Premorena od ljetovanja....

Ja kad odem na izlet u prirodu, katkad se umorim više nego što guštam. A kad sam doma i trknem na more isto se umorim. I mislim se, dobro da sam blizu mora, jer ko bi ovo...a onda sam otišla na par dana u vikendicu kod rodbine, mislila sam da ću crknit od umora...al tamo se neke druge stvari poslože dobro.

Meni definitivno nije dobro kad se meni nešto ne da baš, upregnem se da djeci nešto organiziram, platim, pripremim, a oni čim završe pitaju: a šta ćemo sad?...a ponekad i dok traje kažu meni je dosadno. Uf, luda budem

ja sam si isto razmišljala koliko je super što mi djeca više nisu jako mala (makar i ja čeznem za još jednim).

ove godine smo bili samo 7 dana na moru, ali meni je to gušt. je da se umorim od vozanja sim-tam, pentranja u brdo i spuštanja... ali činjenica da smo nas 4 sami, bez cajtnota i trčanja okolo, da stignem sve i još mi ostane vremena za igru s njima, za moj gušt, za mene i mm... neprocjenjivo.

inače , zadnjih par godina idemo deset dana na Krk, u kuću početkom srpnja na ovaj gušt, i onda za Gospu u Sinj kod mojih. e, taj dio je beskrajan umor, makar nisam sama i ne moram raditi sve, vratim se u zagreb krepana. ove godine smo zato odlučili preskočiti to zadovoljstvo.

Mlađa mi ima 3 i pol g. i ovo je prvo ljeto da u miru sjedim na plaži i da puštam djecu na igranje u susjedstvo. Neprocjenjivo! :mrgreen:

Ja si odmah po dolasku i unošenju stvari u apartman skuvam kafu, postrojim svu trojicu i mirnim tonom kažem kako sam I JA došla na odmor. U paketu dobiju i pravila ponašanja za vreme godišnjeg.

Doručkuju pecivo, ručaju nešto što se skuva za max pola sata, večeraju u gradu (hot dog, gyros, pizzu...). Moj moto je da 355 dana u godini jedu zdravo, 10 dana od fast food-a i brziniskih ručkova im ništa ne fali.

Malo kriziram kao Apri prvih dan-dva dok se ne aklimatizujem i raspakujem, tad iskoristim da u naletima besa opeglam nešto što se u putu izgužvalo i više se ne mlatim ni tim stvarima do kraja odmora.

Uvek uzimamo studio sa TV-om i terasom i to su nam bitnije stavke od kvadrature i lokacije.

Na plažu stvari nosim samo ja (gospoda idu sa rukama iza leđa sva trojica) i zato tamo sem peškira, vode, voća i eventualno nekog plivačkog pomagala od mene ne traže ništa - kofice, prskalice, stripove i ino neka nose sami ako im treba. Ljude koji dolaze natovareni do granice izdržljivosti, sa ručnim frižiderima i 17 suncobrana, naduvanim dušecima/bazenima/šlaufima stvarno nikad nisam razumela :roll:

Ima dana kad sam sama sa decom na plaži i tad sam nemilosrdna oko pravila: ako smo u vodi svi smo u vodi, ako smo u dubokom svi smo u dubokom, ako se jede sladoled svi jedemo sladoled, ako sam sela onda sam sela i ne dozvoljavam da me dižu za svaki kamenčić koji snime na plaži...

Ustajem rano, oko 7h (letujemo u Grčkoj), odem po hleb i voće, momke budim u 8h, doručkuju odmah ili na putu do plaže, na plažu se kreće u 9h i vraćamo se do 11h. Ponovo na plažu tek oko 17h. U međuvremenu crtaći, spavanje, ručak...Nema cimanja i natezanja, nema moljakanja i ucenjivanja - neke stvari se jednostavno rade po pravilima ili se ne rade nikako, neumoljiva sam i inače a tek na odmoru im je više nego jasno da nema ubeđivanja. Isto je bilo i dok su bili manji - to je jedini način da preživim pošto se mm-programer slabo bakće oko tih ''gluposti''

I, ruku na srce, već dve godine zaredom mm i ja imamo po 1 sedmicu odmora bez dece, tamo na početku leta - prošle godine smo bili u Dubaiju, ove godine krstarili Grčkom. Mi na odmoru, deca na selu kod mojih - ne zna se ko više čeka svoj aranžman, mi ili deca :-)

Mi smo do sada, sa detetom svakog leta dobro prošli. Dobro, prve godine smo se natrčali za njom (imala je 16 meseci). Ali i MM i ja smo na odmoru toliko opušteni da nas malo šta može izbaciti iz takta.
Uglavnom dobro se potrudim unapred da proučim mesto u koje idemo, informišem se o infrastrukturi koliko mogu, isplaniram malo oko kuvanja (ponesem neke najneophodnije kuhinjske zvrčke koje maksimalno ubrzavaju kuvanje) i uživamo.
Dete nam je po tom pitanju zahvalno, voli da se vozi, uživa, navikava se lako na nove prostore. Bitno joj je da je sa nama, a valjda i oseti da smo mi srećni i opušteni pa je i ona takva.

clumsy mom, pa ti nisi nimalo clumsy, rispekt :yes:

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

clumsy mom, pa ti nisi nimalo clumsy, rispekt

---

A treba preživeti sa blizancima pored muža full time programera, rekoh već. To je gora varijanta nego da imam muža pomorca - za ovog barem znaš da ga nema 3 meseca i punto :lol:. Dobra organizacija je pola posla - to sam shvatila kasno ali ipak ne prekasno :lol:

Mi ove godine idemo u hotel. Tek na kraju 8-og mjeseca, nadam se da će biti koje dijete, a s druge strane veselim se što neće biti gužva.

Idemo na otok, tamo ljetujemo već zadnjih 9 godina, ali u privatnom smještaju, ove godine je izbor pao na hotel zbog moje bolesti i želje da se totalno odmorim-čitaj uljenim.

Malac ima 2 godine i 9 mjeseci, samostalno jede već jaaaaako dugo, tako da što se tiče obroka mislim da neće biti problema, jedino me malčice brine hotelska hrana, no vjerujem da ćemo uspjeti iskombinirati nešto da smo svi zadovoljni.

nasa beba ce biti premala na ovogodisnjem odmoru, drustvo mame i tate ce biti dovoljno :) ali definitivno je korisno procitati ova iskustva i sretna sam jer cemo imati jaaaako puno vrsnjaka medju nasim prijateljima :)

eh, i ja sam bila premorena od ljetovanja
išli sa starcima i gdje mi bila pamet kad su govorili, mi ćemo s Mašom, vi ćete ovo ili ono
naravno, nisam to ni htjela jer idem sa svojim djetetom na more, ali ipak sam očekivala malo više angažmana, barem dok pravim djetetu klopu, a ne, idi, mama te zove, a ona čita novine i puši cigaru
dobro, nije bilo stalno tako, ali i to malo mi je dizalo živce
uh, nikad više, nikad više
Maši na plaži nisu trebala druga djeca, zabila se u kamenčiće i kantice, onda malo s nama u čamcu
jedina je gnjavaža bila dolazak na plažu i odlazak jer smo bili daleko - bili kod rodbine, u brdu, do plaže 20 minuta pješke i stalno ovisni o autu staraca
istina, imali smo prekrasno dvorište na kojem je dijete stalno bilo, a blizu je bio i mali rođak, dvije godine stariji pa su se on i M. kao igrali :-)

A možda sam i ja luda! More je jedna od najljepših stvari koje mi se mogu desiti tokom godine. Onaj zrak, kupanje, promjena okoline. Napunim baterije bez problema. A s obzirom da prošle 2 godine nismo bili na moru, ove godine sam se posebno tome veselila, kao i djeca! Ali igrom slučaja bila sam sama s njih troje, 10-ak dana kod frendice u apartmanu :love:. Bilo nam je predivno, uživali su i klinci i ja! Po cijele dane smo bili na plaži (bili smo u 6. mjesecu dok još nije bio pakao). Ma milina. Nikakav stres, čak sam se sama sebi čudila kak mi sve ide glatko i kako se mogu i okupati i kako su djeca super i uživaju! Da sam mogla ostati duže, ostala bih bez problema...
Kuhanje mi je veći problem doma nego što mi je bio tamo. Jedan dan sam baš gledala na sat. Od dućana, do stavljanja tanjura u sudoper prošlo je sat vremena...Ma velim, sama sebi se čudim...
Čak da je bilo i više akcije ne bi škodilo.

Mi imamo sreće da ljetujemo u svojem tj. mojih roditelja, imamo terasu i sve tehnikalije, blizu plaže smo pa nije problem odlaska doma između 11 i 16, i ostajemo u pravilu u komadu 3 tjedna. Tako da ne bi bilo u redu žaliti se na umor, ritam smo imali kao doma samo što MM i ja nismo radili. Naša curka je još premala da bi zanovijetala ako nema društva, mi smo joj dovoljni, kamenčići, kantica, i ona sretna. Kuhanje smo maksimalno pojednostavili, popodne odspavali s njom. Falilo mi je jedino malo večernjih izlazaka, koja večera bez da MM i ja jedemo na smjene jer ona trči okolo...ali ne može se sve.

Za iduću godinu ipak već planiramo zajedničko ljetovanje s prijateljima i njihovom djecom.

Nama je isto ove godine bilo naporno (ona ima 2 godine a ja trudna) ali na kraju me umorile vrucine ne dijete. Super je sto smo u kampu pa je uvijek hrpa djece oko nas tako da je uvijek imala drustvo. Ako ne ludiraju po kampu onda sjede kolektivno kod nekoga i gledaju crtice (crtica se nagledala za cijelu godinu... na raznim jezicima :-P ) ili se igraju (i svadjaju) s tudjim igrackama jer svi nose neku zanimaciju za svoje pa nisu stalno iste igracke. Ili se mota oko necijeg pesa (tamo su valjda svi imali bar jednog psa). Motala se po cijeli dan vani, dozivljaj je i odlazak na wc, tusiranje, pranje sudja, bacanje smeca (sve se mora hodati bar 30m) vozila svoj biciklic bez nadzora i opasnosti da je netko zgazi itd...
OK, imala sam i jednu baku uvijek na pomoc, ali zato sto mm nije mogao biti toliko s nama koliko smo mi imale mogucnosti biti na moru.

Meni je kamp super za djecu, ima hlada, ima drustva, more je blizu i iako je tako mala mogla sam je pustiti u susjedstvo bez nadzora da ne brinem previse - ionako smo i mi cesto imale "goste" zahvaljujuci dobroj kolekciji crtanih :mrgreen:

Mene izmori ritam ujutro na plažu, doma na ručak, popodne na plažu...to smo radili prve godine, poslje smo promjenili taktiku.
Doručkujemo prije kretanja na plažu. Našli plažu sa hladom, ponesemo nešto hrane, voća i vode. Bili smo od 10-11 do 18-20 kako koji dan. Cijeli dan se izležavamo u hladu, ako nam se kupa okupamo se, klinci se igraju sa pjeskom ili sa štapovima koje uvijek izvuku negdje, nekad dosađuju al u granicama podnošljivosti. Mlađi ej spavao 2-3 sata na plaži, stariji kad se umori dođe i legne pa se malo mazi, pričamo, čitali smo stripove, rješavali neke vježbenice za 4-godišnjake. Otišli bi tokom dana na kavu/sladoled/sok. Popodne bi došli doma, skuhali nešto na brzinu, pojeli, sredili se pa otišli u šetnju.
Mlađi je imao temp prva 2 dana mora pa mi falilo malo sna al sam se odmorila psihički i fizički...

ja živim u starinskom svijetu. meni je godišnji odmor odmor od mog posla.
odmor od djece je za mene sasvim drugi pojam.
ovo ljeto sam bila tjedan dana na godišnjem (nisam radila) i četiri dana na odmoru od djece.
još nikad nisam bila bez posla i djece, čini mi se da bi to moglo biti zabavno.

Joj, neki dan slušam jednu poznanicu. Bila je na moru s mužem i bebom od 9,5 mjeseci...I pita kako im je bilo
A ona "Ajme, užasnooooooo, nas dvoje sami s njom...:-o:zbunj: . Ništa nisam stigla, ni okupala se nisam prvih tjedan dana. Koliko s njom posla. Pa ovo i ono, pa užas jedan,ona nije mogla ...krene nabrajati stvari koje ni ne možeš s malim djetetom, dakle stvari koje se rade kad si solo... :roll:. Znaš, nemožeš se ni posunčatu u miru.Ne bi ona više tako na more nema šanse. U hebote, ja to ne kužim, ali onak, nikako!! Kak nesposoban moraš biti da se u TJEDAN!! dana niti jednom ne okupaš? Mislim, onak, pol sata, muž prošeta bebačicu (koja i nije više baš tak mala) u kolicima, a ti se brate kupaj. Ali ja to stvarno ne mogu nikako shvatiti...Ali baš ono nikako!

Evo sad i ja mogu napisati da sam premorena od ljetovanja. S tim da moje ljetovanje nije isto što i vaše. Ja čitavo ljeto čistim svoja dva apartmana sama samcata, sama idem s djecom na plažu (ide i muž ali ako ide on ne idem ja i obrnuto) i to mi je previše. Jučer sam očistila apartmane, nadam se zadnji put ovo ljeto i dosta mi je više i ljeta i turizma i turista, gužve, vrućine..

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Kak nesposoban moraš biti da se u TJEDAN!! dana niti jednom ne okupaš? Mislim, onak, pol sata, muž prošeta bebačicu (koja i nije više baš tak mala) u kolicima, a ti se brate kupaj. Ali ja to stvarno ne mogu nikako shvatiti...Ali baš ono nikako!

---

evo, i ja sam ta nesposobna.
jedino što se nisam žalila niti išta drugo i očekivala.

netko se snađe, a netko ne.
netko ima ovakvo dijete, netko onakvo.

ja sam se na drugom dijelu ovogodišnjeg godišnjeg konačno odmorila i to zato jer je mlađi spavao s MMom, a meni se odmah promijenio pogled na svijet :D pa su klinci samim time bili puno podnošljiviji.... ili sam ja bila podnošljivija njima...uglavnom, našli smo čarobnu formulu - trebalo se samo naspavati!

Apri ma daj... ok, poznam te onako, ne baš najbolje, ali vjeruj mi da ti nisi takva. Znam da se ne snađe svatko i da svatko ima drugačije dijete. Ali s jednim djetetom i mužem na moru reći da se nisi okupala u tjedan dana mi je too much! I još kukati kako nisi mogla raditi stvari koje radiš na moru kad nemaš djece...Malo mi je to preveč. Nemrem ti aj dočarati tu kuknjavu..

Trina pa ti ni nisi na ljetovanju...

prvi put sam se okupala kad je starija imala 4 godine i 9 mjeseci, na Mljetu.
gdje je bio pijesak i dugački plićak.
do tada nas je dvoje bilo malo da pazimo na to jedno dijete.
(u more smo ulazili samo s njom)

kažem, kukali nismo, jer nismo ni očekivali da će sa djecom biti isto kao i bez njih.

ama zašto si se prvi put tada okupala, ne kužim?
5 godina se nisi sama kupala?
ne kužim zašto nebi jedno s njom jedno samo?

ha ha, ja sam isto nesposobna, ali najozbiljnije to mislim. Nas je troje, TROJE odraslih na jedno dijete i isto sam godinama imala osjećaj (a isto tako i MM) da ništa, ništa ne stignemo na moru - niti plivati onako za svoj gušt, niti čitati, niti se odmoriti, kao da smo stalno, svaki trenutak, svo troje angažirani oko jednog djeteta. Ja pojma nemam kako to može biti, stvarno, i jedino objašnjenje mi je da smo fakat totalno nesposobni.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ama zašto si se prvi put tada okupala, ne kužim?
5 godina se nisi sama kupala?
ne kužim zašto nebi jedno s njom jedno samo?

---

eto, Mima ti je napisala.
zato što s njom nije moglo biti samo jedno. eto zašto.

ma razumijem ja da ima svakojake djece i odraslih, al mi je sada nekako osjećaj da je to do naših želja i očekivanja, ne do sposobnosti...

boli me glava.
i još me više boli glava kad pročitam ovakve postove.
majke mi.
a znam da nisam super žena, poprilično sam uvjerena jer ujutro dok sam se spremala za posao vidjela sam u ogledalu da nema kostim od super žene.

ne kužim da netko se ne može okupati u moru zato jer ima malo dijete!

i sada kada je otvorena ova tema, brat brat nakucat ćete jedno hiljadu stranica o tome kako ovo, kako ne stignete ono jer su djeca mala.

isto mislim kao krumpirić.
meni je kupanje u moru zadnja rupa na svirali. nisam ja mjerna jedinica, razumije se, ali:
glatko za sebe mogu reći da bi se s bebom na moru okupala jednom u tjedan dana. ali ne 100% zbog bebe.
nego jer i inače na moru radim sve drugo, osim što se kupam u moru.
to nekupanje na moru (ljudi koji inače to rade) mi je u rangu kao kada netko kaže da se zbog bebe doma ne tušira i ne pere kosu :mrgreen:

niti ide u wc.
i među njima sam.

mislim, oduzima jednako vremena, šta ne?
ali ispričavam se, svatko svoje zna :)

Meni se isto čini da se radi o očekivanjima. I mi smo bili skloni puno skakati oko svoje djece (i još smo uvijek), kuhati svaki dan, organizirati raznorazne aktivnosti i slično, ali ne pada mi na pamet da to doživljavam kao tlaku. Vjerujem da isto osjeća i mm. Na godišnjem se kupamo/plivamo višemanje zajedno svake godine već 10 godina i sad smo polako dospjeli u fazu da nam klinci "daju košare" tj. objave da oni idu u more sami ili se igraju na obali i slično... Malo nam je trebalo da se priberemo ali lani i predlani smo već pomalo počeli koristiti prednosti, pa otplivamo dulje rute sami ili odemo na kavu sami... Uživamo u tome, nije nam tlaka ni s djecom ni bez djece. Bude i napornih dana, ali nekako nam je bitno da spavamo u drugom krevetu i to je to. Fizički je postalo daleko manje naporno kad su djeca proplivala (oko polaska u školu) ali ni prije nije bila neka katastrofa... Možda zato jer mi nismo navikli ležati na plaži cijeli dan niti nam je to ikada pasalo. Uostalom, ne mogu se sjetiti ni jedne aktivnosti koju bih poželjela raditi, a da u to nisu uključena i djeca. Plivaju dulje rute s nama, idu na izlete s nama, pješače s nama, pripremaju hranu s nama i slično. Dok su bili manji, nosili smo im romobile i hrpu igračaka da se zabavljaju dok se npr. kuha ručak, sad uredno i to rade s nama. Dapače, ako popodne mm i ja prilegnemo, oni će uredno u drugoj sobi imati neke svoje igre (trenutno je aktualno snimanje filmića i fotografija). Uživam u tome jer mi je jasno da će za koju godinu otići sa svojim društvom i za svojim aktivnostima, a mm i ja ćemo se gledati (ili naći svoje društvo i svoju zabavu).

hebate apri, to ti je 2 u 1 - štedi vrijeme.
okupaš se i popiškiš u moru isti mah :mrgreen:

Ja itekako mogu zamisliti aktivnosti koje želim raditi na ljetovanju a koje ne uključuju dijete. Jedna od njih je popodnevno spavanje. Druga je čitanje knjiga, ili čitanje novina ujutro - prije sam znala ležati na terasi cijelo jutro na ležaljci i čitati, dok me ne potjera sunce koje dođe oko podneva. MM bi npr. želio dugo i daleko plivati, i ići u ribolov - ide on u ribolov sa djetetom, ali to nije isto kao kad ide sam, jer ne može ići na ista mjesta, a osim toga kad je sa Leom onda njoj stavlja mamce, pomaže itd. E sad, ono što je meni fakat čudno je da mi već godinama ne uspijevamo upražnjavati te aktivnosti (ili možda donekle ispijevamo lani i ove godine), a kao što rekog troje nas je odraslih u kući i jedno dijete. Ne znam kako, omuhavamo se, ne znamo organizirati vrijeme, imamo grižnju savjesti kad ne provodimo vrijeme svi skupa; sve u svemu, jako čudno.

moje iskustvo-prvo ljetovanje, kada je v. imao 5 mjeseci bilo je stvarno loše, krivi smo si sami. izabrali smo, radi nekih poslovnih obaveza, murter. do plaže 20 minuta pješke po suncu i asfaltu. ili autom kojeg mrzimo vozit na odmoru. plaže mahom krcate. nas dvoje, koji smo oduvijek ljetovali nomadski, sa jednim ručnikom, hodamo do plaže natrpani kremama, vodama, luftićima, kolutovima, sendvičima, nektarinama, suncobranima. bože, kako sam nas mrzila- ta slika mi se utetovirala u mozak. a bome i njemu. iduće godine smo već bili pametniji, pa shvatili da samo zato što imamo dijete ne moramo mjenjati baš sve navike, želje i obrasce. od tada ljetujemo na polupustim otocima, poput lastova i mljeta, gdje ima zilijon pustih plaža, u hladu, gdje smo samo mi, samo sa ručnicima, knjigama i leptirićima za v., gdje nam je smjestaj blizu, a vozimo i bicikle na more, ako slučajno nije. od tada je idila. naravno, nije primjenjivo na svakoga. za početak, v. je strašno easy to handle, recimo ovo ljeto je na plaži uglavnom čitao- a ima 4 godine, što nama ostavlja jako puno prostora za uživanje.

nije čudno, mima, meni je to razumljivo
nitko ne može raditi sve stvari koje je radije ranije, bez djece, dok djeca malo ili potpuno ne odrastu.
ali možeš se pola sata okupati u moru, to moraš moći. ako želiš. ako ne želiš, druga stvar.
samo to :)

Mi ne idemo na ljetovanje na način da se spakiramo za 7-10-30 dana, ali da me ljeto umorilo, jest. Ali mi ga nije dosta (i nadam se kupanju još bar mjesec, mjesec i pol).
Nama ljeto predugo traje da bi bili na brzinskoj hrani, ali par puta mjesečno nas neće ubiti.
Naravno da sve ovisi o tome kakva su i kolika djeca i kakvi su roditelji.

Ali ne mogu dokučiti zašto se ne bi kupali zajedno s djecom ili zašto se djeca koja su starija od mmm...recimo 3 godine ne bi mogla kupati koji metar dalje od roditelja. Pa kupanje je jedino mjesto na kojem mi ne pušu za vratom.

Da, da, normalno da nitko ne može raditi sve kao prije djeteta (niti bi ja to htjela), ali ja se čudom čudim kad mi MM npr. kaže nakon 50 dana na moru da nije stigao u ribolov a ja sam bila sa njim tri tjedna, a baka cijelo vrijeme (+ još jedni deda i baka dva tjedna). I kad se sjetim nas na moru kad je Lea imala godinu dana - majko moja, totalno razumijem ovu ženu iz priče od ane.m. Kad se samo sjetim spremanja za plažu, katastrofa.

Meni je dosta tudjih ljetovanja. Umore me ta tri mjeseca turista, buke, nervoze, blatnjave kaljuze, a uopce se ne bavim turizmom. Nemam apartmane. Necu ih ni imati.
Umaraju me naporni susjedi koji prigovaraju jer su mi djeca ispred kuce u 6 popodne. Jer bi se oni odmarali. Ili oni koji imaju goste na crno, a smrdi im naš kompost. Bogami, nabavit cu i kozu. Il jos bolje jarca.
Pitate se zasto ne prijavim goste na crno? Pa vlasnik kuce je osudjeni, a onda i pomilovani ubojica. Jednom je vec ubio susjeda koji mu se nije svidjao... A meni se jos zivi.
Ako vas umara ljetovanje, pa ostanite doma ljudi, ako ne mozete hendlat, pa nemojte. Il rijesite ko clumsy, moj naklon gospojo, to se tako radi.

marta, a na koga i zašto se ti ljutiš?
pa nismo svi ubojice!

Uopce se ne ljutim. Samo mi nisu jasni ti koji odu na ljetovanje pa se ubiju i fizicki i psihicki. Nema sanse da svojevoljno idem na "odmor" koji ce me iscrpiti. Čemu bi to trebalo služiti?
Odigravanju neke zamisljene uloge? Ispunjavanju tudjih ocekivanja? Zgodnim fotkama u obiteljskom albumu?
Imamo vikendicu pa cemo biti tamo iako nas to mrcvari?
Djeca se moraju kupati u moru?
Zdravo je, samo nismo odlucili za koga....

jest, baš tako...

ali, ponekad je dovoljno "promijeniti tapetu"
maknuti se od svakodnevice, pa makar i na lošije.
i sigurna s am da nije sve baš tako loše, ali nekako je lakše kad čovjek malo podijeli, pa vidi da je i drugima.
a i čujemo kako drugi rješavaju.

nama je ove godine bilo predivno i nijednom se nisam isekirala ili da mi je bilo teško.
prošle godine je isto bilo super, ali sa malo više tegobe nego ove...
pa očekujem da će sljedeće biti čista uživancija.
ove godine sam došla i crna, i iskupana, i pročitala dvije debele knjižurine...

što mi je prije nekoliko godina bilo neostvarivo.
čovjek uči dok je živ, prilagođava se...