meni neće biti ni najmanji problem ići do ravnatelja - ako treba, uopće...:)
radi se o mom djetetu
Printable View
meni neće biti ni najmanji problem ići do ravnatelja - ako treba, uopće...:)
radi se o mom djetetu
Moj zajedno s još jednim djetetom ide u susjedni razred i tiho se igra, crta ili čita strip.
u našem trećem razredu četvero djece ne ide na vjeronauk (ljubljanica) i tu ima raznih načina zabave: knjižnica, pedagogica, učiteljica, hodnik.... ali ja nekako ne brinem više. ispalo je puno bolje nego sam se nadala pri upisu.
puno više me brine moje mlađe dijete koje želi u svemu sudjelovati i voli vjerske teme. već nekoliko dana raspravljamo zašto marija nije rodila curicu isusicu jer bi to bilo zabavnije i tko je rodio prvog čovjeka na svijetu.
Mi nismo vjernici i moja curka neće na vjeronauk ali zapitkuje povremeno o vjeri pa razgovaramo ali me zanima ima li netko kakavu preporuku za zanimljive slikovnice/knjigice za djecu koja kreću u školu na temu različitih vjera.
Pa sad... Religije svijeta (Mozaik knjiga) je literatura za nešto starije i za odrasle. Evo je: https://www.google.hr/search?q=relig...ta%3B345%3B500
Inače, ako se dobro sjećam (a davno je to bilo, nemam više te knjige doma) u Enciklopediji u slikama za najmlađe bilo je nekoliko stranica i o religijama, ako se dobro sjećam. Postoje dvije knjige - za 4-7 godina i za 7-12 godina. Prolistaj u knjižnici i eventualno posudi, nemoj to kupovati jer unatoč relativno dobrom materijalu, prijevod je očajan.
Posudi iz knjižnice nešto od te literature, pokaži djetetu neke sakralne građevine kad budeš u prilici i polako ćeš to širiti, ovisno o interesima i pitanjima djeteta.
ako ga želite ispisati, to svakako učinite do kraja školske godine. tj. do početka sljedeće godine ga morate ispisati. ako škole krene, već je kasno.
ako treba, mogu ti šprancu poslati.
naša udruga će najvjerojatnije na jesen krenuti s humanističkim radionicama (jednom tjedno) u jednoj zg školi. sad smo u dogovorima.
i da još nešto, jer vidim da još uvijek neki roditelji misle da se radi o općoj kulturi... vjeronauk nije nepristrano informiranje o religijama svijeta, nego konfesionalni vjeronauk jedne određene religije. to je odgoj u duhu vjere i približavanje djece bogu i crkvenom nauku. (tako vam i piše u programu kat. vjeronauka za oš). benigne pjesmice u nižim razredima su još možda zabavne, ali sve ima svoju svrhu, jer da nemaju ne bi se taj predmet održavao u školama i to od tog uzrasta. tako da dobro razmislite odgovara li ono što se na vjeronauku uči i vašem, obiteljskom, svjetonazoru.
Zavidim ljudima na odlučnosti.
Solo mama ateistkinja - imamo izazove, a da nismo ni krenuli s učenjem i zadaćama.
Nekako se nadam kako će ljudski razgovor na samom početku, prilikom upisa, pomoći da se ti izazovi ne pretvore u borbu.
Kako je u A.Senoe na Selskoj? Ima li prvasica koji nece na vjeronauk?
[QUOTE=mama courage;2574892]ako ga želite ispisati, to svakako učinite do kraja školske godine. tj. do početka sljedeće godine ga morate ispisati. ako škole krene, već je kasno.
ako treba, mogu ti šprancu poslati.
naša udruga će najvjerojatnije na jesen krenuti s humanističkim radionicama (jednom tjedno) u jednoj zg školi. sad smo u dogovorima.
jel se zna koja će to biti škola?
mogu li ja pomoći da naša škola isto tak nekaj ima?
evo, prijavljujem se!
baš sam prošli tjedan imala razgovor sa svojom frajlom oko toga da kad dijete napravi nekaj pogrešno u 2. razredu da to nije odma nekaj kaj je zlo i treba kazniti..
i baš sam na tragu ovog gore maila...
jooj zašto djeca moraju biti odgajana u pojmovima dobro vs zlo...i da ne postoji ništa drugo :(
Vjeronauk je izborni predmet i ne bi trebalo puno raspravljati o tome.
