Printable View
rosa klanjam ti se svaka čast na usporedbi!! :klap:
Točno tako...
A i neš ti 2-3 kilometra, majko mila, kao da su u Turskoj!! Pa koliku udaljenost prođemo dnevno da bi na posao došli!
Ma katastrofa! A ti ljudi koji žele sačuvati svoj komoditet, nisu ni trebali imati djece...
meni je to isto nezamislivo, mi svoje dijete uvijek vodimo sa sobom
Slažem se.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Naravno, mogu postojati neke ekstremne okolnosti zbog kojih dolazi do drugačije organizacije života, ali mislim da bi se roditelji u tom slučaju trebali potruditi da to traje što je kraće moguće.
Sa mnom u osnovnu školu išle su dvije sestre koje su živjele kod bake, a roditelji u drugom kvartu i djecu su viđali isključivo vikendom. Ta moja kolegica često je znala prilično tužno komentirati da "njezina mama jako puno radi i mora se odmoriti nakon posla", no njezina mama imala je normalan uredski posao i sasvim uobičajeno radno vrijeme. Nakon posla, njezini su roditelji često bili viđeni kako šeću gradom, idu u kino i sl. Djeca bi samo ponekad vikendom smjela ići u roditeljski stan ("da mama ne mora kuhati i pospremati"), a najčešće su se i roditelji uvalili kod bake na ručak.
:-/
Ovo je tako dobro napisano da sam morala citirati!!!Potpis!!!Citiraj:
flopica prvotno napisa
XCitiraj:
Mima prvotno napisa
MM-a je njegova teta "odnela"kada je imao 9 meseci,u drugi grad udaljen 200tinjak km,i ostao je kod nje do skole...
Razlog je bio da je trece dete,kratak porodiljni,i nije imao ko da ga cuva.
Obilazili su ga kada su mogli.
Onda je jednoga dana trazio mami da ga lepo obuce,da ide s tecom u opstinu jer zeli da ga teca usvoji
Ju,pobeze mi post...
Elem,pod hitno su ga spakovali i vratili kuci,,,tada se moglo?
Nije svojima predbacivao nista,samo je vise voleo tetu i tecu nego njih.
Ja se od roditelja nisam nikada razdvajala a ni svoju decu nikom ne dam!
Što se tiče priče iz naslova , koma , ništa drugo ne mogu reći.
Pa ta mama ima ustvari idealno radno vrijeme 07-03 , kakvo bi mnogi poželjeli.
Bez frke je može odvesti svako jutro kod bake i poslije posla pokupiti , ako ne želi dati dijete u vrtić.
Ili baka može doći k njima kad su već toliko blizu.
Žalosno , znam i ja jedan primjer gdje su roditelji imali troje djece.
Najstariju su ostavili kod bake sa 2 mjeseca , oni otišli raditi u Njemačku.
Nakon toga su dobili još dvoje djece koji su živjeli s njima , ova najstarija je cijelo vrijeme ostala s bakom.
Sad ta žena ima 40 godina , nikakav odnos s roditeljima , kaže mi da ih doživljava poput susjeda.
Još su joj njeni natuknuli da očekuju da se ona brine za njih u stare dane , jer im je fizički najbliža , ostala djeca su u Njemačkoj.
ja neću biti politički korektna pa ću otvoreno reći da mi to nije ni najmanje normalno-naprotiv-apsolutno mi je nenormalno
osim ako su roditelji bolesni, na radu u inozemstvu...ili rješavaju neku privremenu situaciju. Ove priče "tražili su čuvalicu, pa nisu našli, pa su me ostavili" su mi strašne.
baka je imala i odradila svoju djecu, a roditeljima može pomoći u posebnim situacijama ili čuvanjem djece dok su na poslu.
Zašto takvi ljudi imaju djecu? Ne znam, valjda da zadovolje neku normu.
Inače ne vjerujem u ljubav ljubavi radi, deklarativnu ljubav, ona se gradi svaki dan, svakom brigom, svakim trenutkom, strahom, sitnicom. U ovoj situaciji je baka mama i tata-nisu mama i tata mama i tata.
Što se tiče konkretne situacije, ako baka govori istinu, isto mi je nenormalna.
Ali u to nebi ulazila-u to da je možda netko bolestan/ovakakav-onakav.
Tako da, o konkretnom nebi, općenito imam gornje mišljenje.
Ja u svojoj okolini imam tri takva primjera, djeca žive s bakama po 4-5 mjeseci u godini (djeca od 3-4 godine), ja uopće ne kužim kako se tako mala djeca odvoje od roditelja jer moji nema šanse da bi ostali tako dugo a da im tata i ja dodjemo samo vikendom. Jedna od tih baka mi je pričala da unučica noću kad se probudi zaziva stalno mamu ali mama eto studira pa je eto "zgodnije" da je curica kod bake. Teta od druge curice je rekla da je dijete tražilo da mu ta teta od sad bude mama. Moja prijateljica je odrasla s bakom jer su roditelji radili u Njemačkoj. Baka joj je bila mama i dan danas je tako (sad ima 38 god), sama to kaže.
Mislim da su roditelji roditelji. Baka i djed, ok, može dijete biti par dana ili ppreko praznika kod njih, ili par sati dnevno ali 6 mjeseci...
Dobro, ko voli nek izvoli, ja ne bih.
potpis velik ko kućaCitiraj:
magriz prvotno napisa
na temelju toga što je jedna baka u parku rekla izvoditi zaključke o tome koliko je tko dobar roditelj, ili nije, ili zgražati se, ili što se već radi na ovoj temi, je jednostavno, da se pristojno izrazim, totalno bezveze.
i ne vidim uopće svrhu ove teme, ni uz najbolju volju ne kužim point?!
ja kako god okrenem, uvijek mi se javlja misao da je to jednostavno neprirodno i čudno. velim, ajde kad su neke stvarno teške okolnosti u pitanju, pa se život izokrene i iskomplicira, pa od dva zla roditelji za svoje dijete izaberu ono manje, da ga bar mrvu zaštite.
al ovo, od svoje dati dijete eto da živi s bakom i didom, tetkom, strinom, ma meni je to bolesno, neko se niko ne uvrijedi, molim.
a izgovori tipa, roditelji rade pa ne mogu to mi je za nepovjerovati, prije bih rekla da je riječ o ljudima koji roditeljstvo odrađuju jer se to od njih očekuje, mora se, red je.
XCitiraj:
rosa prvotno napisa
pa kako ne vidiš svrhu?
iznose se mišljenja o različitim načinima odgoja djece
i različitim načinima viđenja roditeljstva,
gdje je nekome nenormalno da dade djete babi il tetki jer mora ići na poso
a drugima je to eto savršeno lako i razumljivo...
ne mislim da je pod svaku cijenu djetetu bolje s roditeljem. sto različitih ljudi, sto različitih situacija i sto različitih rješenja.
x na magriz i punticu.
Za dijete je bolje da je s onim tko ga više voli.
Ali o roditeljima koji dijete iz praktičnih razloga ostave da ŽIVI kod nekog drugog ne mislim baš najbolje.
No, to sam samo ja.
i meniCitiraj:
Mima prvotno napisa
po meni su ti roditelji samo bioloski roditelji, a uopce ne obnasaju ulogu mame i tate. ko sto je i meni moj otac samo bioloski otac, povremeni turist u mojem zivotu.
puntica, s godinama sam uvidjela da je ovdje moderno ili kako je netko rekao (mislim krumpiric) politički ispravno furati teoriju live and let live.
Mene to neće spriječiti da imam vlastiti stav i da ga ovdje argumentirano iznesem.
Isto tako,ja nisam pisala o primjeru gdje bi mi jedna baka jedno poslijepodne nešto ispričala. Ta baka živi preko puta mene, i svaki, ali svaki dan vidim što vidim.Godinama.
Tema itekako vezana za roditeljstvo i emocionalni razvoj djeteta.
Uostalom,volim pročitati i postove cura koje su nekad prošle to iskustvo bake/tete i kako se osjećaju nakon svega, sad nakon 30+ godina.
ovo potpisujem i dodajem malo svojeg i MM-ovog iskustva (frustracije)Citiraj:
flopica prvotno napisa
Ja sam razdoblje od svoje pete do desete godine provela kod bake u mjestu 45 km udaljenom od Zagreba. Tata je radio u blizini i skoro bi me svaki dan došao vidjeti 15-ak minuta. Mama je manje-više dolazila jednom tjedno. Vikendom su me vozili našoj kući. Baka i deda su bili dobri prema meni, iako je deda, danas to mogu sa sigurnošću reći, još od rata vukao PTSP, i znao je imati stvarno loše periode - dosta često psihičko nasilje nad bakom (a samim time i nada mnom - jer je ona dosta patila, često plakala, a ja sam jako suosjećala). Moji su mislili da je to najbolje rješenje, jer u našem kvartu tada nije bilo vrtića, a iako je u školi bilo dnevnog boravka - on nije bio dobar za djecu koja trebaju više slobodnog vremena.
Danas ni sa kim od njih nemam blizak odnos. I nikad nisam bila na čisto kamo zapravo spadam. Baki i dedi odem relativno rijetko (a sad su već jako stari i dosta nemoćni) i kad si to osvijestim zna me malo peći savjest zbog toga (ali samo zbog naučenog osjećaja dužnosti, ne zbog bliskosti, na žalost). S mamom i tatom sam u OK odnosima i sad živimo jako blizu, ali nije mi kraj svijeta ako ih ne čujem i ne vidim danima. Oni su propušteno u djetinjstvu pokušavali nadoknaditi kasnije u praktički odrasloj dobi što je mene iritiralo i puno sam sretnija od kad ne živim s njima.
MM i njegova godinu dana starija sestra su u dobi od 5 i 6 godina ostali živjeti sa vrlo bolesnom bakom na selu 300 km udaljnom od Zagreba (u koji su im roditelji došli zbog posla i ne baš idealnog suživota s bakom). Ispalo je tako da su se oni više morali brinuti oko bake nego ona oko njih. Osim toga bilo je tu i pajceka i kokoši oko kojih je isto trebalo povremeno nekaj napraviti (uletili bi još neki rođaci kad su stigli, ali to nije bilo za stalno). Baka je neke periode provodila i u bolnici, pa su tada zapravo bili sami. Roditelji bi dolazili vikendima (ali ne baš svaki, jer im to što su otišli raditi u Zagreb onda zapravo ni ne bi bilo isplativo). Bili su iznimno vezani jedno za drugo, tako da se MM nije dao van iz škole kad je baka upisivala sestru, pa je morala i njega. U sedmom su razredu došli živjeti s roditeljima, ali to više nije bilo to.
Danas su i jedno i drugo u pristojnim odnosima s roditeljima (kao i ja sa svojima), ali daleko je to od bliskosti. Na žalost i njih je dvoje to isto tako potrošilo, pa je i njihov bratsko-sestrinski odnos prilično hladan, odnosno isto tako pristojan.
Te su situacije na nas toliko utjecale da su naša djeca uvijek i svuda s nama, osim u rijetkim i iznimnim slučajevima kad znamo da mi moramo negdje nešto obaviti što bi za njih bilo teško i naporno, pa ostaju na čuvanju kod baka i djedova, ali to traje max. 2-3 sata, nikada preko noći.
Djecu imamo radi sebe, ne radi baka i djedova (oni koji misle drugačije nisu ih ni trebali imati). To ne znači da djeca nikad ne smiju ostati nekoliko dana kod baka i djedova, ali u mom će se slučaju to dogoditi tek onda kad oni to sami požele, ako nas nikakva gruba sila na to ne prislili prije.
Slobodno me osuđujete radi jednoumlja, ali ja to iskreno tako mislim i osjećam.
Potpisujem od riječi do riječi.Ista situacija i kod mene i sestreCitiraj:
kata.klik prvotno napisa
I bake često imaju prste u tome. Previše su popustiljve prema svojoj djeci, pokušavaju možda ispraviti neke svoje greške, pa samim time onda i prihvate unuke na takav način da žive s njima.
(Ako mojoj djeci jednoga dana to padne napamet, dobro će me naslušati....)
Ja sam za teoriju - nikada ne reci nikada. Ne znaš kakva te situcaija može zadesiti. Meni to samo uključuje tešku bolest i borbu za vlastiti život, no i to je samo privremeno dok se situacija poboljša. Ali isto tako i vjerujem da će barem jedan od roditelja biti sposoban brinuti se za djecu tako da djeca ne moraju napuštati roditeljski dom.
Ja isto tako ne shvaćam odlazak male djece na duga ljetovanja s bakamo i djedovima. Ok - tjedan-dva da se popune rupe tijekom ljetnih mjeseci dok roditelji rade, ali cijelo ljeto ....
Kada su djeca veće i idu svojevoljno to je druga stvar.
U ovakvim situacijama ja bih baku dovukla k nama, pa bi baka privremeno promijenila životno okruženje dok djeca ne porastu.Citiraj:
kam prvotno napisa
(Ne osuđujem vašu situaciju, samo navodim svoje mišljenje.)
Upravo tako, Vrijeska...Puno je i do baka. Moja svekrva se doselila k nama kad sam ja mjesecima ležala u bolnici na čuvanju druge trudnoće, samo da ne bi malo dijete selili iz našeg doma. Uvijek ću joj za to biti zahvalna. Ali da je kidnula doma čim je mogla - je!
S druge strane, nikad ne znaš što život donese, ali da bi mi tako nešto bilo prvi izbor - ne bi.
Evo točno je ovako bilo i kod nas, samo sam ja kraće bila u bolnici a više doma mirovalaCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Imam taj primjer u bliskoj okolini, ne vidim da je tu više prednosti nego mana. Naročito dugoročno i naročito vezano za emotivni razvoj djeteta. mislim da se sve može i bolje organizirati.
Osim toga, odrasla sam s bakom dok su mi sestre i brat bili s roditeljima 17ak km udaljeni. U mjestu koje je imalo i vrtić i školu...ni danas ne shhvaćam tu odluku. Roditelji su mi ko neki susjedi čije ime nekim čudom moram navoditi u raznim zahtjevima i formularima. Tako se osjećam. I to je strašno...ali nažalost-tako je.
Često sam se ko tinejdžer pitala zašto, mučilo me to jako, ni sestre ni brat nemaju "naviku" dolaziti, samo dijelimo neki teški osjećaj krivnje koji smo preuzeli od roditelja. Kao da osjećamo ono što su roditelji trebali osjećat.
Eto kako je to u mene sa 30+
Svak je priča za sebe, generalno govoreći, to je situacija koju treba izbjeći jer neće u pravilu izaći na dobro.
Citiraj:
kata.klik prvotno napisa
ako previse ne zadirem, mene zanima bi li vi iz istog razloga napravile isto?Citiraj:
kam prvotno napisa
a šta da baka nije mogla doći jer se morala, npr. brinuti za bolesnog dedu, ili je morala npr. raditi ili...?Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
da je mogla uzeti dijete k sebi i brinuti se za njega dok si ti u bolnici ali nije mogla biti u tvome stanu?
što bi onda? što bi napravila da nemaš izbora?
ja bih radije dijete poslala kod bake, u tom slučaju, nego plaćala neku čuvalicu da provodi dane s djetetom dok sam ja u bolnici?!
Pa to sam i napisala u prvom svom postu negdje na početku topica. Razumijem, svatko se može naći u toj situaciji. I zato ne osuđujem, ali ako mogu birati - ne bih.Citiraj:
puntica prvotno napisa
Jedno je dati dijete bakama na čuvanje dok si u bolnici ili preko ljeta. A drugo je da dijete ŽIVI kod bake.
to je privremeno i to je teška situacija, ali nije život tijekom nekoliko godinaCitiraj:
puntica prvotno napisa
i ako baka mora raditi kao i ti, onda se opet morate orgnaizirati drugačije, zar ne?
zašto bi baka radila, ili se brinula za bolesnoga djeda, kopala vrt i sl. i još čuvala tvoje dijete, a ti odradila svoje i onda se "ladala" na kavi?!
ali, ako roditelji imaju dobre razloge zašto dijete treba živjeti s bakom, zašto ih trebamo osuđivati?!Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
ja u svakom slučaju mislim da je za dijete bolje živjeti s nekim tko želi i može živjeti s njim, nego živjeti s nekim tko nema volje/vremena za njega
ovdje čim netko iskaže svoje mišljenje koje je suprotno odmah ga se proziva da osuđuje tuđe postupkeCitiraj:
puntica prvotno napisa
ne osuđujem, samo kažem da mi to nije u redu i da ja tako ne bih postupila, tko sam ja da nekome sudi radi njegova načina života?!?
samo sam htjela nadodati da je obično negdje i neki tata prisutan u obitelji - zašto bi se njega oslobodilo roditeljske dužnosti dok sam ja u bolnici? (sada će netko izvući da je tata pomorac, na službenom putu, no takva je manjina, i uvijek postoji ali ...)Citiraj:
puntica prvotno napisa
djeca se ne prave ako nemamo vremena ŽIVJETI s njima.Citiraj:
puntica prvotno napisa
ovo o volji ne bih ni komentirala.
XCitiraj:
rosa prvotno napisa
Meni je ova situacija nevjerojatna. Mozda je moj nacin zivota skroz drugaciji, ali ovo mi cudnije od onog da dijete zivi kod bake.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
nisam sigurna da je to manjina, odnosno, da većina muževa ima takvo radno vrijeme da mogu sami brinuti o djetetuCitiraj:
Vrijeska prvotno napisa
recimo, mm radi u školi, u smjenama, i kad mene nema on se ne može sam brinuti o djetetu jer vrtići ne rade do 8, a ona poslije vrtića nema s kim biti.
tako da kad ja moram na put, ili ako bih morala u bolnicu, moje bi dijete bilo kod bake, 300km od kuće. koliko dugo treba
drugog izbora i onako ne bismo imali :/
to je u idealnom svijetuCitiraj:
rosa prvotno napisa
u stvarnom svijetu nije baš tako
inače ne bi postojale socijalne službe, domovi za nezbrinutu djecu itd
ma dajCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
kako može to bit čudnije od onog da živi kod bake? To da je s mamom stalno?
Pa na što smo došli.
deaedi, ne pretjeruj :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
to je malo dijete, ok, s 13 mjeseci sam već počela raditi, al do 12 mjeseci bome sam i ja imala malog priljepka koji je stalno cicao :mrgreen:
s načinom života koji je bio u fazi hibernacije :mrgreen: