Citiraj:
Posebno je, u tom sklopu, 1874. bilo značajno usvajanje Zakona o ustroju pučkih škola.10 Ta je reforma, koja je znatno ograničila dotadašnji utjecaj Katoličke crkve, bila posebno pohvaljena od vladara, a zadovoljstvo njome su izrazili i austrijski te mađarski liberali. Mažuranić je, pak, pitanju reforme školstva posvetio osobitu pažnju jer prosvjetu je smatrao polugom koja će omogućiti napredak i postizanje neovisnog položaja pojedinca i naroda te priključenje Hrvatske razvijenima europskim zemljama. Zakonom... je, umjesto dotadašnjih konfesionalnih škola, uveo obvezno školovanje i državne škole, zadržavajući ipak i religijske elemente naobrazbe, odnosno odredbe o religijskoj i ćudorednoj svrsi odgoja, načelo da je učitelj iste vjere kao i većina učenika te odredbe o obveznom vjeronauku i utjecaju crkve u školskim odborima. Zakonom... se dopuštalo i osnivanje privatnih škola s pravom javnosti u crkvenim općinama, ali vlastitim sredstvima i uz zadovoljavanje propisanih uvjeta o materijalnima i stručnim pretpostavkama.Zakonu... se očekivano žestoko usprotivila Katolička crkva (pa i Strossmayer i Rački), prigovarajući da se njime podržavljuju njene škole, a uz gubitak ključnog elementa odgoja, naglašavajući, usto, da on faktički privilegira Srpsku pravoslavnu crkvu, kojoj će, zbog unutarnjeg ustroja, biti omogućeno osnivanje privatnih škola (što se nije pokazalo točnim s obzirom na materijalna ograničenja i nedovoljan broj učiteljskog osoblja). S druge strane, s obzirom da je u srpskima školskim općinama Zakon... dopuštao srpski naziv jezika te učenje srpske povijesti i
književnosti, dok je, još ranije, uredbenim putem bilo uvedeno učenje ćirilice, donekle je bilo, iako ne i posve neočekivano, čudno burno reagiranje i srpskih zastupnika, koji su smatrali da se reformom stvarno onemogućava posebno srpsko školstvo te da se Zakonom... želi ukinuti dvjestogodišnja srpska autonomija, pa su tražili da srpske crkvene škole budu izuzete od Zakona...,
još jedan
Citiraj:
Sve škole koje su se barem djelomično financirale državnim ili općinskim novcem bile su javne i besplatne i samim tim otvorene za svu djecu. Škole koje se nisu uzdržavale na taj način bile su privatne škole. Crkvenim općinama je bilo dozvoljeno da uzdržavaju konfesionalne škole, ali javnost je tim školama bila dana samo ukoliko su zadovoljile određene zakonske uvjete. Za mjesta u kojima su do 1874. godine radile dvije konfesionalne škole preporučeno je spajanje u jednu javnu školu. U svim javnim školama učitelji su morali biti one vjeroispovijesti koje je bila većina učenika. Već se iz ovih odredbi vidi da se zakon nikako ne može nazvati “bezvjerskim”, kakvim su ga označili njegovi crkveni kritičari koji su pružali veliki otpor donošenju zakona. Pored toga Crkva je i dalje bila nadležna za nastavu vjeronauka i knjige koje su se koristile u toj nastavi. Mažuranićeva sekularizacija obrazovnog sustava prije svega se odnosila na državno preuzimanje uprave i nadzora nad školama, dok religijski karakter školstva nije doveden u pitanje,21 ali i to je bio veliki pomak u modernizaciji jer je ipak došlo do ključne funkcionalne diferencijacije kojom je država preuzela glavnu brigu o odgoju i obrazovanju.22
(22
Dalibor Čepulo smatra da su Mažuranićeve reforme općenito zaostajale u stupnju seku-
larizacije za tadašnjim austrijskim liberalnim zakonodavstvom, a najizraženije sustavno odva-
janje države od crkve vidi upravo u školskom zakonu iz 1874. godine. Vidi “Središte i perife-
rija: europske odrednice Mažuranićevih reformi ustroja vlasti i građanskih prava u Hrvatskoj
1873-1880.”, Knjiga sažetaka I. kongresa hrvatskih povjesničara (Zagreb, 1999) 107)
te
Citiraj:
Zakonom je pokušano rješavanje redovitog isplaćivanja učiteljskih plaća na taj način da su ih školske općine bile dužne učiteljima isplatiti svaki mjesec unaprijed. Zakonom su učiteljice izjednačene u plaći s učiteljima, što je Mažuranićev zakon svrstavalo među rijetke zakone u Evropi koji na taj način nisu vršili diskriminaciju učiteljica. No diskriminacija u obrazovanju žena bila je prisutna u niz drugih slučajeva. Tako je npr. srednje i visoko obrazovanje bilo onemogućeno ženama, jer nisu mogle pohađati gimnazije i sveučilište. Zakonom su djelomično omogućeni i uvjeti za strukovnu autonomiju učitelja i učiteljica, koja je uz sekularizaciju bila najveći doprinos školskog zakona iz 1874. godine.