Sve sam ja to,Peterlin,odradila i pripremala i njega i sebe. Ali tesko mi je jer ga nadjem sama i uplakana,natecenih ociju.Hvala svima na utjesnim rijecima.
Printable View
Sve sam ja to,Peterlin,odradila i pripremala i njega i sebe. Ali tesko mi je jer ga nadjem sama i uplakana,natecenih ociju.Hvala svima na utjesnim rijecima.
Moj L. je imao adaptaciju valjda cijelu prvu vrtićku godinu. Tek pred ljeto se malo opustio, a onda druge godine od jeseni sve iznova, ali je išlo brže.Citiraj:
sara38 prvotno napisa
Držao se teti S. za pregaču jednom rukom, a u drugoj je imao plišanu žabu Regicu (tješilicu). Nije plakao, ali nije baš bio raspoložen, dugo dugo... Jednom prilikom je teta rekla da se mora polako rješavati žabe jer ga to ometa u igranju s klincima, pa smo ga nagovorili da žaba spava u ruksaku sve dok nije vrijeme za popodnevno spavanje. Tada je smio uzeti žabu i tako je poslušno radio.
Ta žaba još uvijek postoji, he he he.... Dobro je spremljena. Pisali smo o njoj slikovnice, nosio ju je kamo god je išao, ali kad je teta rekla da žaba mora čuvati ruksak tijekom dopodneva, bome ga je čuvala. Teta je bila pametna - nije odmah tjerala žabu u ruksak nego tek nakon pol godine ili čak i više, kad je primijetila da mu više smeta nego koristi.
I moja osjetno losije spava od utorka, jako se tesko uspavljuje, cak 2 noci provela u mom krevetu, sto se nije dogodilo tako zaredom vec mjesecima.
Stalno govori da mama nece ici na posao, a ona nece ici u vrtic. Tamo pocne plakati na vratima. I kad dolazim po nju tuli kraj vrata "di je moja mamaaaa", cujem ju na hodniku. Valjda ju uznemiri kada roditelji djece na adaptaciji krenu dolaziti po njih, a mene jos nema. Nezgodno je to.
Kaze ona meni danas "djecica su plakala", upitam ja "koja djecica, krenem nabrajati imena...", a ona ce na svako ime "ne, nije on/a plakala, ja sam plakala".
Rekoh: "zasto si plakala", veli "jer sam izgubila mamu!"
Mish moj maleni.
Tek kasnije mi sinulo da smo citale Malog Juju koji je plakao jer je "izgubio mamu"... al ima tome vec 3-4 mjeseca. Kako im se te neke scene i price urezu u sjecanje.
Cijelo popodne joj ponavljam kako mama i tata idu raditi, ona mora u vrtić jer ne moze biti sama doma, i da nju mama i tata nikada nece izgubiti i da ce uvijek doci po nju.
Dobro Perla, bez namjere da te iznerviram, jer zbilja želim pomoći, otkud ti to znaš? Da je plakao puni sat i da je stajao na vratima cijeli sat? I da ga je teta uzela samo jednom?? Jesi odnekud virila pa to vidjela pa znaš?? Il pretpostavljaš?Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Ako si to tako zbilja vidjela jer si cijeli sat gledala, reći ću da je to užas, tete moraju cirkulirati..
No ako to samo pretpostavljaš - nemoj! Otežavaš si.
Teta mi je rekla. Objasnila je da ga ne moze nositi jer ima i druge djece. Razumijem to. Ali da barem sjedne do njega. Rekla je da je stajao kod vrata i cekao,nije se igrao.Ne znam cemu taj ton? I ja pokusavam razumjeti kako stvari funkcioniraju.
Ja to uvijek kažem na roditeljskom...i još puuuuno toga....i ponovim triput :) .... i svi otklimaju...svi su čuli...al kad krene adaptacija se iznenade kao da nikad ništa o tome nisu čuli...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
...pa onda nakon odrađenog roditeljskog - na kojem sve detaljno objasnim što se se događati i kako i zašto i što možemo učiniti...prvi (tj drugi dan kad prvi put roditelj izađe na par min) čujem pitanje (u cijeloj toj zbrci, plaču i gužvi): "A teetaaa, a zašto on to sad plače?" - i onda neznam dal bi se smijala ili plakala...Rekla sam! Zašto! Preključer! Govorila sam cijeli sat! i još smo imali dijalog nakon toga pola sata!
