I sad ponovno čitam svoj prvi post, uopće se ne nadzire da je problem postavljenih granica, već nje kao osobe.
Njeno eliminiranje igračaka i sl. što navodim.
Zato i jest krenulo pitanje darovitosti.
To nije pitanje granica i odgoja.
Printable View
I sad ponovno čitam svoj prvi post, uopće se ne nadzire da je problem postavljenih granica, već nje kao osobe.
Njeno eliminiranje igračaka i sl. što navodim.
Zato i jest krenulo pitanje darovitosti.
To nije pitanje granica i odgoja.
Za ovo gore citirano, evo to taj njem psiholog, ma linkat ću ti link, iako vjerojatno nije tvoj cup of tea pa nećeš možda puno gledati, tvrdi da je upravo bug modernog odgoja, da djeca ne uče odvajat sebe od drugih, da su, zbog attachment parentinga, nedovojivi od roditelja (najčešće majke) i ne percipiraju okolinu kao nešto različito od sebe i zato sve mora biti po njihovome jer prva i osnovna instanca (majka) to dovlljno ne pokazuje (ne možda zabranama ili nekim drastičnim radnjama, nego stalno i svakodnevno, ma kako blago) da zajedno nisu jedno, doslovno i fizički (nošenje do jako velike dobi itd.). Mislim, pišem to, a i nama se događaju neki "lapsusi", koje radim tako jer mi je jednostavnije (cosleeping).Tipa - prije je bilo nezamislivo da dijete prekida razgovor odraslih, a sada se društvena klima toliko promijenila da sve staje, face se oduševljeno orkeću da čuju što će dijete izjaviti, onda se to komentira, kao najnormalnije. MOžda je glup primjer, on to puno bolje i elokventnije obrazlaže. Onda isto ide za time kako se sve pokušava podrediti djetetu (pa, ako je nezainteresirano, dodatni sati da se zainteresira, ako mu je dosadno itd.). A, po njemu, dijete treba nauči čekati, da se nauči istrpiti dok mu je dosdno, da se nauči disciplinirati itd. Da nauči da svijet nije stvoren tako da ga zabavlja 24/7. I da čak i škole i vrtići to sve skupa i potiču, jer su i odgojitelji danas zbunjeni i forwardaju problem dalje... a problema, u stvari, nema.Citiraj:
Pepita prvotno napisa
Evo linka:
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6439
Pepita, odi onda u ST-u kod nekog stručnog, pa vidi, ja ti ne znam nešto posebno reći.
Meni se čini da ti je mala OK, malo je napornija jer je znatiželjnija, i to je to. Vidjet ćeš da će dogodine bit bolje, kako imaš čvrsti stav glupo je i meni daljel trubiti na temu kolektiv, a i ziher za tijelo nije dobro, a i bolje je da kad imate bebu ne tutnje infekti preko nje.
Moj ti je savjet, kad se upišete u vrtić, da svakako ide u grupu miksanu (ako ikako to možete postići, znači ono od 3-7, em će biti manje infekata, em će joj bit puno zabavnije). I moja je mala u grupi vršnjaka stršala totalno (imala je jednog malog za igru i tete, prema djeci se ponašala kao da je ona teta, pažljivo, ali ne al pari). Ima takvih masu, sad jesu li svi ti daroviti, a i ja bih mogla benefitirat od nekih posebnih alata za darovite, ali ne i genijalne, nemam pojma. U miješanoj je grupi puno bolje, njoj su fora sve starije 2 godine i najbolja prija joj je malo starija, ali kad ne ide u vrtić onda je doma posvukud, kad ide puno je mirnija, a sad ne ide zbog ono bolesti na bolest na bolest na bolest. I mislim da uopće neće moći ići i da se pomirim s time da će vrtić bit za nju "izlet", a primarno ćemo se morat nešto drugo izorganizirat.
Meni se čini da njoj treba više sadržaja od onog kojeg joj ti možeš prižiti, još sad s bebom, ali nadoći će i to. Moja mala ST poznanica se s vrtićem spasila, ali doslovno. Obrađivali su je i u ST-u, mislim da je išla u Bistriće, odlikašica je itd., bila je "naporno dijete", isto tako "meniii je dooosadno", takva je i moja mala, isto jekao hvale da je pametna (ja ne mislim da je ništa spešl, slična je ko moja mala poznanica tako da tu imam usporedbe, nije da nisam nikad takvo nešto vidila itd.), ne znam, ja sam to prihvatila, to mi je OK, ima ovakvih, onakvih, otvorenih, zatvorenih, plašljivih itd. To mi ide u prirodnu "bioraznolikost", nije mi podloga za neku obradu, možda griješim.
Idi pa vidi, raspitaj se za ST psihologe, pa možda još dobiješ mišljenja, pa ćeš vidit.
mislim da se na ovom forumu djeca lako proglasavaju darovitima. Takva pitanja i u tolikoj mjeri, uglavnom velika vecina toga sto si opisala je po meni normalno ponasanje za dijete njenih godina. Nista ajme ali ni nista wow.
Ili imam troje darovitih necaka i dva darovita mala susjeda. Mozda bi trebala javiti njihovim mamama?
Na stranu sala - pepita to je sve normalno za dijete tih godina, ne brini se.
slažem se s rehab
imam i dosta vlastitog iskustva s djetetom koje stalno hoda za mnom i stalno nešto ispituje
to što je stalno htjela visiti na meni smo riješili tako da sam joj objasnila da mi to ponekad smeta i da me tada treba ostaviti na miru. nekad bih čak i podviknula na nju. sad to više nije potrebno, samo je sjetim da i mama ponekad treba biti sama i na miru i neka se vrati kasnije pa ćemo se maziti/igrati ili štoveć.
a ovo stalno ispitivanje me zapravo veseli (koliko god da zna biti naporno) jer je to sjajan način da djeca uče o svemu a i na mene djeluje stimulativno jer se često stvarno moram zamisliti kako da joj neke stvari objasnim.
ja svojima (sad imaju 6 i 4,5 god.) prije spavanja sve češće umjesto priča i bajki čitam dječje encikopedije (ima ona sjajna Večernjakova edicija Čudesni svijet znanja) i baš mi je nevjerojatno koliko mogu zapamtiti i razumjeti.
danas je npr. za ručkom moj šestogodišnjak objašnjavao četverogodišnjakinji što je anticiklona i kako nastaje tornado.
Pokazuju to kako ko - jednostavno nemaju ugrađenu spoznaju te neke kočnice, koju smo mi imali. pa je neko drzak, neko samo otvoren itd.
Ovaj dr. pak tvrdi da je problem darovitosti danas prenapuhan, ne baš tako, ali to se iščitava. I da ga je pogrešno tako tretirati, i on vidi bug i kod stručnjaka (škola, vrtići) i roditelja, koji svi postavljaju dijete u centar (što po njemu, nije normalno, i medvjeđa je usluga djetetu, kao i postavka "dijete je mali odrasli", jer se dijete mora uklopiti u postojeći svijet) i cijelo društvo poziva da se vrati na malo više autoritarniji odgoj, što ne znači nikaok batine i gušenje djeteta i Austrugarsku. To onako ugrubo i jako pojednostavljeno. Treba pročitat knjiigu za više i bolje.
Naravno, svemu kumuje i r. vrijeme 9-17 i doba tehnologije i ubrzanje života, a i nesigurnost odraslih u sve brže mijenjajućem svijetu.
što se tiče attachment parentinga, smatram da ga primjenjujem i ne vidim zašto bi ta vrsta odgoja isključivala postavljanje granica
Piše u knjizi, ja ti to ne znam dovoljno objasniti osim ovoga gore. On tvrdi da takva vrst roditeljstva zakida dijete za vrlo važnu spoznaju, koja, ako se dobro sjećam knjige, mora uslijediti daleko prije 3 godine, a to je da majka i dijete nisu jedno, i da je uloga majke ta da djetetu osvijesti tu dihotomiju ja-svijet. Di je mama - svijet, a ne "ja". Čak to govori i primjerima tipa dođu mu u ordinaciju, a dijete od tipa godinu i pol, dvije, penje se po roditeljima itd., a roditelji to niti ne primjećuju nego im je normalno itd. To je njegov stav, meni se to čini logično. Nisam se duboko udubljivala niti u attachment parenting, ni seersa, ni juula, niti ikve te neke sheme i odgojne postavke, idem više po želucu, pa radim ono što mi se svidi i što mi ima smisla (a vjerojatno i većina nas ipak tako, a onda opet neko završi načelno "ovamo", a neko "tamo")).
necu ulaziti u raspravu da li je djete nadareno ili samo prosjecno, ali ono sto sam izcitala iz svih postova, nadam se da nisam krivo shvatila, je da nije problem toliko u djetetu kao u tome da ti ne mozes/ne znas povuci granice u kojima bi sebe stavila ne prvo mjesto. mozda dalje ima s tim problema van kuce jer kako je navikal u kuci tako ida i van nje. to je ona famozna recenica koja ja prvo bas i ne volim a to je da sve ide iz kuce.
mozda da prvo poradis na sebi kako se postaviti prema njoj, ako ti ne ide bas najbolje trazi pomoc nekih psihologa. jer ovako virtualno davanje savjeta je tesko. ima postava s kojima se ja osbono slazem, npr. medin, ali ti kazes da nije tako.
tebi neko moze pomoci, samo ako sagleda situaciju izbliza. i ukaze ti na greske.
meni cesto MM kaze di grijesim, da sam kruta u nekim stavovima. a i ja njemu takodjer objasnjavam di je premekan i da tako ne moze. drugi bolje vide nego mi sami.
nisam ni ja previše čitala o svim tim odgojnim teorijama, čini mi se da je ovo moje najsličnije AP-u
ali jako, jako mi je bitno da mi djeca nauče granice - i moje i MM-ove osobne granice, kao i granice prihvatljivog ponašanja
uletila mi spajalica
Uh, uh, uh, uh...
Zaista je ova tema otišla daleko. Ja ne mogu svaku rečenicu objašnjavati.
ina33 razmišljamo slično kad pričamo o odgoju. Ne mogu svaki detalj analizirati.
Od bratove cure mama mi je psiholog u vrtiću, često i ode tamo igrati se s djecom.
Složile smo se, za nju je još ove godine bolje da je vani, 24 sata na zraku s djecom.
kod nas je obratno, ja sam, kao, premekana a na njega imam prigovor da je često prekrutCitiraj:
spajalica prvotno napisa
pa se sjetimo vas dvoje i zamislimo kakva bi bila djeca koju bismo odgajali TM i ja, a kakva ona koju bi odgajali MM i ti :mrgreen:
ispričavam se na off topicu
pa nasi bi bili mali iz sjeverne koreje :lol:, a vasi iz nigdjezemse (Peter Pan)
:lol:
Pepita, sve na forumu ode "predaleko", jer nas je previše, još forumska komunikacija, još svako svoj stav itd., riječ na riječ, objašnjenje na objašnjenje, ako ti je too much, najbolje ti je one-on-one se posavjetovat s nekim stručnim.
Mojih dva centa nekako kažu na tvoju temu - nemaš neki poseban problem s malom, odi popričaj s nekim ako si još malo nemirna, da ti da alatke za ponašanje i upute pa ćeš vidjet. Za kolektiv krenite od iduće godine, upiši u miješanu grupu, ako možeš.
Imaš samo dijete koje je možda radoznalije od druge djece pa je u tom smislu malo napornije, ali svako je nekakvo - jedno je bojažljivo, drugo je boležljivo itd.
Onako P.S. dijete - što je to uopće :love2:?
Pepita, što želiš čuti?
Želiš neke odgovore koje ne dobijaš, ne slažeš se s nama, ja sam ti dva puta postavila pitanje, nisi odgovorila.
Sama kažeš da joj ne možeš parirati u igri, da ne znaš odgovore na njena pitanja, a ne puštaš ju tamo gdje bi joj bilo intelektualno izazovnije.
Ok, nije problem u granicama.
Tvoje dijete je drugačije.
Dokle god vi ne čitate riječ po riječ moj prvi post, nema rasprave.
Ja ne znam kojim jezikom više da pišem....
Bez pretjerivanja, sa svih strana primam pohvale za njeno ponašanje i odgoj.
Meni to ne znači ništa, ali moram napisati kad ste se uhvatili granica i toga da je ona na prvom mjestu.
To polje je davno pokriveno stručnim pogledom, imamo psihologa i pedaoga u obitelji, zato ne ide u vrtić.
Šiša sve vrtićke vršnjake duplo.
Zna više pjesmica od njih, zna svega više, jer se s njom puno više i radi.
Eto kad već moram pisati što nisam htjela.
Teta na plesu je izdvojila kao najzainteresiraniju, najbolju za suradnju, poslušnu i dragu.
Definitivno je vođa i dominantna je.
Moj odgoj se ne bazira na knjigama i učenom.
Ja sam samo htjela iskustva mama s ovakvom djecom, teškom, da mi kažu neki savjet, što rade kad im je najteže i sl.
Nisam htjela analize i priču o granicama, a niti me nikad nisu vidjeli u živo.
Ako netko može pisati slična iskustva i kako se nosi s tim može, ostalo uopće nije "tema" koju sam otvorila.
Pa to što se ja ne znam igrati kako ona hoće nije problem u granicama.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Nije problem u granicama niti to što ja ne znam uvijek odgovoriti što ona traži ustvari točnije kako traži.
...a gdje je to intelektualno izazovnije???
Kad mi napišeš gdje napiši mi i po čemu???
To me jako zanima.
pa evo, ja sam ti napisala. objasnila sam maloj da ne može stalno hodati za mnom i visiti po meni jer me to smeta, jer se onda ne mogu opustiti, a opuštanje mi treba da se kasnije mogu s njom lijepo igrati.
trebalo je neko vrijeme (i malo njenih suza) da ona to prihvati, sad je samo podsjetim i sve bude ok.
i za ova njena pitanja, odgovaraj joj čim detaljnije znaš, a ako ne znaš, nađite to zajedno negdje u knjizi ili na guglu
Pepita, ja bih rekla da je - problem je da se ti ne bi trebala posebno nešto prilagođavati tome kako se ona želi igrati. Ako se želi igrati, mora se i ona prilagoditi. Ili nema igre.Citiraj:
Pepita prvotno napisa
Ne misli, vjerojatno, Cubana, da je njoj u vrtiću nužno intelektualno izazovnije. Ali socijalno definitivno je, i to je svakom djetetu, jer nije s mamom kojoj je sve na svijetu, i jer se mora naučiti s tim nositi. Moja mala isto svašta zna... ja bih, demit, rađe da s vršnjacima natjeruje loptu i pincetnim hvatom lovi mrave, ali što da radim... kad ne može, zbog boležljivosti. Pa onda doma čitamo pitanja, glumimo itd. Ja bih rađe da ona ne zna ko je Steve McQueen ili kako nastaje dan, a kako noć i da se zemlja vrti i kako se na engl. kaže ovo, a na hrv. ovo, i kako sve funkcionira u tijelu itd., ja bih da fino trče i natjerava se sa svojom ekipom, da s njima pregovara i uči se nečem drugom, ne samo intelektualno (3,9 mjeseci).
Tj, ja smatram da mi je dijete zbog toga zakinuto, a ne da benefitira. Nije za nju dobro da je više one-on-one s mamom ili bakom. Loše je to, ali joj je za zdravlje poguban kolektiv stila ZG dražvnih vrtića. Pa sam tu di jesam.
Sumnjam da ćeš dobit savjet kako se što bolje igrati s njom da joj ne bude dosadno. Ona mora prihvatit da joj je koji put dosadno i da se igra ono što joj nije turbo zanimljivo. To je ono što će naučit u kolektivu, naučit će se bosti i nositi sa suprostavljenim zahtjevima, što s odraslom bliskom osobom ne može.
potpisujem rječitu inu
ja mislim da tebi treba malo više odmora i manje brige oko cijele situacije, nego što djetetu treba neki poseban pristup
znatiželjna je, možda malo zahtjevnija od druge djece, ali većina ih je takva u toj dobi
ja bih to riješila sa sat-dva vrtića ili igraonice dnevno ili barem dva-tri puta tjedno, kako bih skupila snagu za ostatak dana
što se tiče njezinog - moraš držati konjića kako ja želim - to kod mene prolazi jednom, dva puta, ali treći put ja držim konjića kako ja želim... mislim da u interakciji s drugom djecom rijetko ima takvog popuštanja do trećeg puta, druga strana odmah pokaže svoju volju i dijete se mora prilagoditi
ako pak želim tipkati po forumu, ili čitati novine, evo bojice, slikovnice, čitaj, crtaj, molim 30 minuta slobodnog (nekada uspije, nekada ne, ali s vremenom su naučili i to)
to vrijedi i za konstantno praćenje po kući (ako kuham ručak, evo ti zdjele i ti kuhaj svoj, ali barem dva metra od mene jer je preopsano da mi se mota oko nogu dok ja baratam noževima, kipućom vodom i sl.; ako čistim, evo ti krpa briši prašinu u svojoj sobi i sl.)
a učenje rutine - to je posebno - krasna su djeca koja usvoje sve što roditelj sebi zamisli, ali ja i danas s njih troje imam razgovor oko toga zašto oni moraju leći prije mene, zašto ne mogu ostati budni, a ja idem spavati... zašto se zubi peru poslije svakog jela, prije odlaska u školu i sl.
nešto su usvojili npr. ruke peru bez podsjećanja, stariji se tuširaju sami, prljavu odječu i rublje spramaju u posebne kante (ja sam zakomplicirala s kante u tri boje 8-) u koje dovajaju rublje po bojama - ali shvatili su ), društvene igre svi dijelovi moraju biti u svojoj kutiji i sl.
naravno, ja sam nemajka koja uglavnom zamjećuje ono što nisu usvojili i koliko su mi taj dan popili živaca, ali kada razmišljam o svakom danu, uvijek ima puno boljih stvari nego gorih
Pobogu ona je po cijeli dan vani s djecom, koje ima duplo više nego u vrtiću, kojih ima od par mjeseci do osnovne škole.
Ona vani ne ide samo s mamom.
Pa što vam je, koji je vrtić bolji od svježeg zraka uz more i mjesta prepunih djece.
Pa bar bi ti ina33 mogla znati kako izgleda splitski Žnjan!
Ide na ples triputa tjedno, tamo je isto s djecom i tetom čiji autoritet poštuje.
Mislim da je to sve dobra zamjena za vrtić.
Pa kod nas su još uvijek parkovi puni djece...izlazimo vani i vani smo po cijele dane.
Mi još zimu nismo vidjeli.
Drugo, da ide u vrtić, kad dođe kući nastavila bi opet isto, to je njen karakter, to nije stvar odgoja.
pepita ti opet svoje dijete proglasavas posebnom i darovitom a kad ti se kaze da nam se cini da bas i nije onda tvrdis da nisi ni tvrdila da je.
Ne kuzim bas sta hoces...
Pepita, evo nekoliko primjera kako smo mi to rješavali u našoj kući, pa vidi da li ti odgovara (teško je to, svako dijete je priča za sebe).
Upravljanje vremenom - moji dečki od malih nogu jako dobro znaju da moraju dati mira pol sata tati nakon ručka i to je amen. Tata kaže "igrat ću se s vama kad se odmorim i pročitam novine" i to oni prihvaćaju, baš negdje od treće godine. ALi nakon pol sata tata se MORA ići igrati s njima.
Odgovori na pitanja - moji dečki godinama ne prihvaćaju rečenicu NE ZNAM, samo viču "Pa imaš internet!!!"
Nekako smo muž i ja napravili s vremenom podjelu rada, pa je on znao jednom tjedno odvest dečke (ili bar jednog od njih) popodne k svojoj mami. Svima je bilo dobro - baka je imala društvo (i to pojedinačno, rijetko su bili zajedno popodne kod nje jer to je bilo njihovo "posebno" vrijeme). U isto vrijeme onaj koji je bio doma mogao je gnjaviti mene, ali rijetko su bili jako naporni ako nisu bili u paketu.
Iz iskustva znam da je puno teže u zimskim mjesecima kad smo veći dio dana unutra, ali šetnje spašavaju stvar kao i bilo koja vrsta boravka vani. Jest da sam morala odgovarati na pitanja kakva je ona ptica, kakva je ova biljka, zašto ovo, zašto ono (dok nam se grlo ne osuši) ali nekako se čovjek navikne na to.
Doma su nas spašavale puzzle - to je bilo naše kupovanje vremena.
Vrlo rano smo krenuli s računalom (i to sam bila u dvojbi da li je dobro, ali bilo je razloga za starijega, a mlađemu ni danas baš nije nužno takvo pomagalo, ima on svoj mozak i računalo ga nije zanimalo skoro do škole, iako je stariji brat lud za time...)
Bilo kakva promjena u dnevnoj dinamici je dobrodošla - posjeti susjedima, pečenje kolača, usisavanje, pranje lego kocki u lavoru u kadi (koristi se cjedilo)... Do besvijesti! Ja sam bila prisiljena naći 1001 kreativnu aktivnost da mi klinci ne vise svaki s jedne strane suknje.
Dodatno - stariji je obožavao tjelesni kontakt (takav je i danas, iako me skoro sustigao po veličini, još se voli maziti), mlađi samo u kritičnim situacijama (jučer mu je zubarica izvadila mliječnu peticu pa je došao sjesti u krilo jer mu je trebala utjeha).
I tako, živimo iz dana u dan. Ponudiš ovo, ponudiš ono... Za sada je prerano da znaš u kom smjeru će te to odvesti, tek si na početku. Isprobavaj različite stvari.... Klinci nas ponekad iznenade s jedne strane intelektualnom naprednošću, a s druge (to je često kod mojih koji su već veći) otkrijem da ne znaju neke stvari koje se meni podrazumijevaju.
Sve ti je to dio života. Naša djeca su puno naučila od nas, ali bome smo i mi isto toliko naučili od njih i još uvijek učimo. :yes:
okej, ne ljuti se ...Citiraj:
Pepita prvotno napisa
nemam pojma gdje živite i koliko je djece u parku...
baš mi je drago što je tako puno
pa onda i nemaš baš neki problem, izvedi ju van (ili netko drugi neka to učini), neka se vani zabavi, istrči, izmori, doma postavi granice i uživaj u djetetu takvom kakvo je
pepita, vrtić je kolektiv u kojem sigurno stvari ne funkcioniraju kao u parku ili doma s mamom i bebom. ovo pišem zato jer mi se još od tvog prvog posta javila misao da maloj treba kolektiv. čak i ako je darovita kao što kažeš, onda pogotovo. moj je stariji bio teško dijete. i jako voli vrtić. kada mu se rodio brat (ista razlika kao kod tebe) savjetovano mi je da ga ostavim doma. pa me nakon tri dana molio da bi on u vrtić. to nije napravio zato jer sam loša majka :mrgreen: nego zato jer mu je kolektiv izuzetno pasao
ovdje si sve reklaCitiraj:
Pepita prvotno napisa
ako je vama vaš odgoj u redu, onda zajedno s djetetom rastite, vi se djetetu malo prilagodite, a malo njegov karakter zauzdajte da bude nešto i po vašemu...
Za klimu jedan veliki blago ti se!!!! Ali blago ti se! Užasno je teško biti roditelj boležljivog djeteta u ZG-u, tu se sunca i zraka i djece na otvorenome ne vidi... mjesecima :(.
Za ovo drugo, nije ti isto uz mamine skute pa u kontaktu s djecom, Žnjan, neŽnjan, i nije ti isto uz odgajateljicu i djecu, u kolektivu, stranom terenu, a mame nema. Na toj muci se kuje socijalna kompetencija, po meni.
Drži je još kući, sve što radiš je dobro, osim što bih ja osvijestila to da je ona preuzela previše kontrole tj. ne bi se trudila naći igru koja bi nju super zadovoljila i di joj ne bi bilo dosadno, trudila bi se preuzet lopticu i pustit je malo da se čeliči i u frustraciji.
Ovo što je daješ s djecom, igraonice i parkovi - fantazija.
Sve će nadoć na svoje kad krene u kolektiv, po meni, ali tu svakako gledaj miješani, ne vršnjake, jer će joj bit dosadno. Sve će bit OK, mislim da si previše zabrinuta, tj. da jednostavno moraš prihvatit da imaš takvo dijete koje voli šefovat, malo joj udarit kontru, malo joj uvest pauze na tisuću pitanja, naučit će i ona.
Mojoj sveki koja ima drugo dijete unuku malog Ghandija, a ekstremno pametnu, samo skroz drugi tip, je bilo dugo teško privhatit i moju haharicu.
Sve je ok, po meni, samo malo čvršće ruke s tvoje strane i da si osvijestiš neke stvari, probala sam ti ih ovdje naznačiti, drugačije ti ne mogu pomoći.
