Plačkići i smješkići - ima li ih i kod vas?

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

bucka, da li je taj plačko izazvao kakvu negativnu reakciju kod tvog djeteta ili je cura shvatila da je to kao neki minus pa eto idući put će paziti da napravi zadaću? Kako ti doživljavaš te idiotske smajliće? Da li je i za što dobila smješka?

---

pa sa zadaćama je ipak druga stvar. tu nema nejasnoća. j je oduvijek za nenapisanu zadaću dobijao minuse. tri minusa su jedan u imenik. to mi je skroz ok.
naravno, ne u prva tri tjedna prvog razreda.
to nije vrijeme da budu nesretni, da se ikakva strogoća trenira.
ko da dođeš na novi posao i šef ti dijeli minuse i pluseve, za neuredan stol, ako si zaboravio nešto npr :mrgreen:
a moje je iskustvo da ovako il onako, učiteljice su te koje moraju naći način kako djecu disciplinirati.
one, da, ne roditelji koji nisu na licu mjesta.
šta će se konzultirati s roditeljima oko toga da dijete nije pospremilo knjige?
i onda će mamasch doći u školu, učiteljica će joj reći, joj vaše dijete brblja i ne posprema knjige.
pa će mamasch svom djetetu reći - nemoj brbljati i pospremaj knjige.
pa naravno da mu govori doma o poštenju, pristojnosti, disciplini u školi.
a oni koji ne govore, ti neće ni doć kod učiteljice na razgovor, hebe se njima za smajliće.

Sve je to je normalno za mamu prvašića :-)
Ma bit će sve ok, čak i ako nije sve pod tvojom kontrolom, a bit će sve manje i manje. Djeca nam rastu i postaju sve samostalnija.
Ti samo odi u školu otvorena i dobronamjerna srca i sve će se riješiti.

pa plackic za nenapisanu zadacu mi je ok, i uopce ne spada u kategoriju o kojoj je na pocetku teme bilo rijeci, gdje se vecinom govori o disciplini i ponasanju koje podlaze subjektivnoj procjeni.

ne vidim zasto bi dijete bilo istraumatizirano sto je dobilo plackica jer nije napisalo zadacu, a ni roditelj

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

pa sa zadaćama je ipak druga stvar. tu nema nejasnoća. j je oduvijek za nenapisanu zadaću dobijao minuse. tri minusa su jedan u imenik. to mi je skroz ok.
naravno, ne u prva tri tjedna prvog razreda.
to nije vrijeme da budu nesretni, da se ikakva strogoća trenira.
ko da dođeš na novi posao i šef ti dijeli minuse i pluseve, za neuredan stol, ako si zaboravio nešto npr :mrgreen:
a moje je iskustvo da ovako il onako, učiteljice su te koje moraju naći način kako djecu disciplinirati.
one, da, ne roditelji koji nisu na licu mjesta.
šta će se konzultirati s roditeljima oko toga da dijete nije pospremilo knjige?
i onda će mamasch doći u školu, učiteljica će joj reći, joj vaše dijete brblja i ne posprema knjige.
pa će mamasch svom djetetu reći - nemoj brbljati i pospremaj knjige.
pa naravno da mu govori doma o poštenju, pristojnosti, disciplini u školi.
a oni koji ne govore, ti neće ni doć kod učiteljice na razgovor, hebe se njima za smajliće.

---

Apsolutno se slažem sa minusima i plusevima (pa neka to budu i plačkići i smješkići) kad su zadaće i rad na satu u pitanju, ali u ova prva tri tjedna prvog razreda uredno odrade sve na satu i svih 1 i pol zadatak koje dobiju za zadaću riješe tijekom boravka. Zato sam i napisala da su teke super uredne, sve je pregledano i označeno kvačicom da mi roditelji znamo da je pregledano, ništa ne nedostaje i ništa nije nedovršeno. Stvar je o discipliniranju djece tijekom odmora i boravka na, barem meni, pomalo neprikladan način.
Što se tiče uputa za školu, najveća uputa koju očekujem da moja djeca najozbiljnije prihvate je "slušaj učiteljicu i djeluj po njenim uputama, nema brbljanja i glupiranja pod satom", imajući na umu da je to osoba koja "ima" moju djecu 9 sati dnevno i koja bi im trebala pored MM-a i mene usaditi prave vrijednosti i kvalitetno ih provesti kroz odrastanje i učenje. Vjerojatno idealiziram i imam visoka očekivanja.

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

Sve je to je normalno za mamu prvašića :-)
Ma bit će sve ok, čak i ako nije sve pod tvojom kontrolom, a bit će sve manje i manje. Djeca nam rastu i postaju sve samostalnija.
Ti samo odi u školu otvorena i dobronamjerna srca i sve će se riješiti.

---

pusa, hvala :-)

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

pa plackic za nenapisanu zadacu mi je ok, i uopce ne spada u kategoriju o kojoj je na pocetku teme bilo rijeci, gdje se vecinom govori o disciplini i ponasanju koje podlaze subjektivnoj procjeni.

ne vidim zasto bi dijete bilo istraumatizirano sto je dobilo plackica jer nije napisalo zadacu, a ni roditelj

---

To i govorim. I ja se slažem sa minusima i plačkićima za neispunjene školske obaveze.
Ne slažem se sa time što djeca tjeskobno pričaju o tim smajlićima, koje odbivaju zato što su, hm, pa djeca od 7 i pol godina, koja još imaju crve u guzici, koja trče po hodniku i vuku curice za kosu. Zar zato moraju imati grč u želucu i strah od idućeg dana da slučajno u žaru igre ne potrče po hodniku? I ne bih rekla da si umišljam taj strah, nego sve ovo prenosim nakon razgovora sa mojom djecom, prvenstveno sinom, koji želi svima ugoditi i sad misli da ne smije glasnije disati da ne dobije 4. i 5. plačkića pa da me ulčiteljica ne pozove u školu. Da ga smirim, rekla sam mu da ću ja svakako otići u školu da malo popričam sa učiteljicom, da vidim što se događa.
Da li smo u naša vremena išli na razgovor kod pedagogice zbog trčanja po hodniku? Mislim da nismo. Išlo se jedino ako se u tom trčanju nekome razbila glava ili ako je u žaru igre netko bacio torbu kroz prozor.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

, koji želi svima ugoditi

---

možda dijete pokušava i tebi ugoditi, kad je vidjelo tvoju reakciju.

Citiraj:

---

i vuku curice za kosu

---

ovo mi nije ok.

Ne kažem da je OK ali barem 1 od 10 dečkiju dok je svijeta i vijeka to radi. Ako ih neće povući z akosu, onda će im uzeti pernicu pa im neće htejti vratiti. Ili će im šutnuti torbu...
Ne slažem se sa tiem ali nekako mi to spada u uobičajenu sliku škoslkih hodnika, i teško da će se to ikad iskorijeniti.

Reakcija na smajliće koju sam iskazala ovdje vjeruj mi nije bila reakcija na nastalu situaciju koju sam prezentirala svom djetetu.
Njemu sam rekla da smatram da treba paziti na ponašanje, da u toku sata ne ometanastavu i da se požuri kad se spremaju na ručak/igralište, pa neće dobivati više plačkiće i neće ga to smetati. Neće nakupiti 5 komada i ja neću morati ići u školu po pozivuučiteljice nego zbog vlastite potrebe da se informiram oko sovj edjece. Povratna reakcija je bila OK, rekao je da će se potrudti da ne dobiva više plačkiće ali nije mi znao reći kakvo je to ponašanje koje bi trebali izbjegavati da ih ne bi dobili. To je najveći problem, što vjerojatno djeca nisu od strane učiteljice na pravi način upozorena na to što je prihvatljivo ponašanje u školi, a što nije, nego kao da ih se samo čeka da pogriješe kako bi im zveknuli plačkića i na taj način ih disciplinirali. Pitala sam klince da li ih učiteljica upozori prije nego što im dodijeli smajlić, i nisu bili sigurni da su uopće čuli upozorenje a kamoli ga shvatili. Tu, po moejm mišljenju, leži problem.

