ma imaš pravo, al mene muči činjenica da imamo različite uvjete, startne pozicije, prioritete, sposobnosti rasuđivanja...teško je znati što je pravi obrazac...:(Citiraj:
ich123 prvotno napisa
Printable View
ma imaš pravo, al mene muči činjenica da imamo različite uvjete, startne pozicije, prioritete, sposobnosti rasuđivanja...teško je znati što je pravi obrazac...:(Citiraj:
ich123 prvotno napisa
A ne znam. Meni kad nas je stisnula financijska frka i kad smo napravili analizu, došlo mi je da plačem koliko je novaca otišlo na "gluposti".Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ove gore nove cipele svake sezone i ormar za njih je samo jedna od njih.
Ne dijelim univerzalni savjet, ni univerzalno pravu, jednostavno sam napisala kako se osjećam, što me iznenadilo i u kojem smjeru bih voljela da nam život krene.
Vidiš znam jednu osobu koja je odbila sve (ustvari ne znam za prometnu strukturu) to što nabrajaš, tu je, na forumu. Nije da se slažem s njom ( ja uzimam sve), ali ljudi od principa su ljudi od principa. I to poštujem.Citiraj:
seni prvotno napisa
pa ne znam za tvoje, al moja mama je radila od 7-3, u jednom periodu (od moje 5. do 12. godine) smo zivjeli u stanu koji je dobila od instituta u kojem je radila, a koji je bio u istoj toj ulici (i isla je autom na posao :lol:) , svaki dan je dolazila doma na gablec u 10h pa bi zajedno doruckovali. nisu svi ljudi imali aute i nisu pola dana proveli u razvazanju djece u skolu, iz skole, na raznorazne aktivnosti i druzenja. ja sam s 5 godina pocela ici sama van ispred zgrade, a tako i druga djeca. ja danas ostavim 5 minuta samog sog petogodisnjaka i otkad sam to napisala na forumu samo cekam kad ce mi socijalna sluzba banut na vrata :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Meda ja sam skoro ko tvoja mama. Živim 100 metara od posla,, radim od 7-15, a u 10 sam doma na gablecu i družim se s djetetom.:-)
Hm, da...nisam pročitala sve ne stignem sada, poslije ću.
Inače...pa sve ovisi tome koliko su ljudi podlegli konzumerizmu i time što se mora, a što se stvarno hoće...Dakle stvarima koje rade jer eto svi to rade ili bar većina.
Osobno, meni nekad ide na živce taj ubrazni ritam...S time, da mi doma ne tjeramo o o što nam se neda, samo zato što bi to možda bio red.
Da, voljeli bi otići živjeti u "šumu" i ne opterećivati se nebitnim stvarima. Recimo, osamstoijednim podpitanjem na roditeljskom u vrtiću o tome kakvu pernicu donjeti dijetetu u vrtić koja ionako služi više za igru i time ljudima oduzeti pola sata dragocjenog vremena...Eto navela sam nebitnu stvar i koja recimo porpilično može dići tlak nepotrebno. Ako ste me razumjeli što sam htjela reći ovime...
Teško je u gradu u kojem živimo, ljudima koji nas okružuju i način i tempo kojim sve ide furati u potpunosti neki svoj film, izoliran i bašmebriga, ali može se.
Osobno uživam u malim stvarima u životu. I općenito u životu!
Moja mama je radila od 7 do 3 i dolazila kući u pola 4. Nije dolazila kući za gablec jer nije mogla izlaziti sa posla, a i nismo živjeli u istoj ulici gdje je radila. Ja radim od 8 do 4 (mogi i od pol osam do pol 4) i dolazim kući u pola pet. Dolazim kasnije, ali idem kasnije i spavati jer kasnije ujutro ustajem.
Što ja znam - i meni se čini da su moji roditelji živjeli opuštenije i sporije, ali ne znam zašto mi se to čini, a kad to kažem mami ona mi se smije i ne misli kao ja. Da li stvar stvarno može biti u tome što mi odvezemo dijete na aktivnost dva puta tjedno? Obziirom da to u 90% slučajeva radi MM ne mogu se na to izvlačiti.
i onda moraš otvoriti temu o užurbanosti, stresu, bujici itd itd jer je to danas u trendu, ono - must je biti u stresu :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
ne mislim tu isključivo na tebe, svi se stalno žale (u RL) na taj brzi ritam, užurbanost itd.
a ja stalno imam osjećaj da nešto opako propuštam kad nemam taj filing da smo ubrzani.
dobro kaže mima, ako je uzrok užurbanosti te nesretne aktivnosti dva put tjedno, blago se nama s takvim stresom.
viciano (razmaženo) je to sve, rekla bi moja nona. a nona od krumpirić bi se sigurno složila.
ja u stvari ne kontam taj ubrzani ritam nikako. razumijem egzistencijalne probleme, razumijem svašta, al taj ubrzani ritam kod ljudi koji rade osam sati na dan - ne razumijem. ok, ako si ministar, gradonačelnik, predsjednik uprave banke, onda si i prije i sad radio puno.
šta je sad tako ubrzanije nego prije, nije mi jasno. da volim ići na masažu, kao cubana, sigurno bih našla vremena za tu masažu. novci su druga stvar. al to opet nema veze sa ubrzanosti današnjeg vremena. smedja, do kad ti radiš? ja radim do 4, možda ima veze što živim u ri, a ne u zg, pa sam doma u 4 i pol, a već sam pokupila M iz vrtića. J dolazi sam doma iz škole i sam ide doma u školu.
djeca mi idu svaki na jednu aktivnost. i to M samo zato jer je strašno inzistirala. dok je ona na plesu, ja, zamisli - pijem kavu na prekrasnom trgu. s intencijom i vječnim planom (:mrgreen:) vježbanja u obližnjem fitnes centru. dakle, da nisam lenja, stigla bih itekako i vježbati.
i sad je 6 sati, mi smo sve obavili i možemo raditi što god želimo.
J je il na treningu, il u parku. to je ajmo reć neki redovan život. s time da znam raditi, kad stisne, i prekovremeno, znam ići i na službeni put, zna i mm.
a nemam pojma, kako vi živite? :mrgreen:
mima, suoči se sa činjenicom da je mama jednostavno - u pravu :mrgreen:
cvijeto73, jedini problem u jednadžbi je što nisi uzela u obzir gdje i do koliko radi MM. Od tuda nam užurbanost.
Inače temu ni u jednom trenutku nisam zamislila kao usporedbu danas i prije. Nemam pojma da li sam negdje nešto u tom stilu napisala, a bome sad ne idem čitati od početka. :mrgreen:
Pod užurbanost ne mislim samo na manjak vremena, nego na konstantnu trku za novcem, kojih uvijek za nešto fali.
Ma dobro, ali se svejedno volimo malo požaliti :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
U pravu si ovo što pišeš.
Ali, ti imaš veću djecu. Moji su oboje mali, ne idu nikud sami, stalno su doma i stalno su puni nekih zahtjeva ili su u šteti.
Ja zbog toga nemam dovoljno vremena.
Pa eto tako ni ja npr. ne vježbam iako mi je fitnes centar niti 100 m od kuće, svejedno, nemam vremena pored djece.
A i ja sam malo lijena, šta jest jest :mrgreen:
S posla jurim doma jer nekako stalno želim što više vremena provesti s njima.
I osjećam se kao da stalno nešto žurim iako ni muž ni ja ne provodimo po cijele dane na poslu i imamo sasvim dovoljno slobodnog vremena.
A možda to i nije tolika žurba, koliko je taj dinamični život. Po cijele dane nema odmora, njih dvoje su stalno u akciji.
Nemam pojma, možda će mi biti lakše kad djeca narastu, možda teže jer će početi škola i aktivnosti...
Ova jurnjava za lovom mi već lakše pada.
A ionako znam da mi uvijek isto živimo, bez obzira na primanja :roll:
većina onih koji rade u privatnom sektoru bi vam se nasmijali u brk na ovu spiku da je danas isti tempo.
količina i tempo rada "privatnika" se teško može mjeriti s javnim službama a pogotovo s onima iz prošlih vremena.