Prema popisu stanovništva iz 2011., 86,28% stanovništva izjašnjava se rimokatolicima.
Meni ne smeta vjeronauk u školi, a svatko ima pravo na izbor.
Kakav je to izbor ako dijete mora na hodnik?
Pa vidiš da možeš birati između vjeronauka i hodnika.
Ironična si ili bezobrazna?
Nikakav, to ti je i marta napisala.
Sad, s određenim odmakom, mogu napisati naše iskustvo "izbora".
U prvom i drugom razredu, dok su djeca najmanja i najosjetljivija, bilo je definitivno najgore. Izbor se svodio na hodnik ili sjedenje u razredu i slušanje vjeronaučnog sadržaja. Ili knjižnicu koja je često bila zatvorena. Uz česte verbalne sukobe s djecom u razredu.
Kasnije je bio stariji pa mu hodnik-knjižnica više nisu predstavljali problem.
U 5. razredu je sve skupa još bolje jer se još dvoje djece ispisalo s vjeronauka pa ima i društvo. Dapače, sad mu taj sat pauze dobro dođe jer za to vrijeme piše zadaću pa ima manje posla doma, poslije škole.
Ali i opet upada u oči privilegiran status izbornog vjeronauka u satnici. Cijeli razred ide i na drugi strani jezik i na informatiku, pa ipak te predmete imaju uvijek 7. sat, ponekad i 8. Vjeronauk je uvijek uklopljen u satnicu, iako ga ne pohađaju svi učenici u razredu.
e, a ako škola ima rješenje zvano hodnik, dopušta li da netko pokupi dijete i odvede ga doma pa vrati pred sljedeći sat, ako se možemo tako organizirati?
U idealnom svijetu i idealnim uvjetima izborni bi predmeti uvijek bili stavljeni kao predsat, prvi sat ili zadnji sat. Druga je stvar što u praksi tako nešto ne funkcionira, ali tu bi roditelji trebali redovito raditi pritisak. U našoj školi njemački, engleski, vjeronauk i informatika su uvijek predsat ili zadnji sat. Na vjeronauk idu gotovo svi, na informatiku niti desetak djece, a na strani jezik više od polovine razreda. A ova zadirkivanja trebale bi rješavati i učiteljice u razgovoru sa djecom.
Ma sve se moze, samo sluzbenu zamolbu napises i sluzbeno predas.
to čuvam kao joker, možda se škola ipak iskaže
dok sam ja to istraživala (curka je sad 2 razred) saznala sam da je kat crkva u ugovoru s RH (ili s kim već) osigurala da vj može biti u rasporedu tak da tu nema zasad (!) puno vajde
ali naša je priča srećom super jer ih je u razredu odpočetka četvero koji ne idu na vj
u prvom razredu ih je njihova učiteljica uzela k sebi u kabinet u slučaju da se nije moglo u knjižnicu
a ove godine jedan sat je prvi sat i moja frajla utorkom spava do 8 i to mi je najveći poklon od svega u drugom razredu:-D
a drugi sat vj u tjednu ode u knjižnicu..
ja presretna
ALI, počela mi je pričati neke priče iz škole koje čini se ne zna kako sažvakati
..kao vjernici nekaj a oni koji nisu vjernici kao nekaj ne..i da kao oni koji ne vjeruju nisu dobri/dobri Hrvati/OK...?!?
očito djeca iz razreda pričaju jer izvan škole nemamo takvih priča
baš sad istražujem koliko je to važno/ozbiljno/vrijedno pažnje..
Ma to je poznata stvar. Na stranu to što se meni čini suludo školski raspored izbornog predmeta regulirati međudržavnim ugovorom, ali netko je očito imao vrlo jak razlog za to. Rezultat - roditelji često upisuju djecu na vjeronauk samo zato da ne bi bilo rupe u rasporedu pa da djeca ne sjede na hodniku.
Po našem iskustvu - nije osobito vrijedno pažnje.