Citiraj:

---

Ne slažem se sa tiem ali nekako mi to spada u uobičajenu sliku škoslkih hodnika, i teško da će se to ikad iskorijeniti.

---

možda se uspije pomoću plačkića :mrgreen:



svakako se takvo ponašanje mora mijenjati. ali to nije tema ovog topica. :)

A kaj je tebi od cijelog topica upalo u oči jedino vučenje za kosu?

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

A kaj je tebi od cijelog topica upalo u oči jedino vučenje za kosu?

---

A kaj je tebi od škole samo smješkić upao u oči?
Svako prvo komentira ono što ga zasmeta.

Meni je ta metoda inače bzvz, kod nas se nije provodila osim nečeg sličnog u boravku,
točke u boji za taj dan koje su bile pokazatelj roditeljima kakvo je dijete taj dan bilo. :-|

Nije, sve ostalo što se tiče škole mi je OK, zato i jesam nezadovoljna sa jedinom stvari za koju mislim da nije OK, i baš zato upada u oči jer je sve ostalo OK, pa ne vidim razloga zašto se jedna od najvažnijih stvari tijekom odgoja djece rješava na bzvz način.
I nemam namjeru zatvoriti oči pred raznoraznim smajlićima samo zato jer je to jedino kaj (zasad) ne štima.

Citiraj:

---

piplica prvotno napisa

,
točke u boji za taj dan koje su bile pokazatelj roditeljima kakvo je dijete taj dan bilo. :-|

---

baš me zanima koje su boje bile u igri :mrgreen:

upalo mi je ono što su već druge cure spomenule, pa se ne mislim ponavljati.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

baš me zanima koje su boje bile u igri :mrgreen:

---

Vjerojatno plava i crvena.
Barem je tako bilo kod nas, kao i plava i crvena kvačica za loše ili dobro odrađen test ili bilo koji drugi pismeni uradak.

Jučer je sinko dobio ozbiljka!!!

Ako niste znali, ozbiljko se dobiva kada vas se uhvati da se spremate napraviti spačku ali ste dovoljno prisebni i "ozbiljni" (otuda naziv) da je ne sprovedete u djelo.

:roll:

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Jučer je sinko dobio ozbiljka!!!

Ako niste znali, ozbiljko se dobiva kada vas se uhvati da se spremate napraviti spačku ali ste dovoljno prisebni i "ozbiljni" (otuda naziv) da je ne sprovedete u djelo.

:roll:

---

:lol:

učiteljica je dobro razradila sustav smajlića, što jes jes.
još i misli čita :lol:
ajme, nije smiješno al eto.
niš im neće biti mamasch, samo što se bojim da ni ona neće niš postići s time. kako vrijeme bude prolazilo, samo će proširivati paletu smajlića, dok se na kraju ne pogubi u cijeloj toj klasifikaciji :mrgreen:

mamasch, da li si ti bila kod uciteljice i s njom razgovarala?
mi ovdje razglabamo o necemu o cemu pojma nemamo, odnosno mislimo da uciteljica misli ovo ili ono.
ti imas jedino iformacije od djeteta koje su iz njegovih cipela.

a mi imamo tvoje cipele njegovih cipela. mislim moze biti zabavno, ali pomoci ni tebi, ni djetetu nece.

sto se tice "cinkanja" kako ga ti zoves djece, koja drugu djecu udaraju, odnosno su fizicki agresivni, to je nacin, da djeci pokazes da je nasilje sto malo, sto veliko, neprimjereno.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

mamasch, da li si ti bila kod uciteljice i s njom razgovarala?
mi ovdje razglabamo o necemu o cemu pojma nemamo, odnosno mislimo da uciteljica misli ovo ili ono.
ti imas jedino iformacije od djeteta koje su iz njegovih cipela.

a mi imamo tvoje cipele njegovih cipela. mislim moze biti zabavno, ali pomoci ni tebi, ni djetetu nece.

sto se tice "cinkanja" kako ga ti zoves djece, koja drugu djecu udaraju, odnosno su fizicki agresivni, to je nacin, da djeci pokazes da je nasilje sto malo, sto veliko, neprimjereno.

---

je, ima seni pravo.

jao sto sam nepismena:
nama moze biti "zabavno" tu diskutirati, ali pomoci to nece ni tebi, ni djetetu.

Trebaš na informacije, to ti je i obveza barem 2 puta u polugodištu , pa ne čekaj 5 plačkića ili 5 skokića ili 5 ljutića, nego put pod noge pa u školu.

u prvom razredu moje cure, a bili su normalni razred, nasa je uciteljiaca obavila oko 250 :-o razgovora s roditeljima. (tu su naravno uracunati i petominutni razgovori prije pocetka nastave, nakon nastave, dakle i oni spontani, ne dogovoreni usmeno, odnosno e-mailom)

tako da mislim da je jako vazno stalno biti u kontaktu s uciteljicom, te prvo tamo rjesavati sve nedoumice.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

:lol:

učiteljica je dobro razradila sustav smajlića, što jes jes.
još i misli čita :lol:
ajme, nije smiješno al eto.
niš im neće biti mamasch, samo što se bojim da ni ona neće niš postići s time. kako vrijeme bude prolazilo, samo će proširivati paletu smajlića, dok se na kraju ne pogubi u cijeloj toj klasifikaciji :mrgreen:

---

cvijeto, jučer sam, staloženo zahvaljujući ovom topicu i svim vašim postovima, popričala sa klnicima u vezi tih raznoraznih smajlića i ustanovila da njima to u biti i ne predstavlja neki problem, da su oni svjesni da su to zapravo upozorenja na ono što se radi krivo, odnosno pohvale za nešto što učine dobro. Shvatila sam da sam ja počela ishitreno šiziti na tu metodu jer se, na prvu loptu, čini zbilja bezveznom i neučinkovitom, pogotovo kad čovjek popiše razloge za dobivanje istih (ne-plakanje, trčanje, brbljanje, zametnuta knjiga...), ali ako djeca to shvate na pravi način možda ipak urodi pravim plodom. Na kraju krajeva, moja rakcija je bila posljedica mog ODRASLOG stava prema nekim stavrima, a djeca na te iste stavri gledaju DJEČJIM očima i nose se sa time na DJEČJI način.
Možda je sinko zbilja bio u strahu zato jer sam ja odaslala negativne emocije nakon što mi je ispričao kako je dobio plačkiće? A možda uopće nije bio u strahu nego sam ja u tom trenutku tako njega shvatila?

U svakom slučaju idući tjedan ću otići na informacije, čisto da vidim o čemu se radi i da iz prve ruke čujem kako ta metoda funkcionira.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

mamasch, da li si ti bila kod uciteljice i s njom razgovarala?
mi ovdje razglabamo o necemu o cemu pojma nemamo, odnosno mislimo da uciteljica misli ovo ili ono.
ti imas jedino iformacije od djeteta koje su iz njegovih cipela.

a mi imamo tvoje cipele njegovih cipela. mislim moze biti zabavno, ali pomoci ni tebi, ni djetetu nece.

sto se tice "cinkanja" kako ga ti zoves djece, koja drugu djecu udaraju, odnosno su fizicki agresivni, to je nacin, da djeci pokazes da je nasilje sto malo, sto veliko, neprimjereno.

---

seni, idem idući tjedan, u utorak ili srijedu. Želim info iz prvih cipela.

Apsolutno sam protiv agresivnosti bilo koje vrste, ali uočila sam još u vrtiću nešto nezgodno a to je dodvoravanje učiteljici/teti u vrtiću/odraslima putem cinkanja. I onda oni koji se dodvoravaju dobiju kontraefekt - učiteljica ih možda više tetoši ali onda dobivaju "neprijatelje" u svojim školskim/vrtićkim drugovima.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

u prvom razredu moje cure, a bili su normalni razred, nasa je uciteljiaca obavila oko 250 :-o razgovora s roditeljima. (tu su naravno uracunati i petominutni razgovori prije pocetka nastave, nakon nastave, dakle i oni spontani, ne dogovoreni usmeno, odnosno e-mailom)

tako da mislim da je jako vazno stalno biti u kontaktu s uciteljicom, te prvo tamo rjesavati sve nedoumice.

---

Slažem se, i što više ovdje sa vama razgovaram o ovome to sam smirenija i razumnija, tako da mislim da će razgovor sa učiteljicom biti plodonosan i da ću vjerojatno iz tog razgovora stvoriti neki novi pristup prema svojoj djeci.

Nisam sve čitala, možda je već tko spomenuo, nama je rečeno da su smajlići (i ovi drugi) ukinuti! još lani. Da se može potkrasti koji, ali teoretski ih ne smiju davati

Bila danas na informacijama, učiteljica veli: "Sve OK!" Oba djeteta se dobro prilagođavaju, otvoreni su, druželjubivi i suradljivi. Male svađice i problemi su normalni za taj period i ona ne smatra da postoji razlog za brigu. Veli da će biti super zadovoljna ako ostanu takvi, i da je cijeli kolektiv super.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Apsolutno sam protiv agresivnosti bilo koje vrste, ali uočila sam još u vrtiću nešto nezgodno a to je dodvoravanje učiteljici/teti u vrtiću/odraslima putem cinkanja. I onda oni koji se dodvoravaju dobiju kontraefekt - učiteljica ih možda više tetoši ali onda dobivaju "neprijatelje" u svojim školskim/vrtićkim drugovima.

---

nije tema, ali ja nikako ne bih nazvala cinkanjem situaciju da dijete prijavi da ga netko tuče. moja djeca znaju da prvo trebaju pokušati riješiti sami, a ako ne ide, moraju prijaviti teti/učiteljici. i to nije tužakanje, naglasila sam.
žao mi je kad čitam da to neki drže cinkanjem.

vezano za temu, vidiš da se sve riješilo. jedino mi još nisu jasni smajlići

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

nije tema, ali ja nikako ne bih nazvala cinkanjem situaciju da dijete prijavi da ga netko tuče. moja djeca znaju da prvo trebaju pokušati riješiti sami, a ako ne ide, moraju prijaviti teti/učiteljici. i to nije tužakanje, naglasila sam.
žao mi je kad čitam da to neki drže cinkanjem.

---

x
a kome da se požali ako ne učiteljici, teti u vrtiću? :?:
to je jedno, a drugo, ovo dodvoravanje.
to je ono što sam ti odmah napisala, ne sviđa mi se tako karakteriziranje djece.
ako oni to rade, ne moramo i mi, roditelji.
pa što ako se malo dijete želi dodvoriti, i to je način nošenja s novonastalom situacijom.

Tučnjava je svakako nešto što se treba prijaviti učiteljici, sa time se slažem, no uočila sam (i nisam jedina) da djeca odmah trče učiteljici kada im netko iz razreda npr. pred njima sakrije pernicu ispod stola i umjesto da to prvo pokušaju riješiti na licu mjesta sa tim djetetom, klinci trče učiteljici. Čak su i u starijim grupam au vrtiću djeca znala odmah plačljivo odlaziti tetama sa rečernicama "on/ona je meni premjestila papučeeeee/jaknicu sa vješalice/ne dami da prođem tamo di ja hoćuuuuuu!". Z amene je to određeno cinkanje/tužakanje/prijavljivanje (čista semantika). Ako su to razlozi za plačljivo trčanje tetama/učiteljicama, onda ja očito imam pomaknut smisao za realnost. Mislim, gdje je granica, kako podučiti dijete da se samo zauzme za sebe i u situaciji pernice i u situaciji nemogućnosti pišanja u wc-u jer ti je razredni hahar stao pred wc i ne da ti ući (slučaj u razredu mog sina).

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Tučnjava je svakako nešto što se treba prijaviti učiteljici, sa time se slažem, no uočila sam (i nisam jedina) da djeca odmah trče učiteljici kada im netko iz razreda npr. pred njima sakrije pernicu ispod stola i umjesto da to prvo pokušaju riješiti na licu mjesta sa tim djetetom, klinci trče učiteljici. Čak su i u starijim grupam au vrtiću djeca znala odmah plačljivo odlaziti tetama sa rečernicama "on/ona je meni premjestila papučeeeee/jaknicu sa vješalice/ne dami da prođem tamo di ja hoćuuuuuu!". Z amene je to određeno cinkanje/tužakanje/prijavljivanje (čista semantika). Ako su to razlozi za plačljivo trčanje tetama/učiteljicama, onda ja očito imam pomaknut smisao za realnost. Mislim, gdje je granica, kako podučiti dijete da se samo zauzme za sebe i u situaciji pernice i u situaciji nemogućnosti pišanja u wc-u jer ti je razredni hahar stao pred wc i ne da ti ući (slučaj u razredu mog sina).

---

U prvom razredu djeca su još jako orijentirana na učiteljice kao spasitelje iz nemogućih situacija (navika iz vrtića). Naročito u prvom polugodištu koje je cijelo jedna prilagodba, ne samo na učenje, nego i na školski sustav. Koliko sam samo puta prošle godine vidjela, došavši po dijete, kako neko drugo dijete dolazi na hodnik i poteže učiteljicu za rukav "Učiteljiceee, on/ona mi je...". Ne znam, meni to nije čak ni tužakanje, a pogotovo "cinkanje" (vrlo mi je ružan taj naziv, pogotovo mi je neprimjenjiv na djecu). S vremenom se i oni nauče sami rješavati sitnije probleme (tipa ovo s pernicom), a i učiteljice već dobro znaju razlikovati tko se stalno na nešto žali, a tko se žali s razlogom.
A situacija s wc-om koju spominješ po meni uopće nije bezazlena i nije mi u rangu skrivanja pernice ili torbe.
Moj sin je prošle godine sudjelovao u razrednoj "igri" u kojoj su davili jedni druge (!!) i nije htio reći učiteljici da mu dečki iz razreda ne bi rekli da je tužibaba. U prvom razredu. Meni je to bilo zabrinjavajuće, nimalo za pohvalu (jer, eto, dijete nije "cinkaroš"). A što se desilo, otkrila sam ja slučajno, po crvenim tragovima na vratu.

tanja_b, slažem se da je izraz "cinkanje" prilično ružan, čak i za odrasle. Ne samo izraz, nego i sama pojava.

U pravu si, i to sam jučer prokomentirala sa učiteljicom, pogotovo prvo polugodište je vrijeme prilagodbe djece na školu, durgu djecu, učiteljicu, školski kućni red i sve ostalo. Očito je nekima od nas roditelja također potreban određeni period prilagodbe na tu veliku promjenu u našim životima. Meni je recimo teško prihvatiti neke stvari, ali mislim da je dobro što to priznajem i što se pokušavam snaći u svemu tome, i što želim pronaći pomoć bilo ovdje bilo u razogvoru sa učiteljicom, pa čak i sa djecom, kako bih se lakše navikla na novu situaciju.

Mislim da je problem u tome što moja djeca nikada nisu bila sklona cendranju i tužakanju, niti u prisutnosti mene i MM-a, niti smo čuli ikada u vrtiću ili bilo gdje drugdje da ih je netko čuo da se tako ponašaju. A i ja sam osoba koja ne voli takve situacije. Pa se očito bojim da moji ne počnu pribjegavati takvim metodama, i zato pušem na hladno i ljutim se. Vjerojatno neopravdano. Što ću, ne mogu iz kože, i valjda ću se smiriti.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Mislim da je problem u tome što moja djeca nikada nisu bila sklona cendranju i tužakanju, niti u prisutnosti mene i MM-a, niti smo čuli ikada u vrtiću ili bilo gdje drugdje da ih je netko čuo da se tako ponašaju. A i ja sam osoba koja ne voli takve situacije. Pa se očito bojim da moji ne počnu pribjegavati takvim metodama, i zato pušem na hladno i ljutim se. Vjerojatno neopravdano. Što ću, ne mogu iz kože, i valjda ću se smiriti.

---

Ma ako i počnu (a ne vjerujem da hoće), to je manje zlo, već ćete to korigirati :-) U svakom slučaju, ne vjerujem da će ih "plačkići" i "smješkići" na to potaknuti (inače mi se taj sustav baš i ne sviđa, možda to još funkcionira u 1. razredu, ali dosta brzo će djeca naučiti kako zaobilaziti sustav, a to i nije nešto što bi trebao biti cilj).

Jednom sam pročitala zgodnu stvar koja se može poučiti klince vezano uz prijavljivanje tuđeg ponašanja :politički_korektna:
Kad dijete dođe nekoga tužiti, pitate ga: Vadiš li tog nekog iz nevolje ili ga uvaljuješ?
Jer, ako to drugo dijete visi iz ljuljačke i prijeti mu pad - onda mu pomaže; a, ako mu ne treba pomoć, već prvo dijete samo želi da drugo stigne kazna, onda je to - cinkanje.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Jednom sam pročitala zgodnu stvar koja se može poučiti klince vezano uz prijavljivanje tuđeg ponašanja :politički_korektna:
Kad dijete dođe nekoga tužiti, pitate ga: Vadiš li tog nekog iz nevolje ili ga uvaljuješ?

---

Joj ovo je super, već sutra primjenjujem :-)


Ova tema me podsjetila na jedno predavanje koje sam imala za roditelje i kasnije za učitelje. Riječ je o discipliniranju putem nagrada i kazni. Za tu svrhu prepisala sam jedan predivan dio knjige "Disciplina sa srcem" (super knjiga, inače) pa evo ako vam se da čitati:

SINDROM NALJEPNICA I ZVJEZDICA
(Iz knjige „Disciplina sa srcem“, BarbaraColoroso)

Dok sam radila kaoučiteljica, promatrala sam djecu kako dolaze iz vrtića u uvjerenju da moguučiti. Bila su uzbuđena, s unutarnjom motivacijom, znatiželjna, puna želje za avanturomi, osim u slučaju da su ih roditelji već navikli na zvjezdice i naljepnice zauspješno buđenje i spremanje kreveta, nije im bilo ni na kraj pameti pitatinešto slično ovome: “Što ću dobiti ako riješim ove zadatke?”
No, do trećeg razreda suse već izvježbala: “A što ćemo dobiti?”
U šestom razredu to sepretvorilo u ovo: “Moramo li to učiniti?”
A u srednjoj školi već suželjela znati: “Računa li se to za nešto?” Na fakultetu već čvrsto odlučuju:“Želim automobil za diplomu.” (Želja za automobilom svakako ne proizlazi izunutarnje motivacije, to je samo znatno uvećana i skuplja verzija naljepnice izdjetinjstva.)

Djeca iz vrtića sadapostaju studenti, a to su generacije djece koju se godinama poticalonaljepnicama i zvjezdicama, kako kod kuće tako i u školi.
Vanjske su nagradepostale u tolikoj mjeri samorazumljive i neupitne da rijetko preispitujemonjihovu pravu vrijednost i motive koji stoje u njihovoj pozadini. No sadadruštvo u cjelini zahvaćaju posljedice ovakvoga pristupa.
Nedavno sam skupinuučenika pitala što bi uistinu htjeli studirati, što ih istinski zanima. Mnogisu slegnuli ramenima i odgovorili: „Ne znam. Što god donosi dobar novac.“ Ondasu se prihvatili pretraživanja interneta kako bi otkrili koja zanimanja donosenajviše novca.
Možda smo i mi, na višeili manje suptilan način, poučili učenike da se sva dobra djela morajufinancijski nagraditi; što je nagrada izdašnija, to je i djelo vrjednije; a akonagrada ne postoji, onda djelo i nije vrijedno truda.
Naučili smo ih lažima.Neće uvijek dobra djela biti nagrađena; veličina nagrade nije pravi pokazateljvrijednosti samoga djela i mnoge stvari u životu vrijedi činiti bez obzira nato što ne donose neku vidljivu nagradu.
U jednom članku koji jeizašao u časopisu Globe and Mail pisac je konstatirao da dobrotvorne ustanovetraže načine na koje bi se mlade ljude moglo motivirati za davanje donacija.Čini se da ljudi stariji od šezdeset godina redovito daju donacije bezočekivanja nečega zauzvrat, no kako vrijeme prolazi, dobrotvorne se ustanovesuočavaju s mladim ljudima koji žele znati što će dobiti zauzvrat u slučaju danešto doniraju. Nekoliko je dobrotvornih ustanova organiziralo lutrije svrijednim nagradama kako bi privukle ljude da daju priloge. Ne mislim da ovapojava ima veze s navodnim prirođenim cinizmom novih generacija, nego s timešto je naša kultura prigrlila biheviorizam kao normu ljudske interakcije. („Učini to pa ćeš dobiti ovo“. „Nemoj to učiniti i vidjet ćeš što te čeka.“ „Štoću dobiti ako to napravim?“ „Kakva je korist za mene?“)

Je li moguće da smotoliko internalizirali ovakvo gledište i učinili ga sastavnim dijelom ljudskihinterakcija da više i ne primjećujemo koliko je ono pogrešno kada se radi odubljem i složenijem ljudskom suodnosu?

„Vanjska motivacijanikoga ne može potaknuti da postane suosjećajan, iskren, dostojan povjerenjaili pravedan. Njome jedino možemo manipulirati djetetom da bismo ga natjeralina izvršenje određenoga zadatka.“

Joj, nešto se pobrkalo kada sam kopirala tekst iz worda, sada vidim da su se neke riječi zalijepile a ne mogu više ispraviti, sorry, valjda ćete skužiti.

Lijep clanak Lima.Mislim da je unutarnja motivacija puno jaca i snaznija od vanjske.

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Lijep clanak Lima.Mislim da je unutarnja motivacija puno jaca i snaznija od vanjske.

---

I meni se sviđa članak. Ali kako potaknuti unutarnju motivaciju?

Mi smo imale doma neko vrijeme plakat na ormaru na koji sam crtala kak se ponaša taj dan, bilo je sunca, oblaka, kiše, munje itd. Nije služilo za kazne i nagrade nego da pogledom na plakat bude više svjesna svojeg ponašanja, jer sam primijetila da jako lako zaboravi ružne scene i očekuje da i drugi zaborave. A kad se vidi da je cijeli tjedan poluoblačno i kišovito, onda je svjesnija da to mora popraviti. I bila je jako ponosna kad je ponekad dobila tri sunca.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Moj sin je npr. prilično spor pri jelu, oblačenju, spremanju svojih stvari i četo mu odluta koncentracija. Ali je sa druge strane jako uredan, dobar je prijatelj, voli pomagati i djeci i odraslima, pametan je i znatiželjan, i puno toga zna za svoju dob.
Hoće li platiti visoku cijenu i pretvoriti se u mutavca ili će otić na drugu stranu i buntovno podivljati???

---

ko da mog opisuješ
glupa metoda, a čini mi se još gluplji kriteriji...