E, pa ja jesam tako razmišljala prije pet godina (nije bilo mjesta u stanu za još jedan ormar:mrgreen:) i zaista se može živjeti i s manje obuće i odjeće. Ali sam sam ove zime morala baciti tri para cipela jer su se sve praktički istovremeno raspale, ostale su samo jedne (stare 5 godina), i ipak ću za slijedeću zimu jedne morati kupiti. Ali naučila sam se racionalnosti.:-)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Moj tata kaze da je cijeli radni vijek nesto ganjao - napredovanja na poslu, bolje uvjete za obitelj, doprinos drustvu, hobije spojene s necim korisnim...i da je uvijek bio pod velikim stresom, ali da ga je bas to i pokretalo. Ja se osjecam slicno - nisam tip koji bi zbog mirne, pravocrtne svakodnevnice bio sretniji. Sto se financija tice, imam problem: sitna zadovoljstva mi puno znace, a sad se moram ko i AM "tješit" da 2.cipele nisu bitne. Ali nisu samo cipele aktualne, ima jos 100 drugih sitnih stvari koje bi pomogle mom "opcem zadovoljstvu", pa kad sve one coporativno izvire, nekako mi to tjesenje slabije ide. Trenutno ne vidim svjetlo na kraju tunela sto se tice situacije u HR, dok su nasi roditelji napr. stalno isli naprijed.
moja firma teoretski nije privatnaCitiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
A ja sam upravo sada završila s poslom (doduše, uzmem si ja po koju minutu za postove), a ovaj mjesec me nije bilo doma uopće točno 12 dana.
iako je činjenica da su javne službe posebna priča, javna su služba i liječnici koji dežuraju, i medicinske sestre..i kojekojoš.
i iako je činjenica da su državne firme prepune spore administracije i kojekakvih strašnih stvari, netko mora i te sustave nosit na plećima, netko mora i raditi. I unutar velikih državnih sustava postoje male firme koje su na tržištu i moraju funkcionirati jednako kao privatne firme.
Tako da, neke opće priče postoje, ali i u ministarstvima, školama, državnim firmama, svuda-postoje ljudi koji stvarno RADE, nose taj sustav.
I u privatnim firmama leziladi.
Uopće nisam reagirala uvrijeđeno, da ne misliš to :), jerbo sam svjesna svega, al nije dobro generalizirat :)
ne znam, možda se na kraju i ja tako osjećam, često. Al svako malo se istrošiš pa kreneš mislit ko Roza..pa prođe i tako u krug:mrgreen:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Neki dan odem na poslovni mail tražeći nečiji kontakt i vidim da je taman Big Boss poslao grupni mail svim zaposlenicima u kojem se zgraža da ima ljudi koji rade po samo 9 sati dnevno (i tek poneki vikend), a očekuju ne samo da će zadržati posao nego i napredovati na njemu?! Da, pa se ja smijem frendici koja se usplahiri kad u državnoj službi ponekad ostane pola sata-sat prekovremeno, a ima slobodnih dana (ne GO!) kao ja dva go. Ne generaliziram, ima i ljudi koji se narade, ali većina ipak ima puno humanije radno vrijeme i siguran posao, plaću na vrijeme, redovite uplate poreza, proreza, mirovinskih i inih stvari (a ne kao mm koji dobiva na ruke svu siću koju zaradi, al gazda mjesecima obećaje da će sve uplatit državi što ide). I tata bi sine :roll:Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
O žurbi pak i stresnom životu - primjetila sam da dosta ljudi na forumu misli da je to urbani mit, iako ima i nas (doduše stvarno ne puno) koji smo godinama radili po tri-četiri posla paralelno, i vikende i svetke i petke i to za jad od para (da je okey plaćeno, ja bih vrlo rado radila jedan posao), a nismo kukali po cijele dane (tek ponekad, kad bi ta crkavica kasnila tjednima)... A bila sam premala u komunizmu da bih se sjećala kako su živjeli moji starci, tek su oni ti koji neprestano kukaju što mi, njihova djeca, živimo toliko drugačije od njih (i da, i brat i ja smo išli na više izvanškolskih aktivnosti i nije nam ništa nedostajalo). Nit vremena za sebe, nit za obitelj - jaduju moji roditelji danas nad nama, sa svojom mizerijom od penzija, a opet ja mislim da kad hoćeš sve stigneš, samo trebaš odrediti prioritete i organizirat se.
Primjerice, u posljednje vrijeme stvarno ne čistim mahnito, kao inače, i baš mi paše imat više vremena za šetnje nego s krpom u ruci bit doma (a na porodiljnom sam, tako da radim samo jedan posao od doma trenutačno, nadam se da ću od jeseni, kad mali prijeđe 6 mjeseci, imati bar dva). I onda mi dođe neki dan frendica koja radi posao 5 dana u tjednu, većinom 8-8,5h i živi sama s mužem i nema neki bogati društveni život i kuka kako ništa ne stiže i da će je ubit posao, kuća, obaveze (????)... I kaj da joj kažem?! Ništa, samo šutim i klimnem glavom, jer sam ja za kavu imala vremena i kad sam radila po 10-12 h 6 dana u tjednu i bila samohrana roditeljica (no to je pak ona druga teza da roditelji često bolje raspoređuju vrijeme od svojih prijatelja bez djece).
No dobro, opet na kraju moram istaknuti da ja možda i nisam neko mjerilo, jer stignem štošta zato što baš i ne spavam :mrgreen:
nama se tempo života debelo usporio eto baš selidbom iz manjeg gradića u okolini zagreba u zagreb :-) stan nam je na 5 minuta šetnje od posla, vrtića, škole, doma zdravlja, autobusne i tramvajske stanice - skoro pa svega što nam trenutno najviše treba.
dugo smo razmišljali da li kupiti kućicu izvan zagreba ili stan u zagrebu; radili dosta kalkulacija. i sve ima svoje prednosti i mane. za sada mogu reći da sam zadovoljna ovim izborom, možda najviše zbog tog faktora vremena. ubijao me taj put i tramak po cesti, probijanje kroz najveće gužve - dnevno bi gubili minimalno dva sata (jer bi, je li, putovali u vrijeme kada svi idu na posao ili s njega). mm se nije puno žalio jer je navikao na taj trošak vremena, još od srednje škole.
kućica izvan grada ima nekog smisla ako netko tamo stalno boravi. pa se može konstantno brinuti za vrt, dvorište, sitnu živinu (koke, koze, već šta li se može uzgajati). ali ako smo 10tak sati (često i više, ovisi o količini posla i gužvi na cestama) dnevno oboje vezani za drugu lokaciju (posao), ta kućica zjapi prazna. i sav onaj posao oko nje (a ima ga, jer kuća i vrt traže svoje vrijeme i resurse) bi nas dočekao u 6 sati popodne, nakon što dođemo s posla.
Ovako je i meni... I zato imam samo voćnjak, a ne i vrt oko vikendice. Imala i probala - nije išlo... Nismo sve stizali, pa mi je ta kuća postala izvor stresa umjesto mjesta za opuštanje. Sredili smo stvari tako da smo od vrta (za sada) odustali, našli čovjeka iz sela da obilazi i kosi travu, a mi kad dođemo - radimo zato jer želimo, a ne zato jer baš moramo i to nam je sad stvarno mjesto za odmor.
ALI da bi si čovjek to mogao priuštiti, treba negdje drugdje zaraditi novac i platiti nekog drugog da sve to radi dok nas nema. Pa je nama ovako kako la_mama piše: stan u gradu relativno blizu posla, a jako blizu škole (to je izrazito važno, djeca se uredno sama servisiraju i ne treba ih razvoziti). Zbog odlične lokacije odustali smo od ideje kupovine kuće negdje drugdje. To ćemo eventualno učiniti ako se nađe kakva prihvatljiva ponuda u kvartu, jer to ne bi mijenjali... Sve je blizu - plac, dovoljan broj dućana, ambulanta, pošta, banka, knjižnica, tramvaj, bus... a opet mi je muka ježova kad moram potegnuti do centra i to uglavnom bez auta. Bili smo prekjučer autom (nekak me nije bilo volja vući harmoniku gradskim prijevozom) i to je stvarno neugodno.
Na ovakvim sitnim stvarima (posao blizu doma i dobra logistika) stvarno treba biti zahvalan jer nije svatko u takvoj situaciji. Kad sam radila na drugoj strani grada, gubila sam dnevno barem sat i pol do dva na putovanje, bez obzira na način (auto ili gradski prijevoz).
Odavno sam odustala od obijanja velikog broja dućana u potrazi za stvarima koje trebam/ŽELIM kupiti, pa se moja djeca oblače na placu, a često i mm i ja (zato jer je u kvartu i dostupan). Nakon studentskih dana nisam bila ni jedan jedini put u shoppingu (odjeće ili bilo čega drugog) preko granice jer to smatram gnjavažom i gubitkom vremena. Odemo mi kad nas je volja, ali to su izleti i posjeti rodbini neopterećeni shoppingom, koji je u takvom slučaju gubitak vremena.
