Veliki potpis na inu!
Printable View
Veliki potpis na inu!
Prvo nisam dojila jer nisam imala nikoga kao potporu i nije išlo,ali zato se rodila sisiljupka s kojom je od prvog trena sve išlo sjajno.S prvim beskrajno steriliziranje,mućkanje,pitanja da li je dobra temperatura,da li mu je dosta...milion peripetija,a s sisoljupkom beskrajno uživanje.
Uvijek znam da je temperatura idealna,da je količina idealna,prespavane noći jer samo izvadiš sisu i spavaš dalje,a najvažniji je osjećaj povezanosti i u tom trenu smo postojale samo nas dvije,savršena ravnoteža,jedno tijelo jedan duh.Od praktičnosti bilo mi je puno važniji taj osjećaj,potpuna ravnoteža.Ma...mogla bih pisati o tome satima,zato još uvijek osjećam ljubomoru kada vidim neku mamu kada doji:)
potpis
Naučila sam jednostavno da niš ne komentiram pogotovo što ti kažeš za prehranu jer ispadnem neki freak, a baš niš ne postignem.
Taman da vidim da netko hrani tromjesečno dijete sa kruhom i putrom!
ma dobro, lažem, sigurno bih bar nešto rekla...:roll:
Samo ti bembola, šibaj po svome i što te briga. ;-)
Iskreno, meni je dojenje "gnjavaža" i stresno i svašta prvih par mjeseci, pogotovo bilo s drugim djetetom, bilo je i nadohrane i puno suza, i mojih i njegovih, ali eto preživjeli smo. Meni je to nešto za što se isplati borit. Sad nam je lijepo.
Pretpostavljam i da ima trudnica koje dojenje zamišljaju na jedan lijep "romantičan" način, a kad se sretnu sa beskrajnim nacicavanjima, ragadama, mastitisima i drugim "blagodatima" dojenja, brzo odustanu. Trebaš jednostavno bit spremna na sve, možda će početak biti težak, a možda će vam ići bez problema (to ti stvarno od srca želim).
ja takvima kažem : zbog kakvih smo budala pješačile preko pola grada usred noći, sad mi ne može biti teško dojiti/nositi(...) ovako slatko stvorenje :P
E, ovaj mi je OK i simpa :). Nema ono direktnu tu ti poruku, koja je tako ono... a ništa se s njom ne postiže, fakat ništa. Jer imam i ja svoje "he-he" epizode kad je sestra "katapultirala" prodojećeg starca koji joj je išao komentirat nedojenje, ostao se (verbalno) okretat oko svoje osi. Of kors da je u pozadini bila prava priča, ali sve i da je ta grozomorna Komocija bila, ima stat kuco čovjek i šlus jer ga se to ne tiče.
"Komocija-glupi razlozi" isprika-obrazloženje - of kors da je moja sister (bila) jako prodojeća i educirala se, uz pomoć Roda itd. Sad na to malo drugačije gleda... manje "žestoko".
Ja sam sama sebi rekla da kad dođem iz bolnice jedini posao će mi biti naučiti malce da sisaju. Ne zanimaju me nikakvi drugi poslovi. Ionako će mi mama i svekrva pomoći, a ja ću se potruditi oko dojenja i nadam se da ću uspjeti.
Bila sam neki dan kod kume koja je nedavno rodila i baš je došla patronažna. Pitala sam je kako ću dojiti blizance i da li to funkcionira. Odmah mi je rekla da zaboravim na dojenje jer kao da im neće biti dosta.
Još nisam ni rodila, a ona me ubila u pojam.
I šta da ja sad mislim? Jel se uopće blizanci mogu samo dojiti ili treba nadohrana?
he he, čitam i razvlači mi se osmijeh od uha do uha
to isto radi i moja dvoipogodišnja beba koja je po potrebi i velika djevojka, ha ha
ali kad u krevetu tako primi siku, a majicu navuče na oči, eh, kao da se jučer rodila
bembola, ne brini ti ništa, najbolje ti je da poslušaš Anu i na jedno uho unutra, na drugo van
istina, ja to ne mogu pa se sa svima prepirem, pametujem, ali ne odustajem
sretno!
ma sve je to super ina što ti pričaš, ali kad mene sveki svakih mjesec dana pita do kada ja mislim dojiti
ili dolazi s hrpetinom, ma ne znam ni kako nazvati to dno dna od priča koje mi servira, što ja trebam?
ja nisam tip kroz jedno uđe, kroz drugo izađe, ja se satrem da objasnim
kad ne ide, uputim je doktoru jer možda ima Alzheimerovu
drugima ne pametujem, baš me briga, danas je toliko informacija da mi ne pada na pamet govoriti o dojenju, dohrani...
kad me netko pita, kažem kako sam/bih ja i to je to
Nemam iskustva s blizancima, ali sveki moje jedne dobre frendice je dojila svoje blizance, i to mi je bas nedavno pricala, i valjda joj se jednu vecer upalila jedna dojka, uglavnom, zaradila je mastitis, te je izgubila mlijeko na toj dojci, te ih je nastavila obojicu hraniti samo sa jednom cicom, a dojila ih je do 2 god. I samo da naglasim da je to bilo prije 20 godina, za vrijeme rata, kada nije bilo ni interneta ni di drugdje se informirati, jednostavno je slijedila svoj majcinski instinkt i uspjela je.
Mozda da je i ona imala nekoga da joj kaze da nema sanse da moze dojiti blizance, i da je imala dostupno AD, mozda ni ona ne bi, no meni je ovo dovoljan dokaz da se moze, samo treba biti ustrajan i zeljeti to (naravno, ako je sve drugo ok). :-)
Eva, ja imam prijateljicu koja uspjesno doji blizance vec preko godine dana. Navuci ce si oni mlijeka taman za njih dvoje, ne brini.
Hvala cure na savjetima...shvatila sam da ocito ima jaaaako puno takvih prica..i da,pokusat ce ne slusat takve (kroz jedno uho untra kroz drugo van) :-) al jedno nemogu ne komentirat a to je da sve te cure koje ja znam su s lakocom dojile od pocetka i sve im je islo glatko,a njima je to gnjavaza i jedva cekaju da prestanu....nazalost ovo sta citam ima vas puno koje su imale problema na pocetku a silno su htjele dojit...vidjet cemo sta me ceka( za dva mjeseca)..hvala puno na podrsci i nadam se da cu uspjet ko vi :|
Bila sam i ja takva dok nisam ostala trudna :) Točno takva kakve si opisala, sad mi je to tako smiješno :D Onda sam počela dosta čitati, educirati se o trudnoći i svemu ostalome pa tako i o dojenju, pa sam promijenila mišljenje. Mi smo imali dosta problema na početku s nepravilnim položajem na cici, imala sam ragade na obe, a desna je bila užasna, sva u krastama, mali je cak znao bljucnuti rozo mlijeko :( SItuacija je kulminirala jedan dan kad me toliko bolilo da nisam mogla više izdržati, tulila sam da sam nesposobna, da ga ne znam ni hraniti ni ništa, jer su nam podoji na desnoj tad već par dana izgledali ovako: plače on, plačem ja :D I onda se desilo ovo: sa mnom su bile tad moja stara i sveki i obe su reagirale tako da je on svakako velik (rođen s 5400), da njemu to moje mlijeko svakako neće biti dovoljno, pa šta sad, otići ćemo po (kršitelj koda) i to je to. A ja kao da me netko iglom u dupe, e nećeš! I onda sam pomalo, čitala na Rodama, što i kako, davala mu na početku podoja lijevu, pa kad bi se malo umirio desnu, prekidala ga u podoju kad bi vidjela da nije to to, otvarala mu usta, hahaha, ma nema što nisam radila :) Evo 4 mjeseca uspješno dojimo, ma najljepši osjećaj na svijetu. I meni dolaze sa izjavama pa ti njega JOŠ dojiš (ne bi da ima 5 godinsa), pa on ti je gladan, pa on malo dobiva, pa on je žedan - jel ti kad si žedna piješ mlijeko ili vodu (svi se sablažnjavaju nad tim što isključivo dojim), ne smiješ jesti limun jer se od tog kvari mlijeko, moraš piti hektolitre kravljeg mlijeka da bi imala mlijeka (a mali mi atopičar) i tako dalje i tako bliže... Nekad se naljutim pa se raspravljam, nekad samo klimam glavom i nastavim po svom... Od dana do dana, ali najvažnije je da dojimo! ;) Sretno, sve će biti u redu!
ovo i ja čujem jako često, malo prečesto zapravo da su klinci strašno boležljivi iako su dojeni i po dvije godine. najfriškije mi je jedna poznanica sa kojom sam išla na baby grupu, doijal je godinu i pol, mala je sad 2 i pol i to dijete je od svog 6 mjeseca pa nadalje sve do sad vječno bolesna. ne kužim u čemu je problem, da li problem može biti kvaliteta majčinog mlijeka ili što.
ovo nravno niti u kom slučaju nije namjenjeno kao komentar na podsticaj da se ne doji, nego samo primjećivanje i rado bi znala što je razlog. da li usprkos dojenju ipak genetika na kraju odigra svoju ulogu kod naginjanju boležljivosti, na tu malecku konkretno se svaki vrag nakenji, žena je već očajna. ništa nije to strašno, sad neke ne znam kakve boleštine, ali imunitet je malenoj očito loš.
Mislim da je od djeteta do djeteta. Znam mame dojilje cija su djeca bla najbolesnija u vrticu kao i one cija su bila najzdravija. Dojenje svakako ne skodi, moze biti samo plus. Nema sanse da je i za najbolezljivije dijete bolji AD od maminog mlijeka. Moj malecki je prvi put sa 6 mj dobio urinoinfekt i nakon toga virozu. I to je to u ovih 8 mj. A stariji je bio na AD i daleko bolezljiviji, svako malo bi mu, ako nista drugo, bio pun nos.
Ja imam prijateljicu koja je isključivo dojila blizanke rođene u 35 tj. (ali su bile zrele i velike), a uz njih i njihovu sestru koja je imala 1,5 godinu. Doji ih i danas , sada blizanke imaju 1,5 godinu. :) Dakle, moguće je , nije to samo urbana legenda. Ali je potreban trud, upornost , podrška i dobre informacije.
Cure, hvala na podršci.
Znam da je moguće i da će biti teško, ali ja sam uporna pa vjerujem da ću uspjeti.
Dojenje zna biti teško, netko to vidi kao izazov a netko kao gnjavažu, i to je tako, nismo svi isti. Meni je gnjavaža bilo stalno proispitivanje mojih odluka vezano uz bilo što, ne samo dojenje. Ja sam u trudnoći štreberski si odredila prioritete oko mog djeteta, odluke potkrijepila dobrim argumentima i držala se tvrdoglavo svojega,nije bilo toga tko je mogao poljuljati moja uvjerenja ako ja nešto smatrala ispravnim iz x razloga. Meni je dojenje unatoč svim problemima, kvrgama, blisterima, boli, plakanju njenom i mom predivno iskustvo upravo zbog ovog:
Dovoljno je reći da je MM x puta rekao da je "ljubomoran" što on ne može s N doživjeti takvu bliskost i povezanost kao ja:heart:Citiraj:
Nema ljepšeg osjećaja nego kad se mali sisavac stisne uz majku, prebaci svoje nožice na mamina bedra, slatko uvuče u usta majčinu bradavicu i ritmično guta tako ukusno mlijeko, a drugom rukom navlači majčinu majicu sebi preko očiju. A majka ponosna što je proizvela hranu za svog sisavca i svakodnevno ga gleda kako od njezina mlijeka raste.
[QUOTE=laura29;2094344]Nema ljepšeg osjećaja nego kad se mali sisavac stisne uz majku, prebaci svoje nožice na mamina bedra, slatko uvuče u usta majčinu bradavicu i ritmično guta tako ukusno mlijeko, a drugom rukom navlači majčinu majicu sebi preko očiju.
Heh, ovako je potpuno isto i kod nas... Ima svakakvih ljudi (jedna poznanica je izjavila da se njoj dojenje gadi?!?!? - ne želim komentirat). Kod mene nije dolazilo u obzir išta drugo osim dojenja, svi su me nagovarali da pređem na AD jer je K dobivala 500gr/mj, i spavala je jako malo preko dana, ali ja se nisam dala. Sada je moja curica 5,5mj i dalje dobiva toliko, i dalje ne spava preko dana, ali je vesela, brbljava i NASMIJANA. :)
Baš sam se zadnjih dana malo zamislila nad nekim topicima o poteškoćama pri dojenju i baš sam sretna što mi imamo staž od 7 mjeseci i nadam se barem do godine dana :) Kod nas je bilo problema u počecima i bilo je razmišljanja o davanju AD-a(čak i kupovine i pripravka) ali nekako sam uvijek ustrajala na tome da bude samo dojena i tako je i bilo... Meni je osobno dojenje još u trudnoći bilo nešto pod normalno i nisam ni trenutka mislila da bi iz bilo kakvog razloga mogle odustati i preći na AD. Ne mogu shvatiti žene kojima je draže maltretirati se sa sterilizacijom bočica, mućkanjem, gledanjem na sat i posebnim pripremama za odlazak iz kuće(što se hrane tiče) nego jednostavno uzeti dijete na prsa i maziti se :) (naravno one žene kojima je to izbor) ali 'ko voli ne' izvoli, ne znaju što propuštaju :)