ana.m ti si super, moja ne bi ni pomislila da se ide valjati
meni je plafon tolerancije da skače po bljuzgi, onako s bucama
kakvo crno valjanje
Printable View
ana.m ti si super, moja ne bi ni pomislila da se ide valjati
meni je plafon tolerancije da skače po bljuzgi, onako s bucama
kakvo crno valjanje
Eh da, kako Anemona kaže, kad sam bila doma i nisam radila nisam toliko vikala, znali su me izbaciti iz takta, ali to su bile sitnice.
Sve sam stizala. Biti s djecom, posvetiti se sebi, obaviti doma kaj sam htjela...Sad stalno neka žurba, strka, stigni ovo i ono, žuri u školu (u vrtić mo'š doć' kad 'oćeš a u školu jelte ne smijeemo kasniti). žuri na posao, speglaj, skuhaj, stalno neka napetost i stres! I onda kad ostatak ekipe ne surađuje niti ono malo što tražiš iz dana u dannije čudo da pukneš. Da sam doma i još toliko dugo doma bila bi druga osoba sigurna sam u to!
I malo me iritiraju ovi upadi kako neke nikad ne bi mogle poluditi na dječicu...Niti su sva dječica ista niti su svi ljudi isti, istog karaktera, samokontrole i da ne nabrajam.
joj!!! Dobra tema!!! Ima nas više koji znamo malo puknut!!!:lol:
kad sam imala jedno vijete, vikala sam i bila poluluda
sad, uz dvoje djece i 44 godine, ne vičem... urlam i u potpunosti sam luda
od 17 do 21, sa manjim prekidima
ne lupam vratima jer imamo ona jeftina po 200 kuna, pa da se ne raspadnu
psovanje bi pomoglo da ga itko doživljava
ni vikanje nitko ne doživljava
meni nema pomoći
a ionako sam lastana prerasla
Ne znam jesu li te samo svi ignorirali do sada ili jednostavno nisu pročitali tvoj post, ja ću samo dodati jednog smajlila....Čekaj....Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
:roll:
evo i mene.i ja vičem.fale mi 2 godine za klub 32.imam djece dva komada i jednog muža.
baš neki dan sam imala situaciju u prometu.na putu do kuće sam zamišljala kako zubima vadim mrcinu iz auta,nabijam ga u snijeg i on umire u teškim mukama i to još s grižnjom savijesti.
i sad si ja mislim ovak;mi se sve tješimo kak nismo slučaj za psihijatriju umjesto da si fino priznamo da jesmo.zato spakiramo šlape,spavaćicu i četkicu za zube.tamo je sve servirano,ušlagiraju te s vrata pa je i nervoza isključena,toplo je.malo popričaš s doktorom o mrcinu koju si fiktivno zubima izvadila iz auta i vratiš se kući opuštena i naspavana.to vam se po novom zove duhovna obnova.
..., a one gore dvije što su rekle da im se to nikad nije dogdilo ili lažu ili imaju neke fine droge.ti sa skupog seminara si mi posebno sumnjiva!:lol:
Citiraj:
mali laf prvotno napisa
Jel ti to veliš da sam ja lažem, il šta?!:-o:roll:
Nije da ne viknem ili da su klinci uvijek ko bubice...
AL bome mi niti ne dođe da urlam, lupam vratima, zatvaram se u kupaonicu, tulim, histeriziram, i da ne nabrajam dalje....;-)
vi što se derete, čekajte da dođete do 36. pa će vas bolit briga što se derete
btw, ja skroz vjerujem da ima žena koje se nikad ne deru na djecu, poznam ih par. ali moraš biti takav tip. ja nisam takav tip, ja sam živčanohisteričan tip :mrgreen:
Ajme, i ja urlam, i mrzim to! I svaki put kad se izderem kažem sama sebi da neću više, da ću se drugi put skulirat, da sve to nije vrijedno, da se time ništa ne postiže pa brojim do 10, 20, al ništa ne pomaže. U tom trenu sam jednostavno luda!!!
Spadam i ja u živčanohisterične tipove, al bome ne pomaže ni to što je moj M najtvrdoglavije biće koje poznam, ko mazga (a MM kaže da je na mene :roll: ), tako da točno znam ana.m o čemu pričaš.
ja sam sigurna da postoje žene i općenito osobe koje su blage i smirene.
inače blagost smatram vrlinom koju ću ja najvjerojatnije doseći nikad ili možda jednom.
ali meni za to treba puno, puno truda, moram to učiti, kako biti blag.
i ja sam ko Lutonjica živčanohisterični tip.
sve u teoriji znam, bla bla bla
ali u praksi...
i onda se pretvaram u apricot, samo s 10 godina manje i još uvijek s jednim djetetom
sad kad za 2 mj, dođe drugo, malo me strah
zato sam jučer i kupila budizam za majke :mrgreen:
Vrlo jednostavan odgovor: Moj temperament. Kod mene nema ponavljanja normalnim tonom više od 3 puta,odmah počnem deračiti. A mali još k tome ima moj temperament.Pošto sam picajzla,malo me i previše toga smeta,ali ne mogu si pomoći lakše mi je nekako ak se derem i psujem.Inače,muž radi skoro cijeli dan,tako da sam ja s malcem sama,a još sad ovo grozno vrijeme,ne samo vrijeme,nego i te viroze i razne boleštine,užas.Jednostavno ne možemo nigdje dok epidemija ne prođe ili smo mi bolesni ili naši prijatelji.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
da,i ja poznajem takve mame,al djeca su im katastrofa,rastrojena,bezobrazna... da ne nabrajam. Za tako nešto stvarno moraš biti flegma.Ja sam skužila da sam u stresu i lijepo otišla dr opće prakse,pitati ga dal sam luda,rekao je da nisam,pa sam tražila od njega uputnicu za psihijatra da se i tamo uvjerim u to,imam blagu anksioznost,i psihićka je rekla da se ne bojim,neću prolupat to je sve zbog stresa i da bi se trebala malo maknuti od djeteta i imati vrijeme za sebe.Sad će krenuti u igraonicu jer jako je društven i znam,i njemu je dosadno biti sa mnom cijelo vrijeme,ponekad samo zuji oko mene od dosade,sve što mu preporučim da radimo ne želi.Vidjet ćemo kako će to ispasti.Al ja sam opet takva ne mogu snjim,onda kad ode djedu i baki mi fali,a znam da mu je tamo super,a ja ko luda mislim na njega.Dobro sad kad je veći polako sam se već naviknula.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Vindira - ne radi se o tome da sam ja flegma, da me nije briga al kada me dijete ne sluša ako neš ponovim 2X ja ću i 5x reć mirno bez dreke i lupanja vratima, i neću biti na pragu živčanog sloma....
Nego, imam prijateljicu, ima probleme sa štitnjačom, i recite, jel to može utjecati na drastične promjene rasploženja i mišljenja?
Ponekad je strašno smirena i priča sve pozitivno a za par dana depresija teška....
Stvarno mi ponekad bude teško kad se vidimo jer nikad neznam jel ok il ju pucaju hormoni....
Moj odgovor na pitanje u naslovu: molitva. Nastojim moliti bar jednom dnevno. Jako mi pomaže da se stabiliziram općenito i da stavim stvari u pravilan okvir pa da mi se ne događaju takvi ispadi. A kad se dogode, i meni je najbolje odmaknuti se od situacije, barem odlaskom u kupaonicu na koji minut.
Cheerilee nisam mislila na tebe,jer tebe ne poznajem,mislila sam na svoje poznanice pa čak i prijateljice koje su takve. Je,štitnjača je gadna stvar,ja sam svoju isto provjeravala al moja je ok.
a jel ona liječi štitnjaču jer te promjene raspoloženja su svakako od toga
Štitnjača ima ogroman utjecaj.Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Eto, ja sam bila mama koja se u 4 godine nije nikad izderala na dijete, sve sam to ja lijepo mirno, staloženo i pregovarački odradila, e onda je očito štitnjača počela vrištati umjesto mene.
Tada je nastupio gadan period.
Nekon jedne urlajuće epizode, kad sam se osjećala kao zadnje govno, jer sam urlala bezveze i bez kontrole, počela sam se mijenjati.
Prvo je bilo jako teško, jer sve u tebi vrišti da moraš početi urlati, ali sad je sve lakše i lakše, zahtjeva manje truda.
Moje iskustvo je ustvari jednako kao što je rekla Peterlin. Treba pronači uzrok.
Ali da bi pronašao uzrok i riješio ga, moraš priznati da imaš "problem".
Problem je namjerno pod navodnicima, jer to ne treba biti gromada od problema, ponekad je dovoljno da se sitnice godinama prikupljaju.
I tako, nadam se da sam sad na putu k "ozdravljenju".
Uopće nije stvar u karakteru, ja sam extra temperamentna, stvar je u tome da si posložiš prioritete. Moj prioritet je odgoj bez deračine i dramatiziranja. Pokačim se ja sa mužem kad djeca odu leć, doduše sve šoto voće. Jednostavno nema opcije da puknem u toj mjeri da se derem usred noći i lupam vratima. Dignem glas, budem stroga, a kad vidim da sam blizu ruba, preuzme ih muž a ja odem tkat, sijat, šetat, pituravat...što god me smiruje. Vratim se punih baterija i idem dalje.
Liječi, uzima lijekove već dulje vrijeme...
Zato me i čude takve promjene raspoloženja, deranje, plakanje....
Možda joj terapija ne odgovara.. Neznam... Nekužim se u štitnjaču....
ovo sam odgovaralo onoj na prvoj strani koja je napisala da lažem :)
Da ne ispadne da sad tebe analiziram, ali želim reči dvije stvari.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Prvo vezano za prioritet. I moj je prioritet bio i ostao odgoj bez deračine, ali se to u tom trenutku poremetilo.
A drugo je ovo podebljano, dio gdje preuzme muž. Kod večine žena koje su se ovdje javile, problem je u tome da su same, muž radi i nema tko preuzeti kad pucaš i onda pukneš.
Terapija je samo umjetni nadomjestak koji ne može pogoditi pravu količinu koja ti treba. Količina potrebnih hormona varira i zdrav organizam se prilagođava, a bolestan ne i terapija ne može točno pratiti potrebe.Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
S vremenom će biti bolje.
nisam sama, muž se jako puno bavi njimaCitiraj:
Anemona prvotno napisa
ja sam jako loše postavila granice, i sebi i njima
i sada ispaštam
samo se pitam dokle čovjekovo tijelo to može "durati"
Samo ću reći blago vam se.
Ja jednostavno ne znam vikati, mogu malo dignuti glas u raspravi, ali kad sam ljuta ne mogu vikati. Jednostavno se isključim, povučem u sebe... A to je jako loše. Jučer mi se svega nakupilo i počela sam plakati na poslu... Srećom je u uredu bio samo jedan kolega koji isto ima malu djecu pa me koliko- toliko razumio.
Voljela bih se izderati u trenutku ljutnje, izbaciti to iz sebe i idemo dalje. Ovako samo kuha, kuha, dok ne ispalim... I počnem histerično plakati!
Ovak i ja! :-( Ja recimo radim popodne svaki drug tjedan, a muž ne.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Dakle jedan cijeli tjedan ja sam ujutro do posla sama (naravno da moram pospremiti, skuhati, ali imam i vremena malo se posvetiti sebi sama). On taj dan dođe doma s njima, bude s njima sam do 20h. Dakle imam ajmo tako reći više slobode nego on. On je ili na poslu ili okružen klincima. Nikad nije solo doma.
Pa je on smiren i ne urla, a ja sam kako lutonjica reće živčanohisteričan tip.
Muž mrzi kad vičem i piz.dim, pa se nekad pravdma pms-om. Tad sam nemoguća. Sama sebi jako idem na živce.
Onda me on kad viknem pita da kaj opet imam m?? :roll: I koje mi je opravdanje za vikanje.
"Dobro kaj ti ne vidiš da me uopće ne doživljavajuuuuuu" :cry: Daj im nekaj reci"
vindira, ove mame koje ja znam nisu flegma, nego su smirene i blage osobe. i djeca su im prekrasna smirena i nježna kao i one...
Pa napisala sam večina, ne sve.:-PCitiraj:
apricot prvotno napisa
jednostavno postoje ljudi koji ne pucaju, ne galame, ne viču
stabilni su
stabilni su i s djecom i bez djece
ja nikad nisam bila takva
i vidim koliko mi to zapravo fali, htjela bih biti takva
jer je tako lakše, bolje, jednostavnije živjeti
mislim da je većini mama prioritet odgoj bez deračine
nitko ne želi biti luđak koji viče i lupa vratima
samo što neki to umiju, neki moraju puno učiti i raditi na sebi da bi to umjeli...
Zanijekaš sebe, odnosno jedan loši dio sebe. Fakat nije dobro vikati i histerizirat koliko god da smo umorne i isfrustrirane i bez obzira što smo temperamentne. To je ko dijeta, ako ti je zaista važno da smršaviš, prestat ćeš jest i krenut na đoging. I da, pušenje i psovanje nikad nikome nije zaista pomoglo, zato batalite se toga.Citiraj:
flopica prvotno napisa
XXXCitiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Znate onu scenu iz Malcolma ( Malcolm u sredini ) kad je pokušao sav nagomilani stres držati u sebi pa je do kraja dana dobio čir na želucu?
E tako bih i ja da ne puknem tu i tamo:lol:
Bolje vrata nego moj želudac...
anamix, tvoja beba ima dvije godine. Ne mogu razumjeti, oprosti, da te beba od dvije godine može izbaciti iz takta. Pa, ma kako ne spavala.
Uopće ne znam kako ćeš kad poraste ili ako budeš imala dva-tri, pa još svaki u svom filmu. A tek kad počnu njima hormoni...
Meni je dvije godine pjesma. Divota. Buđenje noću, sitnica. Prihvati to tako da je s djecom jednostavno naporno, zahtjevno, umorno, neispavano. Da je drugačije bilo bi čudno. Ali, djeca su većinom vremena sreća.
Kad si sama, muž većinu vremena po svijetu, jednostavno se privikneš. Nema pucanja, živiš tako kako jest. Nered pospremiš kad zaspe ili se zaigra, ili spremate zajedno.
Da li sam ja tako flegma osoba, ne znam, ali ne moram lupati vratima. Ne kažem da me nikad nisu razljutili, toliko da zatvorim vrata i maknem se, naročito kad su se tukli. A braći je "tučnjava" ipak dio zajedničkog odrastanja, pa sam počela tako shvaćati.
Najviše mi pomaže kad se sjetim kakva sam ja bila kao dijete, kako je moja mama reagirala, pa shvatim da nije samo meni naporno. I stavim se u kožu djeteta, pokušavam sagledati situaciju kako je ono vidi. Pomaže, vjeruj. Djeca ne rade ništa da bi nam napakostili i zagorčali, jednostavno ne znaju drugačije.
Mi roditelji smo pametniji i možemo kontrolirati svoje neprimjerene postupke. Ako ne možemo, moramo potražiti pomoć. Na vrijeme.
Pokušavam se sjetiti sebe sa 32 godine. Kako su to divne godine-vrhunac ženstvenosti. Trebate biti presretne, doduše i četrdesetdvije su prekrasne, ali ne toliko...;-)
Beti super si ovo napisala!
Ko da sam ja, samo što nisam baš vješta u tome.....
veliki potpis na ovo...Citiraj:
flopica prvotno napisa
i kad se deremo onda nas još pere iosjećaj krivnje..
tko ne bi htio biti staložen i smiren all the time, a bez kemijskih sredstava...
netko je takav, netko onakav, to ne znači da smo mi koje se deremo lošiji roditelji
Ja isto ponekad vičem. Uopće ne gledam na to kao na nešto nenormalno; ako pet puta kažem nešto i uopće me se ne doživljava, šesti put povisim glas. Uostalom, okruženje u kojem je sve uvijek smireno i gdje se nikad ne povisi glas ne smatram idealom kojem treba težiti, normalno je biti i ljut i to i pokazati, naravno, ako ne pričamo o nekom ekstremu, onda je to nešto drugo.
Pokušajte voditi zbor sa 65 učenika bez povisivanja glasa... :mrgreen:
Mislim da se ne radi o vikanju, o povišenom tonu već o tome da dijete toliko izludi mamu da ona doslovce puca po šavovima, pa se lupa vratima, plače i štajaznam što sve ne....
Ne,mene ne uspijeva izluditi dijete, već neke druge stvari, popratne pojave svakodnevnog života...Na nju se još uvijek nisam derala niti radi nje imala napadaje histerije...Ono što život kao takav nosi, svakodnevica, događanja, negdje moraš imati ispušni ventil...
Konkretno se tu spominje dijete......
Barem na ovoj temi....
Meni je još bolja scena u kojoj se mama toliko izdere da se sva zakoči. :mrgreen:Citiraj:
mayato prvotno napisa
A fora je što nije prikazano to izderavanje, već samo uzme zrak za vikanje, a sljedeća scena je kako ju poslužuju u krevetu, ona ne može mrdnuti. :D
:lol:Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Ma oni su zakon...eto, to ti je luda familija
Ma ja nisam skužila da se anami izderava na klinca, već je od umora popucalaCitiraj:
Cheerilee prvotno napisa