Teško je, razumijem...Toliko je teško da zaborave sve što su čuli i sve što znaju... Sjete se toga poslije...pa se smiju svemu i odmahuju rukom! Ali za vrijeme adaptacije - nevjerojatno je koliko precizno sve kažem i koliko precizno to roditelji zaborava za dva dana..
Nekad, kad me pitaju kako je bilo ja kažem "Upravo onako kako treba-mora biti! Da, plakao je...toliko i toliko, radio je još to to i to..."
Često ima kažem na vratima (a to kažem i na roditeljskom) "Pa to je samo znak da je vezan za vas, falite mu, uspostavili ste dobru vezu! U tom smislu do je dobar znak i pokazatelj!" - to im zna pomoć (roditeljima)
I tako...idemo dalje...dan po dan :)
Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Perla, kao prvo, ja nemam ton, otkud ti to. Pokušavam pomoći, al ako ne želiš, neću više citirati tvoje postove, nema problema..
I eto oprosti, no meni je to zbilja u najmanju ruku čudno, da već dva dana tete nose-tješe, bave se svom drugom djecom u grupi a tvojim djetetom ne. To mi nije jasno i točka. A tako to izgleda kad ti opišeš.
Ima druge djece. Uvijek ima druge djece. A tete su tu da rasporede svoju pažnju i vrijeme i apsolutno je nedopustivo da ga u sat vremena nisu odvojile od tih vrata više puta, pokušavajući ga utješit...eto, to mislim..
Moje dijete place i tete ga se previse ne trude utjesiti jer se vecina djece vec pocela igrati. To je bojim se cinjenica. A i pitanje je koliko su dobre tete,jer u svakom zitu ima kukolja.
Cinjenica je i da je on inace jako plah i da sam ja dosta zahtjevna kad je rijec o odgoju djece.
Da,Anin(pitam te kao tetu),napisem sto voli na neki papir i da dam tetama? Ili ipak ne?
Nisu ni procitale one upitnike koje smo ns upisima ispunjavali(znam jer su prvi dan postavljale pitanja na koja sam vec odgovorila u upitniku).
Ne znam,probat cu jos malo pozitivnije gledat na sve.
Osim pitanja kakve su tete, postoji pitanje da li su jaslice ( kao nacin zbrinjavanja djece) jednako dobre za svako dijete i /ili za svaku mamu.
Pri tome ne mislim da tete imaju dvostruke standarde za razlicitu djecu, nego iskljucivo mislim na jaslice kao pojam.
Slazem se. I bojim se da je to kljuc problema. Ja luda;-),dijete plaho,jaslice takve kakve su.
Da, mozda bi bio dobro da razmislis da li su jaslice jedina opcija za tvoje dijete u ovom trenutku.Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Jer mi se cini da se lomis u sebi i propitujes svaku sitnicu . Sto je potpuno razumljivo i opravdano.
Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Ja ti ne mogu reći kako će kolegice na to reagirati, kao što kažeš u svakom žitu ima kukolja, no mogu ti reći da bih ja bila jako sretna da mi i kažeš, a još bolje napišeš na papir i ostaviš što sve dijete voli...i sama pišem kad neki roditelj samo nešto spomene a što mislim da će mi pomoći da upoznam dijete, da ga brže utješim, da pomognem djetetu...poslije se to naravno zapamti, ali u adaptaciji pišem, i korisne su mi te informacije..
Citiraj:
sirius prvotno napisa
To stoji kao pitanje, naravno.. Može biti..kao što sve u životu može biti..no jako su rijetki slučajevi da se na kraju krajeva dijete ne može priviknut na vrtić-jaslice. Iznimni!
U međuvremenu, procjena je svakog roditelja koliko se to sve "isplati", u smislu, je li veća korist za dijete od vrtića općenito, kad se usporedi sa "uloženom" tugom na početku...(spetljano sam napisala, nadam se da ste skužili)..
Nekoj djeci treba dugo..Također, neka djeca u prvo vrijeme i odbijaju kontakt..probaš, pa ispoštuješ dijete, nećeš ga na silu nosati i grliti...pa opet nakon nekog vremena probaš.. Naravno, ovo se ne odnosi na Perlino dijete jer neznam da li je to slučaj..
Mislim da ja upravo to radim,procjenjujem "ulozenu" tugu i dobrobit jaslica i zato vazem svaku sitnicu.
On ne odbija kontakt,dapace,treba mu jer se plasi u drustvu nepoznatih osoba. A tamo stalno neko ulazi i izlazi,nitko nista ne govori (ja sam ga naucila da mu sve objasnjavam,npr. To je teta kuharica,ona sprema rucak...i sl) A on stoji tamo sam i uplasen.
