Mare, perla, suosjećam
Potpisujem anin u sim savjetima. Mislim da je adaptacija puno teža roditeljima nego djeci. Moj je mali bio užasno vezan, samo za mene, mislim da sam do njegovog 18. mjeseca na wc-u bez njega bila možda nekoliko puta osim ako nije spavao. Nije htio bez vrištanja ostati ni s MM-om, a kamoli s kim drugim. Bilo ga je prestrašno za čuti na početku adaptacije i isto tako za vidjeti (crvene oči, podočnjaci), no meni to nekako i nije bio toliki stres jer je tako plačljiv znao biti i doma. Nisam si dopustila da razmišljam kako se osjeća, drži li ga koja teta, misli li da se nikad neću vratiit po njega i sl. Distancirala sam se od takvih misli i to vrijeme što sam ga ostavlja po sat-dva i više zbrisala ili doma pospremati i ne razmišljati ili na posao.
Tri puta je kretao s adaptacijom jer bilo 5 dana vrtića - streptoko, dva tjedna doma; 3 dana vrtića, streptokok - tjedan dana doma; 4 dana vrtića, streptokok - 10 dana doma. Kad je četvrti put konačno krenuo, odjednom nije bilo neutješnog ridanja, ušao je zainteresirano tražeći djecu i gledajući igračke koje nije imao doma. Uglavnom, nakon tih mjesec dana više gotovo nikad nije zaplakao na vratima (znao se rasplakati i tražiti mene tijekom boravka tamo, ali brzo bi ga prošlo).
Mi sad imamo drugi problem - presporu adaptaciju (po mojim kriterijima) u gradski vrtić. Prvu jasličku godinu smo proveli u privatnom vrtiću i tu je kod adaptacije bilo strogo određeno vrijeme provođenja s djetetom, odlaska i vraćanja po dijete u idućim danima, i vrijedilo je ejdnako za sve roditelje. Ovdje sad imam situaciju da mali želi ostati u vrtiću, ali ga tjeraju jer je prošla njegova "ura vremena" i moram izaći s njim, a on ne želi, vrišti i baca se po podu jer želi ostati. Isto mi kažu da će ostati na ručku i spavanju tek treći tjedan pa tko ima toliko godišnjeg, zar ću morati uzeti neplaćeni dopust radi adaptacije djeteta koje je već godinu dana išlo u jaslice i voli ići?
Ne kužim je l' postoje neka pravila, preporuke kojih bi se svi trebali držati ili tete to proizvoljno. U petak ih pitam dokad će ostati u ponedjeljak da znam javiiti na posao da ću doći bar na 3-4 sata, no one mi ne znaju reći, kao vidjet će kako će se ponašati i hoće li plakati. Pa što i ako zaplače, neću ga odmah voditi doma? Uglavnom, to je cirkus, roditelji koji ulaze, izlaze, čekaju u hodniku, tete se bune da su neki perdugo ostali na kavi (djeca im plaču, jelte), a nisu im ni rekle kad da dođu, roditelji odu pa se opet vrate i igraju s njima unutra, čini mi se da se tu šalje kriva poruka djeci. Ono, čim zaplače, mama će doći i igrati se s tobom u vrtiću