka 3 tjedna, a kako su svi bili na godišnjima, odlučila sam otići u Sunce jer sam tamo imala 50% popusta. Uglavnom tamo su me jako ispreplašili jer sam imala 7 ogromnih cisti (4 na lijevom i 3 na desnom jajniku) nastalih zbog stimulacije i ginekologica počela paničariti, nabila mi takav strah. Ma grozno... Zato mi je malo taj 6. mjesec hm hm, ali kako dobijem termin tako ću ići. Sad sam i ja iskusnija, pa će valjda sve biti malo lakše...

Što se tiče tvog pitanja koliko treba proći vremena od poroda do novog postupka mislim da je to individualno. I sama znaš da između stimuliranih postupaka mora biti pauza nekih 6 mjeseci. Nakon što rodiš, svi preporučaju minimalnu pauzu od 3 mjeseca da se fizički oporaviš, ali tu postoji i onaj psihički faktor. Moj MPO doktor je imao istu situaciju u obitelji tako da razumije kroz što prolazimo i smatra da bi trebalo još malo pričekati - konkretno u mom slučaju do 6. mjeseca. Stvarno ne znam što će ti tvoj doktor preporučiti. Puno ovisi o tome i kako se ti osjećaš. Ako si stvarno stvarno spremna, možda te uzme i ranije. U svakom slučaju sretno! :heart:
Ja se trenutno ne osjećam spremnom za ići u postupak, a to sam shvatila onaj trenutak kad sam ušla u čekaonicu - kao da me netko nabio šakom u želudac... Shvatila sam da to još nije za mene, da još uvijek nemam snage prolaziti kroz sve te muke ponovno. Obzirom da sam ja vječiti optimisti, a da naša dijagnoza i nije tako jako strašna - asthenozoo ja ću se do zadnjeg nadati da ćemo mi prirodno :mrgreen:, a ako ne do 6. mjeseca ću biti spremna za nove pobjede :yes:
grlim te draga moja :love:

Citiraj:

---

osijek prvotno napisa

I sunce malo i ja se sada malo, ustvari puno plašim višestruke trudnoće i zapravo imam velikih nedoumica oko broja vračenih zametaka kada dođe do toga!

---

Osijek, jedno od rješenja kako su jednoj curi izašli u susret (išla je privatno, u Hrvatskoj) je bilo to da su oplodili 3, ali su se dogovorili da se ide na blastociste (embrije 5. dana) s ciljem da se reducira broj embrija koji će se vratiti u maternicu jer se na taj način embriji prirodno selektiraju i ne dožive svi 5.-ti dan. Ako si jako mlada i imaš super stanice, možda ti opet mogu preživjeti i do 5.-tog dana sva tri, ali možda bi to moglo biti rješenje i za tebe. Ili da im kažeš da oplode dvije jajne stanice.

Ako ikako možeš, moj ti je savjet da zaobiđeš Hrvatsku s obzirom na ovaj katastrofalan zakon i da se prijaviš u Maribor. U Mariboru mladim ženama vraćaju 1 embrij, 2 samo na zahtjev, upravo zato da se izbjegnu komplikacije višeplodnih trudnoća i gubici bebica. Godina dana koja se tamo čeka prođe u čas. Sve detaljno o tome kako u Maribor, koje su cijene i sl. imaš na PDF-u Potpomognuta u Sloveniji, na prvoj stranici (svojevrsna "kuharica").

Ako ne možeš, onda bi strategija mogla biti ovo opisano u prvoj rečenici, pretpostavljam da će ipak imati više senzibiliteta za tebe nakon tragedije koju si prošla.

Oprosti što ulijećem, ali tvoj me slučaj jako ražalostio jer se to u MPO-u ne bi smjelo događati i prije se nije događalo jer se mladim ženama nisu vraćala tri zametka, budući da je to kontra standarda struke baš zbog ishoda kakav se tebi, na žalost, dogodio, a što je realna prijetnja kad se ima ovakav zakon.

Želim ti sretno, svim srcem :heart:, i oprosti ako je ovaj "ulet" bio neželjen.