Ne bi smjela ovako razmisljati,ali stalno mi se ta misao vrti u glavi.
Hvala na savjetima.
Nase tete su citale upitnike, djeca se jos nisu pocela igrati, niko ne jede jos i placu
kod nas pocelo, govori da nece u vrtic, cekam pon
Perla, ja te razumijem, ko i drugi, i da, vrtila sam se jucer tamo sat vremena, slusala, nisu plakale, al kad sam u vrijeme rucka vidjela da placu, i kad je teta rekla da pricekam, tesko je
al ja ne krivim tete, ni sebe jer moram radit, samo mi ih je zao, i evo, pocelo odbijanje, i nece biti lako
Moze savjet
velika promjena u ponasanju, trazi stalno dudu, samo bi se nosila, kaze da je tuzna, kad spomenemo vrtic kaze necu, dosta place, to je uobicajeno? Inace je jako osjetljiva i plasljiva. Seka vise od nje tamo place, al nema takvih promjena
u pon ostaju tri sata
Po meni je to normalno, i moja je bila takva- visila je Non stop na meni, mazila se, tražila pažnju, bila cendrava, loše spavala noću. To je trajalo dobra 2 mjeseca.
Uh, ok, nije ju lako gledat takvu
Svako dijete nasvojnačin proživljava adaptaciju. Jedno odmah u jaslicama izbaci frustrqciju iz sebe i plače, a drugo čeka da dođe doma, pa pokazuje emocije pred tobom, u poznatoj sredini. Moj mlađi nije imao tešku adaptaciju, ali je prva dva mjeseca jaslica tražio spavati s nama, dijete koje to inače nikad nije radilo, ni prije ni poslije. Trajalo je...tja, ne znam više jer me više brinuo stariji koji je teže podnosio adsptaciju. Prošlo je. Kasnije su obojica htjeli u vrtić i vikendom.Citiraj:
mare41 prvotno napisa
perla, možeš li i ti ostati u jaslicama malo duže? sat, dva?
pa da mu boravak s tobom u tom prostoru ulije neku sigurnost. uz objašnjavanje da ćeš vidjeti kako je u toj sobi, što svi rade, kakve sve igračke imaju, i t.sl. ali i da zna da jednom moraš ići raditi. pa ako i sutradan trebaš ostati još malo, a ne samo predati dijete na vratima, zašto ne? jer mu sigurno treba više vremena za navikavanje. pa da sve bude polaganije i postupnije.
mare, svoj djeci je vrtić velika promjena i svi imaju nekakve reakcije na te promjene. zato nije neobično da se malo drugačije ponašaju.
možda neko dijete postane agresivnije, neko nježnije, neko malo više plače, netko ne želi spavati...razne su te reakcije, a roditelji su tu da primjećuju i reagiraju, pomognu djetetu kao i u ostalim situacijama. pitaj je što joj se ne sviđa, reflektiraj njene emocije, reci da vidiš da je tužna, ili što već primjetiš. pa ćeš vidjeti što kaže.
možda bi bilo dobro češće je zagrliti, poljubiti, više se igrati, biti s njima malo više ovih dana, malo se općenito više posvetiti. i ostaviti malo po strani ostale obaveze, što evo i sama sebi govorim.
A što kada znaš da je jedna teta dobra a druga sve radi "ofrlje" i nije bas za jaslice? I obje su starije i to dosta. I nije rekla-kazala već znaš sto posto...
Moj je vikao i plakao Ne,neee kad je vidio papucice za jaslice:-( Inace ih je volio nositi po stanu jer imaju neke smijesne likove po sebi.
Mare suosjecam. I moj doslovno visi na meni.
Ja bi i htjela ostati s njim dok se barem malo ne oslobodi,ali vec drugi dan smo ih morali ostavit same. Nisam odmah htjela zanovijetati Ne znam kakva je praksa u drugim jaslicama?
perla, postoji neka mala mogućnost da je tvoje dijete jedno od onih kojima jaslice ne odgovaraju. Pitanje koje se postavlja je da li TEBI odgovaraju. Ja nisam imala izbora - morala sam ići raditi nakon dvostrukog porodiljnog, nismo imali baka-servis, imala sam tete čuvalice koje su uskakale u slučaju bolesti i s kojima sam bila dovoljno nezadovoljna da mi jaslice budu bolje rješenje.
Ti vidi - prvo sama sa sobom, a onda s obitelji, pa tek nakon toga odluči. Rano je sada tvrditi da je adaptacija teška - adaptacija je tek počela. Dijete je u šoku, pogotovo ako je tip "samo mama" ili ako nije imao iskustvo boravka s drugim ljudima u drugim sredinama.
Ti možeš i trebaš od prvog dana odgajateljicama govoriti kakve su navike tvog djeteta, što voli - što ne voli - koji su triggeri problematičnog ponašanja, recimo kod mog mlađeg to je bila glad i umor.
Možeš tražiti i razgovor sa stručnom službom da riješiš svoje dileme. Pa vi ste PARTNERI u brizi oko tvog djeteta. Ima osoblje vrtića puno iskustva... Naravno, nisu još upoznali tvoje dijete, ali pitaj ih. U našim jaslicama odvajanje je bilo tokom prvog tjedna, ali moj stariji se nije adaptirao ni nakon tri tjedna, ostavila sam ga na spavanju uz urlanje jer nije bilo pomoći. Adaptacija je bila individualizirana, stručna služba (pedagog i psiholog) je obilazila roditelje, a mi smo uglavnom čučali u garderobi i gledali klince kroz staklo. Mislim da sam unutra sjedila samo prva dva dana, kasnije je počelo polagano odvajanje. Jer kako da se dijete adaptira ako ti sjediš tamo i glumiš neku situaciju koja mu nije svakodnevna??? Za neku djecu bolji je oštri rez, a to ne doznaš drugačije nego da probaš. Vjerujem da ste doma odradili razgovore s klincem što ga čeka. Dogovori si razgovor s vrtićkim psihologom (zbog sebe, ne zbog djeteta - rijetki su oni koji ne plaču) pa vidi. Sretno!
I mene zanima praksa adaptacije, vjerujem da je to uniformno, prva dva dana smo bili s njima sat vremena, treci dan su bile same sat vremena, cetvrti dan dva sata, u pon ostaju tri
i ja bi voljela da to ide polaganije, al takva su pravila struke?
I mi smo razmisljali o razgovoru s psihologom, i ne samo zbog ovog nego nam treba pomoc u rjesavanju strahova
bolje je kad ne postoji opcija b, tad si odlucan, a ja imam opciju povratka na porodiljni, iako je to krajnji izlaz
i da, vjerujem da ima djece koja nisu za instituciju na silu
a drugo dijete pocelo gristi nokte i zmirkati kad vidi druge ljude
ostavimo ih bez problema s bakom i dedom, nije da su sawo uz nas stalno
Nas je psihologinja zvala u roku nekoliko dana i predložila preseljenje našeg E. u drugu grupu koja mu je po dobi bolje odgovarala.
Žena je bila oooodlična. Odgovarala je na svako pitanje. Imala sam dojam da odgovara prije nego sam uopće postavila pitanje. Sad je u mirovini. Često je se sjetim, kao i odličnih odgajateljica. ALi to ne znači da nije bilo problema. Moj mlađi je grizao drugu djecu u tih prvih par dana (bio je jedini nehodač, rođen ranije i najmanji - to je bio jedini način da se obrani). Moj stariji i prijateljica su odlutali u tetinu sobu, pa je bilo veselja... i tako.
mare - samo ti dogovori razgovor s psihologom, čim prije - tim bolje. To je dobro za sve umočene. Moguće je da se nećete zaustaviti na jednom razgovoru, ali ne brini - zbog toga su tamo.
Ali dobro prati kako ide prilagodba. Ako do Božića ne bude napretka - bjež od toga... Sretno!
Htjela sam dodati - neka djeca se iduće pedagoške godine uredno prilagode. Kod prvog upisa znaju biti jednostavno nespremni.
I moj ostaje kod bake, tete, jedne tete cuvalice koja uskače po potrebi, nije samo "mama.mama".
Napisat ću im i sutra dati par natuknica što voli, briga me. Važnije mi je moje dijete nego reakcija teta na, nadam se da će to tako shvatiti, korisnu pomoć.
Imam osjećaj da je prenasilno bilo to početno odvajanje.
Hvala Peterlin.
Mare, i dalje suosjećam.
Mare, perla, suosjećam :heart:
Potpisujem anin u sim savjetima. Mislim da je adaptacija puno teža roditeljima nego djeci. Moj je mali bio užasno vezan, samo za mene, mislim da sam do njegovog 18. mjeseca na wc-u bez njega bila možda nekoliko puta osim ako nije spavao. Nije htio bez vrištanja ostati ni s MM-om, a kamoli s kim drugim. Bilo ga je prestrašno za čuti na početku adaptacije i isto tako za vidjeti (crvene oči, podočnjaci), no meni to nekako i nije bio toliki stres jer je tako plačljiv znao biti i doma. Nisam si dopustila da razmišljam kako se osjeća, drži li ga koja teta, misli li da se nikad neću vratiit po njega i sl. Distancirala sam se od takvih misli i to vrijeme što sam ga ostavlja po sat-dva i više zbrisala ili doma pospremati i ne razmišljati ili na posao.
Tri puta je kretao s adaptacijom jer bilo 5 dana vrtića - streptoko, dva tjedna doma; 3 dana vrtića, streptokok - tjedan dana doma; 4 dana vrtića, streptokok - 10 dana doma. Kad je četvrti put konačno krenuo, odjednom nije bilo neutješnog ridanja, ušao je zainteresirano tražeći djecu i gledajući igračke koje nije imao doma. Uglavnom, nakon tih mjesec dana više gotovo nikad nije zaplakao na vratima (znao se rasplakati i tražiti mene tijekom boravka tamo, ali brzo bi ga prošlo).
Mi sad imamo drugi problem - presporu adaptaciju (po mojim kriterijima) u gradski vrtić. Prvu jasličku godinu smo proveli u privatnom vrtiću i tu je kod adaptacije bilo strogo određeno vrijeme provođenja s djetetom, odlaska i vraćanja po dijete u idućim danima, i vrijedilo je ejdnako za sve roditelje. Ovdje sad imam situaciju da mali želi ostati u vrtiću, ali ga tjeraju jer je prošla njegova "ura vremena" i moram izaći s njim, a on ne želi, vrišti i baca se po podu jer želi ostati. Isto mi kažu da će ostati na ručku i spavanju tek treći tjedan :-o pa tko ima toliko godišnjeg, zar ću morati uzeti neplaćeni dopust radi adaptacije djeteta koje je već godinu dana išlo u jaslice i voli ići?
Ne kužim je l' postoje neka pravila, preporuke kojih bi se svi trebali držati ili tete to proizvoljno. U petak ih pitam dokad će ostati u ponedjeljak da znam javiiti na posao da ću doći bar na 3-4 sata, no one mi ne znaju reći, kao vidjet će kako će se ponašati i hoće li plakati. Pa što i ako zaplače, neću ga odmah voditi doma? Uglavnom, to je cirkus, roditelji koji ulaze, izlaze, čekaju u hodniku, tete se bune da su neki perdugo ostali na kavi (djeca im plaču, jelte), a nisu im ni rekle kad da dođu, roditelji odu pa se opet vrate i igraju s njima unutra, čini mi se da se tu šalje kriva poruka djeci. Ono, čim zaplače, mama će doći i igrati se s tobom u vrtiću :|
Vikki samo ti njima jasno i glasno da ti imas npr jos tjedan dana go i vise nemas.da vidis kako ce odmah moc vec za par dana spavat.
fakat mi je cudno da vam toliko razvlace adaptaciju i da nisu ostavili dijete i duze ako tako lijepo prolazi adaptacija. Stvarno svasta.
Netko je pitao za pravila struke oko adaptacije. Ne znam, ali znam da se adaptacija u različitim vrtićima različito provodi. Ne znam ima li i u drugim gradovima ovoliko dugačke adaptacije kao u Zagrebu, voljela bih da se cure jave, baš me zanima.
U mom gradu nema toga. U dvije jasličke skupine (prije 2 godine) bilo je nas par koji smo odradili adaptaciju prvih par dana (bili s djetetom prvi dan sat-dva, drugi dan ga na toliko ostavilo samo, treći dan ostavili do ručka, četvrti na spavanju, peti cijeli dan). Ostali su došli s djetetom i ostavili ga tetama odmah prvi dan cijeli dan. I koliko sam čula, tetama je draže tako.
E sad, meni je ok bio naš tempo, za nju bi mi svaki dodatni dan bio razvlačenje.
Drugi dio adaptacije dogodio se do Nove godine, tada je otprilike prestala nositi svoju plišanku sa sobom.
Upravo to, djeca koja su prvi, drugi dan zainteresirano švrljala po prostoriji i ograđenom dvorištu, četvrti dan su već počela cendrati (među njima i moj). Ovako kako je bilo kod tebe, bilo je kod nas u tom privatnom vrtiću prošle godine (zapravo su na spavanju ostali tek drugi tjedan, odnosno sedmi dan adaptacije), mislila sam da su to neke opće smjernice kojih se svi drže.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Lili, kažu da nema ostanka i spavanja dok većina ne krene i adaptira se (jer kao ovi će se naviknuti, a drugi će tek doći i svojim plačem i ove uznemiriti), a od njih 24 krenulo je desetak.
Kod nas u vrtiću je slično kao kao Zuske (riječki vrtić). Danas, 5. dan bi trebala ostati na spavanju/cijeli dan. Noćas je kod nas bilo jezovito, vratili se noćni strahovi nakon 6-7 mjeseci. Ja ne znam otkud joj toliko snage za bacanje i vrištanje... Ovaj put sam je ja držala da se ne ozljedi. :neznam:
Kod nas po danu i po noci ide mama nosi
no, vec sam pisala, u petak su ostale na rucku, i danas ce, niko od njih jos ne jede, ne znam kad ce spavat
vikki, svi su tek krenuli u vrtic? Kod nas nema takvog cirkusa, roditelji vise ne ulaze na igru, i kaze nam se tocno kad da dodjemo, a po potrebi ce nas nazvat
Citiraj:
vikki prvotno napisa
UUU, svega ima...po meni je sve ovo gore opisano krivo...
Nema pravila, aajmo duugo protegnut adaptaciju - i to je nekad krivo dijete se navikne da je mama u grupi "pod normalno",
ili aajmoo kratko, što kraće - mislim, ima nekih općih pravila, ali i svako dijete (i roditelja) se mora gledat individualno)
Koji treći tjedan!? Reci im da nemaš toliko godišnjeg! I kojih sat vremena ako je dijete spremno, jer je već išlo u vrtić?? Već sutra reci da moraš doktoru i ostavi ga samog sat, dva... Djeca koja su već bila u jaslicama, najčešće se puuuno brže i lakše prilagode, ma kojih tri tjedna..
U pravu si za krivu poruku...već sam o tome pisala...djeca moraju plakat u adaptaciji i to je dio adaptacije...ne kažem da trebaju ridati, zakocenjivati se i padati u delirij, ali plakati, bar malo, to trebaju proći, treba emocije iz sebe izbacit..normalno je da su tužni, cijeli njihov svijet se promijenio...i ako pošaljemo poruku, čim zaplačeš - hop evo mame, ni to nije baš naj...može malo plakati, teta će ga probati utješiti, a do tog spupnja nikad neće doći ako su mame u hodniku i uskaču u roku odmah..
Ja nekako volim...ako si u sobi (roditelj) u sobi si...a ako odeš, odi, prošeći, popij kavu, nemoj bit u hodniku...viriti...ako dijete skuži, mislit će da je stalno netko u hodniku..i ono najgore, mislit će da može birati može li u jaslice ili ne, jer je mama tu negdje..
Da se vratim na post koji sam citirala..nedaj se i sutra izrecitiraj svoja pravila...što se adaptacije tiče
Mare, da, svi su tek krenuli, stariji jasličari (među njima je petero djece koji su prošlu godinu bili zajedno u privatnom vrtiću). Kažu mi da su i danas roditelji došli nakon dva sata i ušli unutra družiti se s njima još malo.
Anin, nažalost neću imati priliku odmah reći, mali je jako zakurio (kao i još nekolicina iz grupe) i bojim se da će tek od idućeg tjedna ponovno krenuti adaptacija. Kako god, čini mi se da najviše utjecaja ima kako se roditelj postavi, i u odnosu na dijete, i u odnosu na tete i njihova pravila (sudeći po nekima koji su dijete od prog dana ostavili samo i otišli na koju uru).
Ajoj, kada vas čitam, sjetim se svojih cura i njihovih adaptacija. Doduše, one su imale 3-4 godine kada su kretale, do tada je baka-servis bio na snazi i neću dok sam živa zaboraviti kada je MM išao po njih prvi put i kada su mi svi troje došli uplakani, nisam znala jel bi se smijala ili plakala... Naime, kad su ga vidjele na vratima objesile su se za njega i mlađa mu je suznih očiju rekla "Ti si svoje bebice ostavio", a na to svo troje u plač...
Tjedan dana pauze zbog bolesti, promjena ponasanja velika, budi se po noci u placu, ne zeli biti u spavacoj sobi, odbijala setnje van u strahu da ne ide u vrtic, od pon adaptacija ponovo
Ajoj, baš mi je žao... Držim fige da što prije prođe:heart: