Dobra večer ja sam Ana i imam 33. Imam troje djece.
I ja previše vičem!


Nego, baš sam htjela otvoriti temu tipa "što vas natjera do granice, zbog čega puknete i krenet psovati, vikati...?"
Naravno da i meni kasnije bude krivo. Kako se kontrolirati nemam pojma jer da imam ne bih se toliko drečala. Ne pomažu ni umor, stres od posla...

Puknem jer moram jednu te istu stvar ponoviti milion puta, nakon toga urlam. Ima li rezultata? Pa ima, da, ali mrzim što pola toga moram rješavati urlanjem.
Najviše mi muke zadaje sinek. Tvrdoglav do boli. Recimo već para dana na putu iz škole uporno se valja po onom najodvratnijem musavom snjegu uz cestu. Ali ono, doslovno se hiče po podu ko pes. Cijelu glavu zaroni. "Janko nemoj, molim te digni se, Janko nemoj po tom prljavom snjegu, budeš se valjao kad dođemo na livadu, ovo je prljavo i gadno, nemoj!" Do na kraju krenem urlati da odzvanja grada prek puta ceste i na kraju nismo sretni ni on ni ja!