Pitaj one u Kamenskom jel im to što neko napiše vrijedi išta.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Printable View
Pitaj one u Kamenskom jel im to što neko napiše vrijedi išta.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Moja baka, 76 joj je godina. Radila je u istoj tvornici do mirovine. Na posao je pjesacil sat i pol u jednom smjeru. Odgojila 2 kceri i mene podigla na noge (mama je radila u inozemstvu) Imala je 2 polja za obradivanje, vinograd, svinje, kokoske i veliki vrt. Nije bilo tekuce vode. Dandanas se sjecam kako smo ves prale na ruke, sjecam se i starog lonca punog kamenca u kojem se grijala voda za pranje suda a navecer i za pranje nas. Svaki dan je pranje bilo obavezno. Nikad, al bas nikad ja nisam "osjetila" baku, uvijek je cista. Brinula se za mene, sjecam se trena kad me naucila reci slovo r.
Danas ima vrt, kokoske, vinograd je imala do prosle godine. Sama je obradivala vinograd i radila vino, sama se brine za vrt a uz to jos i susjedin obraduje. Ta susjeda radi 8 sati, nema djecu ni muza i nema vremena za vrt pa placa mojoj baki za to...
Pomaze svima kad god treba, nista joj nije tesko radit. Svake nedjelje je bio kolac poslje rucka, tako je i danas. Sama pravi rezance i mlince. Svaki dan kuha frisko.
Ja se njoj divim, prema tome ja sam najobicnija ljencina i voljela bi da me vise tjerala da usvojim te neke radne navike. Al ona je rade sve sama nego da djecu tjera.
Ako uzmem njen primjer nama je stvarno puno lakse... Samo sto zene prije nisu smjele reci da im je tesko, a mi sad kukamo i kukamo...
Baka ti je divna!Citiraj:
koksy prvotno napisa
Naravno, ali ono... recimo da je sada Kamensko iznimka, o kojem se piše i nacionalna zvijezda nosi bedž kao potporu, a prije je sve bilo Kamensko, više-manje. U tom smislu govorim o razlikama.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Tj. bilo je kuluk doma za ženu, kuluk na poslu za muškog. Po meni.
Iako će neko reći da je danas kuluk, ali ja to ne mislim tako, barem kad se mjerimo s generacijom naših baka.
Baka ti je fakat super. Imam novi role model! I kad vidiš takvu baku i pogledaš sebe (sad govorim o sebi) ne mogu si pomoći a da se ne posramim. Đaba mi škole, đaba mi cool posao kad bi više od ičega voljela da se izgradim u takvu ženu. Dao Bog za 30-40 godina će i o meni moja unučad ovako lijepo pisati kao i ti o svojoj baki :heart:Citiraj:
koksy prvotno napisa
Ina mislim da je sve do percepcije. Ja nekako mislim da su ljudi sve manje ljudski a sve više karikature, kao nekakav iskrivljen odraz u ogledalu. Don't get me wrong, to apsolutno mislim i o sebi, ne samo o drugima.
Nekada se živjelo od poljoprivrede i polovicu toga nije trebalo raditi, a dok danas prvo se naradiš na poslu pa te još i doma čeka hrpa poslova. Ljudi su se nekada više družili radeći na polju a danas često nemaš vremena nekamo otić a sve je kriv taj tempo života koji nam je nametnut, juriš svugdje da sve stigneš a za odmor se ne pita. Nekada su ljudi bili zadovoljni time što su imali, a danas nam uvijek nešto nedostaje i treba, uvijek težimo za nečim boljim, perfektnijim.
Koksy, kao da o mojoj baki pričaš :heart:
Koliko god je nama danas psihički teže, nekad su žene puno više radile. I danas gledam svoju mamu kako si još uvijek u jednom danu nađe toliko posla da ja to za tjedan ne bih riješila. 4 velika kruha u krušnoj peći, zimnice, pekmezi, životinje, rezanci, šivanje, kuhanje.... ma što sve ne....
Drugi par postola je to što je ona nas mogla ostaviti baki, povesti na njivu ili jednostavno pustiti same doma. Mi to danas ne smijemo. MM i ja nemamo nikog blizu jer nas je životni put odveo predaleko, oko nas je previše nasilja, prometa, nametnutih aktivnosti koje ti oduzimaju dragocijeno vrijeme, masa toga zbog čega smo u težoj poziciji ali i dalje se ne bih mijenjala s onim nekad.
Kad mi pukne film napišem koji post ovdje i dobijem potporu, odem prošetati ili do dućana. Nekad ne bi imala pravo niti da mi pukne film, kamoli ići trošiti lovu bezveze. I koliko god nam je teško, dobro nam je.
