1000 pitanja je u glavi. svašta padne na pamet. razmišljamo o donoru. ne znam ni sama što bi. razmišljat ćemo još neko vrijeme i probat pronac odgovore.
a kad jednom dodje do toga,definitivno anonimno.naša stvar.
Printable View
1000 pitanja je u glavi. svašta padne na pamet. razmišljamo o donoru. ne znam ni sama što bi. razmišljat ćemo još neko vrijeme i probat pronac odgovore.
a kad jednom dodje do toga,definitivno anonimno.naša stvar.
di idete?Citiraj:
edina prvotno napisa
isti donor?
dodirko, samo da ti zazelim sve naj.. stvarno si nevjerojatna žena :heart:
Ajoj, prestašno. Em nisu vodili računa o broju rodjene dece na jednog donora, em je donor nositelj nasledne bolesti... I nakon što su utvrdili genetsku bolest su još dve žene oplodili sa spermom tog donora. Mislim, da će zbog toga puno ljudi strahovati za svoju decu rodjenu donacijom sperme, kao i dosta njih debelo razmisliti da li će se ići na donaciju.Citiraj:
BigBlue prvotno napisa
No, da se vratim k temi.
Doktoru ni babici na porodu je nebitno s čijim materijalom je začeto dete. Karakteristike po kojima se bira donor su: boja očiju, gradja (visina, težina), krvna grupa... Može se saznati i stupanj završenog školovanja donora.
LindaL mozes li mi reci detaljnije u vezi klinike, kako si stupila u kontakt s njima, na kojem jeziku, kako si putovala, gdje si odsjela i koliko dana si boravila u Ceskoj. Ja sam htjela da probam prvo sa inseminacijom ali su mi iz PFC-a odgovorili da ne rade inseminaciju zbog malog postotka uspjesnosti.
može li mi netko malo detaljnije o donaciji zametka,cijena i procedura?kod nas to ga nema jel??
kivano, novim je zakonom dozvoljeno doniranje zametaka u RH, međutim daleko od toga da je zaživjelo. Mi nemamo niti banku spolnih stanica (a zahvaljujući neanonimnosti donora, kao i zbog činjenice da se donacija neće plaćati, sve mi se čini da je neće niti biti), niti registar, a kamoli doniranje zametaka.
Osim toga, koliko znam, a ovdje ću moliti da me se korigira ako sam u krivu, vani se (ako je uopće i dozvoljeno) za donaciju koriste spolne stanice mladih, zdravih ljudi - donatora, a ne zameci preostali iz IVF postupaka.
znam za cesku
doniraju se embriji od dvoje mladih, zdravih osoba, muske i zenske:lol:, koji se ne poznaju cini mi se
sigurno nisu embriji ostali iz prethodnih postupaka
sto mi je logicno, da me se krivo ne shvati, cemu donirati embrije vec problematicnih parova, ok nije sve u genetici, ali na taj nacin u buducnosti mozda sprijecavamo jos veci porast neplodnosti
malo zvuci ko eugenika?
to je samo nekakvo moje razmisljanje
ako se kod nas u HR zamrzavaju samo vrlo dobri i kvalitetni zameci, vjerujem da će samo i takvi biti za donaciju - kvalitetni i dobri embriji, ako ih bude iz gore napisanih razloga (hvala BB).
Ne znam zašto bi djeca iz IVF-a bila nužno neplodna? Ne kužim point OKNP pa please objasni......
