kod mene doma se nije pravilo puno torti. (mislim da je to dalmatinski dir), vise fritule, strudle, orahnjace, makovnjace, oni obicni kolaci s vocem, palacinke, naravno paradizot. i zbacena jaja (sato) :mrgreen: njih vise ne volim, kao mala sam voljela.
nekad mi je bilo zao sto mama nije pravila puno onih torti sa kremama (margarin), kao u nekim drugim kucama. medutim zapravo su mi bile grozne, kao i one u dvije, tri slasticarne u gradu. to je bio margarin i secer koji je skripao pod zubima. (te se slasticarne od onda uopce ne daju usporediti sa ovim sto danas imamo u npr. zagrebu)
kod bobisa je bila pristojna ona pita od oraha.
nikada nisam voljela te debele, viskoke torte s kremama, te sve te preteske masne kolace (masne od margarina ili putra) sa hrpetinom secera uz to. danas mislim da je mama zapravo super kuhala i super da nije pravila puno i previse usecerenog.
od torta zapravo najvise i jedino volim one tipa parfea, vocne tarte, ili one tanke talijanske sa puno badema i limuna.
naravno i tortu makaranu (nije za svaki dan, hrpa oraha, jaja, bez brasna) slicna dubrovackoj. i rozatu. koja naravno nije torta, ali je je pod tortu svrstavam. :mrgreen:
i rafijole. to mi je uopce jedan od najboljih kolaca. i meni sasvim dovoljan za novogodisnje bozicne praznike.
+ recimo panforte i cantucinni.
to mi je dovoljno slatkog.
u novije vrijeme sam otkrila i tanku tortu od rogaca (ona je autohtona npr. na visu, ali kod nas se bas nije pravila), i j. oliverovu od ricotte i ljesnjaka.
kad sam dosla u zagreb otvorio mi se svijet svh tih slavonskih i zagrebackih kolaca, ali uvijek su mi bili nekako preteski, preslatki i nisu mi sjeli. osim toga, ja volim da je osnova kolaca ili voce, ili orah ili nesto tog tipa, a ne prazno brasno, hrpa secera i masnoce.
jedino sam zavoljla dobre medenjake i vanil kiflice, ali sa puno oraha i malo secera.