Dodatno, a nije mi dalo editirati:

Nije bezveze meni Lučinger prije kojih 10-tak govorio da se trudnoća s trojkama, na žalost, smatra "neuspjehom IVF-a" zbog prevelikih rizika koje donosi. Ne znam je li se sada, zbog visoke politiziranosti IVF-a, više usudi tako otvoreno govoriti, ali općenito se vani trojke smatraju, uvjetno rečeno, "neuspjehom IVF-a" jer je takva trudnoća previše rizična i zato se razvila metodologija kultivacije embrija do 5. dana (do faze blastociste) i vraćanje samo jednoga. S obzirom na veliko ograničenje oplodnje samo 3 jajne stanice i tih slabih stimulacija (primjerice u Mariboru oplođuju koliko se dobije - 10, 20, onda od tih embrija 5-ti dan preživi tipa 5-6, vrate 1, ostalo zamrznu za drugi pokušaj). Tako da je ovo sada što imamo u Hrvatskoj katastrofa, ne znam jesi li toga svjesna, ali ovo što se sad radi bilo je pred 10 godina nezamislivo da će se toliko to unazaditi.

Zbog tog ograničenja na oplodnju samo 3 nitko se više u Hrvatskoj ne usuđuje ići na embrije 5. dana, ali ove iskusnije žene su se dogovorile s doktorom za to - tipa oploditi 3 pa ići na embrije 5. dana, s ciljem da se ipak oplode sve te 3 koje su zakonski moguće, dobiju vitalni embriji koji će dočekati 5.-ti dan, i smanji broj embrija jer neki prirodno, zbog kromosomskih nepravilnosti, neće dočekati taj 5.-ti dan.

Ne znam je li to pomaže i možeš li slijediti ova moja "tehnološka" razmišljanja, ako ti ikako mogu pomoći, tu sam za tebe.

I još nešto, ako možda imaš nedoumice - Maribor je, bez obzira što vraća 1, statistički bitno uspješniji od naših bolnica bio i prije novog zakona, a pogotovo sada. To je zato jer imaju odlične laboratorijske uvjete i jer se ne moraju ograničiti na oplodnju samo 3 jajne stanice, nego oplode sve što dobiju, puste da se razvija do 5. dana, i ti koji izdrže do 5.-toga dana su kod mlade žene u pravilu blastociste odlične kvalitete i, ovisno o godinama, imaju uspješnost po transferu koja se bliži i 40% (naši su prije zakona imali oko 30%, moja je procjena da je to sada oko 15%).

osijek draga, sada tek vidim da imas "svoj" topic.
Tvoja andjelica Emi je predivna :heart: sigurna sam da su i Ela i Tia bile predivne :heart::heart:
Moja andjelica se takodjer zove Emi, skraceno od Emanuela.

Neka ti dragi Bog da snage za dalje, sigurna sam da ce i tebe uskoro netko zvati mama :* :love2:

Ina 33 hvala na savjetima, ulet nije uopće ulet nego sudjelovanje u razmisljanjima, savjetovanjima... Za sada nemam mogućnosti ići van nego probati ovdje u hr napraviti što se može. Vidjet ću sa svojim doktorom i možda biologom ako bude moguće da vidim što se može pametnog napraviti, a da se ne ugrozi cijeli postupak, a i da se ne dovedem opet u istu situaciju, iako kao što sam već rekla, ni prvi puta me nije nitko pitao za broj zametaka za transfer i dali se ja slažem ili ne sa tim.
Marsupilami nisam sigurna da znam tvoju tužnu priču, lijepo je da postoji još jedan anđel sa istim imenom vjerujem da je i ona bila prekrasno malo biće kao i moja Emi i Tia i Ela! Iako bile bi puno sretnije i ja i ti da su one ovdje sa nama, ali... biti ćemo i mi jednom mame...
Tibi znaš šta ja mislim da sam ja psihički spremna, a i fizički. Uostalom nikad bolje nisam izgledala:lol:kilaža je super! Mislim da kad krenem u postupak da ću manje misliti na ono što se desilo!