Citiraj:
ok nije sve u genetici, ali na taj nacin u buducnosti mozda sprijecavamo jos veci porast neplodnosti
Samo hrabro naprijed draga moja. Ajme jedva čekam objavu tvoje beteeeeeeeeeeee, to će mi biti jedna od najljepših vijesti u mom petogodišnjem boravku na ovom forumu. Veliki cmokić šaljem.Citiraj:
tiki_a prvotno napisa
dakle, ako se smrzavaju samo kvalitetni embriji, ima smisla donacija takvih kvalitetnih embrijaCitiraj:
Kadauna prvotno napisa
ja sam moram priznati mislila, da ce u to uci i oni embriji koje su tijekom donosenja zakona svi naglasavali, a tada znamo da se nisu samo dobri embriji zamrzavali, odnosno embriji iz prijasnjih postupaka prije ovog NOVOG zakona
nije mi bila namjera uopce reci da su nuzno djeca iz IVF neplodna, ali sigurno se odredeni problemi roditelja prenose na djecu
poanta mog posta je zapravo ova: ako se vec odlucis na donaciju embrija, sto je strasno velik korak onda nekako razmisljam da je sasvim u redu traziti najbolje moguce embrije za tu donaciju, a to bi bili embriji mladih zdravih ljudi koji se ne lijece od nekog oblika neplodnosti
meni je to isto kao da ja za donaciju dobijem donoricu koja ima problema sa PCOS recimo ili malo manji AMH, ali jos je mlada pa u stimulaciji dobije 7 ili 8 stanica
kadauna nadam se da sam ti pojasnila svoje razmisljanje
ako ne, bojim se da cu morati promjeniti nick........
zapravo mislim da kad si jednom na cisto s donacijom spolnih stanica ili embrija onda se i tvoja razmisljanja ipak produbljuju i naprosto iz te bad situacije pokusavas izvuci najbolje
mislim da je to potpuno ljudski
u svakom slucaju ispricavam se ako sam nekoga povrijedila svojim postom
oknp, pročitali i oprostili, a šta da oprostim:-)
sjećate li se potpisa od vještice? ako su vaši roditelji bili neplodni-i vi ste...nešto u tom stilu, šta htjedoh reći-pco ili što god već, ne spada u nasljedne bolesti, vidiš, o sniženoj rezervi bi već trebalo potražiti po literaturi, kažu da ako je majka rano u menopauzi, da možemo i mi biti (al ne moramo)...
no, u svakom slučaju-češka ide na svježe postupke, iako, druge neke zemlje (Indija? neko drugi će bolje znat) imaju nešto na tragu kao HR-"vlasnici" embrija doniraju svoje suvišak embrije...
i dalje-embriji loše kvalitete i donaciji? ne znam ko bi ih prihvatio, al to su već neka šira i veća pitanja od ove teme...
uglavnom, ovdje sam popisalapretrage koje traži hzzo i češka za donirane postupke http://www.neplodnost.com.hr/lijecen.../4-mpo-u-pragu , a čitajte i o Pragu http://www.prag-putopis.com/
vjestica je imala potpis cini mi se
"neplodnost je nasljedna, ako vasi roditelji nisu imali djece ni vi ih necete imati"
a isprika za svaki slucaj.....
mada se ne osjecam bas krivom8-)
OKNP ma ne moraš se ispričavati :-)) daleko od toga nego sam htjela ovdje više čuti da li su djeca iz IVF postupaka ipak s većim postotkom neplodni od djece začete spontano ili iz postupaka s doniranim gametama!? Nisam naišla na takvu studiju, no ako je ima... šaljite, zanima me!
Mislim da ćemo neku ozbiljniju studiju pričekati još koju godinu s obzirom na to da prva IVF osoba ima tek 34 godine pa je uzorak još uvijek premalen.
Preciznije, pronašla sam podatak da je prvo dijete "djeteta iz epruvete" rođeno 1999. i to od sestre Louise Brown, Natalie, koja je također IVF beba. :)
Isključimo li mehaničke i kromosomske uzroke neplodnosti, bit će interesantno vidjeti rezultate istraživanja na svim vrstama dijagnoza uključivši idiopatiju, a pogotovo dg. koje se zaobilaze ICSIjem (tek ćemo se tih načekati).
Što se tiče POF-a (naravno, opet ne mehaničkog uzroka), mali Mengele u meni šapće da to mora imati genetsku podlogu kao i mnoge druge bolesti tipa rak, dijabetes, no kad mi je reproduktivac uzimao anamnezu, zapisao je gino-karcinome ali ne i slučaj prijevremene menopauze u obitelji...
Baš sam o tome malo razmišljala kad si to spomenula OKNP, mislim da je neplodnost više povezana sa čimbenicima iz okoliša nego nasljedstvom, a tko zna koliko detaljne testove uzimaju recimo na tim donorima oni možda jesu mladi i zdravi sada ali nije rečeno da nemaju podlogu za razvoj nekih bolesti tipa ovog što spominje Argente raka, dijabetesa i sl. koju će razviti recimo za 10 god. tako da ni njihov genetski materijal možda nije savršeno zdrav.
stvarno mi je tesko sloziti ta svoja razmisljanja
ne muci mene rak i dijabetes, jasno mi je da neplodnost ima vise uzroka u okolisu nego u genetici
ja zapravo imam problem s ovim polurjesenjima koje nam namece nas zakon
recimo imamo par koji je trenutno u postupku, nevazno koje probleme imaju, imaju srece dobiju 12 stanica, 8 ili 9 embrija, vrate 2, zatrudne dobiju blizance i odluce donirati svoje embrije koliko ih ostane, treba uskladiti krvne grupe, boje ociju i kose barem, meni se to cini kao cisti SF
zamislite koliko papira ce trebati paru koji prima donaciju u ovoj drzavi
pa mi nemamo ni statistiku provedenih postupaka
za licence im je trebalo koliko
sad vozaju s potvrdama i javnim biljeznicima
meni se cini da ce ta donacija ostati mrtvo slovo na papiru, a mi mozemo ovdje raspravljati do mile volje, tako da ce ta genetika na koju smo se zakacili biti potpuno nebitna
mislim da ce profitirati samo biljeznici
Ovo je stvarno super tema jer nam je tako neophodna nama kojima je ova opcija mozda jedina sansa da dodjemo do onoga sto tako jako zelimo. Stvarno ima milion pitanja u vezi toga i ja koliko nadjem razloga za, kao da automatski prizovem u glavi i milion drugih nedoumica koje mi pokvare raspolozenje i uplase me da MM i ja nismo dovoljno hrabri za ovu opciju. Ok,ima nekih pitanja koja treba ostaviti mozda za kasnije ako uopste dodje do toga ili kada se ostvarimo u ulozi roditelja, ali upravo je trenutno najteze doneti tu odluku i prihvatiti sve sto sa tim ide. Bilo bi nam od velike pomoci kada bi neke mame i tate koje su dobile svoje najmilije putem donacije,preneli nam svoja iskustva, kako su prelomili u sebi. Stvarno su nam potrebna vasa iskustva
Potpisujem Elu78. Samo kod mene se ti razlozi smjenjuju iz minute u minutu, najviše zbog toga što mm još nije raščistio s tim u potpunosti. Iskustva drugih bi nam sigurno pomogla.
sos15, i kod mene iz minute u minutu :-x ... Potpisujem elu78.
Ja bih ovako rekla, iz svoje perspektive;dok su god prisutne nedoumice bolje pričekati.Ja ih zbilja nisam imala, vjerojatno jer je suprug prvi predložio donaciju i za mene je to bio samo normalan slijed u našoj priči.Ne znam, nakon 10-12 godina braka je vjerojatno sve sazrelo, želja je bila jača od nedoumica.Jedino u trenutku potpisivanja obrazaca u Pragu pred sam postupak sam se malo "prestrašila" ali bila je to samo trema pred prvi IVF i sve što nosi.
MM pokazuje ogromnu ljubav prema našoj curici da mislim da je ne bi mogao više voljeti ni da je "njegova".Mi polako razmišljamo o seki ili braci i našem voljenom Pragu.Još nešto;u tom slučaju "materijal" je rezerviran za nas pa bi to bila prava braća i sestre.Sretno svima!
Medeni, u potpunosti se slažem s tobom. MM još ima nedoumica po tom pitanju, ali bi da zakažemo termin, u fazonu do tad će mu se sve poklopiti,a ja nisam za to dok on ne bude poptuno siguran. Ne želim da u nešto tako ozbiljno ulazimo sa sumnjama. Nije to kupovina namještaja, pa ako se ne uklopi, bacićemo taj i kupiti novi. Karikiram malo, ali ja stvarno to mislim. Zato bi i voljela čuti što više iskustava drugih, da vidim kako su se oni na to privikli. Mm bi rado da čuje mišljenje muškaraca kako su se pomirili s tom činjenicom da ne mogu imati svoje biološko dijete i kakav im je sad osjećaj prema ovom djetetu. On kaže da bi sigurno mogao voljeti to dijete, ali misli da bi ga zaboljelo svaki put kad mu kaže "tata" i kad bi mu čestitali rođenje djeteta i sl. Zato bi i volio čuti iskustva drugih po tom pitanju.
Pitanje je zelite li dijete ili ne.Bit cu gruba,kod pasa i macaka je bitno da su iz dobrog legla i da se prati genetsko porijeklo u zelji za sto boljim izdankom,zasto je gentika toliko bitna kod zelje za djetetom?Meni je totalno neobicno da se ljubav moze pruziti samo svom genetskom izdanku i nikome drugome?Razumijem da su ljudi kojima je donacija opcija zbunjeni i trebaju informacije i zato je ovaj topic dobar,ali mi je cudno kad ovaj "tata"kaze da bi ga zaboljelo kad bi mu cestitali rodjenje djeteta i sl.Pokusavam razumijeti,ali ono sto vidim je samo nizak prag samopouzdanja.Vjerovatno ne biste rekli da je dijete zaceto doniranim stanicama,pa se boji osjecaja zivota u "lazi" pred sobom i drugima.To nije laz,to je vas osobni izbor i uspjeh i cisto privatna stvar.Vjeruj mi "tata", apstrakcije koje te sada muce padaju pljuskom u vodu kad ugledas svoje dijete.Da,svoje dijete.Previse kalkulacija samo te udaljava od cilja.Ne mozes razumski dokuciti sada sto ces osjecati kad dobijes to dijete.Ali vjeruj mi,ukoliko volis svoju dragu svim srcem i zelis dati jos ljubavi,to dijete ce biti vasa kruna.Bit ces najsretniji muskarac na svijetu.
Zelim da se javi koji muskarac pa da potvrdi ove moje rijeci.Oprostite na ostrom uvodu,pisano je sve bez losih namjera.
možda nisam dovoljno kompetentan za ovaj topic ali moram potpisati Selu...
na kraju krajeva i sam sam se znao uhvatiti u tim razmišljanjima, što-ako...
sve ali baš sve se mijenja kad ugledate dijete...
nekad smo se znali šaliti što bi ja rekao da mi kažu da Karla nije "moja"...
moj odgovor je uvijek bio: Šta niste pazili!!! :)
malo sam konfuzan ali mislim da ćete me shvatiti...
Sela,
Nisi bila gruba, baš naprotiv, to sam i ja svom mužu rekla. Nije bitno čiji je "materijal" već da ga mi odgajamo i da bude naše. Baš zato sam i rekla da ne pristajem na to dok on ne bude siguran da to dijete može gledati kao svoje. Kažeš da će to sve pasti u vodu kad vidi dijete, ali je ne bi da rizikujem, hoću da on bude siguran prije toga. Meni su sve opcije prihvatljive, donacije sjemena, embrija, posvajanje, ali mm je vjerovatno nesiguran u sebe, jer po prirodi nije sebičan,pa se boji nepoznanice, posebno možda zbog sredine u kojoj živimo. U dubini duše mislim da se on zapravo bolji da neće moći slagati ako ga neko pita da li smo išli na donaciju, s obzirom da već neki znaju za naš problem. A možda ja sam tražim opravdanja za njega?:ups:
Kod donacije nije pitanje da li se dijete zeli ili ne, vec da li je to oboma prihvatljivo. Malo vas pratim, ali mislim da ima Milivoj dijete sa svojim materialom, tako da... Slazem se sa tim da dok oboje nisu ubedjeni da je donacija njhov put, ne treba brzati. Ne bi rekla da ljudi koji se dvoume imaju manjak samopouzdanja, to mi je osidjuvanje ljudi, koje ne poznajemo. Radi se o ozbiljnoj stvari, a to je dijete i ne o kupovini necega sto ako ti se ne svidi mozes zameniti/baciti.
Tako su mi potrebni Vasi komentari, sugestije, iskustva. Najgore je od svega sto se ta odluka mora doneti sto pre, godine prolaze pa nam i ta opcija moze postati nemoguca. S vremena na vreme kada mislim o tome i svim nedoumicama, padne mi na pamet, sta ako mozda ni ja ne mogu imati dece, pa nam izmaknu uslovi i za usvajanje, onda se uplasim i cini mi se da bi onda potrcala na vantelesnu donatorskim materijalom bez razmisljanja, a opet s druge strane padaju mi i gluposti u vezi toga koje me samo odvlace od cilja, kao u fazonu, sta ako dete bude imalo neku fizicku manu, pa ako se genetski prenese neka strasna bolest (taj materijal se kontrolise ali..) itd, a onda shvatim da to moze da se dogodi i da je dete nase biolosko, jer niko ne zna sta ga ceka... ne znam...
Medeni ako bi mogla da napises nesto o tome kako ste se ti i TM izborili sa ovim pitanjima, kako ste prelomili u svojim glavama, mnogo bi nam znacilo
Mene lično najvše muči period kad dijete odraste. Ne znam da li su i drugi imali te nedoumice, ali ja mislim da ću svaki put kad dijete nađe djevojku ili momka (u zavisnosti od pola) strahovati da nisu u srodstvu. Možda bi se poslije opustila, ali sad me to muči, posebno što sam skoro pročitala članak u kome piše kako se par vjenčao i dobio djecu, da bi tek kasnije saznali da su zapravo brat i sestra po ocu. Znam da je to problem i kod usvojene djece,ali voljela bih čuti vaše mišljenje po tom pitanju.
Sad ćete sigurno napisati da sam potpuno poludjela,ali mene to brine.
Ja nemam dvoumice kao ti tj ste strane ali ti samo mogu reći da bi sutra donirala JS bez dvojbe i straha da će se ako postupak uspije to dijete sresti sa mojom LCitiraj:
ela78 prvotno napisa
tinkilinkixyz tako je naša mala je od našeg materijala i vjerojatno je lakše iznositi stavove dok nije stvarna situacija...samo sam napisao ono što mi je bilo u glavi i na srcu kad sam stao pred ogledalo i pitao se da li sam spreman za tu opciju...i samo sam napisao da kad je dijete već tu da su nedoumice puuuno manje...jednostavno to malo biće je jače od svega...
ali u potpunosti poštujem sva vaša mišljenja i gledišta...
taj dio me najmanje muci, osim sto mi dijete nece moci imati curu ili dečka ceha, salim se naravnoCitiraj:
sos15 prvotno napisa
sos vece su sanse da dijete iz "plodnog" braka ne bude tatino i sretne svoju sestru, neke statistike kazu da je svako peto dijete "podmetnuto"
Pa ne znam, meni je slaba uteha to, da je svako peto dete "podmetnuto", a mislim da i ostalima to bas ne umanjuje dileme...
Mislim, da treba tu odluku pustiti neko vreme i vise puta prespavati i ako nema dilema onda se upustiti u to.
Meni su vise upitne genetske bolesti na koje se ne testira osobe koje daruju stanice (sizofrenija i slicno). Mislim, nema garancije da ce dete iz vlastitih stanic biti u potpunosti zdravo, ali ipak... A koliko sam citala je bila i afera u inostranstvu (misli da u Danskoj) u kojoj nisu material testirali, pa su se radjala bolesna deca, pa cak ni nakon toga nisu odmah obustavili oplodnju sa tim materialom, sto je meni osobno ogroman propust.
Slazem se s time, da godine brzo prolaze i da se plodnost zene smanjuje, pa da zato odluka mora biti donesena u doglednom vremenu.
Vjerujem, da kad se dete rodi, sve to padne u drugi plan i potpuno je nevazno. Treba se upitati i zasto se dijete zeli, da li je to ona prava, istinska zelja ili jednostavno razbijanje rutine svakodnog zivota ili nesto trece, isto kao i kad se zeli dete iz svojih stanica. Kad slusam razloge zasto se neki ljudi odlucuju za roditeljstvo, dodje mi da puknem od muke.
tinkilinki
citajuci tvoj post pocela sam razmisljat o mojim razlozima da postanem majka i roditelj i shvatila sam da tu svoju zelju tesko mogu pretvorit u rijeci
to je nesto neopisivo bar za mene.
20 god sam promatrala roditelje sa djecom i uvijek sam samo zeljela da i ja to jednom dozivim da sam necija mama, da imam to maleno stvoreljenje
uz sebe koje cu volit bezuvjetno kao sto mene voli moja majka.
kad sam doznala za donaciju js i da mogu pokusat uz odobrenje mog onkologa.
pogusavali smo dok nismo uspjeli i to o vlastitom trosku.
mozda je meni bilo lakse donjeti odluku jer moje js vise nisu bile za upotrebu i da sam ih imala.
Da, tu ima istine. Meni je cak moj ginekolog rekao (ne znam da li je to bio savet ili sta vec), kao pa jel ja mislim da su nase bake radjale decu samo od nasih deka, kad bi se uradile analize, ustanovilo bi se da dosta njih nije od onih roditelja za koje misli da su njegovi... Sta reciCitiraj:
Ona koja nije pisala prvotno napisa
I ja se plasim te genetike, mislim vezane za razna oboljenja, jer ima dosta propusta i oko toga. Ja sam nesto trazila po internetu oko tih banaka doniranog materijala, i onda sam negde naletela na taj obrazac koji su u obavezi da popune ti donatori. Nekako mi to deluje tako nepotpuno, bez mnogo informacija. Pa oni tu mogu da stave bilo sta sto nije istina, koliko ce izistinjski biti provereni, a mozda i to zavisi od banke do banke, verovatno nije isto kod svih.Citiraj:
tinkilinkixyz prvotno napisa
Ela, ja se iskreno nadam, da tvoj ginekolog to nije spomenuo zato sto te je zeleo poduciti i o toj mogucnosti, u stilu imati dete s nekim drugim, a ne sa muzem, ako je u pitanju muska neplodnost.
Mislim, da se banke razlikuju, ali su donori in donorke mladi ljudi, koje se testira na genetske bolesti in zapise se boja ociju, visina, kg... Tu bas i ne mogu nesto izmisliti. Mislim, da se jos pita i za stupanj zavrsenega skolovanja, koji se verovatno ne proverava, cisto sumnjam da moraju poneti i pokazati original svoje diplome...
To je biznis u kojem se okrece ogromno novaca, postupci su skupi (bez obzira da li placa zdravstveno ali par sam), donorski material se posebno placa, je posebna stavka, pa se onda bar po mojem misljenju propusti pokusaju zasutkati i sakriti, kako bi se izbeglo nepoverenje buducih stranaka.
Sex sa nepoznatim ljudima je oznacen kao neodgovoran in rizican, a primanje stanica od nepoznatih osoba je nesto najnormalnije, jer drugih izbora nema, osim posvojenja. I tu je taj paradoks.
Vecina tvrdi, da deca imaju pravo na roditelje, ali ne i roditelji na decu, ali to je vec druga tezka tema.
Znam da je donorstvo u inostranstvu (dobro) placeno i da se zbog toga za taj korak odluci puno studenata, sto je malo moralno sporno.
To su neka moja nepovezana razmisljanja. Mislim, da dok se covek ne pomiri sa svim rizicima, da se ne bi trebalo upustati u to.
Ela78 i ostali naravno, možda će zvučati čudno ili neistinito ali ja/mi nismo imali (mnogo) nedoumica u vezi donacije.Prije neuspješene biopsije suprug je izjavio "ako ne bude ništa odmah idemo na dogovor za donaciju"(budući da je biopsija izvođena u i stoj klinici gdje i IVF).Tako kad smo saznali rezultate biopsije odmah sutradan smo bili konzultacijama s dr.Do postupka je prošlo još godinu dana zbog borbe s HZZO-om.U tih godinu dana rijetko sam preispitivala odluku a suprug još rjeđe.Toliko smo htjeli dijete koje bih ja rodila, suprug je htio gledati mene trudnu, dolaziti u rodilište nama dvjema...Zato je odluka bila donacija a ne posvojenje.
I ja sam razmišljala o genetici ali sam složila to ovako sebi:1.klinika čuva podatke o donatoru niz godina u slučaju potrebe zbog bolesti koje se nisu ispitale prethodno,2.genetiku i obuteljsku anamnezu sigurno ne bih provjeravala da sam ostala trudna odmah na početku trudnoće.
Općenito, predugo smo nas dvoje sami bili, 12 godina braka.
Nismo krili da idemo na postupak donacije, od većine smo naišli na odobravanje i podršku a za ostale me nije briga.Kada se djevojčica rodila suprug je stigao u posjet dva sata nakon poroda;njegove suze i izraz kad ju je vidio i taknuo su odagnale i atomske čestice nedoumice iz naših života.
Sigurno će kroz njezino odrastanje biti trenutaka kada ćemo morati biti mudri i pametno postupati ali polako...nosit ćemo se s tim kad smo ovo pregrmili.
Kao što je OKNP rekla, neću (vjerojatno) imati Čeha za zeta:lol:
Ela78 i ostali naravno, možda će zvučati čudno ili neistinito ali ja/mi nismo imali (mnogo) nedoumica u vezi donacije.Prije neuspješene biopsije suprug je izjavio "ako ne bude ništa odmah idemo na dogovor za donaciju"(budući da je biopsija izvođena u i stoj klinici gdje i IVF).Tako kad smo saznali rezultate biopsije odmah sutradan smo bili konzultacijama s dr.Do postupka je prošlo još godinu dana zbog borbe s HZZO-om.U tih godinu dana rijetko sam preispitivala odluku a suprug još rjeđe.Toliko smo htjeli dijete koje bih ja rodila, suprug je htio gledati mene trudnu, dolaziti u rodilište nama dvjema...Zato je odluka bila donacija a ne posvojenje.
I ja sam razmišljala o genetici ali sam složila to ovako sebi:1.klinika čuva podatke o donatoru niz godina u slučaju potrebe zbog bolesti koje se nisu ispitale prethodno,2.genetiku i obuteljsku anamnezu sigurno ne bih provjeravala da sam ostala trudna odmah na početku trudnoće.
Općenito, predugo smo nas dvoje sami bili, 12 godina braka.
Nismo krili da idemo na postupak donacije, od većine smo naišli na odobravanje i podršku a za ostale me nije briga.Kada se djevojčica rodila suprug je stigao u posjet dva sata nakon poroda;njegove suze i izraz kad ju je vidio i taknuo su odagnale i atomske čestice nedoumice iz naših života.
Sigurno će kroz njezino odrastanje biti trenutaka kada ćemo morati biti mudri i pametno postupati ali polako...nosit ćemo se s tim kad smo ovo pregrmili.
Kao što je OKNP rekla, neću (vjerojatno) imati Čeha za zeta:lol:
post mi dvaput pobjegao, izvinjavam se
neznam jesmo li spomenuli u ovoj raspravi, a to je i moje misljenje, da je muska donacija teza
kod zenske donacije kad zatrudnis, imas potpuno isti put ko da si zatrudnila na zadnjem sjedalu moga aauta aaaa na vrhuncu svoje plodnosti, jedino sto je taj početni bioloski faktor koji ti nedostaje, nije tvoj, nego NN cehinje
zatrudnis, iscekujes svaki uzv i sve ostalo sto ide uz trudnocu i na kraju rodis to malo cudo i nemas apsolutno nikakvih dvojbi da je tvoje, tako ja gledam na zensku donaciju
kod muske je stvar definitivno drugacija, opcenito su muskarci nekako u MPO stavljeni u poprilicno podcijenjen polozaj davaoca sperme, a kod muskog faktora neplodnosti zna biti i poprilicno bolno, na stranu sto nekako mislim da veliki broj muskaraca svoju neplodnost nekako povezuju s velicinom pise,izmedu ostalog, i ocito oni to sasvim drugacije dozivljavaju
s te pozicije marginalizirane stranke u postupku, naravno to nije svugdje tako, vjerojatno je tesko prihvatiti da ni taj mali doprinos ne mozes dati, a i tu se jos uvijek provlaci ono musko prenosenje gena, pa im je sigurno super tesko
mislim da tu muskarci bivaju stavljeni u situaciju da preispitaju sami sebe na vise razina, a kako su nauceni kakti ne pokazivati osjecaje, zna biti uglavnom tesko "pogledati se u oci" i reci npr. kako cu ja zivjeti s tim jer ce neko saznati da ja neko faca nisam u stanju "napraviti" dijete
malo sam se raspisala pa oprostite