Ja sam od jedne bake naučila šivati, od druge plesti. Od jedne sam naučila raditi rezance (iako danas češće radim taranu jer kod djece bolje prolazi). Naučila sam i štrukle raditi i tijesto s germom i pite i uglavnom kompletne temelje kuhinje. Moja mama zna kuhati, ali s iglom/iglama je s dvije lijeve.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Dakle, bake su odigrale svoje - prenijele znanje koliko se dalo. I o vrtu i voćnjaku znam dosta od obje bake jer nekad je to bio uvjet opstanka. Ako nemaš vrt, nemaju ti djeca voće... I zimnicu sam naučila pripremati od baka i njihove generacije (susjede iz ulice).
Ne znam ništa o životinjama (jer ih nisu imale, nije bilo uvjeta, živjelo se ipak u gradu) ali puno korisnih stvari naučila sam upravo u ranom djetinjstvu od svojih baka. Imam negdje nacrt bakinog vrta s trajnicama, a bome se sjećam i plodoreda i sve kako se koje biljke zajedno slažu, kako se uzgaja sjeme/flanci, što se pikira, a što se sije u kućice... Nemam baš vremena, ali polako kroz godine slažem uvjete da imam svoj vrt. Voćke imam i to je ok.
Mama nije imala vremena, ali zato sad ona uči moje dečke ono što ona zna (nije to ista razina vještina, to je drugo - književnost, priče, slikanje...) i tako to ide. Uvijek bake i dede imaju vremena za unuke, a roditelji rade. To je valjda tako bilo i u vrijeme dok se živjelo samo od poljoprivrede.
Jedna baka me naučila vez (iako to rijetko radim), druga kukičanje (ni za to nemam baš vremena). Bio je to pravi blagoslov... Iako nisu živjele s nama, živjele su u istom gradu i viđala sam ih često. Moja sestrična koja živi u drugom gradu ostala je zakinuta za puno toga.
Ipak, potpisujem martu - nama je to razonoda, a bakama i njihovim obiteljima ta su znanja bila uvjet preživljavanja.
Čini se da je ta sreća i životno zadovoljstvo vezano uz puno konkretnoga rada. Kažu da današnji ljudi stradaju jer u parcijaliziranom svijetu nemaju zapravo pojma što rade, a i ne rade rukama. A to fali... ne znam...
Imaš point, u smislu parcijalizirani rad, jer je lijepo odgledat početak i kraj nečega, smisao. A ono... konkretni rad rukama na nekoj proizvodnoj traci većini nije pojam, iako znaš da radiš, npr., dio cipele, ili na što se žali dosta njih tipa svaki dan jovo nanovo - kreveti, ručak itd. Mislim da to nije tako jednostavno da bi se svelo na fizički versus nefizički rad.
Roza, mislim da si prestroga i prema sebi i današnjici. Nit je to sve nekad bilo ispravno i romantično u svakom pogledu, nit smo mi danas takve ljenguze i nesposobnjakovići. I onda i danas je bilo svakakvih ljudi i sudbina. Cijenim i sebe što imam znanja da mi je dosta uključen mozak i komp pa da zaradim za par sati nešto po što netko ide tjedan dana na posao, a cijenim i svoju baku što zna razvuć tijesto za burek i uzgojit sve moguće voće i povrće. Ja za time sada nemam potrebe, a ako ću ikad imati, ZNAM da ću i to naučiti, da li od bake, mame, iz knjige, ili s interneta... Rekla bih da smo bitno napredovali, ali i da se život poprilično zakomplicirao jer od silnih mogućnosti i izobilja, neki se jednostavno ne snađu.
Znam, svjesna sam toga. Ne osuđujem ja današnji način života, nego mi ga je više pun kufer pa se ovdje malo zalaufam. Sigurna sam kad budem "seljanka" da ću sa veseljem isčekivat društvene vikende, izložbe, kafiće, ljenčarenje u krevetu, i znam 100% da ću svaki dan bar jedanput zaželit imat mašinu za pjate :mrgreen:Citiraj:
Zubic vila prvotno napisa
moja baka (1913 godište) se uvijek hvalila kako je njezin prvi sin (moj tata) bio ozbiljno dijete od kad se rodio. kao dvogodišnjak stajao je na kamenu pred kućom i čekao ju da dođe s polja, a s četiri godine čuvao je brata, pazio da se ne ugasi vatra i kuhao grah. moram spomenuti da je ona imala slugana i sluškinju koji su joj pomagali sa stokom i u polju.
moj sin je prvi put ostao sam doma na 15 minuta kad je imao 5 godina a kao šestogodišnjak čuva sestru samo dok sam ja na wc-u. još nije ništa skuhao, držim ga podalje od vatre, peći i roštilja.
da ne govorim da ja imam perilicu, a mara je sjekirom razbijala led na mrežnici i prala veš.
da ne naglašavam da ju njeni baka i djed (imućni mlinari i gostioničari) nisu htjeli školovati jer je bila žensko a ja sam mogla birati faks.
mislim da prema toj generaciji živim kao kraljica , u svom malom dvorcu punom naprava, bez slugu , samo sa stresom .