Prokomentirate to kod kuće i vozi dalje. Bilo je i kod mojeg takvih priča, ali nekako su ih prerasli s vremenom. Već dugo mi nije ništa slično pričao.
iskreno ne bojim se
ALI to je samo nastavak ostalih čarki pa da i tu temu prijavim da rasprave na satu s učiteljicom jer im je učiteljica stvarno super i sve stvari prorađuje s njima
za dobrobit cijelog razreda :)
Evo kod nas je obrnuto. Toliko je prof iz vjeronauka nahvalila islam i judaizam itd a kršćanstvo :mah: to već svi znate da su klinci ostali zbunjeni.
Vjeroučitelja ima stvarno svakakvih.
Ha čuj, sve su to religije, i još s velikim brojem pripadnika.
Ali stvarno bi me ugodno iznenadilo kad bih nekad negdje čula za vjeroučitelje koji jednako tako afirmativno govore o ateistima. Samo, za tako nešto još nisam čula, ni u pričama, ni u školskim udžbenicima :mrgreen:
A gle ateizam je negacija Boga doslovno tak da je dost razumno za očekivati da ne hvališ negaciju svega na čemu temeljiš svoj život i profesiju. Jedno je poštovati i voljeti ljude drugih uvjerenja a drugo biti uvjeren da je njihov sustav ne/ vjerovanja dobar.
To je istina, slažem se, ali nekako mi to već spada u više filozofsko-teološke kategorije.
Međutim, ono o čemu piše mama pticica je nešto drugo:
Po meni ovo nema veze s negacijom boga (a ni s pripadanjem drugoj religiji, kako mi se čini), nego s osnovama vjerske tolerancije, i tu bi morala i vjeroučiteljica reagirati, ako te priče zaista dolaze sa sata vjeronauka.
odgovarala sam tebi ne mamipticici
Moj je isao na vj samo u prvom razredu (sad je treci). Lani je za vrijeme vj isao u gradsku knjiznicu (zgrada do skole), a ove godine je blok sat utorkom pa spava malo dulje jer ide tek na treci sat. To mu je super.
Ono sto meni nije jasno: u razredu od njih 28 cetvorica ne idu na vj. A cula sam jos bar 5-6 roditelja koji jedva cekaju da "djeca to zbave" (misle pri tom na pricest) pa da se ispisu (valjda do krizme). I nedjeljom uglavnom svi otpelaju djecu na misu (jer djeca moraju skupiti zigove) a oni za to vrijeme idu na kavu. To mi je sve skupa bljak.
Tako da ja ne bih rekla da nam je stvarni postotak katolika veci od 30-40%.
Defiinitivno nije. Mene su dodali na popisu kao katolika, a nisam bila doma da kažem da nisam.
Bilo bi zanimljivo zapravo utvrditi prvo kakvi to jesu zapravo "pravi" katolici, od onih koji to nisu. Ja se smatram katolikom, vjerujem u Boga, vjerujem u život poslije smrti, ALI... Nisam redovan gost nedjeljnih misa (a opet platim misu zadušnicu za godišnjice smrti dragih osoba), zovem svećenika da mi blagoslovi kuću, molim se u svoja 4 zida (ili odem na Kamenita vrata), želim da me sahrani svećenik (kao i sve članove moje obitelji), doprinosim za crkvene potrebe, trudim se živjeti po Božjim zapovjedima, djeca mi idu na vjeronauk (starijoj je oduvijek bio najdraži predmet, čak smo jedno vrijeme brinuli da će u opatice koliko se zdušno posvetila molitvi), primila sam sve sakramente, primiti će ih i moja djeca (sa velikom radošću smo dočekali ove koje su primile do sada), udala se u crkvi, ali u crkvu NE IDEM i ne doživljavam taj "ritual" kao nešto što me čini "bliže Bogu"... Jesam li ja katolik?
U našoj školi ne treba tražiti nikakva odobrenja i roditelji bez problema čekaju djecu ispred razreda.
Nama je vjeronauk zadnji sat, svaki drugi tjedan predzadnji pa bez problema ode doma i vrati se jer živimo blizu škole.
Vjeroučiteljica okrene glavu kad me vidi iako me uvijek pozdravljala dok nije skužila da je taj mali koji ne ide na vjeronauk moj sin, meni je to jako zabavno.