Printable View
U principu manje više svi pišemo isto.
No neki imaju imaju više sreće pa imaju uredniju djecu ili nešto drugo pa ne razumiju da postoje i mali i veliki koji ne spremaju svoje stvari, koji ostave prljav veš zguljen pored kade, je da su ga preskočili kada su izlazili van. Koji ne skupe mrvice kada odrežu kruh(znam puno takvih i odraslih) i sl., takvima se jednostavno neke stvari moraju nametnuti kao obaveze.
ok, samostalna prehrana s 5-6-7??
moja je tek sada s 6 pocela sama pravit dorucak, bez moje pomoci i to jer ne grije mlijeko jer joj tata ujutro kad ide na posao izvadi mlijeko iz frizidera, pripremi joj zdjelicu i spusti krančise :D a ona sama sipa, napravi i pojede. ako joj narezem kruh, sama ce na njega mazati putar i pekmez il ajvar.
kako to vasa djeca samostalno jedu i pripremaju si jesti?
kazu, gladni smo, a vi njima, pa jedite?
da to napravim, moja bi bila gladna.
ne jer ne zna, jer je lijena vec jer moze ona dofurat svoje male drvene lojtrice, al opet s njima ne moze doci do tanjura ako nije u perilici i to cisti ili si narezat kruh, otvorit posudu il teglu itd.
Leonisa, to ti sve o djetetu ovisi. Kad je nas najstariji imao tri godine mi smo mu ostavljali polugotove dorucke jer se vidio prije 6. Pomalo je on počeo sam rezati kruh i sve ostalo.
Srednji se teško ustaje ujutro pa mu doručak nije visoko na listi, treba mu sto godina da nešto pojede. A najmanji odmah pita za hranu, ali ne bi prstom maknuo oko toga, taj mali cmrlji na stolici, mlatara nogama i cvili da je zedan, a slavina mu na 2 metra i moze sve dohvatit...
ovo mi je potpuno jasno i najvjerojatnije bih isto postupala da sam na tvom mjestu. ali mi si ovako možemo dozvoliti tu slobodu da djetetu ne namećemo nikakve kućanske obaveze. ovo ostalo podrazumijevam pod samostalnost i ne želim da se dogodi da dođe u godine (u koje je već i došla) kad će spavati kod neke prijateljice (pa i nekoliko dana) bez da održava higijenu ili da nekoj tamo drugoj majci baci spavaćicu na pod ili ostavi prljave gaće pred nosom sl. ali to je sad druga priča.Citiraj:
marta prvotno napisa
Moji su još relativno mali i nemoguće je da si sami uzmu obrok ali je bitno da sudjeluju a ne gladan sam, žedan sam i nemrda sa stolice.
Drago mi je da su muvaju oko mojih nogu bez obzira što bi ja to sama puno brže i čišće obavila. Količina "posla" kojeg oni obavljaju je kako rastu sve veća.
Nastojim Suncicu ukljuciti u sto vise poslova, ali jos nema neku obavezu da mora. Uglavnom zeli. Mjesa kolace, pere prozore, zaljeva vrt... Daleko od savrsenog ali ne kritiziram, ima samo 5 god( i sjetim se zasto ja kao mala nisam voljela raditi s mamom). Uveli smo zvjezdice za dobro obavljene poslove, 5 zvjezdica za jedan djecji casopis. Ali to nije zato da je potaknem da radi, nego da izbjegnem da me gnjavi svaki puta kad prodjemo kraj kioska (obozava casopse)
Uh, čitajući vas vidim da moji ništa ne rade-teškom mukom sam postigla automatizirano skidanje cipela i pranje ruku pri ulasku u kuću. Inzistiram na odnošenju svojih tanjura u suđericu (to je prvo mm trebao naučiti :mrgreen:), pospremanju igračaka i stavljanju prljavog veša na pranje, ali to sve ide taaaaako sporo.
S druge strane se tješim, ja nisam imala nikakve obaveze u djetinjstvu, a poprilično sam odgovorna i imam razvijene radne navike. Možda ima nade i za moje klince :-)
ja se nekako uglavnom slažem s emsom
možda nisam dobro odgovorila na pitanje
moja djeca nemaju obaveze tipa- tvoje je da zalijevaš cvijeće na balkonu ili da meteš poslije ručka
to je zato jer kod nas u obitelji nitko nema tu obavezu. to je naše zajedničko kućanstvo i uglavnom radimo sve podjednako
dakle, nije moja obaveza napuniti i isprazniti perilicu već to radimo po dogovoru, kako se kome da. odnosno tko pruža manje otpora :D
tako radimo i s djecom. naravno da svoj prljavi veš same stavljaju u košaru i spremaju cipele kad uđu u stan.
sklanjaju papire s poda nakon crtanja i sl.
ostale stvari rade ako ih zamolim (da mi otrgnu bosiljka s balkona :D, da zaliju cvijeće, donesu mi nešto što mi treba)
da sumiram, radim s njima po sebi, kao i sve drugo
i dozvoljavam da im se kojiput nešto neda, kao što to dozvoljavam i mužu i sebi, naravno :mrgreen:
Zhabac je sa tri ipo godine sam sebi stavljao večeru, uzeo bi podmetač za stol, žlicu, jogurt iz frižidera, pojeo, bacio čašicu u smeće, stavio žlicu u sudoper, vratio podmetač na radnu plohu, ja bi mu evetualno spustila kruh koji je bio previsoko ili pahuljice, ostalo bi on sam odradio dok bi ja išla uspavat zhabicu. Nakon večere bi još i sam obukao pidjamu, oprao zube, pogasio tv i svjetlo i došao na spavanje.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Od poslova po kući, sad sa skoro 5 godina - sprema svoje igračke, kupi odjeću iza sebe i sprema ju kako treba, namješta sa mnom krevet (uživa u tome), rasprema stvari u fižider i po policama kad donesem spizu, samostalno se oblači i jede, briše prašinu i pere stakla, potpuno je samostalan u wc-u, ode sam, obavi sve, počisti iza sebe, opere ruke, sam pere zube, sad se počeo i sam tuširat i prat si glavu (samo wc bude poplavljen nakon toga :lol: ) usisa sa ručnim usisivačem mrvice iza sebe, sudjeluje kad pravim kolače, servira stol, našlo bi se vjerovatno još toga.
Meni je super šta mu ništa od ovoga nisam nametala, čim bi prvi put pitao da nešto hoće sam napravit ja bi mu dozvolila i pohvalila ga, nije mi uopće bitno da bude savršeno napravljeno, važno je da JE napravljeno, sve su to vještine koje se trebaju savladat i ja sam uglavnom oduševljena koliko toga hoće sam i koliko toga već radi sam. Naravno da bude trenutaka kad mu se nešto ne da pa procjenim hoću forsirat da napravi ili ne, trenutno mu je spremanje igračaka tlaka i hoće da to skupa radimo pa najčešće pristajem na to.
Pobornik sam toga da dijete sudjeluje u obavezama u kućanstvu, to mi je važna odgojna komponenta, ne mislim da ga svega treba riješit jer ide u školu, naravno da će učenje i škola biti prioritet, kad za to dođe vrijeme, al ću poduzet sve da kad napune 18 budu sposobni bit samostalni u životu, da ih mogu poslat na školovanje gdje god i da ce pri tom bit sposobni samostalno živjet, a to znači da će si znat i skuhat, i opeglat, i očistit i poplaćat račune i hrpu drugih stvari koje smatram da punoljetna osoba treba znat i imat te vještine usađene.
i ja sam za uključivanje djece u sve kućanske poslove, naravno u skladu s godinama
a mm je sebi uzeo za zadatak da ih do 18-e nauči skuhati 10 osnovnih jela :)
čitam vas i sve si nešto mislim....ok...ode baciti smeće u kontejner, usisati će i to jako temeljito, svoj tanjur nakon jela odnjeti će u sudoper, staviti će sušiti mokar ručnik i kupaće. Zgrije mlijeko u mikrovalnoj, spremiti će i stol za jelo. Tušira se sam, briše, sprema robu. Ali većinom sve to on radi sa velikom dozom ljenosti i onim plačnim izrazom lica "kad baš moram" ili "tako sam umoran".
Da ga ja ne zamolim i to ponekad po par puta dok mi para na uši ne krene, on ne bi najrađe. On si ne bi niti oprao zube prije spavanja da ja ne podsjetim, robu bi ostavio pobacanu po krevetu da ja ne dreknem.
Nije mi drago ucjenjivati ; dobiti češ nešto ili ići češ negdje ako izvršiš te i te obaveze. Voljela bih da ponekad pokaže sam malo volje i želje, a ne da ja moram stalno moljakati.
Ja moram sa žalošću konstatirati da su moja djeca s godinama još neurednija i nemarnija prema svim ovim kućnim obvezama :-(.
Sad se sjetno sjećam kad bi me nakon kratkog negodovanja ipak poslušali i pospremili za sobom.
Trenutno je situacija takva da su na moje šize već oguglali i samo iskomentiraju kako dotičan nered njih nimalo ne smeta. Interesantno, kćer je trenutno gora po tom pitanju od sina. S jedne strane, ni smeće neće baciti bez da je oprane kose i srihtana, a s druge strane to isto smeće bi po njoj i dočekalo zimu .
Inače, u školi i ostalim obvezama vezanima za nju je jako revna tako da joj kod ovih kućnih malo progledavamo kroz prste...i možda u tom grmu leži zec :/