Ovo o čemu govori Koksy nema veze s vjerom. To je osobnost i susret osobnosti. Reinkarnacija? Ne. Izvanredna osobnost? Da.
Tjelesno smo dokazano potpuno jedinstveni. Što nas priječi da shvatimo da smo takvi i duševno i da smo takvi rođeni?
Printable View
Ovo o čemu govori Koksy nema veze s vjerom. To je osobnost i susret osobnosti. Reinkarnacija? Ne. Izvanredna osobnost? Da.
Tjelesno smo dokazano potpuno jedinstveni. Što nas priječi da shvatimo da smo takvi i duševno i da smo takvi rođeni?
Sory koksy u začatavanju, ali evo da se vratim na temu...
Iskreno sam ti priznala da sam prilično skeptična prema nečemu što ne mogu činjenično dokazati, ali to ne znači da sam isključiva i da ne razmišljam o takvim stvarima.
Sad kad bolje razmislim, svaka osoba, pa tako i male beba, oko sebe širi neku posebnu vrstu energije.
To sam sebi objasnila na način da se jednostavno s nekim bolje energetski povežemo i kužimo na nekom višem levelu nego primjerice s nekom drugom osobom u svom okruženju.
Znam da svoje sinove voliš jednako, to mi je onako glupo i spominjati:-|, ali možda ti je ovaj mlađi nekako srodnija duša. Ma ne znam kako bih opisala, a da me krivo ne shvatiš...ali ne kliknemo sa svima na prvu ma koliko ih volimo.
Kako god, uživaj u klincima i svako vam dobro...
zanimljiva tema, i lijepa.
jednog dana imat ćemo sve odgovore kako bilo da bilo.
i sama mislim da tu ima nešto, upoznala sam 2 osobe sa nde iskustvom (tzv. kliničke smrti), i to su zaista neobične priče koje ostavljaju puno upitnika iznad glave.
našla sam nešto brzinski i online, a ovaj prva 2 linka su mi baš i nekako lijepa.
Nebi bilo loše kad bi bilo tako nešto, da je sve ovo (život) jedna beskrajna igra i učenje kroz lekcije, a da svoje lekcije (možda i roditelje? ) na nekom nivu i biramo.
http://blog.vecernji.hr/misak/2009/02/08/valerija-iza-zidova-od-magle/
http://www.val-znanje.com/index.php?...ovi&Itemid=171
http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=34
ovaj svijet pun je ljepota. i ljubavi. pitanje je sta prihvacamo vidjeti. i da zivis 100 zivota ne bi vidio svu ljepotu koju nudi.
da, ima i tuge i ruznih stvari, no nekako mi svaki lijepi trenutak brise nekoliko ruznih. a u svakom danu ima lijepih trenutaka, ali treba znati gledati. pri tome ne mislim iskljucivo na oci.
meni ovaj zivot nije samo cekaonica. niti mislim da je to njegova poanta.
Koksy, i moj mladji sin je imao takav pogled kad se rodio. Zvali smo ga Yoda.
Oduvijek je malo plakao i, kao i ti, znala sam uvijek što mu treba. Kad je gladan, kad ga boli...
Sad je bebastiji nego kad se rodio. I dalje je smiren, nasmijan, zadovoljan..., ali je pravi mali dječačić!
Teza: Rođenje je početak, smrt je kraj života.
Antiteza: Rođenje nije početak, smrt nije kraj života.
Šta biste vi dokazivali!?
A Koksy, ja jednostavno vjerujem da ima inteligentnije, prosvjetljenije djece, koja to sve dobiju rođenjem. Neki svoje prosječne sposobnosti razviju, drugi svoje natprosječene zapuste, ali sigurno se ne rađamo svi sa istim potencijalom. Od mojih troje, jedno je od 1. dana bilo posebno.
:zaljubljen:
sad kad pišete o iskustvima s tim "starim dušama", sjetila sam se fotke na kojoj M. ima mjesec dana,
skroz majušna, s nekom smiješnom kapicom na glavi, one sitne, tanke nožice, još uvijek smežurana faca taj "mudri" pogled
znam da su svi tu fotku tako nekako prokomentirali
da se razumijemo, nije ona taj tip, ali je na fotki takva, to mi je zapravo bilo smiješno
ne znam, ona se i sad zna tako zagledati, gleda kroz tebe, potpuno ignorira sve oko sebe
koliko god da izgleda nekako bebasto, ne ponaša se tako, nekada mi je i preodrasla (ne starmala nego nekako ozbiljna, onako odrješita, za.ebana)
inače, u reinkarnaciju ne vjerujem
mene sad zanima ono što je natuknula mala vila na početku
daj ajde napiši svoje mišljenje o tome, baš me zanima
Mi smo svog mlađeg sina zvali "Stari mandarin" jer je isto imao takav pogled, he he he... Sudeći po broju prijavaka, pojava je česta. Dijete je cjelovito ljudsko biće od samog rođenja. A mi, roditelji, kao i drugi članovi obitelji zapravo u tom minijaturnom zrcalu traže - sebe (a koga bi drugog, he he he...)!
I moje je dijete imalo taj pogled - oko mene sve neke gugutave i smijuljave bebe, a ona (kad ne urla) fiksira pogledom, imala sam osjećaj kao da joj kroz oči mogu vidjeti svemir...
ne bih se upuštala u priču o reinkarnaciji, za mene je to ipak, ako gledamo realno, stvar karaktera - ona je i danas za svoju dob iznimno mirno, ozbiljno dijete
ali taj pogled u njene oči prvih mjeseci zbilja je bio nešto nevjerojatno.
isto tako i kod nas. Moje prvo dijete je takvo, tako da teorija da si sa drugim iskusnija pa brze znas sto zelis mozda i nije prava, tj ako ti mislis da je posebno dijete onda i je.
Ja sam jednom, ponukana tim nekim njegovim stavom, ocima, kasnije izjavama (moram napomenuti da je jako rano cisto progovorio i to u momentima stvarno "creepy" stvari) interesirala se kod jedne senzibilne osobe o cemu se radi.
Ona je rekla da on definitivno ima elemente indigo djeteta. E pa sad, ja jesam vjernik, vjerujem u Boga i sl ali ipak na jedan blazi i modificirani nacin
Kasnije kako raste vidim da se to cak i spontano potiskuje, iako i sad znam "uloviti"
I moja mama je često prepričavala kako su se svi čudili kada sam se rodila i već nekoliko sati nakon poroda sam sve "ozbiljno" promatrala oko sebe. Čak su to povezivali s tim što sam se rodila nedugo nakon smrti prabake :-)
Ja ne vjerujem u reinkarnaciju niti tako što, no mislim da kao što se naši osjećaji mogu vrlo lako iščitati iz pogleda tako se i puno drugih stvari naše osobnosti i karaktera očituje u pogledu (meni je recimo teta po očima vidjela da sam trudna prije nego što sam otišla na 1. pregled :lol:) Uvijek sam bila nekako ozbiljna, bila sam dijete, no nikada nisam bila "djetinjasta". Ovaj izraz "stara duša" mi se sviđa, ali ne u kontekstu da je to nečija tuđa duša, više kao netko tko je mudar, smiren, ozbiljan... dakle, kao odraz nečije osobnosti.
Moj sin je odmah nakon rođenja imao bistri pogled, kao da će progovoriti. I sada je poseban, nije djetinjast u klasičnom smislu, neke tipične dječje stvari ga uopće ne zanimaju (recimo uopće ne voli "dječje priče", voli samo enciklopedije, već ih sam čita iako je tek napunio 5 godina). Tako da ja taj njegov pogled povezujem isključivo uz buduću "bistrinu" uma.
Kći nije tako gledala pa sam se iskreno malo zabrinula za njezinu pamet (sjećam se da je MM komentirao "A ništa, gledat ćemo da se bogato uda" :lol:) Puno je kasnila u razvoju u odnosu na njega, dosta kasnije propričala i prohodala tako da sada s oduševljenjem gledam na svaku potvrdu da je i ona pametno dijete :lol:. Kako i sama radim s djecom, baš primijetim taj pogled, ne želim ispasti gruba ali neka djeca imaju baš tup i mutan pogled i ta djeca su često nižih intelektualnih sposobnosti.
Vjerujem u reinkarnaciju, i regresijom sam proživjela putovanje kroz nekoliko svojih života, od Egipta preko Južne Amerike i Škotske natrag do Egipta. Bila sam egipatska svećenica i sveti čovjek u planinama Andi. Škotska mi je malo mutna, još nisam sigurna koja je bila moja uloga, ali doći ću do toga...
Vjerujem da su djeca koju spominjete u ovom topicu djeca posebne osobnosti, no nikako pametnija ili sposobnija od druge djece.
Svatko dobije svoju šansu na ovom svijetu, onakvu kakva mu je predodređena. Netko dobije bolje prilike pa ih ne iskoristi, a netko posrće preko nebrojenih prepreka pa ipak ovaj život završi sretniji i ispunjeniji.
Tko daje te šanse... nisam sigurna.
Kako ćemo iskoristiti te šanse ovisi dijelom o sudbini ali put biramo sami temeljem iskustava iz prošlih života, koji itekako određuju smjernice trenutačnog života.
Konačni rezultat je već zapisan, mi samo proživljavamo put do njega.
BP, ajd isprazni Inbox :-)
veliki potpis na ovo.
i sama sam prosla proces regresije i vidjela se u nekoliko zivota prije. bilo mi je dano, pa sam vidjela i svoj prosli zivot i upravo uvidom u to puno stvari mi je jasnije i u ovom zivotu. npr. nikakav odnos sa svojim tatom, zivim, zdravim i nekoliko kilometara udaljenim od mene.
Netko je na prvoj stranici spominjao 7miljardi ljudi i kako to da se duse mnoze. Ima tooooooliko razina postojanja da si mi to ne mozemo zamisliti. I toooooliko dusa na razlicitim razinama. Brojka uopce nije vazna, ne moguce ju je pobrojati.
Mene cure zanima kako ste prošle te procese regresije? Hipnoza, meditacija, astrologija...nešto četvrto?
Stvarno mi nije namjera provocirati već me zaista zanima taj put spoznaje o vlastitim prošlim životima.
ni ja nisam sigurna ali mislim da je to tehnika regresije ili tako nekako. nekad sam citala da su ljudi koji su u regresijom saznali sto/gdje/kako su bili u proslom zivotu su isli na ta mjesta i potraziti da li je STVARNO takva osoba postojala. i neki su se nasli. e sad je li to moguce, istina, stvarno ne znam. ali je zanimljivo moram priznati a cak mislim da moze biti i korisno ako se na taj nacin razrijese neke dileme a nazovimo u tekucem zivotu (fobije i sl)
Koliko god sam sklona vjerovanju u reinkarnaciju ili barem nesto slicno tome, postanem skepticna kad citam o tim regresijama u prosle zivote jer uvijek svi imaju neke super bivse zivote. Sve neki kraljevi, princeze, vracevi...nikad nitko nije rekao da je bio npr. najobicniji kmet koji je jedva uzdrzavao svoje sestero djece. Ne zelim ovim nikoga uvrijedit, to je samo moje opazanje.
postoje mnoge tehnike regresije, svatko sam slusajuci svoju intuiciju mora odabrati kojim ce putem. vec dugi niz godina radim odredjenu duhovnu praksu temeljenu na dahu, pa sam i tim putem "usla" u prosle zivote. ali najslicnije je to dubokoj meditaciji. to je moje iskustvo.
a sto se tice super proslih zivota, evo ja prva nisam imala sve sretne. zadnji prije ovog mi nije bio najsretniji i dio tih impresija sam donijela i u ovaj zivot. ali kad sam toga postala svjesna, otpao mi je ogroman teret sto se tice mog oca. jer sam vidjela zbog cega je to tako.
inace, sam dozivljaj regresije je neopisiv. Izrazito uzbudljiv, definitvno najludje iskustvo koje sam imala :)
Iskreno, uopće ne razumijem o čemu pričate.
Ja vjerujem kad ti netko proriče budućnost ili "čita" prošlost i ti u to povjeruješ, odričeš se svoje slobode i postaješ to što ti netko proriče ili sugerira. Autosugestija je moćna stvar.
Autosugestija jest izuzetno moćna stvar, ali regresija nije vrsta autosugestije već vlastito iskustvo koje ti kao komentator na utakmici prenosiš osobi koja je kraj tebe.
Moje iskustvo regresije je izuzetno pozitivno, mada nisam još sve raščistila, trebala bih otići na još jednu seansu i dublje prokopati. Prvi put imala sam svega 16-tak godina, no živo se sjećam svih dojmova, i slika koje sam vidjela, i slažem se da je to gotovo najuzbudljivije iskustvo u mom životu.
U Egiptu sam bila vježbenica za svećenicu, hodala kroz polumračne i tople hodnike hrama/piramide u pratnji svoje vjerne mačke i uživala u uzbuđenju onoga što mi predstoji (inicijacija).
U Južnoj Americi bila sam muškarac, posebnih sposobnosti, nečujno i spretno hodala sam kroz prašumu u društvu vjernog jaguara, uživala sam u mekanom lišću pod bosim nogama, u prigušenim zvukovima koraka mojih plemenskih drugova, uživala sam u osjećaju snage, neopisive hrabrosti, no na kraju me razočarao prizor španjolaca na obali, okrenula sma se i tiho vratila u svoju prašumu. (Ovu seansu imala sam prije gotovo 20 godina, puno prije nego što je Mel Gibson napravio Apokalypto, u ojem s ena kraju vizualizira upravo ono što sam ja vidjela u regresiji. Kada sam prvi put gledala film, šokirala sam se i pomislila da je moja svijest o regresiji zapravo deja vu jer mi nije bilo jasno kako je moguće da je netko u holivudskom filmu prikazao upravo ono što je urezano u mom mozgu, no sjetila sam se da sam svoje iskustvo regresije prepričala nekim osobama netom nakon seanse, dakle nije deja vu nakon filma nego pravo iskustvo 20 godina ranije).
Ponovo u Egiptu, vraćam se preko brdovitih dina, lebdeći, sretna i ushićena, inicirana u svećenicu, lebdim iznad voljenih piramida i hramova. Na jednoj od piramid blješti zlatni vrh, znam da je to moj dom, moje utočište i moj oltar znanja i moći. S ljubavlju lebdim iznad tog zlata i postajem svjesna svoje snage i položaja u tadašnjem društvu.
Ukratko, moje iskustvo.
Živo ga se sjećam, a kako i ne bi kada je to ono što je zapravo proživljeno i urezano duboko u mojem biću.
:-)
Mamasch ispraznila sam inbox pa mi please posalji pp sa info kamo na kvalitetnu regresiju
pinguica ne slazem se u potpunosti sa tim, jer svako to moze uzeti na i informativan nacin bez da utjece na odluke
Koksy, to što si objasnila na početku, to sam ja osjetila nakon rođenja svog trećeg djeteta. Nisam mogla vjerovati jer mi se to nije dogodilo sa prvo dvoje.
I osječam to i dalje. I ljudi oko mene isto tako, več mi je nekoliko ljudi prišlo i reklo da imam starmalo dijete, ja se uvijek samo nasmijem na to. On je i dalje "drukčiji", i dalje komuniciramo na jednoj drugoj razini, i dalje ima taj pogled... A isto tako i dalje jako dobro zna što želi i ne odustaje dok to ne dobije...vidim da neče bit lako s njim :-)
Bio je nadavno dobar dokumentarac bas na tu temu. Ne sjecam se kako se zvao ( dodir andjela mislim ). Djeca se radjaju sa iskustvom proslih zivota ali na porodu se pojavi andjeo koji im stavi prst na usta, ostavi trag i djete sve zaboravi. Tako sa svakim rodjenjem dusa krece ispocetka. To je bio uvod u dokumentarac. Vidjela sam samo odjavnu spicu. aaaaaaaaaaaaaaaaaaa. :gaah:
Ajde neka mi neko pokusa pomoci naci ga. Bio je jedne godine i nominiran za najbolji dokumentarni film.....
Evo ga......
PRVI PLAC. Le premier cry