Uh, neke od vas su shvatile što sam željela reći, neke možda manje :heart:
Bit ću konkretna. Smeta me kada starije generacije (moje tete, strina, sestre...) u slučaju kada kažem da cijeli dan imam posla poput pripremanja obroka, običnog spremanja, peglanja... kažu: Tvoja je baka, bla, bla...
I u pravu su. Donekle. Moja se baka, mama... nije posvećivala ni 10 posto svojoj djeci kao ja svojoj. I ne zamjeram im, ni trunčicu. One zaista nisu imale vremena.
No, živcira me ta usporedba. Zašto je moj "posao" domaćice u stanu od 50 kvadrata manje vrijedan?
I kad kažem da nemam vremena, ja stvarno nemam vremena za gluposti tipa sjedenje na telefonu (teta mi uvijek prigovara jer kuda se žurim, kako su nekada žene sve stizale, a ja eto nemam vremena tri puta dnevno biti na telefonu s njom), gledanja serija (brat mi je presmiješan kada mi krene prepričavati neku seriju koja se, mislim, zove Klon, a ja kažem da nemam vremena gledati TV)...
No, teorija koju sam htjela iznjeti je proizašla iz toga da su žene nekada zaista jako puno radile. Nekada i muški i ženski posao. Sve je ovisilo o njihovom socijalnom statusu, broju djece, članovima kućanstva, muževom karakteru...
I ne želim reći da je njima bilo lakše.
Želim reći da je i današnjim ženama teško, možda i teže s obzirom na sve izazove koje su pred nju stavljene. I nisu samo žene u pitanju. Cijelo društvo je po meni, da prostite, otišlo u klinac!
Imamo tekuću vodu, sanitarije, vešmašine, sušilice, suđerice, pegle... i umjesto da smo sretni (namjerno ne govorim sretne jer nije sve to samo ženin posao), mi si nabijamo hrpu drugog posla.
Bože, kada se sjetim što sam sve peglala. Koja sam sve sredstva koristila za crni veš, crveni veš, bijeli veš, sredstvo za WC, sredstvo za kadu... Danas sam na jednom deterdžentu, alkoholnom octu i sodi bikarboni. I jednako mi je čisto.
Zašto štednjak brisuckati nakon svake prolivene kapljice? Ok, netko je perfekcionist! Ali mislite da je to zaista potrebno?
I ok, možda se zaista radi o karakteru osobe, možda sam se previše opustila...
Ipak, kada sam još prije dvije i pol godine radila kao sumanuta, i po 16 sati dnevno, jurila sam kući, kuhala večeru, spremala, peglala do 4 u noći, subotom pravila generalku... bila sam luda. Majke mi moje, luda! I da sam tako morala nastaviti uz dijete, ili bi dala otkaz, ili bi se ubila.
Ljudi trče za novcima kako bi si olakšali život, rade cijeli dan i onda navečer dođu kući, sjednu pred TV, probrbljaju nešto s djecom, mužem/ženom, odu spavati i sutra opet isto.
RAde da bi mogli kupiti svu onu silu nepotrebnih stvari s kojima btw gube vrijeme (kozmetika, tehnologija, odjeća...).
Ali to je veliki izazov kojemu se teško oduprijeti. Kada upadneš u to kolo, teško je iz njega izaći.
Mene je spasio stečaj firme. SAda na to gledam kao na prozor kojeg mi je Bog otvorio kada je zatvorio vrata.
Ja sam bila prisiljena lupati sama sebe po prstima kada odem u trgovinu (iako ni do tada nismo kupovali ne znam ja što, najviše smo novaca bacali na sir, pršut, vino i knjige...), a sada mi je sve to smiješno.
A marketing jako dobro prodaje proizvod umornoj, jadnoj, iscrpljenoj ženi koja nakon rada na blagajni, u bolnici, na sudu, u tvornici... gdje god prodaje kremu protiv bora ili čega već jer Ona to zaslužuje. Što zaslužuje? Kremu? Nakon što se rastrgala cijeli dan između posla, djece, muža, ručka, kaosa u prometu, bolesne majke... Je li to ono što ona zaslužuje?
Nedavno mi je bilo smiješno čitavši topic o muškim odijelima i cipelama za nekakvu neobaveznu poslovnu večeru/druženje (nemojte mi zamjeriti, stvarno ne mislim ništa loše) gdje se raspravljalo o odjeći koja košta nekoliko tisuća kuna.
Prostodušno sam napisala da sam sretna što imam muža profesora, ludog fizičara koji na nastavu ide u trapericama starim, brat bratu, sedam godina. Ima četiri para i ne izlazi iz njih. Ima i nekoliko novijih, ali mu one nisu toliko udobne...
Sigurno sam ispala smiješna. No, ja mislim da je moj muž itekako uspješan čovjek. Ne zarađuje tisuće kuna mjesečno, ali učenici koji idu na natjecanja, ljudi koji ga mole da njihovoj djeci daje instrukcije jer su čuli da je dobar meni osobno vrijede više od bilo koje love. No, mogli smo mi živjeti i drugačije, mogao je prihvatiti super plaćen posao, ali smo odlučili da nam je važnije da bude više kod kuće, da ima vremena za svoje interese (čitanje, sviranje...). Zato smo odlučili da i ja neću tražiti posao nego biti s djetetom pa sad živimo od njegove profesorske plaće od koje gotovo polovinu dajemo za stambeni kredit. I dobro nam je!
Ali vidim da mnogima nije jer su rastrgani jer blagodati našeg vremena ne da im pospješuju kvalitetu života, oni ju doslovno uništavaju.
LJudi su u minusima zbog hrpetine odjeće. RAde kao ludi da bi svakih par godina imali novi auto. Žale se kako su umorni, a onda kupe najnoviji mobitel i bulje u njega, tipkaju, troše vrijeme na budalaštine. Kupuju hrpu hrane i onda ju bacaju...
Evo još jedan mali primjer. Naravno, ne može se primjeniti na svakome, ali eto, konkretan doprinos mojoj "teoriji":
Mislimo kako nam voda nije dovoljna za svakodnevnu higijenu tijela pa se odlučimo kupiti gel za tijelo.
Dođemo u trgovinu, a na polici sto različitih gelova. KOji izabrati? I kad odlučimo, shvatimo da i nije baš najbolji za našu kožu, isušuje... Dok nađemo onaj pravi, potrošimo i brdo vremena i brdo novaca. KOža je naš najveći organ, ako s nje skidamo zaštitni sloj agresivnim sapunima, lakše nas napadaju virusi... (neka me neka liječnica ispravi) pa se razbolimo. MOže biti i obična prehlada s glavoboljom koju nećemo riješiti onime što imamo kod kuće, čajem, medom, limunom već treba posegnuti za nekom tabletom koja za 15 minuta otklanja sve simptome... I tako u krug...
Znam da sam udavila. I izgubila hrpu vremena. Ovaj je forum fakat moj najveći i jedini porok.
Potrošački poroci ovog društva, vrijednosti koje društvo nameće i koje pojedinci prihvaćaju jesu problem, ali ne u smislu usporedbe kojoj je generaciji bilo teže, a kojoj lakše. Uostalom, korijeni (našeg) potrošačkog društva su u 60-ima, zar ne?
Meni je drago da postoje ljudi koji si mogu priuštiti "odijelo za par tisuća kuna" jer njihova, za mene, pretjerana potrošnja pokreće privredu. Od mog octa i sode teško da se može nešto u državi pokrenuti :)
I mm ne radi po cijele dane jer trči za novcima koje ja uludo potrošim u jednom šopingu, već opet nije dobio plaću pa si je našao fuš da nas prehrani. Ja potegnem više doma jer odradim i ono što bi inače on da je bio tu i problem riješen. Druga opcija je da se javi na burzu pa da živimo od naknade koja će nam biti uplaćena iz novčanika onih koji kupuju skupa odijela.
Ti si, po meni, okružena zanovijetalima koji te ubijaju u pojam. Bez uvrede tvojoj tetki. Ja nisam gledala sapunice niti kad sam strogo mirovala u prvoj trudnoći. Nema to veze sa tvojim vremenom. Kad želim s nekim pričati 1 h na telefon, nađem vremena. Kad me zove zanovijetalo, 3 min mi je maksimum :)
da prostite, potrošački poroci su pi*din dim od problema i pi*din dim od stresa, u usporedbi sa stresom, kad ti je npr život ugrožen, kad ti je ugrožena egzistencija, kad su ti ugrožena osnovna ljudska prava, a ne možeš ništa.
dajte ljudi, to je vrhunac marketinga potrošačkog društva, to da su te uvjerili da si pod stresom jer moraš izabrati gel za tuširanje na polici s gelovima za tuširanje. :-/
Kupi sapun :) Manje isušuje i jeftiniji je.
ovo bi moglo biti rjesenje problema s ljudima koji te gnjave.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
inace, bez uvrede tvoj je post, sika pika prepun predrasuda prema ljudima koji drukcije zive, te koji su drukciji od tebe i tvog muza, da je na mjestima naprosto neugodno citati.
sto ti znas sto radi muskarac ili zena koji nose bossovo odjelo. koji je njen/njegov doprinos uzoj, siroj uzoj zajednici. ili je/ga odjelo od nekoliko tisuca kuno automatski diskvalificira kao osobu?
