Printable View
Ajme, ta tema smrti nam je periodično vrlo napeta. I od čega se sve može umrijeti, kad, gdje...
Imam sreću (u stvari, oni je imaju) što nisu neke mimoze, više na to gledaju s racionalne strane pa im se može prilično dobro objasniti.
Malo morbidnosti:
(nakon podužeg razgovora o smrti, posmrtnim običajima, kostima, kremiranju i mumificiranju)
E: ja bi želio da me kremirate, nemojte me zakopat.
Ja: mi (ja i mm) ćemo ti tad već davno bit mrtvi!
H: (plačući) a ko će mene onda pokopat ako vas nema?!
Novo pitanje danas: zašto glava nije okrugla? I sami su si odgovorili na kraju: zbog brade!
Zašto djeca imaju krmeljave oči nakon spavanja?
Odgovor moje petogodišnjakinje;
Zato da nam drže oči zaljepljene dok spavamo, inače bi nam se otvorile!!!
:lol:
Kakvu svinja ima pišu? :lol:
ovakva razrjesenja su mi najdraza, kad sami sebi objasne:heart:Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Mene ubi načisto pitanje zašto bi neki pisac pisao pod pseudonimom (a propos DR. Seussa)... pa... ako netko piše lijepe priče za djecu, možda bi mu stalno djeca dosađivala da mu priča priče čim ga vide na ulici, a on se doma hoće baviti svojom djecom i da drugi ne znaju da je on taj pisac, pa da mu daju mira...
Jesu ovo tvoja djeca dala odgovorCitiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Hahahahahaha, baš sam se nasmijala. Ja jadna to smislila, jedino to mi je palo na pamet :)Citiraj:
makita prvotno napisa
Ja bih rekla da ljudi imaju rezna imena, a da pisci vole da im se ime/pseudonim uklapa u stil pisanja. Recimo, ima ljudi koji imaju neko ime koje ne zvuči bajkovito (a svi znamo kako zvuče neki eklatantni primjeri) pa pišu pod pseudonimom. Eto, to bih rekla
jer da rečem ono što si smislila, dobila bih salvu komentara...pa mi bi njega priostojno pšozdravili, ne bi ga njavili, zašto nam se ne bi javio...
MAlom se sviđa jedna kuća u susjedstvu, plave je boje, pa bi on da je kupimo i donesemo domaCitiraj:
sss prvotno napisa
Super tema
ako ste se ikad pitali kako je nastao izbor za miss, evo sto kaze moj sestogodisnjak:lol:
pita mene D: zasto u nekim bajkama neka djevojka mora biti najljepsa pa ce se ozeniti?
malo misli i kaze: valjda kao neka izlozba djevojaka:?:
a za bozic i sv. nikolu je dobio slicne poklone i zakljucio:
hm, sveti nikola i djed mraz kupuju u istom ducanu :mrgreen:
Današnje pitanje: Zašto drvo ima više ruku od nas?
Zašto dječaci piške stojećki?
Nisam imala problema s objašnjavanjem, a kao pišu sam iskoristila crijevo iz legića s benzinske pumpe.
Nije baš bila fascinirana.
Što jedu lavovi (osim antilopa)?
Može li nilski konj pojesti krokodila i jedu li ih inače
ne jedu ih inace mislim da uglavnom biljke jedu
Što je Dukatino?
Ne kao mliječni proizvod, nego onaj mali žuti lik što ga predstavlja, kao maskota. Maleni me to svaki put pita, a ja nemam pojma.
Dinosaur- Dino-D ukat ino
Fulala sam Dinosaur je Danonino
Dukatino je valjda kap?
I to kap jogurta. Od marelice? Gusta kaplja sa rukicama i nogama i licem.
Hvala vam.
Sad još moram smisliti kako ću malome objasniti šta kap jogurta radi u džungli i u šumi :mrgreen:
Traži voće.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Dukatino je voćni jogurt ili voćni sir.
svasta smo dosad imali na tapetu, najcesce ispuca neko takvo pitanje netom prije spavanja, ali ovo mi se stvarno cini kompleksno:
jesu li misli u nasoj glavi napravljene od atoma?
Mislim, jesu, zar ne? Zivcane stanice i elektonski procesi u njima? Jel mi moze netko pametan pomoci da to referiram petogodisnjakinji?
Nemoj se zamajavati s atomima. Ne znas kako tvoje dijete to zamislja...Citiraj:
lunja prvotno napisa
Ja bih ovako (ali ja imam decke koji su jaaako skloni tehnici, narocito stariji sin i to je za njega bilo idealno objasnjenje):
Posluzi se analogijom s racunalom. Znaci, kad racunalo radi, unutra se dogadja neka aktivnost za koju ti treba struja. Isto tako i nas mozak treba energiju (koju dobijemo od hrane kemijskim putem) ali misli, podatke i osjete (npr. bol ili ugodu) prenose ELEKTRICNI IMPULSI koji su slicni kao kod racunala ili mobitela ili tableta, samo jos sitniji, pa ih nije bas lako opisati. Atom je prevelika jedinica za to, mozda je prikladnija neka sitnija cestica kao sto je stajaznam elektron, isto kao i kod racunala.
Kad struja tece kroz zicu, to je niz elektrona. Kad racunalo ili mobitel pamti informaciju, ne mozes je fizicki opipati (kao ni misao, kao ni struju koja ide kroz zicu ili iz baterije u mobitel) jer su to sitne, jaaaako sitne promjene. Uostalom, kad gledamo izvana mobitel ili racunalo, ne vidimo da su u njemu slike i glazba i imenik, sve dok ne pritisnemo neki gumb ili ekran i damo mu impuls. Ni u nasoj glavi se izvana ne vide slike i misli koje su unutra, a ipak su tamo. Kao u racunalu.
Evo malo tudje pameti (ne moras curici pokazati cijeli video jer to je možda previše apstraktno, ali sam početak je zgodan): https://www.youtube.com/watch?v=jneJUgo_tFQ
Nadam se da ce ti ovo biti prikladno za petogodisnjakinju. Inace, slobodno joj reci da ljudi jos uvijek nisu tocno spoznali sve detalje tog procesa i ako je to zanima, nek postane znanstvenica ili lijecnica pa se jednog dana moze time baviti. (Offt. Kad je moj stariji takve stvari ispitivao za racunalo (sto je unutra i kako radi), ja sam rekla nek uci pa ce se time baviti. Rezultat - dijete je to zaista i ucinilo, ne zato jer sam ja tako rekla, nego jer ga to zaista interesira - trenutno se sprema za upis u matematicku gimnaziju, vec dugo hoda po natjecanjima iz informatike i trazenje odgovora na djetinja pitanja ide u smjeru odabira struke i posla kojim ce se kasnije baviti. Kad je imao pet godina, nije mi to bilo ni u peti, ali postavljao je pitanja o tome. Danas, deset godina kasnije, vidim da ga te stvari jos uvijek zanimaju. Zna o njima vise nego ja. :mrgreen:)
Hvala, Peterlin! Dobra je analogija s kompjuterom, posluzit cu se njome ako se ponovno dotaknemo ove teme.
Zao mi je sto sad nemam u kuci (posudena) knjigu We are our brains (Dick Swaab), nazalost mislim da jos nije prevedena na hrvatski. Stvarno za svaku preporuku, knjiga nizozemskog neurologa, pisana tako da je svaki laik moze razumjeti.
Ma poslije sam shvatila kako je, pretpostavljam, dosla do ovog pitanja: pricali smo u zadnje vrijeme i o atomima ( malim, malim cesticama od kojih je sve napravljeno, a koje su opet napravljene od jos manjih cestica koje se vrte u krug). I posjetili smo u novootvoreni dio ovdasnjeg zooloskog vrta, Micropiu, gledali kroz mikroskop. A i imali smo upalu pluca, pa smo malo o bakterijama i virusima.
A sad oko Bozica smo pricali o religijama i vjerovanjima pa smo se dotakli i (ne)postojanja duse. Valjda otuda.
Danas je pitala jesam li se domislila, pitala sam je sto ona misli (jesu li misli napravljene od atoma): Misli da nisu.
Pa bit ce da i nisu, ali da bi nase misli postojale, potrebni su nam atomi. Kad nesto dotaknes rukom, kroz tvoj zivcani sustav (sastavljen od malih, malih cestica) uz pomoc male, male, male strujice (koja nastaje jer se mali djelici atoma vrte jedni oko drugih, kao mali motorcic) putuje vijest u mozak i ti onda ZNAS da si nesto dodirnula.
Zasad je zadovoljna.
Ali ako me recimo pita sto su onda sjecanja... e onda cu joj pustit ovo: https://www.youtube.com/watch?v=Chlb_oCPt00 :coffee:
Škola završila, mašta proradila.
1. slučaj: radi podmornicu. Naravno, prvo radi detaljan nacrt. Mama, kako oni obnavljaju kisik unutra? Nemam pojma (otkačim ga jer sam u kolačima do grla, ne da mi se ni mislit o tome). Ali, dosjeti se on i napravi cijeli nacrt aparata koji radi kisik tako da s jedne strane uzima kisik iz mora, a s druge strane odvaja o2 iz co2 (ili tako nekako, ne znam ni ponoviti). I nakon 15 minuta dumanja pita mene za mišljenje, a ja nemam pojma bi li se smijala ili plakala na svoje neznanje.
2.slučaj: Kako bi bilo lijepo kad bi nas metci izbjegavali! Znam, napravit ću magnetski ometač metaka! I opet počne pričati meni nerazumljivim jezikom, spominje elektromagnetsko polje, crta mi, objašnjava... A ja uopće nisam u stanju procijeniti jesu li to dječja baljezganja ili cijela priča ima (nekakvog) smisla.
Osjećam se glupo kraj svog djeteta, a miljama sam daleko od toga da ga usmjerim tamo gdje treba.
Kad ja ne znam odgovor šaljem dalje onome tko zna, ili bar ja mislim da zna.
Jednom je bila frendica sa sinom od cca 12 godina, koji se nije gasio... Sve neka tehnička pitanja. Samo sam odgovarala 'ne znam, pitaj MD-a'... Na kraju su imali kvalitetan razgovor u kojem je dobio odgovore.
Moj nećak, 9 g- jel bilo struje kad si ti bila mala?
Ja- je
Nećak- Tesla je bio živ?
Ja- Nije
On- pa kako je onda bilo struje?
Ja- razvukla priču o Tesli, o izmjeničnoj struji, o izumima, ma o svemu.
Pomoglo mi je to što smo za protekle noći muzeja bili u Teslinom kabinetu u Tehničkom muzeju pa je lakše pratio i shvatio priču.
I kad smo završili skužim da me njegov tata gleda u šoku s rastvorenim ustima.
A kaj sam trebala? Dijete pita i traži odgovore, a što znam rado ću podijeliti.
Draže mi je da me pita o Tesli, a ne samo o mobitelima.
Moraš ga usmjerit.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Moraš mu pomoći da iskoristi i razvije svoje talente.
Moja kći je isto bila i još uvijek je takva.
Počela je s dvije godine rezuckajući, modelirajući, crtajući...
U školi su je prepoznali i poticali te slali na natjecanja na kojima je redovito pobjeđivala.
Sad je dvostruka državna prvakinja i dvostruka dobitnica Oskara znanja.
Strašna je. Rastura u svemu, a u fizici, kemiji i tehničkom beskrajno uživa.
Jučer je na balkonu pilila, bušila jer joj je bilo dosadno i napravila postolje za komplicirane mustre za pletenje onih gumenih narukvica.
Kaže da ima u Mulleru nešto slično za 50 kn, a ona si je napravila sama od ostataka parketa.
Eh Tanči, proslijedili smo ga na robotiku i zasad jako uživa tamo.
Za školu je još rano govoriti, ali vjerujem da će biti dobro.
Zapravo je nezgodno što nitko u obitelji nije tehničke struke, a moje znanje fizike je puno rupa.Frustrira me što leti visoko a ja mu nemogu reći leti li uopće u pravom smjeru.
U Bg mm je nasljedio jedan stan.... i zvao je rome da iznesu van što god im treba- a treba im sve. I sad oni gledaju knjige i jedan od njih na glas čita naslove i nasmijava ostale: 1000 zašto-1000 ne znam.
Samo neka leti...:heart:Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Imali smo i mi takvih pitanja o manifestacijama stvari koje ne mozes opipati, ali uvijek se sve svodilo na tehniku (kraj dvoje roditelja tehnicke struke nije ni cudo). Tada je svjetlo dana ugledao stari Elektropionir koji je mm sacuvao iz svog djetinjstva - objasnili pojam nematerijalnog pokazujuci djeci magnetsko polje (koje postoji, a ne mozes ga opipati, ali permanentni magnet ima polje koje moze natjerati zeljeznu piljevinu da se lijepo formira i pokaze njegov oblik). Tako su nekako moja djeca prihvatila da ima stvari koje nisu materijalne, ali postoje i mozemo vidjeti njihovo djelovanje. Magnetsko polje je njima bilo odlican primjer.Citiraj:
lunja prvotno napisa
Pokusavam se sjetiti kako su i da li su moja djeca pitala nesto o dusi i tome slicno - ne na ovaj nacin... Ukazala se druga prilika (umro im je pradjed kad su imali 4 i 5 godina pa smo malo o tome razgovarali i zakljucili da nitko ne zna sto se dogadja nakon smrti dok to ne iskusi, a svi cemo za to ionako dobiti priliku). Nekako nisu puno ispitivali. Bar ne tako filozofski. Zadovoljavali su se jednostavnim odgovorima primjerenim dobi. Vise ih je u toj dobi zanimalo kako se dolazi na ovaj svijet nego dusa. Ali ionako ce kroz zivot sami pomalo stjecati neku sliku o tome. Nase je samo da ih usmjeravamo. Ti si ovo dobro odradila.