Iz istog razloga ljetujemo jako često na Krku i općenito Kvarneru, jer ako imaš tjedan do deset dana slobodno za more, ne isplati se dan-dva žrtvovati na putovanje. Moglo bi se tako nabrajati u beskraj. Svatko ima svoje prioritete, a nama je zajedničko vrijeme prilično visoko na toj listi.
Ovo je nama glavni prioritet.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Meni je super što svaki dan nakon što mm dođe s posla (i eventualno ruča) idemo s malim u šetnju. Fino se napričamo i našetamo (petkom čak sjednemo i na kavu :) ), jedino mi je žao što stariji neće s nama, al on je u fazi 'ned'o Bog da me tko vidi vani s vama', tako da ga ne forsam :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
A da, znamo bit i mm i ja nekad umorni, ali makar se i prisilimo izać i bude nam uvijek drago. To neko vrijeme samo za nas...
mene ova misao opako muči zadnjih nekoliko dana - dan proveden u nekom klimatiziranom uredu/zgradi umjesto u svom domu... okružena kolegama, umjesto voljenim mužem i djetetom i ostatkom obitelji -> ne sviđa mi se nikako taj način života, ne sviđa mi se što teta u jaslicama "odgaja" moje dijete...ne sviđa mi se što je netko drugi gleda kako odrasta više nego ja...:( fali mi muž, želim ručati sa njim, a ne sa koelgama s posla...ne želim da mi se život svodi na vikend!
i što radim po tom pitanju? NIŠTA...samo se žalim sama sebi i drugima....
p.s. kad sam bila mlađa, obožavala sam zagreb, užurbanost, gužvu...sad mi sve više smeta, želim biti sa svojima, želim ih gledati, grliti i ljubiti cijele dane...pa i svađati se ako treba...ali da smo zajedno...ah,,, eto, malo maštam...
Mislim da je vrijeme nekad i danas skoro pa neusporedivo.
Moji su radili od 7-15, vikendima nisu radili. Zarađivali su dovoljno da su mogli poplaćati sve što je trebalo i da ostane još nešto za potrošiti sa strane.
Mama je stan dobila od firme u kojoj je radila. Nisu strahovali za posao, svaki put kad sam bila bolesna mama je bila na bolovanju i nitko joj nije stvarao probleme. Bili smo cijelo ljeto na moru jer je mama imala mjesec dana godišnjeg i uzimala je mjesec dana neplaćenog jer je financijski mogla.
Ja sam išla na ritmiku, klavir, zbor. Vodili su me često u HNK, dječja kazališta, kina, izlete i na raznorazna događanja jer su si to mogli priuštiti, a bili smo prosječna obitelj po zaradi.
Danas velika većina nas radi da bismo zadovoljili naše osnovne potrebe. Ovdje se spominje kupovanje bespotrebnih stvari i prekomjerno trošenje i da ima i toga, međutim velika većina ljudi radi za osnovne stvari.
Koliko vas može sa sigurnošću reći da nebi dobile otkaz ako bi ostale na bolovanju zbog djeteta 3mj, a toliko je moja mama bila samnom.
Na razgovoru za posao vas pitaju, imate li djece, mislite li ih imati, ako imate tko vam ih čuva kad su bolesni, pa čak i potpisujete papire da nećete na bolovanje. I da znam da je protuzakonito ali ako se pobunite nemate posao.
Iskreno meni se gadi ovaj truli kapitalizam kojeg nije briga za čovjeka, niti za pojedinca već samo za zaradu.
Najveći dio svoga vremena prisiljeni smo dati poslodavcu, koji to najčešće ne cijeni a onda mrvice preostalog vremena posvetimo obitelji i razbijanju glave kako preživjeti od danas do sutra.
Evo mog muža sada 2mj neće biti kući od jutra do sutra,a zašto, zato jer pored posla u firmi za koji je mizerno plaćen mora raditi i dodatni posao da bismo mogli preživjeti. Moji roditelji to nisu morali jer su za jedan prosječan posao bili solidno plaćeni.
A ja, meni je završio porodiljni i tražim posao, ali bez obzira na 10g iskustva i diplomu do sada još nisam dobila niti jedan odgovor na molbu, vjerojatno zato jer mi tetak, strina, ujak ili netko treći nisu na pozicijama. I onda kada jednom dobijem posao raditi ću od 8-16-17 a dijete ću viđati 2-3 sata dnevno. Zar je to život?
Oprostite na postu punom gorčine, ali skupilo se dosta toga u meni pa sam se morala ispuhati.
Imam klizno, ali u pravilu 7-15:30-16. U boljoj sam situaciji nego mnogi jer mi je posao relativno blizu (za max pola sata sam doma). Ali mi ovakav zivot ne odgovara. Zasto? Jer sam malo dijete ostavila doma kako bi isla na posao, trcim na posao i s posla, doma smo skupa 4-5 sati prije nego dijete ide spavati. Ujutro se budi tu negdje kad ja odlazim pa mnoga jutra ostavljam uplakano dijete. To me smeta. Mislim da bi trebalo biti obrnuto. Da smo 4-5 sati na poslu, a ostatak da zivimo.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Stalno spominjemo tekovine civilizacije koje su nam nedvojbeno ustedile dosta vremena. Auti, motori, bicikli, perilice, susilice, sjeckalice...
Ako smo vec tako super pametni i napredni valjda bi bilo za ocekivati da smo izumom kojecega sto nam olaksava i ubrzava rad dosegli trenutak da necemo morati rintati 10 sati na dan kao krumpina ili mm-eva nona koje su cijeli zivot provele na skrtoj zemlji, nego da smo sad sposobni raditi 5 sati (npr) i napraviti isto ili vise nego su to mogli nasi stari. Sad su tu i traktori koji pomazu i ne treba toliko manualnog rada, kosilice umjesto starinskih kosa itd..
Zar nije kad stanete i razmislite problem u konzumerizmu, u bogatoj eliti koja bez savjesti perusa ostalih 80% covjecanstva... Tko odredjuje koliko brzo se nesto mora napraviti. Koliko efikasno radimo na poslu.
Tu su mnoga pitanja, ali po mom misljenju kad bi civilizacija uistinu bila napredna kao sto tvrdimo, onda bi ljudi nasli nacina raditi 4-5 sati a ostalo vrijeme uzivati u prirodi, debatiranju, picu, zajednickom hobiju... itd...
Ovaj nacin zivota 8 +sati u firmi, jurnjava doma, vrtici, shopping centri... mi se niti cini napredan niti ispunjavajuci, nego naprotiv otudjujuci i zaglupljujuci.
Ja ću sad upast ko s kruške, ali nemam vremena čitati sve postove.
Prioritet nam je ležerniji život i vrijeme provedeno s obitelji. Zato smo preselili u manji grad gdje ja radim (posao mi je preko puta kuće pa ne gubim vrijeme na putovanje), živimo od moje plaće (smanjili smo sve troškove, već sam preko nekoliko puta pisalal o tome na forumu), a MM je doma s djetetom. Cijelo vrijeme se osjećam kao na godišnjem i nama super :)
Prvo sam se grizla da dovoljno ne ulažem u dijete jer ovdje nema raznoraznih sadržaja za 0+ (ono što si rekla, ribe-bebe i sl.), a onda smo odlučili da nećemo forsirat dijete (a time i cijelu obitelj s tim razvažanjem po gradu) i da i manji grad nudi dovoljno mogućnosti. A ako će baš htjeti svirat trombon ili trenirat softball ili capueru...
sve stoji, generalizirala sam :) a u generaliziranju uvijek ima i onih s druge strane ;)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ključić, meni se čini idealno, ali od jedne plaće mi ne možemo preživjeti. Bar ne trenutno. Šifra: kredit.
Ono čime ja kalkuliram je MM - ov posao. Puuuno rada, puno izbivanja, relativno ok plaća, ali em ima radno vrijeme "stalno", svaki čas uleti put, a kad je doma mobitel stalno zvoni, na putovanje na posao gubi 2 sata dnevno.
Sve to ostavlja malo vremena, a s druge strane nas obvezuje da imamo "bolji" auto, zbog toliko putovanja.
Kad to stavim na papir, meni ispada da bi se bolje isplatilo da radi u blizini za pola manju plaću, nego ovako "ganja" veču s gomilom dodatnih troškova.
meni treba samo vremena :skromna:Citiraj:
Cubana prvotno napisa
da sve postignem dan od 36h bi bio baš fajn :mrgreen:
da li ja to dobro vidim, da vecina sanja o necemu sto je socijalizam, i kako ono bijese, radnicko samoupravljanje?
Mislim da je neko većinsko uvjerenje da je u to vrijeme bilo bolje, tj. da se bolje živjelo.
Ne, večina nas sanja puno novaca i da niš ne radimo.:mrgreen:Citiraj:
seni prvotno napisa
:mrgreen: tu se pronalazim, ali najbolje što sam smislila je da igram loto
:lol:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
kad pronadete gdje to ima, javite mi! :mrgreen:
Ma da, to mi MISLIMO da se bolje živjelo... I teško je generalizirati, kao i sve drugo.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Bilo je lakše doći do posla i ostati na njemu, to je istina. Uobičajeno radno vrijeme bilo je od 6 do 2 ili od 7 do 3, s tim da se subotom radilo.
Bilo je relativno lakše i za manje para doći do stana/kuće/kredita ali to opet ima veze s jako dobrom zaposlenošću u to vrijeme. Moja svekrva isto uvijek govori da se bolje živjelo jer je bilo lakše doći do 100% zdravstvene skrbi (a ja onda kažem da tada nije trebalo financirati ni magnetsku rezonancu ni ovakve terapije ni onakve tehnologije nego se od mnogih bolesti umiralo i kvit, pa je to zapravo subjektivan dojam).
Plaće su bile ...tja, kako kome. Ja se sjećam da su moji roditelji svaki mjesec bili kratki za lovu i da je tata znao dignut ormar koji je bio podložen sa kovanicama, da ih izvuče ako je falilo za kruh.
Relativno dobro su živjeli oni koji su imali roditelje/rodbinu na selu, a odselili se u grad (veći ili manji, svejedno) pa nisu trebali platiti svaku mrkvu kao moji roditelji. Ima toga i danas... Onima koji su bili čisti poljoprivrednici nisu baš cvjetale ruže, a ni onima koji nisu imali ni m2 vrta. Ljudi su se snalazili kao i danas. Bilo je lakše doći do mjesta u vrtiću, država je općenito bolje stajala, ali općenito manje imala (sjetite se samo kakve su bile ceste, tj. nije ih bilo).
Mnoge stvari koje su naši roditelji (i mi) platili uzimamo zdravo za gotovo. Infrastruktura traži ulaganje i održavanje. Isto je sa zdravstvom, školstvom, vodovodom, elektroenergetskom mrežom, telekomunikacijama... sve to treba platiti.
Tehnologija se razvija, ali i košta. Moja baka imala je isti namještaj od udaje do smrti, isto suđe i još dosta toga. Ne zato jer ne bi htjela novo nego nije bilo mogućnosti... Bilo je kojekako.
Kao i danas, neke stvari su bile bolje, neke gore. Neke nam izgledaju bolje/gore, ovisno o tome u kakvoj se situaciji sami nalazimo.
Meni se nekako čini da mi danas živimo bolje i udobnije nego moji roditelji, ali imam manje vremena za djecu nego što su oni imali za nas. I teško je to rastegnuti jer nije svejedno radi li se o godini porodiljnog ili vremenu otplate kredita ili ovome ili onome. Moja mama je imala rifljaču, kurilo se na drva... da ne nabrajam (nije to mene pogodilo, jer bila sam dijete pa me mimoišlo) ali općenito bilo je puno više posla oko kuće, pa je to zapravo sve...relativno. Tako je to, moj Einsteine...
Ja se samo nadam da će moja djeca imati bar isti standard i mogućnosti kao mm i ja.
ne ali o nećemu što bi bilo na pola puta između socijalizma i kapitalizma...niti jedna krajnost ne valjaCitiraj:
seni prvotno napisa
super tema sa još nekoliko dobrih tema u sebi. puno se toga može napisati kako je bilo nekada, kako je sada, pa o antirecesijskim mjerama (ima onaj prekrasan veliki topic o tome), a meni se posebno svidio prvi post od Anemone. U ovom užurbanom i stresnom životu bio mi je pravi gušt čitati o vrtu i kako svaki slobodan trenutak provode na selu.
