Draga Sara38, nemam brzog riješenja, samo riječi utjehe da znam kako ti je

Moje dijete je krenulo u vrtić u dobi malo starijoj od tvoje (ako dobro razabirem iz potpisa, dijete ti je staro pune tri godine?).

Adaptaciju su nam otežale česte viroze + prinova u obitelji. Prošli smo sve oblike otpora: od histeričnog plakanja, nasilnog povraćanja, do proračunatih zahtjeva za mjerenjem temperature (rano skuže kada se ne ide u vrtić), bježanja.... Inače vrlo društveno i bistro dijete, omiljeno u društvu, u grupu se lijepo uklopila.

Bili smo i kod psihologice (vezano uz drugi problem, nevezan uz adaptaciju, ali ono: da priupitam ), rekla nam je da se smatra da je potrebno 2 mjeseca kontinuiranog polaženja da bi se dijete u potpunosti prilagodilo i da su to sve normalni oblici prilagodbe.

I dan danas, u tijeku je treća vrtićka godina, svaki dan, barem malo, protestira (sada nasreću, samo verbaliziranjem).

Pomagali su na rituali oko separacije (mahanje na prozoru).

Mene je tješila činjenica da se ona smirila nakon 5 minuta, eventualno bi bila neka krizica oko objeda ili spavanja i da nije pokazivala nikakve promjene ponašanja. Ali trebalo je to izdržati!

Tako, samo ustrajte, strpljivo dalje, komunicirajte s tetama, one su mi zapravo bile najveća podrška u cijeloj situaciji.