tko tebe tjera da satima biras gel za kupanje? i sto te navodi na ideju da si bolja od onih koji na to biranje utrose 15 minuta tjedno? i zasto mislis da su svi oni koji zive drukcije od tebe na granici ludila?
na koji nacin je bilo moguce da se u zadnjih 60-ak godina tako enormno podigne standard zivljenja u zapadnom svijetu, da svi imamo zahode, kupaonice u stanu, tekucu vodu, besplatno svima dostupno skolovanje, kakvu/takvu zastitu na radu...itd.itd?
da li ste se ikada zapitali koliko zaista kosta komad mesa, putra, mjerica borovnica..itd, kad ih kupujemo npr. u lidlu, a koliko bi kostali kada bi bili proizvodeni "manufakturno"?
ima momentalno par jako interesantnih knjiga na tu temu.
koliko bi kostale cipele kada bi ih postolar izradivao kao u stara vremena? ovdje kostaju oko 2000 eura. prve sa izradom kalupa, druge i daljnje su nesto malo jeftinije.
naravno da potrosacko drustvo donosi niz problema, ali rjesenja tih su malo kompleksnija od ovoga sto si ti napisala.
SikaPika salžem se s tobom u većini ovoga što si napisala. uopće nije bit biranja proizvoda u tome da si u stresu il da ti neko prodaje stres jer si jadni kompliciraš oko izbora tamo nekog sredstva kojim ćeš se oprati i normalno da nitko ne može uspoređivati takve piz...... s realnim životnim problemima ( bolest, neimaština, itd. )! ja sam tebe SP shvatila da razmišljaš kako ljudi sami sebi kompliciraju život u mnogočemu. kako su nas neke tekovine današnjice i suvremenog svijeta koje su navodno izumljene da bi nam olakšale život dovele u poziciju da naprosto gubimo vrijeme, zdravlje, novce, bitne trenutke koje možemo potrošiti možda ipak smislenije!
makar, ja prva volim koji dan provesti dangubeći, onako u pidžami maltene, pijući čaj il kavu s frendicom, raspravljajući o tricama i kučinama, i to mi je neophodno za moje mentalno zdravlje a i može mi biti ako ću iskreno! :mrgreen:
ti zapravo govoriš kako smo malko skrenuli s pravog puta, što se tiče te trke za ovim i onim, i savršeno si objasnila kako tebe ispunjava to što je tm dobar profesor i što možete provoditi dosta vremena zajedno, umjesto da ti nosi nemile novce a da ga nikad nema kući. samo je tada trebalo pristati na skroman život, po principu ispruži se toliko i toliko jer za više nema! nema skupe oblekice, nema raspašoja u dućanu, 16 vrsta sireva i 10 knjiga mjesečno! a što se tiče same teme, mislim da je bilo teško i onda i tada, ali kako kome! mojoj baki je, jer je služila od svoje 10 godine, pa se udala mlada, pa radila u polju, rađala djecu, kupila sijeno, hranila stoku, kopala vrt, prela, plela i bog te pitaj što sve ne radila. ustajala u 5.00 a odlazila spavati zadnja u 24.00! jer trebalo je još sudove oprati nakon večere i to u "vanglu " bez jara i abrazivne spužvice i tekuće vode! a bogme su joj lonci bili sjajniji id mojih, uz sve perilice i calgonite i dr. s... pa je još valjalo oprati sebe, u 2 lavorića. i uvijek je popeglani kombinezon nosila. iako ga je peglala zagrijavajući peglu na peći, a moja na paru s posebnim nastavkom za glačanje dugmića na košulji, pa mi svejedno bude hrpa ko eifffelov toranj 8-) ! ma mogla bi tako do sutra...
s druge strane, gospoja baka dobro se uhljebila i cijeli život špilala damu, imala vremena za spletke i zagorčavanja života svima oko sebe. radila od 7-3, sagradila kule i vile a sad sama u njima stoluje opet joj život vratio! ne bi bila u koži niti jednoj od njih, a ovoj drugoj pogotovo. jer prva ipak ima svoju djecu koja vode o njoj brigu i iako ima 86 god. svi se nadamo da će nam još koju godinu poživjeti.
a druga je ostala sama samcata, sve mostove srušila i uništila...
seni :klap:
Podsjetila si me na knjigu "Život u dvoje" (Jean-Claude Kaufmann) koja je baš o ovom topicu. Evo malo više o tome:
http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=13966
Mogla bi se sad priča i proširiti, ali ... bolje ne, ne ovdje.
I danas jako puno ljudi ima ugroženu egzistenciju, ugrožena prava i sl. I danas mnogi sa strepnjom čekaju muža da se živ vrati s posla (policija, zaštitari, građevina, mungosi). I danas mnogi strahuju od ulice ako nemaju za ratu podstanarstva ili kredita. I danas ima samohranih roditelja koji rade 6-7 dana u tjednu samo za krov nad glavom i dovoljno hrane. Ali generalno je u tom smislu naravno postignut ogroman napredak ako gledamo 100 godina unatrag, ali mislim da je siromašnih po mjerilu vremena u kojem se živi uvijek bilo podjednako. Osim toga, ne govorimo li u zadnje vrijeme češće nego ikad o uništavanju srednje klase?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Cvijeto, ne znam na kog si se referirala, al samo da pojasnim da ja osobno kad govorim o stresu današnjeg vremena, ne mislim na biranje gela za tuširanje i sl. gluposti. Mislim na život u velikom gradu, kapitalističko radno vrijeme, prometne gužve i opasnosti, mobitele koji koliko su nam dali toliko su nam i uzeli i sl. Kad na poslu dobiješ laptop i službeni mobitel zna se što to znači- imaš bit dostupan i raditi kad god nešto iskrsne. Ne znam da li sam ikad više puta pomislila "Ima li ovo ikakvog smisla?" nego kad bi se kroz zagrebačku gužvu po sat vremena vozila kući s posla. A nisam radila na drugom kraju grada. Govorim o stvarima koje ne možeš izbjeći čak i kad si posložiš život tako da ne juriš za zaradom i potrošačkim vrijednostima, čak i kad osvijestiš što te živcira i radiš sam sa sobom na tome.
(Sad će netko reći- kupi zemlju i odi živjet na selo. Možda jednog dana i budem. Ali to niti je svima zanimljivo niti dostupno.)
referirala sam se na sikapiku :mrgreen:
zubić vila, sve to stoji. samo što ja mislim da, osim joginima (il kako se već zovu), stres je u stvari prirodno stanje ljudskog organizma. na selu, u gradu, u prošlosti, u sadašnjosti. kad nisi skroz opušten, si pod stresom. kad gledaš u nebo i pitaš se oće li tuča uništiti cijeli usjev i cjelogodišnji trud u par minuta. il kokoške pokosit ptičja gripa. i slažem se u tom smislu s inom da je stres postao izvor zarade, odnosno uvjerenje da moramo biti opušteni i kul i da je današnji način života sam po sebi izvor stresa. a sve ove situacije koje sam navela, nisam ni mislila samo u prošlosti, nego i danas.
ali, bit je da se sika pika treba prestat živcirat kad joj kažu:
zato jer je. :mrgreen: sam posao domaćice u stanu od 50 kvadrata, tebe, mene, nema veze, uz svu tehnologiju, sori, ali meni nije vrijedan nekog divljenja. ko što fakat skidam kapu koksinoj baki. ono, nismo baš neke ženske heroine ako održavamo stan od 50 kvadrata čistim.Citiraj:
No, živcira me ta usporedba. Zašto je moj "posao" domaćice u stanu od 50 kvadrata manje vrijedan?
moje unuke vjerojatno (ma sigurno) neće ko koksi spominjat na forumu svoju baku koja se naradila u životu, rmbala od jutra do mraka da bi nama bilo bolje. :mrgreen:
X! Fakat totalna ironija, a cijele grane industrije (koja se ne percipira kao takva, paradoksalno) narastaju na relax-mitu kao rješenju za sve zdravstvene i ine probleme.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
upišite me u fanklub koksine bake ! Tako topla priča... Ja otkad sam iznevjerila svoju generaciju i san o uspjehu puno se družim s bakama, u parku sjedim radije na klupicama s njima u gluho popodne nego u onoj gužvi od parka kad svi dođu s posla, i na moru kad se svi na 80 stupnjeva prže na plaži skup s nejačadi ja pijem kavu u hladu s bakom iz susjedstva i tako dalje... Te žene su sve iznad 70, i na različite načine su teško živjele, ratovi, siromaštvo, ili obrazovanje i i bogatstvo u jednom sistemu pa progoni u drugom, ali jedno im je zajedničko izgledaju kao bake,pomirene su sa svojim izgledom, sijedom kosom, mršavošću, kilama, borama u jednostavnoj, funkcionalnoj, a opet ženskoj odjeći, otvoreno govore o svemu od dojenja i poroda, do hobija i zabava, klapa i plesova, ništa ima nije teško, smiju se i pokazuju osjećaje, znaju se našaliti na svoj račun, nije im teško učiniti neku gestu prijateljstva čak i kad se ne poznamo dobro, tipa donesu mi jeastučić za klupu jer one sve imaju svoj, a ja sjedim na hladnom :) sitnica, do onog ja moram otrčati za većim, a one stanu kraj ljuljačke da mala ne padne. Mislim ne radi se o jednoj osobi, nego nekom veće uzorku od kad se povlačim u nedoba po kući i okolici, stekla sam dojam da je taj težak život odgojio neke blage, strpljive, tople osobe s kojima ne moraš biti u istoj fazi da bi imale o čemu pročati. Volim ja svoje frendcie i susjede i kolegice, ali eto razgovori s bakama mi često daju puno više ohrabrenja bez ikakvih konkretnih savjeta. AKo mi dozvolite da generaliziram za generaciju oko 60 ,u mojoj okolici urbanih gospođa, mi se čini da nikad neće postati bake, one su još u điru i imaju "svoj " život u još su u stresu su zbog tog gela za tuširanje, što će tek biti s našom generacijom ne znam
potpis na seni.
mislim da se po napretku toliko gazi jer ga se dobrano iskorištava. U suprotnom se nebi tako negativistički pričalo o-odabiru gela za tuširanje.
Naše bi bake sigurno voljele da su to mogle. Nebi se "borile" protiv napretka.
Još nešto, ima i danas žena koje (pre)teško žive. Koje imaju (pre)više posla.
Stres nije birati gel. Biti direktorica tvrtke sa 20 zaposlenih, u privatnom vlasništvu, u našoj državi, je. Npr.
Ovo sam ja, od početka do kraja,Citiraj:
stellita prvotno napisa
prisiljena biti i seljanka i kućanica i intelektualka i pedagoginja u
istom,
ludom spoju:roll:
je to šaltanje iz uloge u ulogu izaziva stres samo po sebi. Meni je to najgori dio.
Potpis pod seni i krumpiric.
Što se tiče stresa, slažem se da ga je uvijek bilo i da ga se danas često napuhuje i marketinški zlorabi (iako, moglo bi se reći da se danas marketinški izrabljuje sve živo). No to ne mijenja činjenicu da stres nije izmišljotina nego je stvaran i da nije bezazlen. Da se još pojasnim, kad govorim o stresu mislim baš na onaj negativan stres, kad se čovjek osjeća kao kotačić u ogromnom stroju iz kojeg ne može van, kad radi 12 sati dnevno a žudi za obitelji, kad je non stop u gužvi s nenormalnim rokovima i normama koje na poslu mora ispuniti, kad radi u komadu 8 sati bez da digne glavu od posla i pojede nešto (zdravo po mogućnosti). Mislim da je u tom smislu bilo bolje prije 30-40 god, prije 100 sigurno nije.
Moja baka se sigurno oko kuće naradila više nego ja. I oko djece, prije svega jer ih je imala dosta više, a nikakvu pomoć muža. Inače sam sigurna da se nije s njima bavila ovako kao ja i igrala jer su se djeca tad drugačije tretirala. Bila je divna majka, danas je divna baka. Ali u njeno vrijeme je bilo normalno da žena radi u vrtu dok djeca od 6 godina čuvaju braću i sestre od godinu, dvije, tri. Djed je radio u Njemačkoj, znao je godinu dana ne doći doma nego samo slati novce, da uštede na dolasku. Kad bi došao, napravio bi joj još jedno dijete. Bila je domaćica cijeli život i nije nikad imala drugog izbora, i nije živjela ni sa svekrvom ni mamom, čak ni preblizu njih. I nije joj nitko pomagao, znam ju u dušu, prije bi u zemlju propala nego tražila pomoć. I nakon svega ona sama uvijek kaže kako je mojoj mami bilo teže odgojiti nas u Zagrebu i ići svaki dan na posao, nego njoj. Ja nisam pobornik tih nekih usporedbi izvan vremena i konteksta. Samo sam htjela naglasiti da svako vrijeme nosi svoje i sve ima svoju cijenu.
Evo pikula da te potpišem. Apsolutno se tako osjećam. Koliko god dobro dođe promjena, još mi je gore kad se u jednom danu trebam pet puta prešaltati.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Cvijeto, moram ti se na ovo referirat jer mi nekako previše vuče na to da smo mi danas teže ljenčine i zgubidani. Moje unuke/unuci sigurno neće prepričavati da im je baka ne potoku prala robu na ruke, ali se nadam da će znati cijeniti to da im je baka s djetetom na sisi spremala ispite čija literatura broji i preko tisuću stranica, pa da je onda radila neki posao u kojem je bila dobra, da će znati cijeniti prilike i sigurnost koju su doživjeli a koje je omogućio novac zarađen znanjem i poštenim radom bake i djeda, da će cijeniti što im baka skuha nešto fino i prije toga sat vremena sjecka povrće, meso i sl. umjesto da naruči iz dostave pa oni zato nisu debeli kao pola njihova razreda čija baka zna jedino platiti račun u Mcdonaldsu i sl. (malo karikiram, al kužite) Mislim da je to do čovjeka da li će rmbati od jutra do mraka da bi slijedećoj generaciji bilo bolje, i naći u tome neku mjeru, a ne do vremena. Ja se svojoj baki divim do neba, ali se ne osjećam manje vrijednom od nje. Dok god znam da dajem sve od sebe i ne zaboravljam vrijednosti koje sam od nje usvojila.Citiraj:
moje unuke vjerojatno (ma sigurno) neće ko koksi spominjat na forumu svoju baku koja se naradila u životu, rmbala od jutra do mraka da bi nama bilo bolje.
Ja ne znam, meni je ovo, recimo, dobro... Ono, da nisi samo ta neka sa strane, peaceful, "om" baka, nego imaš i svoj život, interese itd. :). Ono, što Amerikanci zovu "denture-adventurer" :). I nekako... nije mi životni uzor samo težak rad i skromnost, zbog njih samih, ne kužim. Ako te to ispunjava - OK, ali super mi je da danas nisu "out of place" i ovi drugi, koji bi birali i ovo i ono. Tu se sjetim brojnim filmova koji baš tu temu imaju... kako se zove onaj Road to Perdition govori i o tim željama za različitim izborima, što je danas ipak više moguće nego prije.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Moja sveki, evo, je prava baka, ne bira "gelove za tuširanje", ni najmanje. A opet je jedan vikend u 8 s mužem bila na Sljemenu na skijanju, s prijateljicom na premijeri filma, više ide na te društvene događaje nego ja, maltene, zna sve što igra u kinu i predstave u Exitu. Više-manje je iz miljea "urbani visokoobrazovani pošteni intelektualac", donja srednja klasa, da ne bi upala u neki kliše visoke klase ili tako nešto.
Jedna druga baka koju znam je s umjetnim kukom muža natjeravala da idu u Bangkok, Beč itd. Meni je to fora i kul, evo ta s umjetnim kukom mi je kvazi-uzor :).
I simpa mi je kad vidim neku baku da se oblači "moderno" i kad se starčići drže za ruke i tako.
Ispao mi film, mislila sam na "Road to Perdition" koji isto tematizira tu potrebu da se bira nešto drugačije... i jedan omnibus, ne mogu se više sjetit kako se zvao, glumila je u njemu Julianne Moore.
kad smo došli do stresa; meni je najgori stres biti u određeno vrijeme na određenom mjestu i ne zakasnit. a bila bi najsretnija da uopće ne moram znati koliko je sati.
E, i apropos vrtlarstva i tipa uzgajanja jednog ili dva vrtla itd. Pa ne mora to svako volit... jedna od dosadnijih aktivnosti, meni osobno, je to zalijevanje vrta ljeti. Mislim, to mi je rubrika hobi - neko voli, neko ne. Ono, neću se nekome divit jer ima 3 vrtla i brine se za njih? Ili, recimo, baba MM je pješice išla u Hercegovinu, ali nije mi nešto baš posebno bila simpa zbog toga, simpa mi je baš bila zato jer joj je bilo sve OK, užasno tolerantna je bila. Svi su tad išli pješice, i ne mislim da im je bilo bolje, nego danas, unatoč svom tom našem sjedenju.
Ali, hoću, recimo, toj što šalabajza u Tajland u visokoj dobi (isto nije neka lovašica, nego, to joj je drago i to radi). Sve je to OK, mislim - nije vrijedno ili nevrijedno, samo po sebi - niti vrt, niti put u Tajland. De gustibus... Bitno je da su ljudi sretni s tim što rade, a danas ljudi, a pogotovo žene, imaju više izbora nego generacija naših baka. Jest da postoji izreka "die Qual der Wahl", tj. muka izbora, ali što je tek muka kad ga nema.
Super mi je da je nekom svejedno jel mu baka u tajlandu, u kinu, na pretplati u lisinskom ili peče kolače unucima, a cijela roda prepuna priča o otme kako nemam tu nikog da nam uleti i slično. Eto meni je to grozno i zato ja hoću biti baka svojim unucima kakva je meni bila moja baka i prabaka, a ove "tajlanđanke" nek briju dok ih drži umjetni kuk i dolaze se samo uslikat na dječji rođendan i sigurno im je fantastično u svakoj životnoj dobi i okolini pobrat najbolje za sebe, ali ja vidim tko od toga nagrabusi i da sam ja kao one, mogle bi se slikati za koju godinu kad se umjetni kuk zrauba
Ajme, pikula, baš si me nasmijala :). Daj Bože da svak ima svoju "passend" baku :).
Samo da razbijem kliše, ova "moja" super-sveki od pretplate i Sljemena za penzionere ne radi tako super kolače, ali će mi malu učit, ako poživi, kako ostima bost kosti od hobotnice :). Život je kompliciraniji od bake koja peče kolače versus kuko-šalabajzerice koja se naslika jednom godišnje na dječjem rođendanu.... ono "žene uz goblene" vresus "muškarci su pravi muškarci". Ima svih nijasna sivog, i, po meni, super da su tu.