Mi imamo gdje otići u prirodu, ali je udaljeno 120 km pa je neizvedivo često ići (manje vremenski, više finacijski).
nama trenutno isto nije idilično, vozimo se dosta do posla i to ne zajedno jer ne možemo uskladiti radno vrijeme. mm radi tri smjene, ja dođem doma oko 17,15. tu je škola, po jedna aktivnost za svako dijete. sebi priuštim fitness, ali u 21h kada djeca odu na spavanje. o troškovima života neću ni pisati.
tu je još gužva u kući zbog čega često nemamo svoj mir. ali napisala sam trenutno jer vjerujem u bolje sutra i da ćemo već nešto smisliti i da će se situacija promijeniti na bolje. ne odustajemo od svojih vizija, ovo je samo trenutno :-)
Ustvari ove vaše male ideje su mi baš super, daju mi inspiraciju da dođem kući i s vrata viknem: oblačite tenisice, idemo na bicikl ... što ustvari sve češće i napravim
dođe mi trenutak kad sam :-( i :evil: zbog razno raznih stvari, ali malim koracima do boljeg sutra ... puna sam optimizma, lupilo me ovo sunce :lol:
x e baš to!Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Evo, nadovezat ću se na Cvijetu...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Mislim da je stvar u tome (što je neko i poslije napisao) kolika su djeca. Bilo bih neopravdano da se žalim baš na neke silne obaveze, ali ja jednostavno ne stižem niš. Nešto je do toga da sam neorganizirana (većina toga), pa ne obavljam na vrijeme stvari i onda me puno toga odjednom samo zaskoči.
Meni moji klinci oduzimaju puno energije, priznajem. Čak i ovaj stariji puno me traži, a za manjeg ni ne spominjem. Sjećam se, prije drugog poroda, kada je M. imao 4 i još bio jedinac, smanjio se pomalo intezitet ove gungule. A onda je došao A...
I puno ovisi o pomoći koji imaš sa strane, budimo realni :-)!
Evo, mi imamo jednu nonu i nonića blizu, a moji su daleko. I vidim koliko naizgled manja promjena sruši sistem. MM je divan, jednako sudjeluje u kućanstvu kao ja, klinci jednom tjedno idu kod nonića, vikendom ponekad uzmu starijeg...
E, a onda dođe lijepo vrijeme, a MM radi dva posla, od kojih je jedan skroz sezonski i nema ga gotovo nijedan vikend od proljeća do jeseni. On ode svojim poslom, nonići ne uzmu klince dva tjedna iz nekog razloga, na poslu je neka stiska, pukne ti cijev u kupaoni i ode sustav k vragu!
Kad sve ide kao po špagu, onda je dobro, ali kad je to?
Svaki put neka nepredviđena okolnost...
Dakle, htjela sam reći - gdje je više ljudi, više se stvari komplicira. Pa ako su još ti ljudi jako mali...
Ja vjerujem da je s većim klincima lakše i nemojte me, molim vas, uvjeravat da nije...
Najteže mi je bilo sa malom bebom (posebo do tri mjeseca) koju gotovo da ne možeš ispustiti iz ruku i koja te 24 sata treba...
Sa dvogodišnjakom je ipak lakše, a neki mi poznanici kažu da je najljepše kad klinci imaju 8-10 godina...
A, čuj, treba znat izabrat muža:mrgreen:, s debelim novčanikom:-P.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Šalim se. Uostalom, kako možeš niš ne raditi. to je tek dooosadnooo. Ustvari, možda ja skroz krivo mislim, možda nekome nije dosadno kad ništa ne radi.
Citiraj:
seni prvotno napisa
ja sigurno ne, al da je radno vrijeme bilo drugacije, bilo je. stvarno ne razumijem zasto se to moralo promijeniti. meni sat vremena ujutro vise ili kasno navecer nista ne znaci, ali mi puno znaci idem li po zimi doma s posla za dana ili kad vec pada mrak. ovo drugo me baca u depresiju.
Pa ja mislim da kad kažu ništ ne raditi misle, na poslu ništ ne raditi, sumnjam da doma sjede i ništa ne rade.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Osobno, ja bih bila najsretnija na svijetu s ovim scenarijem...A vjeruj mi da doma imam posla preko glave s troje male djece, tak da mi ne bi bilo dosadno...