osijek, sigurna sam da se možeš sa njima dogovoriti. Svakako ih zamoli za razgovor i oni će ti već savjetovati ono što je najbolje za tebe. Nažalost zbog gužvi u bolnicama sve ide kao na traci, pa često ne stignu obaviti razgovore sa pacijentima, ali ako budeš inzistirala tko te može spriječiti :mrgreen:.
To je super da se dobro osjećaš (mislim psihički) i da se osjećaš spremno za novi postupak. Od srca ti želim da bude dobitni sa najljepšim mogućim završetkom :heart:
obzirom da imamo sličnu priču i sudbinu, imaš posebno mjesto u mom srcu :love: , mada su mi sve cure ovdje drage jer me jedino vi ovdje razumijete

Tibi zamisli ti koje smo mi žene ja i ti, nas dvije i dale smo bogu i životu zajedno 5 anđelica :angel::angel::angel::angel::angel:!!!
Ne znam dali da budem tužna ili ponosna zbog toga?

Citiraj:

---

osijek prvotno napisa

Marsupilami nisam sigurna da znam tvoju tužnu priču, lijepo je da postoji još jedan anđel sa istim imenom vjerujem da je i ona bila prekrasno malo biće kao i moja Emi i Tia i Ela! Iako bile bi puno sretnije i ja i ti da su one ovdje sa nama, ali... biti ćemo i mi jednom mame...

---

Moja Emi je 5 dijete, ali iako vec imam djece bol nije nista manja :cry:
Ja sam svjesna sto sam izgubila...mnoge mame andjela ta spoznaja stigne tek kada napokon prime svoj smotuljak u ruke...jos k tome imam sina od 7 godina kojeg je sve jako potreslo tako da ide na psihoterapije.

Ali kako netko vec rece, bol ne nestaje nego se preoblikuje, jednostavno naucimo zivjeti s time :love2:

edit: moja andjelica je u potpisu :heart:

Slatkica mala, uh kada vidim ovakve slikice sve me stegne oko srca!

Osijek, :love2: vjerujem da si tako razmišljala kada su doktori iznosili dijagnoze, jer ti si jedna velika i hrabra duša.:heart:... jedna moja draga prijateljica je imala starijeg brata, bebicu koja se rodila sa teškim oštećenjima i poživio je tjedan dana i otišao:angel:. Mama je ubrzo nju zanjela i rodila ali kod obje je dan danas ta tuga golema i neisplakana:-(. Jednom sam joj rekla da je dragi Bog dao tom svom anđelu drugu šansu da se utjelovi i stvarno mislim tako. I tvoje curice sada imaju drugu šansu da promatraju svijet saa nekog drugog mjesta i da izaberu drugačiji život. Dragi Bog nije za njih namjenio ono što bi ih čekalo na Zemlji. A tebe i TM je ovo iskustvo promjenilo zauvijek, ali tko zna s kojim krajnjim ciljem...

Jučer popodne sam sa mojom mamom išla posjetiti svoje anđelice! Tako mi je žao što nisu zajedno iako ih dijeli 1,5 m razmaka svejedno mi je nekako žao što nisu sve tri na istom mjesta i zajedno onako kako su navikle biti. Ela i Tia su skupa, a Emi je malko dalje! Ali dobro šta je tu je tamo gore su zajedno sigurno:angel::angel::angel:moji!
ZAUZETA ja i mm smo se definitivno promjenili od svega toga, počeli smo malo drugačije živjeti i promjenila nam se lista prioriteta! E sada ćemo vidjeti dali je to dobro ili loše! Nekad razmišljam koliko se moj svekar veselio svojoj unučadi i moja baka svojoj praunučadi pa si mislim možda su se moje bebe rodile ranije samo zato da bi ih oni stigli vidjeti prije nego što odu na onaj svijet jer da je sve bilo kako treba sa bebicama ni on ni moja baka ih ne bi vidjeli nikada! Iako ova teorija nema puno logike nekad razmišljam na taj način!

Osijek razumijem te potpuno, i ja sam se puno promijenila. Više se ne živciram oko posla ili situacija na koje ne mogu utjecati. Pokušavam uživati u svakom trenutku (osim kada me uhvati neka depresija), dosta čitam, više se krećem, pokušavam što kvalitetnije provesti vrijeme sa MM-om...
Da i rekla si da ne znaš da li bi trebala biti tužna ili ponosna. Pa ja ti mogu reći da se meni miješaju i tuga i ponos. Ponosna sam što sam bila, ma što bila - što jesam mama tim dvjema predivnim curicama - anđelicama koje su moj život obogatile i beskrajno me usrećile. Tužna sam što ovaj život nismo mogle provesti zajedno, ali vjerujem da ćemo se jednom sresti među zvijezdama :heart::heart:

Ja sam se napokon naručila kod MPO doktora i idem ovaj put spremna sa svim nalazima:-x! I iskreno se nadam da ću tog 15.03. saznati termin za novi postupak:klap:!

sretno draga :-D:love2:

super :-D :-D:-D
da te čim prije primi u postupak ~~~~~~~~~~~~~~:heart:
za kavicu 15.3 se još čujemo na pp :love:

Čujemo se da! Samo ako budem išla vlakom onda ću imati vremena na pretek, jedino ako me poveze netko iz firme onda baš i neću, ali već ćemo se dogovoriti unaprijed. Baš bih te voljela sresti!
Ja sam ovih dana baš nekako, nisam baš najbolje, valjda me i taj pms i taj termin što se bliži i sve skupa deprimira. Stalno mi na poslu na stolu stoje slikice moje Emi i stalno mislim o mojim bebicama kako nemam slikice druge dvije lutkice i baš mi je krivo i žao UH!

Drage cure, ovaj vikend mi je bio opet strašan. Više volim tjedan kad radim onda ne mislim nekako na sve to i lakše podnosim sve, ali vikendom kad sam kod kuće onda se rastužim i baš upadnem u neku depresiju! Još me i pms puko pa sam skroz potonila. Ali bit će bolje.
U idući ponedjeljak ja krećem u nove pobjede:klap: u pratnji mojih:angel::angel::angel:!

joj draga osijek, nažalost to ti je normalno :-(
Preko vikenda si natovarim toliko obaveza da ne stignem ni misliti. Jučer navečer me sveki zove da pita kako smo proveli vikend, a ja se nisam mogla ni sjetiti svega gdje smo bili i što smo radili :mrgreen:
Šetaj, vozi bicikl, odi na kavu s prijateljicama, razgledavaj dućane, štogod te čini sretnom... Ako si baš u Osijeku imaš onu predivnu šetnicu uz Dravu :-), ja bih tamo visila svaki dan kako mi je prekrasno. Nešto sa MM-om dogovaram da za 1.5. opet dođemo u Osijek. Prošle godine bili 3 dana - odsjeli u Zoo hotelu, bilo predivno :-)
Vidi kako ćeš se uspjeti organizirati za idući ponedjeljak, pa ako ćeš imati vremena javi mi na pp - pa da se malo podružimo. Od srca ti želim da te čim prije primi u postupak :heart:

Hvala Tibi ti si moja velika podrška naravno uz ostale cure koje su mi isto podrška i snaga za dalje:yes:.

Eto došao je i taj dan. Danas su se moje trojkice trebale roditi. Mislila sam da će mi ovo biti grozan dan kada dođe, ali zapravo nije čak sam dobre volje, nekako puna energije i spremna živjeti dalje punim plućima sa nadom za još bolje sutra i s ciljem da ostvarim svoj san da postanem mama. Sve ovo što se dogodilo me zapravo ojačalo i dalo mi takav potisak prema naprijed bez strahovanja od gluposti i sitnica. Ne zamaram se više malim nebitnim problemima i ne bojim se sitnih životnih problema jer sam uvidila da sam sposobna preživjeti puno groznije stvari od nebitnih gluposti.
Danas je dan kada krečem dalje sa svojim životom ne okrečući se unazad, a svoje bebice ću zauvijek nositi u srcu, a one će budno paziti na mene od tamo gdje već jesu i zato znam da će sve od danas biti puno bolje:yes:!

:heart:!

osijek :love2:
hrabrice naša :heart:

osjek draga :love2: tako treba. Samo hrabro naprijed.

:heart: :heart: :heart:

Draga osijek,:heart:

Osijek :love2:
Emi Tia i Ela su zauvijek tu s tobom, sigurna sam da su sretne da je mama odlučila ići dalje i ne predavat se, treba puno snage i hrabrosti za to...šaljem ti veliki poljubac :heart: