Tučnjava je svakako nešto što se treba prijaviti učiteljici, sa time se slažem, no uočila sam (i nisam jedina) da djeca odmah trče učiteljici kada im netko iz razreda npr. pred njima sakrije pernicu ispod stola i umjesto da to prvo pokušaju riješiti na licu mjesta sa tim djetetom, klinci trče učiteljici. Čak su i u starijim grupam au vrtiću djeca znala odmah plačljivo odlaziti tetama sa rečernicama "on/ona je meni premjestila papučeeeee/jaknicu sa vješalice/ne dami da prođem tamo di ja hoćuuuuuu!". Z amene je to određeno cinkanje/tužakanje/prijavljivanje (čista semantika). Ako su to razlozi za plačljivo trčanje tetama/učiteljicama, onda ja očito imam pomaknut smisao za realnost. Mislim, gdje je granica, kako podučiti dijete da se samo zauzme za sebe i u situaciji pernice i u situaciji nemogućnosti pišanja u wc-u jer ti je razredni hahar stao pred wc i ne da ti ući (slučaj u razredu mog sina).