javni sektor

nisam vas htjela uvrijediti prosvjetari. znam da ima dobrih nastavnika ali na moju sreću i loših. zbog toga sam nekoliko godina kad sam radila a nisam dobivala plaću živjela od instrukcija. odradila bih 8 sati u struci, bez surfanja po internetu (tad internet skoro da i nije postojao), a onda bi došla doma i odradila 4 sata s djecom koju njihovi nastavnnici i profesori nisu naučili skoro pa ničemu. prije tog sadm završila faks uzdražvajući se podučavajući djecu. hoću reći ako se profesor pripremi doma, i ako se trudi na satu otkud onda sva ta dječica koja uopće ne razumiju o čemu on govori (posebno ako na satu čita novine).

potpisujem te mamitzi jer sam i ja imala slično iskustvo...a da ne pricamo ove zenice u ministarstvu financija, tipa fina i porezne i ostale gradske uprave gdje dođeš za vrijeme radnog vremena pa ti kazu da su na frizurama i po šopinzima i samo se vracaju s vrecicama..halo pa gdje to vodi...treba tamo uvesti reda...i rezovi kojih ima i u privatnim sektorima pa zasto ne bi bilo i u javnim:)

mamitzi, za nekoga tko ne želi vrijeđati, ide ti poprilično dobro.

Po znanju djece gledati na prosvjetu, nema smisla. Mislim da je to ipak timska igra (djeteta i prof/učitelja). Samo mi osobno nije jasno, zašto svi nisu jednako glasni kao prosvjetari.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

...odradila 4 sata s djecom koju njihovi nastavnnici i profesori nisu naučili skoro pa ničemu. ...hoću reći ako se profesor pripremi doma, i ako se trudi na satu otkud onda sva ta dječica koja uopće ne razumiju o čemu on govori .

---

To je isto kao i da lijecnika optuzis da je kriv sto mu pacijenti nisu zdravi. Vjerojatno je lijecnik kriv sto ljudi ne prestaju pusiti, sto se hrane lose, nisu dovoljno fizicki aktivni, a bome i zato jer nije iskorijenio sve bolestine.
Ili policajce za sve prometne nesrece.

Uostalom, i svojim primjerom navodis da nije sve crno-bijelo. Bila si u situaciji u kojoj se nitko ne bi trebao naci u normalnoj drzavi (rad bez place) i prezivjela si radom na crno.

Citiraj:

---

gabica80 prvotno napisa

...a da ne pricamo ove zenice u ministarstvu financija, tipa fina i porezne i ostale gradske uprave gdje dođeš za vrijeme radnog vremena pa ti kazu da su na frizurama i po šopinzima i samo se vracaju s vrecicama..halo pa gdje to vodi...treba tamo uvesti reda...i rezovi kojih ima i u privatnim sektorima pa zasto ne bi bilo i u javnim:)

---

Ne radim u Ministarstvu financija, ali i kod mene na poslu ima onih koji odlaze na plac prije ili u toku radnog vremena (u onih pola sata pauze). I što sad, mene to osobno ne dira ako rade u propisanom vremenu. Ono što mene iritira je sljedeće: oni koji eskiviraju radne obveze, bilo u vidu stalnog kašnjenja ili ranijeg odlaska s posla, bilo u vidu zabušavanja, najčešće su oni koji si to mogu priuštiti. Kad to kažem, mislim na to da imaju dobro debelo zaleđe u vidu, kako se to danas popularno kaže, političkog mentora. I što mislite, koga će onda otpustiti kad dođe do rezova - nekog takvog ili npr. mene, koja sam "ničija"? Vjerujte, kvaliteta posla tu neće igrati ama baš nikakvu ulogu. Kad dođe do toga da se mora birati između nekog svog, stranački profiliranog ili povezanog, i nekog bez mentora koji neće znati kome se obratiti za pomoć ili zaštitu, odgovor se nameće sam po sebi - ovaj drugi će na cestu. Što ćemo time dobiti? Još lošiju javnu upravu.

Ovo govorim na temelju 10-godišnjeg rada u državnoj upravi. Ovo je četvrta garnitura u kojoj radim, a nijedna smjena vlasti nije bila ugodna jer te svaki novi šef gleda s određenim nepovjerenjem, i sretan si ako ti da priliku da se dokažeš i pokažeš koliko vrijediš (ili ne). A radim kao prevoditelj, hej, prevoditelj. Pa zar doista netko misli da ću nekome prevoditi bolje ili lošije ovisno o njegovom političkom svjetonazoru? Nije moj zadatak nekoga činiti pametnijim ili glupljim, on će to svojim izjavama učiniti sam, nego je moj zadatak raditi najbolje što mogu, na traženoj profesionalnoj razini. No ni to nije dovoljno, jer se jednoga dana netko u stranci (bilo kojoj) može sjetiti i reći: "Hej, imam ja jednu malu, ta je završila neki tečaj engleskoga, mogla bi i ona ovo raditi..." I odoh ja unatoč profesionalnom odnosu prema poslu. Evo, prije tjedan dana sam jedan dan kasnila na posao (u dogovoru sa šefom) zbog obveze s djetetom, i zbog toga si nisam napisala odrađene prekovremene za taj mjesec - da me netko ne bi prozivao. A s druge strane, gledam kako smo nedavno zaposlili jednu osobu zato što je bliska sa šefom i u dugovima je (ne šalim se) - dolazi na posao oko 11, odlazi oko 14 ako nema što raditi... I koja je posljedica takvog ponašanja? Sad će joj povisiti koeficijent i dobit će veću plaću - valjda da izađe iz dugova. Eto, takve situacije u meni ubijaju i ono malo preostalog entuzijazma za posao. Kako se takve stvari mogu tolerirati, i kako nas se sve trpa u isti koš? Baš sam razočarana. Da je ovo normalna zemlja, davno bih već dala otkaz i zaposlila se negdje drugdje, samo što u krizi čovjek nije u prilici birati. Toliko je radnih mjesta već propalo da baš i ne vidim neku perspektivu.

ne znam sto na sve reci,m eni je zalosno da ucitelji imaju relativno malu placu. Budimo realni, mozemo naci tjanice u privatnom sektoru sa placom visom od 5000 kn. ne kazem da je ta osoba ne zaradjuje, vjerujem da da. ali ucitelji, nastavnici profesori ti ljudi trebaju nam kao stup drustva. oni, ako odrade svoj posao kako spada, mogu nam pomoci da imamo djecu koja znaju, shvacaju i nisu guske u magli. samo s takvim nacinom, mozemo dalje.
ono sto mamitzi pise, mozda grubo zvuci, ali iskreno bez vrijedjanja, zasto danas treba toliko instrukcija. zasto imamo tzv. google skolovanje? zasto studneti ne znaju cesto osnovne stvari? ne mislim sad da je krivnja samo na nastavnom kadru. cesto mislim da je neka greska u programu.
iskreno sin mi krece ove godine u skolu i strah me.zalim da steceno znanje ne bude u obliku ocijene, vec u obliku znanja. da kad razgovaram s njim da mala pametna glavice ne bude ukalupljena u shemu, vec da mu duh leti i da mozak sljedi taj duh. da mu je jasno sta je pisac htio reci u knjizi, da mu je jasno zasto integral sluzi. da mu znanje bude alat u zivotu.
a sad mi se cini da je bitno da je na 150 vanskolskih aktivnosti, da je u skoli bitno samo proci program. jer ako se stane i posveti koji sat vise necemo sto je bitno nece se sve stici i onda cijela satnica ide k vragu.
tako da mislim da na obrazovanje treba trositi novce, dati ih svesrdno, ali da karjnji produkt bude kvalitetan.

i opet je bitno ne mijesati javni i drzavni sektor.

CUbana sta ce biti na ovoj placi ni ja ne znam. ne znam da li cu dobti prijevoz, ali budimo iskreni i recite mi sami, koliko vi ljudi poznajete da su zivjeli blizu posla, a prijavljeni su bili u negdje drugdje i fini dodatak su imali na prijevozu. svojevremeno, kad sam zavrsila faks i kad sam pocela raditi kolegica je zivjela u ZGB, a prijevljena je bila negdje u Zagorju. i imala je fini dodatak. mislila sam tad kako je pametna i snalazljiva. ali vec dugo mislim kako je to lazljivo i kako krade od svih nas, cak i mene. a takvih je bilo i ima puno. zbog onih koji su nas vodili godinama i koji su nas pokralii ovakve modele smo prihvatiti kao normalne i tu smo di smo.
sve to treba platiti, ja se prva pitam zasto ja moram otplatiti tudje kradje, a prva nisam prijavila tu kolegicu. dakle svi smo gledali i znali kako se krade, bilo sitno, bilo krupno.
i sad se i ja smatram na neki nacin zakinutom, jer nisam nista pokrala, ono malo sto sam dobijala ce mi uzeti i nezadovoljna sam.
ali volim svoj posao, jos spadam u zanesenjake koji uzivaju u svom poslu. to je super, ali me muci sta ako mi se dogodi da jedan dan ne mogu otici na posao, jer nemam novaca platiti put do tamo, jer djetetu necu moci kupiti neku knjigu i sve sto kosta, sta onda?

Citiraj:

---

Doga prvotno napisa

Po znanju djece gledati na prosvjetu, nema smisla. Mislim da je to ipak timska igra (djeteta i prof/učitelja). Samo mi osobno nije jasno, zašto svi nisu jednako glasni kao prosvjetari.

---

Upravo suprotno mislim: da su bili/jesu dovoljno glasni, ne bi desetljećima bili potplaćeni i omalovažavani.

Citiraj:

---

Mishkica prvotno napisa

Ne radim u Ministarstvu financija, ali i kod mene na poslu ima onih koji odlaze na plac prije ili u toku radnog vremena (u onih pola sata pauze). I što sad, mene to osobno ne dira ako rade u propisanom vremenu. Ono što mene iritira je sljedeće: oni koji eskiviraju radne obveze, bilo u vidu stalnog kašnjenja ili ranijeg odlaska s posla, bilo u vidu zabušavanja, najčešće su oni koji si to mogu priuštiti. Kad to kažem, mislim na to da imaju dobro debelo zaleđe u vidu, kako se to danas popularno kaže, političkog mentora. I što mislite, koga će onda otpustiti kad dođe do rezova - nekog takvog ili npr. mene, koja sam "ničija"? Vjerujte, kvaliteta posla tu neće igrati ama baš nikakvu ulogu. Kad dođe do toga da se mora birati između nekog svog, stranački profiliranog ili povezanog, i nekog bez mentora koji neće znati kome se obratiti za pomoć ili zaštitu, odgovor se nameće sam po sebi - ovaj drugi će na cestu. Što ćemo time dobiti? Još lošiju javnu upravu.

---

i ja sam u javnom sektoru, i da, i kod mene ima onih koji redovito kasne na posao, kojima je isprika doći u 8.30 ta da ne piju jutarnju kavu pa mogu kasniti:?:
koji za vrijeme radnog vremena idu na tržnicu, po dućanima, na kavicu prije marende. ali ima i onih koji svaku svoju kunu desetorostruko zarade.
ja sam u 5. mjesecu išla na stari godišnji, dva tjedna. i kad sam se vratila posla preko glave jer nas na poslu nitko ne mijenja. moj posao nitko drugi ne radi. kriva totalno organizacija posla. i kad sam se vratila dok sam uhvatila ritam prošlo je pola mjeseca. i da nisam nosila posao kući ne bi ga ni tada uhvatila.
ali moje kolege mrtvo hladi kažu kako ih zaboli kad će stići napraviti posao. mene tjera neki nemir da odradim svoj posao jer me netko za to plaća, a opet netko drugi očekuje ostvarenje svojih prava kad mu ja riješim predmet. i što bi bilo kad bi ja rekla: ma briga me, neka čeka??? samo se sjetim da taj netko mora od nečega živjeti, a ako ja ne odradim svoj posao taj netko će se načekati za svoje kune od kojih živi.

dok nisam počela raditi u javnom sektoru i ovdje gdje radim i ja sam generalizirala i duboko vjerovala kako je cijela firma leglo neradnika, kako je to sve samo zavaravanje javnosti o veeeelikom poslu. i onda dođem raditi tu gdje radim i vidim kako sam bila 80 posto u krivu. jer tih 80 posto ljudi doslovno rinta ko konj za (iskreno) jadnu i nikakvu plaću. ovdje gdje radim je plaća stvarno jadna. i žao mi je što cijeli javni sektor nema jednake plaće. ista stručna sprema u cijelom javnom sektoru - jednaka plaća. ja sa svojom stručnom spremom u odnosu na neke druge firme u javnom sektoru imam doslovno mizeriju.

Evo ja necu puno o prosvjetarima i lijecnicima (oni bar rade neki posao od kojeg je vidljive koristi). Svi spominjete kako se neki ubijaju od posla u javnoj upravi, a (vecina?) ne. E sad, pitam ja vas - a koliko je tog posla u kojem se neki ubijaju uopce smisleno i potrebno? Koliko toga je u ovoj drzavi izmisljeno kao potrebno samo da se stvori privid rada a sam rad odnosno obavljena aktivnost je totalno besmislena? Sjetim se toga svaki j**ni put kad moram izvaditi neki glupi dokument ne-stariji-od-6-mjeseci i mozda teta u maticnom uredu ima posla preko glave ali ako je 90% njega ovo vadjenje papira u jednoj drz. ustanovi da ih predam 100m nize u drugoj drzavnoj ustanovi, onda je taj posao svejedno preplacen nasim poreznim novcima jer je posve nepotreban.

Ja inace radim oduvijek u privatnom sektoru, tzv "uredski posao" (ne kopam lopatom) i evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog... evo recimo sati je 19:15, ja upravo parkirala pred svekinom kucom da pokupim dijete (radim naravno do 16h navodno) i krene jedna "situacija" koju treba rjesavati telefonom. Uglavnom, nabrojala sam 47! tel. poziva u 15 minuta. Sto dolaznih sto odlaznih. A sve zato sto je nesto trebalo biti gotovo "do sutra". Ili npr. jedan mjesec kad smo zavrsavali "super-ultra-mega-vazan" projekt, kad sam uspjela izbrojiti da sam u tom mjesecu imala vise prekovremenih sati nego redovnih sati (kako? tako sto svaki radni dan sam radila cca 12h a vikendima "samo" 10h dnevno)... i takvih primjera je bilo puno. I da, platili su mi prekovremene (ne naravno koliko je bilo zakonski - jer su ionako bili protuzakoniti po svojoj kolicini) i projektni bonus ali sve to iskreno nije bilo vrijedno tih novaca. Trebam li uopce spomenuti da sam na kraju jednostavno dobila otkaz, jer su vlasnici odlucili zatvoriti firmu...

Srozavajući javni sektor još će biti teže onima zaposlenima kod privatnika.
Moći će reći,a i kažu, vidiš da i oni sad imaju manja prava, plaće, pa šta ti hoćeš, budi sretan da radiš, evo ti minimalac, a ostatak ćemo na ruke...

Milsim da nikako nije u redu posao od 8-16 h smatrati privilegijom, to je normalno radno vrijeme. Ovo što rade mnogi privatnici koji svoje ljude iscrpljuju do maksimuma, iskorištavaju ih da rade prekovremene, svetke i petke, to nije normalno.
Znači, po meni, ne bi trebalo govoriti ovima u javnom sektoru, lako vama, nego zaposleni kod privatnika bi trebali- i mi bi trebali imati pravo na to!

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Evo ja necu puno o prosvjetarima i lijecnicima (oni bar rade neki posao od kojeg je vidljive koristi). Svi spominjete kako se neki ubijaju od posla u javnoj upravi, a (vecina?) ne. E sad, pitam ja vas - a koliko je tog posla u kojem se neki ubijaju uopce smisleno i potrebno? Koliko toga je u ovoj drzavi izmisljeno kao potrebno samo da se stvori privid rada a sam rad odnosno obavljena aktivnost je totalno besmislena? Sjetim se toga svaki j**ni put kad moram izvaditi neki glupi dokument ne-stariji-od-6-mjeseci i mozda teta u maticnom uredu ima posla preko glave ali ako je 90% njega ovo vadjenje papira u jednoj drz. ustanovi da ih predam 100m nize u drugoj drzavnoj ustanovi, onda je taj posao svejedno preplacen nasim poreznim novcima jer je posve nepotreban.

Ja inace radim oduvijek u privatnom sektoru, tzv "uredski posao" (ne kopam lopatom) i evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog... evo recimo sati je 19:15, ja upravo parkirala pred svekinom kucom da pokupim dijete (radim naravno do 16h navodno) i krene jedna "situacija" koju treba rjesavati telefonom. Uglavnom, nabrojala sam 47! tel. poziva u 15 minuta. Sto dolaznih sto odlaznih. A sve zato sto je nesto trebalo biti gotovo "do sutra". Ili npr. jedan mjesec kad smo zavrsavali "super-ultra-mega-vazan" projekt, kad sam uspjela izbrojiti da sam u tom mjesecu imala vise prekovremenih sati nego redovnih sati (kako? tako sto svaki radni dan sam radila cca 12h a vikendima "samo" 10h dnevno)... i takvih primjera je bilo puno. I da, platili su mi prekovremene (ne naravno koliko je bilo zakonski - jer su ionako bili protuzakoniti po svojoj kolicini) i projektni bonus ali sve to iskreno nije bilo vrijedno tih novaca. Trebam li uopce spomenuti da sam na kraju jednostavno dobila otkaz, jer su vlasnici odlucili zatvoriti firmu...

---

Razumijem te, ali ne razumijem ovaj dio tvoje rečenice i što si time htjela reći: " evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog.."
Poštujem svakog tko svoj posao radi pošteno i kvalitetno.I pekara, liječnika i čistačicu u mojoj školi. I u privatnom i u javnom sektoru ima jednih i drugih. ali stav nekih forumašica spram učitelja i njihovog ( ne) rada mi je :cry:. Ne mogu vjerovati sa koliko podsmjeha i , mogu slobodno reći, mržnje govore o učiteljima i to na jednom roditeljskom portalu. To je zaista sramotno. A kad već neki opisuju svoj stresni dan , opisat ću i ja svoj ( i ne žalim se, to je bio moj odabir zanimanja): Radno vrijeme mi je od 8 - 12 i 15 ( sa učenicima). Radim sa onim najmanjim i u školu dolazim uvijek u 7 i 30 ( kavu pijem doma, nitko mi je ni ne nudi na radnom mjestu). Dočekujem učenike i roditelje koji ih dovode i pri tom rješavam razne tekuće probleme koji često i nisu školski, ali roditelji traže savjet. Za vrijeme 5 školskih sati predano radim svoj posao. U razredu 31 učenik, dvoje sa posebnim potrebama, bez asistenta jer ga ne može nitko platiti. Na wc odem ako stignem pod velikim odmorom ( često i ne stignem jer dežuram na hodniku). Svaki dan ostajem poslije nastave raditi sa učenicima koji imaju poteškoće ( dobrovoljno, prekovremeno, ali bez tog ne bi išlo). Od pribora za rad dobijem kredu, nema olovki, papira, flomića ( recesija je). Koristim vlastito računalo, printer i boju. Nakon odlaska kući radim pripreme, materijale koje ću koristiti u radu drugi dan i sl. Tu mi obavezno svaki tjedan upadne kakvo Učiteljsko, razredno ili neko drugo vijeće ( obično od 19 sati , pa često i do 22 sata) jer se vijeća mogu održati kad nema nastave kako bi svi bili prisutni. Papirologije sve više, pritisaka od strane ravnatelja, savjetnika, roditelja još više. Tu dolaze i informacije za roditelje jednom tjedno u popodnevnom terminu kako bi svi koji žele mogli doći, najmanje 4 roditeljska sastanka, priredbe, projektni dani,slobodna aktivnost koju moram voditi. Odlasci na TN iznimno su stresni. Kad neki birokrat ide na put, uzme i čuva aktovku i papire ( i dobije dnevnicu), a ja kad idem na TN sa sobom vodim 31 učenika sa svim mogućim specifičnostima o kojima moram voditi brigu ( bolesti, prehrambene navike, strahovi , želje roditelja i sl.) , dnevnicu dobijem ili ne ( kako kad) ,nekad ih se odreknemo da bi dobili gratis za učenike koji iz financijskih razloga ne bi mogli ići. Roditeljima sam uvijek na raspolaganju (mob i mail) . Zbog recesije imamo zabranu poziva iz zbornice na mobilne brojeve, pa svaki put kad moram nešto javiti roditelju koristim svoj i sama plaćam račun. Na godišnji sam ove godine krenula 10. 7. Prva sjednica mi je 20.8. O poslovima koje učitelji rade prije početka i poslije kraja nas.godine ne bih. Predugo bi trajalo. 135 sati godišnje moram se stručno usavršavati. Nema muljanja. Potvrde dobivam od Ministarstva. Na zadnjem usavršavanju bila sam 3.7. Od 9-16 nas 150, na + 40 bez klime, hrane i vode. I da, i mi smo u strahu od otkaza, radimo pod pritiskom. Može nas prijaviti bilo tko, zbog bilo čega. Onda dobiješ za vrat inspekciju, savjetnike i ako si u pravu i prijava bude odbačena ostaje ti onaj gorak osjećaj. Svatko danas ima pravo komentirati naš rad, izgled, što radimo u slobodno vrijeme, familiju. i da , sve je to stresno.
i opet ponavljam, ne pišem ovo da se žalim, niti da pravdam naš posao. Pokušavam pojasniti nekima, koji očito ne znaju ili ne žele znati, što je posao učitelja. Za mene najljepši, onaj osjećaj kad sam sa klincima u razredu ne bih mijenjala ni za što ( moje kolegice znaju o čemu pričam), ali je isto tako i stresan, a o potplaćenosti neću jer sam se već dosta uzrujala.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Evo ja necu puno o prosvjetarima i lijecnicima (oni bar rade neki posao od kojeg je vidljive koristi). Svi spominjete kako se neki ubijaju od posla u javnoj upravi, a (vecina?) ne. E sad, pitam ja vas - a koliko je tog posla u kojem se neki ubijaju uopce smisleno i potrebno? Koliko toga je u ovoj drzavi izmisljeno kao potrebno samo da se stvori privid rada a sam rad odnosno obavljena aktivnost je totalno besmislena? Sjetim se toga svaki j**ni put kad moram izvaditi neki glupi dokument ne-stariji-od-6-mjeseci i mozda teta u maticnom uredu ima posla preko glave ali ako je 90% njega ovo vadjenje papira u jednoj drz. ustanovi da ih predam 100m nize u drugoj drzavnoj ustanovi, onda je taj posao svejedno preplacen nasim poreznim novcima jer je posve nepotreban.

Ja inace radim oduvijek u privatnom sektoru, tzv "uredski posao" (ne kopam lopatom) i evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog... evo recimo sati je 19:15, ja upravo parkirala pred svekinom kucom da pokupim dijete (radim naravno do 16h navodno) i krene jedna "situacija" koju treba rjesavati telefonom. Uglavnom, nabrojala sam 47! tel. poziva u 15 minuta. Sto dolaznih sto odlaznih. A sve zato sto je nesto trebalo biti gotovo "do sutra". Ili npr. jedan mjesec kad smo zavrsavali "super-ultra-mega-vazan" projekt, kad sam uspjela izbrojiti da sam u tom mjesecu imala vise prekovremenih sati nego redovnih sati (kako? tako sto svaki radni dan sam radila cca 12h a vikendima "samo" 10h dnevno)... i takvih primjera je bilo puno. I da, platili su mi prekovremene (ne naravno koliko je bilo zakonski - jer su ionako bili protuzakoniti po svojoj kolicini) i projektni bonus ali sve to iskreno nije bilo vrijedno tih novaca. Trebam li uopce spomenuti da sam na kraju jednostavno dobila otkaz, jer su vlasnici odlucili zatvoriti firmu...

---

Razumijem te, ali ne razumijem ovaj dio tvoje rečenice i što si time htjela reći: " evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog.."
Poštujem svakog tko svoj posao radi pošteno i kvalitetno.I pekara, liječnika i čistačicu u mojoj školi. I u privatnom i u javnom sektoru ima jednih i drugih. ali stav nekih forumašica spram učitelja i njihovog ( ne) rada mi je :cry:. Ne mogu vjerovati sa koliko podsmjeha i , mogu slobodno reći, mržnje govore o učiteljima i to na jednom roditeljskom portalu. To je zaista sramotno. A kad već neki opisuju svoj stresni dan , opisat ću i ja svoj ( i ne žalim se, to je bio moj odabir zanimanja): Radno vrijeme mi je od 8 - 12 i 15 ( sa učenicima). Radim sa onim najmanjim i u školu dolazim uvijek u 7 i 30 ( kavu pijem doma, nitko mi je ni ne nudi na radnom mjestu). Dočekujem učenike i roditelje koji ih dovode i pri tom rješavam razne tekuće probleme koji često i nisu školski, ali roditelji traže savjet. Za vrijeme 5 školskih sati predano radim svoj posao. U razredu 31 učenik, dvoje sa posebnim potrebama, bez asistenta jer ga ne može nitko platiti. Na wc odem ako stignem pod velikim odmorom ( često i ne stignem jer dežuram na hodniku). Svaki dan ostajem poslije nastave raditi sa učenicima koji imaju poteškoće ( dobrovoljno, prekovremeno, ali bez tog ne bi išlo). Od pribora za rad dobijem kredu, nema olovki, papira, flomića ( recesija je). Koristim vlastito računalo, printer i boju. Nakon odlaska kući radim pripreme, materijale koje ću koristiti u radu drugi dan i sl. Tu mi obavezno svaki tjedan upadne kakvo Učiteljsko, razredno ili neko drugo vijeće ( obično od 19 sati , pa često i do 22 sata) jer se vijeća mogu održati kad nema nastave kako bi svi bili prisutni. Papirologije sve više, pritisaka od strane ravnatelja, savjetnika, roditelja još više. Tu dolaze i informacije za roditelje jednom tjedno u popodnevnom terminu kako bi svi koji žele mogli doći, najmanje 4 roditeljska sastanka, priredbe, projektni dani,slobodna aktivnost koju moram voditi. Odlasci na TN iznimno su stresni. Kad neki birokrat ide na put, uzme i čuva aktovku i papire ( i dobije dnevnicu), a ja kad idem na TN sa sobom vodim 31 učenika sa svim mogućim specifičnostima o kojima moram voditi brigu ( bolesti, prehrambene navike, strahovi , želje roditelja i sl.) , dnevnicu dobijem ili ne ( kako kad) ,nekad ih se odreknemo da bi dobili gratis za učenike koji iz financijskih razloga ne bi mogli ići. Roditeljima sam uvijek na raspolaganju (mob i mail) . Zbog recesije imamo zabranu poziva iz zbornice na mobilne brojeve, pa svaki put kad moram nešto javiti roditelju koristim svoj i sama plaćam račun. Na godišnji sam ove godine krenula 10. 7. Prva sjednica mi je 20.8. O poslovima koje učitelji rade prije početka i poslije kraja nas.godine ne bih. Predugo bi trajalo. 135 sati godišnje moram se stručno usavršavati. Nema muljanja. Potvrde dobivam od Ministarstva. Na zadnjem usavršavanju bila sam 3.7. Od 9-16 nas 150, na + 40 bez klime, hrane i vode. I da, i mi smo u strahu od otkaza, radimo pod pritiskom. Može nas prijaviti bilo tko, zbog bilo čega. Onda dobiješ za vrat inspekciju, savjetnike i ako si u pravu i prijava bude odbačena ostaje ti onaj gorak osjećaj. Svatko danas ima pravo komentirati naš rad, izgled, što radimo u slobodno vrijeme, familiju. i da , sve je to stresno.
i opet ponavljam, ne pišem ovo da se žalim, niti da pravdam naš posao. Pokušavam pojasniti nekima, koji očito ne znaju ili ne žele znati, što je posao učitelja. Za mene najljepši, onaj osjećaj kad sam sa klincima u razredu ne bih mijenjala ni za što ( moje kolegice znaju o čemu pričam), ali je isto tako i stresan, a o potplaćenosti neću jer sam se već dosta uzrujala.
A kad smo kod godišnjeg odmora, ne možemo ga koristiti, nego samo od 10. 7.do 20.8. A ja bih voljela isto tako otići na more, koje je u lipnju i rujnu puno jeftinije, a ovako me neće vidjeti :-(

svim prosvjetarima jedan :naklon: i :love2:
vaš posao je definitivno jedan od najzahtjevnijih i najpotrebnijih u društvu
izuzetno cijenim učitelje/nastavnike/profesore koji svoj posao obavljaju kako treba

Danas je situacija u zemlji nazalost takva da je raditi u javnom sektoru pozeljno zbog relativne sigurnosti radnog mjesta i redovite place. No ja se sjecam 2003. kad sam diplomirala kao treci najbolji student u generaciji, zaposlila se na fakultetu i imala uvjerljivo najmanju placu od svih mojih kolega koji su se zaposlili u privatnom sektoru.

već vidim kako će se ovo pretvoriti u još jedan topic o prosvjetarima i njihovim "beskrajnim praznicima", "maloj satnici" i sličnim stvarima koje muče one koji nikada nisu stali pred razred pa barem na pola sata... :nope:

pa da i ja dam prilog na temu budući da svaki put kad se pojave ovakvi komentari osjetim se kao zadnji idiot koji mora braniti svoju struku i opravdavati se zašto ovo ili ono:

- nemam pravo uzeti godišnji kada hoću, otići djetetu na roditeljski, priredbu u vrtiću/školi, biti uz njega kod privikavanja na jaslice, otići s njim prvi dan u školu...
- ne smijem kasniti na posao jer me u učionici čeka 30 učenika
- ako uzimam bolovanje nema me tko mijenjati, piše mi se manjak sati u realizaciji nastave, na kraju godine imam problem zbog toga
- ako da oprostite prdnem krivo na satu dobijem inspekciju, roditelje, pedagošku službu i ne znam koga sve ne za vrat - to se može izbjeći samo ako svakom učeniku daš onoliko koliko on to želi (ne koliko je zaslužio)
- imam svaki tjedan na odgovornosti 600 učenika koji prođu kroz moju učionicu, odgovornost odgojnu, pedagošku, ali i fizičku - samo da mi se netko ozljedi na satu dobijem prijavu jer nisam pazila...
- radim u dvije smjene što znači da svoje dijete ponekad danima vidim samo ujutro prije vrtića i navečer prije spavanja... a da ne kažem da nakon 7 sati nastave i bavljenja s tuđom djecom nemam uopće snage za svoje vlastito :-( da njegova dostignuća ne stignem niti primjetiti...

razmislite malo prije nego što pljujete po ljudima koji vašu djecu odgajaju i obrazuju 5-6-7 sati dnevno, koji nerijetko rade posao roditelja, psihologa, prijatelja... i to za plaću koja je stvarno više nego sramotna...

i nije istina da smo nedodirljivi, da ne možemo dobiti otkaz, da nam je posao siguran... nije...

tužno je to na što smo spali :nope: jako tužno...

I u državnom i javnom sektoru, privatnim tvrtkama i javnim i državnim tvrtkama ima i bespotrebnih radnih mjesta, u jednima za kolegu iz..., u drugima za bratovog sina koji prima plaću, a kolega mu odrađuje sve :) Sve je to relativno, mada istina, privatnik će manje trpit neposlušnost i nerad, jer mu je novac važniji.

ne bi uopće ulazila u to o profama. Ja sam svjesna toga da profesori imaju možda i veću satnicu od mene (nisam baš sigurna, a računat neću), ali mislim da rade vrlo odgovoran posao. Ako ga rade kako treba.
Osnovan problem državnih, javnih...svega drugog osim privatnog je što plaća obično ne ovisi ni najmanje o učinku. I što sve ovisi isključivo o nečijoj poslovnoj etici, dobroj volji i ljubavi prema poslu.
DEmotivacija smanjenjem plaće SIGURNO ne pomaže poboljšati školstvo. A uštede će se...ma.

lukab
:klap:

smanjivanje prava javnom sektoru neće dovesti do povećanja prava u privatnom sektoru, upravo suprotno.

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

smanjivanje prava javnom sektoru neće dovesti do povećanja prava u privatnom sektoru, upravo suprotno.

---

X

Ali ljudi nikako to ne žele shatiti.

pa zato jer je zavadi pa vladaj uvijek bila najbolja taktika

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

pa zato jer je zavadi pa vladaj uvijek bila najbolja taktika

---

i sudeći po napisanom, uspješna

nadam se da ipak nece biti uspjesna, jer bez dobrog i zadovoljnog javnog, nema ni puno toga u drustvu opcenito.

strah me samo da padamo dolje i dolje, pa sve se mislim to je dno, a ono bome to je samo pregrada od sperploce, koja brzo puca i idemo jos dolje.

a ponekad mislim pa to valjda svi s godinama misle tako, nabacim osmijeh i kazem sebi e draga staris :starac:

Citiraj:

---

sandi prvotno napisa

Danas je situacija u zemlji nazalost takva da je raditi u javnom sektoru pozeljno zbog relativne sigurnosti radnog mjesta i redovite place. No ja se sjecam 2003. kad sam diplomirala kao treci najbolji student u generaciji, zaposlila se na fakultetu i imala uvjerljivo najmanju placu od svih mojih kolega koji su se zaposlili u privatnom sektoru.

---

Ja sam se zaposlila u državnoj službi 1998., i isti taj posao je u bilo kojoj banci, čak i u (sadašnjoj) Fini ili pogotovo u privatnom sektoru bio 20-100% (!!!) bolje plaćen. Od mojih kolega koji su dali otkaze i otišli negdje drugdje nitko nije otišao na manju plaću, upravo suprotno.

Ma, kakva ušteda, na ovaj način ćemo se samo srozati. Razmišljam k'o spajalica, ali me ne ćudi što nema dna ovom stanju; upravo to uvijek očekujem.
Kako bi rekao Žižek:

Citiraj:

---

Znate, ja sam uvijek pesimist, to je neka naša balkanska logika. Kad meni neko kaže da postoji svjetlo na kraju tunela, ja uvijek odgovorim: naravno da ga ima, jer vlak ide prema nama da nas pregazi. Takav svjetonazor je uvijek karakterizirao ljevicu i lijevo mišljenje. Znate za onaj čuveni dijalog između Njemačke i Austro-Ugarske, tamo negdje 1917. godine: njemački generalštab javlja austrougarskom: kod nas je situacija ozbiljna, ali još nije katastrofalna; austrougarski štab odgovara: kod nas je stanje katastrofalno, ali još nije ozbiljno. Takav je život: sve je katastrofalno, ali još nije ozbiljno, pa nekako ide.

---

Zizek mi je genijalan. Hvala sto si me podsjetila, Doga.

Citiraj:

---

annie84 prvotno napisa

Zizek mi je genijalan. Hvala sto si me podsjetila, Doga.

---

Drago mi je :mrgreen:

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

smanjivanje prava javnom sektoru neće dovesti do povećanja prava u privatnom sektoru, upravo suprotno.

---

Potpisujem. Voljela bih kad bi se tom temom malo pozabavili i mediji, kad novinari ne bi bili poslušnici, kad mediji ne bi bili u rukama korporacija, kad bi baba imala muda itd...

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

smanjivanje prava javnom sektoru neće dovesti do povećanja prava u privatnom sektoru, upravo suprotno.

---

Iskreno i ne dira me previše. Žao mi je teta u vrtiću i prosvjetara, ali kad vidim moje tri susjede-tete u vrtiću ponekad se zapitam. Prije neki dan susjeda ide u 10 na posao, u 16:30 je već u parkiću sa skuhanim ručkom doma i sređenim stanom, a ja tek moram kuhati.

Više me dira to što mogu dobiti 12 dana GO dok npr. tete u vrtiću mogu bez problema uzeti 5 tjedana u komadu ili npr. što se iz poreza za moju plaću financiraju državni gubitaši, a ljudi koji rade u njima imaju pravo na po 35 dana GO, što sina ostavljam u vrtiću među prvima u 7:15, a odlazi među zadnjima, a ima roditelja koji rade u tim istim gubitašima mrtvi-hladni dovode djecu oko 8 i odvoze oko 15.

Trebalo bi prvo temeljito pročešljati javni sektor: željeznice, vode, šume, agencije, osiguranja....pa tek onda ostale...

Alkemičarka, pa ne može se samo sebe gledati! Moraš širu sliku uzeti u obzir.

Samo da spomenem vatrogasce, i oni su javni sektor, rade izlažući svoj život za nas ostale, ne daju im božićnicu, ni ništa...Od subote su svi primorsko-goranski vatrogasci bili na ogromnom požaru duže od 36 sati, dajući sebe i svoje zdravlje, spasili su i ljude i imovinu. A rade za premale plaće za sve to.

Došli su i vatrogasci s kopna i vojska, ma bolje ne znati što je i kako to bilo. Mislim da im: Hvala!, nije dosta. Oni su jedni od službi koje treba posebno novčano nagrađivati.

Kao što treba posebno nagrađivati tete u vrtiću i profesore u školama. Oni brinu za naše najdraže. Pet tjedana godišnjeg odmora je najmanje što im svi mi moramo pružiti.

Nadam se da sad nitko neće prozivati i vatrogasce koji se preko godine dosađuju :roll:
A tetama u vrtiću itekako treba dug godišnji, ja bih im ga prva odredila. Kad ja nakon godišnjeg sa svoja dva klinca trebam dodatni odmor, kako je njima poslije cijele godine :lol:

Uf, sit gladnom ne vjeruje, možemo mi jedni drugima tu dokazivati koliko hoćemo, ali složit se nećemo nikada.

Beti3 u potpunosti se slažem s tobom, ali mislim da jendostavno nije fer ako je državna blagajna prazna da javni sektor koji se dijelom financira iz poreza privatnog sektora traži božićnice, regrese, jubilarne nagrade, 30 dana GO dok ljudi koji ih financiraju nemaju pravo na isto.

Citiraj:

---

Alkemicarka prvotno napisa

Trebalo bi prvo temeljito pročešljati javni sektor: željeznice, vode, šume, agencije, osiguranja....pa tek onda ostale...

---

S ovim se slažem.

Ali, nemoj mi dirati tete u vrtiću :)
Koliku god plaću imaju - premala im je. Čuvaju i paze ono najvrijednije što imamo.
I, barem naše, to rade zaista dobro.

Ne znam za vas, ali ja itekako cijenim vrtiće i sustav obrazovanja kakav mi (još uvijek) imamo.
Educirane tete i adekvatno uređeni vrtići, a za stvarno prihvatljivu cijenu... ne znam, ja sam na tomu zahvalna :-/
I nije baš da tete rade od 10 do 15. Moja prijateljica je tete u vrtiću i ona i djeca se dižu ujutro u 5 da bi ona stigla na posao u 6.30, jer kašnjenja ne smije biti. A prva u vrtiću su onda dakle - njena djeca.


Da bi općenito u javnom sektoru trebalo uvesti malo reda - bi. (I ne samo tu).
Vjerujem da se oko toga svi slažemo.


I još samo da dodam da nije točan ovaj podatak o godišnjima od 34 dana, zakonski maksimum je 30 dana.

32

GO je 30 dana, ali pojedine tvrtke imaju neka suluda pravila npr. ako se zaposlenik bavi sportom ima pravo na 2 slobodna dana, a bavljenje sportom je i aerobic!?!?!

Da ne spominjem gospođe iz javnih firmi koji usred radnog vremena odu čas frizeru, pedikeru, na plac i sl.

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

S ovim se slažem.

Ali, nemoj mi dirati tete u vrtiću :)
Koliku god plaću imaju - premala im je. Čuvaju i paze ono najvrijednije što imamo.
I, barem naše, to rade zaista dobro.

Ne znam za vas, ali ja itekako cijenim vrtiće i sustav obrazovanja kakav mi (još uvijek) imamo.
Educirane tete i adekvatno uređeni vrtići, a za stvarno prihvatljivu cijenu... ne znam, ja sam na tomu zahvalna :-/
I nije baš da tete rade od 10 do 15. Moja prijateljica je tete u vrtiću i ona i djeca se dižu ujutro u 5 da bi ona stigla na posao u 6.30, jer kašnjenja ne smije biti. A prva u vrtiću su onda dakle - njena djeca.


Da bi općenito u javnom sektoru trebalo uvesti malo reda - bi. (I ne samo tu).
Vjerujem da se oko toga svi slažemo.


I još samo da dodam da nije točan ovaj podatak o godišnjima od 34 dana, zakonski maksimum je 30 dana.

---

pcelica je sve rekla sto bi i ja.
GO od 33-35 dana ipak postoji u javnom, ali za ljude koji su izlozeni ionizirajucem zracenju. ali ja osobno mislim da je to premala cijena s obzirom na uvjete rada (sto bi se zdravo seljacki reklo jeftino prodavanje svog zdravlja)

Citiraj:

---

Alkemicarka prvotno napisa

GO je 30 dana, ali pojedine tvrtke imaju neka suluda pravila npr. ako se zaposlenik bavi sportom ima pravo na 2 slobodna dana, a bavljenje sportom je i aerobic!?!?!

Da ne spominjem gospođe iz javnih firmi koji usred radnog vremena odu čas frizeru, pedikeru, na plac i sl.

---

Ne nego je zakonom o radu određen minimum, a maksimum kolektivnim ugovorima.

Citiraj:

---

Alkemicarka prvotno napisa

GO je 30 dana, ali pojedine tvrtke imaju neka suluda pravila npr. ako se zaposlenik bavi sportom ima pravo na 2 slobodna dana, a bavljenje sportom je i aerobic!?!?!

Da ne spominjem gospođe iz javnih firmi koji usred radnog vremena odu čas frizeru, pedikeru, na plac i sl.

---

ja imam 34 radna dana GO kad se sve zbroji na sve uvijete koje imam, ali mogu iskoristiti samo 30. to sto imam 34 i more prekovremenih mogu macku o rep objesiti.
ali mozda posotoji negdje di zakon tumace drugacije, vise od 30 radnih dana GO mogu iskoristiti kod mene na psolau samo ljudi koji rade s ionizirajucim zracenjem. oni da, ja ne iako se druzim s mikrovalnim zracenjem. i nemam nista protiv, ja ne bi na njihovo radno mjesto.

na plac mogu samo u pauzi od pola sata, ali to ne stignem, cesto dovucem sve s placa na posao u 7.30

Po rješenju GO imam 33 dana, a u stvarnosti 30, 4 dana na uvjete rada. Na tržnicu idem subotom, za privatne poslove plaćam tetu čuvalicu jer na poslu mogu iskoristiti 30 min pauze i ni minutu više.
Govorim o slobodnim danima koji se u pojedinim tvrtkama dijele za kojekave ludosti.