Gle cuda, ja isto znam iz vlastite koze. Jer je moje dijete sve samo ne lako odgojivo. I to od rodenja.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I bas zato sam sigurna da je moja velika zasluga zasto je on danas dijete kakvo je. Dijete s kojim je moguc suzivot!
A da je i dalje svima jednako sladak i divan i uzor i pametan i dobar i poslusan i svi su u njega gledali na predstavi ni manje ni vise nego u Teatru Exit 8-):mrgreen:
ovo sam isto htjela nadodatiCitiraj:
ivy prvotno napisa
park-pravila ne vrijede u vrtiću
u parku ipak može biti sve po djetetovom, dok se u kolektivu mora prilagoditi tuđim pravilima
stalno spominjem vrtić jer između ostaloga napisala si da je na plesu sve u redu, iz toga bih mogla izvesti zaključak da djetetu odgovaraju drugi autoriteti (voditeljica plesa) i strukturirana aktivnost - sve ono što se susreće u vrtiću ili igraonici
no, kako kažeš da ju ne želiš još dati u vrtić, onda se malo strpite do 4. godine
Vrijeska, nisam bila ni pročitala tvoj post kad sam poslala svoj, hahaaha!!!
Pinky darovitost i rad s djetetom nije isto.
S njom se radi, pjevamo pjesmice, ide na ples pa tamo nauči svašta, igra se s djecom po cijeli dan i to nije darovitost!
To je samo dobro socijalizirano dijete kojem vrtić za socijalizaciju nije potreban.
Peterlin kužim te skroz i pronalazim neke sličnosti. Izvlačim pozitivu!
Moja mala je u kolektivu neprepoznatljiva... na bolje... mirnija, zaigranija. Ali, meni se kolektiv svodi na to da je vodim po bolnicama... valjda će i meni granut kolektivno sunce, jer smatram da je uistinu bitno ovako uskraćena. I da to nije djetetov normalni razvoj (pogotovo iza 4 godine, a kako sve izgleda, mojoj će zdravlje ostat slično i patit ćemo se još dugo). Ali, život je takav, i ne može se uvijek idealno, i sad imamo zdravstvene prioritete i frigaj ga. Ovo drugo ostaje razina "wishful thinking", ono... stila dodatne aktivnosti.
Naučili smo već na forumu da dijete smije biti svakakvo - i preatačirano i neodgojeno i bez granica i s izgubljenom materom, ali darovito :-o
(ne da zbraja milijune i čita od pelena, nego da mu mozak i psiha jednostavno funkcioniraju drugačije i da iz toga proizlaze neprilagođena, nesrazmjerna ponašanja koja se ne mogu ukrotiti istim načinom kao s drugom djecom) e to je već no-no, pec-pec, to ne postoji. K'o ni ADHD. Sve to kreće "iz kuće".
Mislim, nikome od vas nije palo na pamet da Pepita možda ne radi nikakve bitne pogreške u odgoju, nego taj način jednostavno ne funkcionira kod male? I nije mala zato monstrum, niti je Pepita blesava.
Ništa se ti ne brini, sve će se to samo riješiti, sva su djeca takva, i moja ti je takva, samo strpljivo daj granice...a evidentno da Pepita ne postiže rezultat kakav bi htjela i vrti se u krug. Na forumu niti neće dobiti ispravan savjet jer nitko od nas s djetetom nije boravio, može je samo stručnjak uputiti.
Ono s čim se slažem je da vrtić jest apsolutno pozitivna stvar i da uči odnosima s okolinom na način koji je iz kućnih papuča "nedohvatljiv". Još ako se potrefe dobre i inteligentne tete - sjajno!
O da, ako su mame istih mišljenja zna biti i bolje nego u vrtiću.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
?????Citiraj:
Pepita prvotno napisa
ne razumijem tvoj - hahaaha!!!
ja ne vidim da je netko tako nešto rekao !!?!Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Vrijeska, nije, ali tako nekad ispadne. I slažem se da su moje uspredbe pretjerane.
Slažem se.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Mislim da Pepita nije shvatila sve postove, jer nisu ble nikakva kritika nego iznošenje vlastitoga iskustva i mišljenja.
i ovo je moje mišljenje - strpljivo, dajte si vremena i njoj i sebiCitiraj:
čokolada prvotno napisa