Evo još jedne koja je dugo duuugo htjela biti veterinarka.
Dok me otac (isto veterinar) negdje u 2. srednje nije posjeo i lijepo mi objasnio neke životne činjenice ("nije ti to draganje dupina i peseka, ponekad trebaš zavući i ruku u kravu" :lol:).
Pa sam odustala od veterine (ali je ljubav prema životinjama i dalje ostala).
Uvijek sam voljela književnost, pa sam se bavila idejom da upišem komparativnu i bavim se pisanjem.
A onda je stigao 3. srednje i genijalna profa iz psihologije :heart: koja mi je ukazala koji bi mogao biti moj profesionalni put. Pa sam (iz 2. pokušaja) upisala psihologiju. Posao sam malo duže tražila, ali kad sam ga našla-to je bilo TO. Radim kao psiholog-kliničar. Usput završavam i postdiplomski iz psihoterapije ... imala sam neku fiks-ideju da ću ga dovršiti sad dok sam na porodiljnom ... jea rajt. :roll::lol:
A kad sam bila mlađa: balerina, klizačica, stručnjakinja za DNK :mrgreen: ...

